Gž-1125/2021-2

1

                                         

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Milki Vraneš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz O., OIB …, zastupanog po punomoćniku N. N., odvjetniku iz N. G., protiv tuženika C. o. d.d. Z.,  OIB …, zastupanog po punomoćniku N. R., dipl. iur., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude u dijelu pod točkama I., II. i III. izreke i rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški, poslovni broj 7 Pn-77/2021-6 od 27. rujna 2021., 4. siječnja 2022.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

i

 

r i j e š i o    j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, potvrđuje se presuda u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i III. izreke Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški, poslovni broj 7 Pn-77/2021-6 od 27. rujna 2021. te rješenje istog poslovnog broja kojim je dozvoljena preinaka tužbenog zahtjeva.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

I. Nalaže se tuženiku C. o. d.d., Z., OIB: …, da tužitelju M. M. iz O., OIB: …, na ime naknade štete isplati ukupan iznos od 8.080,00 kn (osam tisuća i osamdeset kuna) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, koja na naknadu neimovinske štete u iznosu od 7.900,00 kn (sedam tisuća devet stotina kuna), teče od 27. lipnja 2019., pa do isplate, a na naknadu imovinske štete u iznosu od 180,00 kn (sto osamdeset kuna), teče od dana presuđenja, tj. od 27. rujna 2021., pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku C. o. d.d., Z.,  OIB: …, da tužitelju M. M. iz O., OIB:…, na isplaćeni nesporni iznos naknade štete od 3.800,00 kn, isplati i zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, koja na iznos od 3.800,00 kn, teče od 27. lipnja 2019. do 31. srpnja 2019., sve to u roku od 15 dana.

 

III. Nalaže se tuženiku C. o. d.d., Z., OIB: …, da tužitelju M. M. iz O., OIB: …, naknadi parnični trošak u iznosu od 8.725,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, tekućom od dana presuđenja, tj. od 27. rujna 2021., do isplate, sve to u roku od 15 dana.

 

IV. Tužitelj M. M. iz O., OIB: …, odbija se sa dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu naknade imovinske štete u iznosu od 920,00 kn, sa zahtjevom za isplatu zakonskih zateznih kamata na naknadu imovinske štete za razdoblje od 27. lipnja 2019. do 27. rujna 2021., te sa dijelom zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.562,50 kn.

 

V. Tužitelj je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi u ovome postupku.

 

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja dopušta je preinaka tužbe izvršena u podnesku od 25. kolovoza 2020.

 

2. Protiv navedene presude u usvojenom dijelu pod točkama I., II. i III. izreke i rješenja kojim je dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva u pravovremenom roku žali se tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi predlaže da drugostupanjski sud uvaži iznesene žalbene razloge i preinači pobijanu presudu na način da odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti, i naloži tužitelju da tuženiku naknadi zahtijevani parnični trošak. Ujedno potražuje žalbeni trošak u iznosu od 500,00 kuna.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i rješenja kojim je dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14. i 70/19.- dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi tuženika, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da nije počinjena niti jedna od citiranih bitnih povreda odredaba postupka, te da je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

 

6. Posebno nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje tužitelj, a ovo iz razloga jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati. Presuda je jasna i razumljiva u cjelini, razlozi dani u odlučnim činjenicama nisu u suprotnosti sa sadržajem isprava i zapisnika i zapisnika o iskazima danim u postupku, te su utemeljeni na rezultatima dokaznog postupka.

 

7. Naime, tuženik u žalbi prvenstveno ukazuje da iako se on u tijeku postupka protivio preinaci tužbe tužitelja u dijelu zahtjeva za naknadom neimovinske štete, kada se takva preinaka temelji na činjenici da je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio pravno shvaćanje kojim se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete iz 2002.

 

8. U ovom postupku nije sporno da je tužitelj svojim podneskom od 25. kolovoza 2020. povećao svoj tužbeni zahtjev u dijelu zahtjeva za naknadom neimovinske štete budući je izvornim tužbenim zahtjevom (prije zaključenja prethodnog postupka) na ime naknade neimovinske štete zahtijevao isplatu iznosa od 7.500,00 kuna, te isplatu imovinske štete u iznosu od 1.500,00 kuna, a označenim podneskom tužitelj konačno zahtijeva na ime neimovinske štete iznos naknade u visini od 7.900,00 kuna, te isplatu iznosa od 1.100,00 kuna na ime imovinske štete.

 

9. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud je pravilno dopustio takvu preinaku tužbe po tužitelju, zaključujući da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

 

10. Naime, odredbom članka 190. stavak 1. ZPP-a propisano je kao pravilo da tužitelj ima procesnu mogućnost preinake tužbe ali samo do zaključenja prethodnog postupka. U stavku 2. istog članka propisano je da iznimno od toga, tužitelj može preinačiti tužbu i nakon zaključenja prethodnog postupka, samo ukoliko to nije bio u mogućnosti učiniti bez svoje krivnje do zaključenja prethodnog postupka.

 

11. Nadalje, prema odredbi članka 190. stavak 3. ZPP-a proizlazi da nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

 

12. U odnosu na daljnje prigovore tuženika u pogledu preinake tužbenog zahtjeva tužitelja potrebno je istaknuti, a što je istakao i prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude da je na sjednicama održanim 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (Su-IV-47/2020-5), Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje kojim su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2020., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, prema kojem shvaćanju se novi Orijentacijski kriteriji primjenjuju i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05. U obrazloženju toga pravnog shvaćanja između ostaloga je navedeno: "Izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.)."

 

13. Pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela VSRH pod brojem Su-IV-47/2020-5, treba tumačiti kao okolnost koja tužitelju daje pravo da preinači tužbu i nakon zaključenja prethodnog postupka, jer je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, obzirom da Orijentacijski kriteriji osim što su u smislu Zakona o sudovima (Narodne novine 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18,126/19,130/20) pravno obvezujući, predstavljaju i novu činjenicu sukladno kojoj tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka.

 

14. Prema stanju spisa, razvidno je da je tužitelj nakon zaključenja prethodnog postupka u podnesku od 25. kolovoza 2020., povećao tužbeni zahtjev sukladno provedenom medicinskom vještačenju i prema novim Orijentacijskim kriterijima, što realno nije mogao učiniti niti prije vještačenja koje je provedeno nakon zaključenja prethodnog postupka, kao niti prije donošenja i zauzimanja pravnog shvaćanja VSRH kojim su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete koji su u primjeni od 15. lipnja 2020., dakle nakon podnošenja tužbe u ovome predmetu.

 

15. Nedopuštanje preinake tužbe koja je uslijedila nakon naprijed navedenih okolnosti, a koja je uz to, utemeljena na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, prema mišljenju prvostupanjskog suda, kao i ovog drugostupanjskog suda, tužitelju bi nametnulo ograničenje prava na pristup sudu koje pravo je jedan vid „prava na sud“, sadržanog u pravu na pravično suđenje zajamčeno odredbom članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97,6/99-pročišćeni tekst, 8/99-ispr.,14/02, 1/06).

 

16. U konkretnom slučaju, preinaka nije utjecala niti na dužinu trajanja postupka, a nedopuštanje preinake nepotrebno bi moglo dovesti do podnošenja nove tužbe za preostali dio tužbenog zahtjeva, čime bi se nametnuo prekomjeran teret ne samo za tužitelja, nego i za tuženu stranu, te napose, osim strogog i pretjeranog formalizma o kojemu su zauzeti stavovi u više odluka Ustavnog suda RH i Europskog suda za ljudska prava, nema drugog uvjerljivog razloga za nedopuštanje preinake

 

17. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda, da kako tužitelj zbog naprijed opisanih okolnosti bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, valjalo je na temelju odredbe članka 190. stavak 2. ZPP-a, dopustiti preinaku učinjenu u podnesku od 25. kolovoza 2020., te riješiti kao u izreci pobijanog rješenja.

 

18. Podredno se navodi i da je u konkretnom slučaju dopuštanje preinake svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, te da kriterij svrsishodnosti nema odlučujuće značenje za dopuštenje preinake u ovoj parnici, kako to smatra tuženik.

 

19. U predmetnoj pravnoj stvari među strankama nije sporno da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio u radnom odnosu kod osiguranika tuženika Hrvatske šume d.o.o. Z., Uprava šuma, Podružnica N. G., na radnom mjestu šumskog radnika – rukovoditelja pokretnim poljoprivrednim i šumarskim strojevima, gdje je 5. lipnja 2019. prilikom obavljanja redovnog rada motornom pilom na lokaciji G.J. J. P., doživio ozljedu na radu, te pretrpio laku tjelesnu ozljedu, koje činjenice tuženik niti ne osporava. Također nije sporno da je u vrijeme ozljeđivanja tužitelja, njegov poslodavac kao osiguranik sa tuženikom kao osigurateljem imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti prema djelatnicima, a isto tako nije sporno da je tuženik 31. ožujka 2019. na ime naknade neimovinske štete iz predmetnog štetnog događaja tužitelju isplatio iznos od 3.800,00 kuna.

 

20. Među strankama je sporna visina tužbenog zahtjeva.

 

21. Naime, na ime pravične novčane naknade neimovinske štete, te imovinske štete, tužitelj od tuženika potražuje ukupan iznos od 12.800,00 kuna, a budući da mu je tuženik 31. srpnja 2019. na ime pravične novčana naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti isplatio iznos od 3.800,00 kuna, potražuje pored već isplaćenog iznosa na ime naknade neimovinske štete iznos od 7.900,00 kuna, a na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu i troškove liječenja iznos od 1.100,00 kuna, dakle ukupan iznos od 9.000,00 kuna sve sa zakonskim zateznim kamatama.

 

22. U odnosu na visinu štete nakon provedenog dokaznog postupka odnosno provedenog medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku medicinske struke prof.prim.dr.sc. Z. J. dr. med., čiji nalaz i mišljenje sud je utvrdio vjerodostojnim, budući je stručan, obrazložen i dan u skladu sa pravilima znanosti i vještine, a niti stranke nisu imale primjedbi na isti, sud je utvrdio slijedeće pravno-relevantne činjenice:

 

- da je tužitelj zbog ozljede zadobivene na radu bio liječen u bolnici N. G. u kirurškoj ambulanti u šest navrata, da mu je učinjena primarna obrada rane i preporučena medikamentozna terapija, sukladno dobroj kliničkoj praksi, te da je liječenje tužitelja završeno 24. lipnja 2019.,

 

- da je tužitelj zbog zadobivene ozljede pretrpio bolove srednjeg intenziteta u trajanju od jednog dana i lakog intenziteta u trajanju od sedam tjedana,

 

- da je tužitelj pretrpio kratkotrajni primarni intenzivni strah, zatim sekundarni strah srednjeg stupnja koji je trajao dva dana i lakog stupnja u trajanju od 15 dana,

 

- da kod tužitelja zbog zadobivene ozljede postoje naruženost lakog stupnja u vidu ožiljka na lijevom koljenu koji je dug šest centimetara, u vidu brazgotine kože, te djelomično depigmentiran, koji ožiljak je vidljiv drugim osobama na udaljenosti socijalnog kontakta u vrijeme nošenja kratkih hlača (kasno proljeće, ljeto i rana jesen),

 

- da je tužitelju bila potrebna tuđa njega i pomoć šest dana po dva sata dnevno, zbog odlaska na liječničke preglede u kiruršku ambulantu, odnosno ukupno tuđa pomoć i njega bila potrebno od 12 sati.

 

23. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud je utvrdio i zaključio da tužitelju na ime naknade štete pripada ukupan iznos od 11.880,00 kuna i to na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 11.700,00 kuna, a na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 180,00 kuna, pri tome sud je uzeo u obzir činjenicu da je tuženik nesporno isplatio tužitelju iznos od 3.800,00 kuna, slijedom čega mu je na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti dosuđen iznos od 7.900,00 kuna, a na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 180,00 kuna, odnosno ukupno 8.080,00 kuna, dok je sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva na ime naknade imovinske štete u iznosu od 920,00 kuna, tužiteljev tužbeni zahtjev odbijen.

 

24. Po ocjeni ovog suda drugog stupnja, sud prvog stupnja dosuđenjem naknade neimovinske štete u iznosu od 7.900,00 kuna, (odnosno 11.700,00 kuna koji iznos je umanjen za nesporno isplaćeni iznos od 3.800,00 kuna), pravilno je primijenio materijalno pravo iz odredbe članka 1100. stavak 1. ZOO-a, vodeći pri tome računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, težini straha, stupnju naruženosti, životnoj dobi tužitelja, ali i o cilju koje mu služi ta naknada i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

 

25. Suprotno žalbenim navodima tuženika po mišljenju ovog drugostupanjskog suda dosuđena naknada obzirom na težinu i vrstu povreda, trajanje i jačinu fizičkih bolova i straha, neugodnosti kojima je tužitelj bio izložen za vrijeme liječenja, te sve druge okolnosti slučaju predstavljaju primjerenu naknadu, te dosuđeni iznos naknade štete ima karakter realne i pravične naknade za sve pretrpljene tegobe tužitelja, u smislu navedenog propisa, pa se u tom dijelu kako je već navedeno žalba tuženika ukazuje neosnovanom.

 

26. Pored toga, pravilno je prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 1095. stavak 1. ZOO-a utvrdio da tužitelju pripada i pravo na naknadu novčane imovinske štete povodom pružene tuđe pomoći i njege, koja je bila potrebna po ocjeni vještaka ukupno 12 sati, pri čemu je sud po slobodnoj ocjeni utvrdio cijenu sata u iznosu od 15,00 kuna, a koji iznos je primjeren cijenama na tržištu osoba koje pružaju takvu vrstu pomoći uz uobičajenu praksu da se takva vrsta pomoći pruža od strane ukućana.

27. Prema tome, suprotno svim žalbenim navodima tuženika, sud je pravilno utvrdio osnov i visinu utužene štete.

 

28. Pravilna je i odluka o parničnom trošku, kako po osnovu tako i po visini, pravilno je obrazložena i utemeljena od odredbi članka 154. stavak 5. ZPP-a, i članka 155. stavak 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

 

29. Pravilna je i odluka o dosuđenim zakonskim zateznim kamatama, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbama članka 1103. ZOO-a (za neimovinsku štetu) i odredbi članka 1086. ZOO-a (za imovinsku štetu) i odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a.

 

30. Također je pravilna i odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom I., III. i IV. izreke, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbama članka 154. stavak 2. i članka 156. stavak 1. ZPP-a pa se stoga žalbom tuženika neosnovano osporava.

 

31. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, a niti razlozi na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, to je valjalo po osnovu članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika, te potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i III. izreke, a prvostupanjsko rješenje kojim je dopuštena preinaka tužbe, potvrditi pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a.

 

U Gospiću 4. siječnja 2022.

 

Sutkinja

 

Milka Vraneš, v.r.