Poslovni broj: Gž-1917/2021-2

Poslovni broj: Gž-1917/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, u pravnoj stvari tužiteljice ad 1. A. B. iz P., OIB: ... i tužiteljice ad 2. I. B. P. iz S., OIB: ..., obje zastupane po punomoćnici H. D., odvjetnici u S., protiv tuženice J. B. iz P., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik u S., uz sudjelovanje umješača na strani tužiteljica M. B. iz P., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica H. D., odvjetnica u S., radi predaje u posjed, nepačanja te uklanjanja štetnih imisija, odlučujući o žalbi tužiteljice ad1. A. B. i tužiteljice ad 2. I. B. te umješača M. B. protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-7739/2015 od 11. listopada 2021., 3. siječnja 2022.,

r i j e š i o j e

I. Uvažava žalba tužiteljice ad 1. A. B. i tužiteljice ad 2. I. B. te umješača M. B., pa se preinačuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-7739/2015 od 11. listopada 2021. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, i sudi:

"Svaka stranka snosi svoje troškove ovoga postupka."

II. Nalaže se tuženici da tužiteljici ad 1. A. B. i tužiteljici ad 2. I. B. te umješaču M. B., naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 1.250,00 kuna.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem smatra se da je tužba u ovom predmetu povučena (točka I. izreke). Istim su rješenjem obvezane tužiteljice ad.1. i ad.2., te umješač solidarno i u roku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 72.235,00 kuna (točka II. izreke).

2. Protiv tog rješenja žale se tužiteljica ad 1. A. B. i tužiteljica ad 2. I. B. te umješač M. B. (u daljnjem tekstu: žaliteljice), zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - u daljnjem tekstu: ZPP), koji se Zakon u ovom slučaju primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19.), s prijedlogom da se u tom dijelu preinači na način da se obveže tuženica da njima naknadi troškove postupka. Žaliteljice su zatražile i troškove žalbenog postupka.

2.1. U odgovoru na žalbu tuženica je osporila sve žalbene navode kao neosnovane i predložila je da se žalba kao takva odbije.

2.2. Žalba je osnovana.

3. Prvostupanjski je sud na temelju odredbe članka 158. stavka 1. ZPP-a, naložio žaliteljicama da naknade tuženici troškove parničnog postupka nakon što je utvrdio da su na ročištu za glavnu raspravu održanom 16. rujna 2021., tužiteljica ad 1. i tužiteljica ad 2. povukle tužbu i da se tuženica nije usprotivila povlačenju tužbe te da su stranke zatražile troškove postupka.

4. Naknada parničnog troška za slučaj povlačenja tužbe regulirana je odredbom članka 158. stavkom 1. ZPP-a, prema kojoj je tužitelj koji povuče tužbu dužan protivnoj stranci naknaditi parnične troškove, osim ako je povlačenje tužbe uslijedilo odmah nakon udovoljavanja zahtjevu od tuženika.

5. Iz stanja spisa proizlazi da je tijekom ove parnice pravomoćno odbijen dio tužbenog zahtjeva tužiteljice ad 1. i tužiteljice ad 2., kojim su tražile da se nalaži tuženici da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe preda u posjed svim suvlasnicima sjeverni dio nekretnine označene kao čest.zem.6331/5 k.o. P., označene na skici vještva vještaka za geodeziju M. M. od 18.5.2012. kao prostor označen točkama A-A'-L-C-D-B-B'-A, uz obvezu uklanjanja zida kojeg je tuženica izgradila na tom dijelu nekretnine, te da se ubuduće kani ovakvog ili sličnog pačanja u navedenu nekretninu.

5.1. Nadalje, iz spisa proizlazi kako su tužiteljice ad 1. i ad 2. povukle preostali tužbeni zahtjev, koji su postavile podneskom od 27. veljače 2017. predanim na ročištu glavne rasprave održanom 28. veljače 2017., a kojim su tražile da se obveže tuženica u roku od 90 dana sanirati betonski zid s kojeg se oborinske vode slijevaju s nekretnine označene kao čest. zem. 6331/6 (sadašnja oznaka 2334) k.o. P. u vlasništvu tuženice na nekretninu označenu kao čest. zem. 6331/5 (sadašnja oznaka 2333) k.o. P., vlasništvo tužiteljica ad 1. i ad 2., sukladno valjanom i od strane tuženice prethodno naručenom Glavnom/izvedbenom projektu sanacije/ rekonstrukcije predmetnog zida, te Projektu oborinske odvodnje nekretnine, izrađenom od strane ovlaštenog projektantskog ureda i ovjerenom od strane ovlaštenih inženjera građevinske struke, statičara i hidrauličara, uz ovjeru ovlaštenog projektanta da su radovi izvedeni u skladu s Projektima, (list 227. spisa), a koji su zahtjev postavile umjesto ranijeg zahtjeva o kojem nije pravomoćno odlučeno i kojim su tražile da je dužna tuženica ukloniti betonski zid kojim se oborinske vode slijevaju sa nekretnine označene kao čest.zem.6331/6 k.o. P. u vlasništvu tuženice na nekretninu označenu kao čest.zem.6331/5 k.o. P., a ukoliko to ne učini tuženica, to da će učiniti one na trošak tuženice.

5.2. Kako također, iz spisa proizlazi da je izveden dokaz građevinskim vještačenjem po ovlaštenom sudskom vještaku za graditeljstvo S. Z., dipl. ing. građ., kao i dopuna tom vještačenju, i to pisana i usmena, iz kojih proizlazi da je tuženica udovoljila prethodno citiranom tužbenom zahtjevu, to proizlazi da su tužiteljice ad 1. i ad 2. u ovom slučaju povukle tužbu iz razloga što je udovoljeno njihovom zahtjevu od strane tuženice. Stoga, nije pravilno prvostupanjski sud postupio kada je pobijanim rješenjem obvezao da su dužne tužiteljice ad.1 i ad.2. naknaditi tuženici parničene troškove, pri čemu je taj sud naveo da iz izvedenih dokaza proizlazi kako se sporne imisije, koje se sastoje od prodora vode na nekretninu tužiteljica, mogu riješiti na drugi način, a ne uklanjanjem zida.

5.3. Osnovano žaliteljice u žalbi tvrde da konačno postavljenim zahtjevom podneskom od 27. veljače 2017. (predanim na ročištu 28. veljače 2017.) ne traže uklanjanje zida već sanaciju istoga na način da se riješi problem odvodnje oborinskih voda sa zida, kojem se zahtjevu tuženica nije protivila, pa kako je tijekom postupka utvrđeno da je tuženica udovoljila tom zahtjevu, to proizlazi da žaliteljice u smislu citirane odredbe članka 158. stavka 1. ZPP-a ne bi bile u obvezi naknaditi tuženici parnični trošak.

5.4. Ukazuje se da je u ovoj parnici potrebno odrediti parnični trošak u odnosu na cijeli postupak, pa kako je tuženica uspjela u parnici u odnosu na tužbeni zahtjev o kojem je pravomoćno odlučeno i kojim je odbijen dio zahtjeva tužiteljica ad 1. i ad 2., to proizlazi da bi u odnosu na taj zahtjev žaliteljice bile u obvezi naknaditi parnični trošak tuženici na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, kojom je propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove.

5.5. Međutim, kako su u ovoj parnici tužiteljice ad 1. i ad 2. povukle preostali dio tužbenog zahtjeva kojim su tražile sanaciju zida, i to nakon što je udovoljeno tom dijelu zahtjeva (što je utvrđeno izvedenim vještačenjima), to proizlazi da bi na temelju odredbe članka 158. stavka 1. ZPP-a, tuženica bila u obvezi naknaditi troškove postupka u odnosu na ovaj dio zahtjeva tužiteljicama ad1. i ad 2.

5.6. Imajući na umu sve navedeno, kako i stanje cjelokupnog spisa, prema mišljenju ovoga suda, stranke su u ovoj parnici uspjele u približno jednakim dijelovima, odnosno ovaj je sud mišljenja da svaka stranka treba snositi svoje troškove postupka, zbog čega je na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a, odlučeno kao pod točkom I. izreke, ovoga rješenja.

6. Odlučujući o troškovima žalbenog postupka, žaliteljicama pripada pravo na ime sastavljanja žalbe na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, u vezi s odredbom Tbr. 10. točke 5.  Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 148/09., 149/12., 103/14., 118/14. i 107/15.), u zatraženom iznosu, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke, ovoga rješenja.

U Splitu 3. siječnja 2022.