Poslovni broj: UsI-3253/2021-5

1

 

 

 

 

 

  REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

      Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki u upravnom sporu tužitelja H. – O. distribucijskog sustava d.o.o., OIB: ---, Z., kojeg zastupa A. M., direktor, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., OIB: ---, radi poreza na promet nekretnina, 03. siječnja 2022.,

 

presudio je

 

I.              Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-410-20/21-01/506, Urbroj: 513-04-21-2 od 24. rujna 2021.

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1.              Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-410-20/21-01/506, Urbroj: 513-04-21-2 od 24. rujna 2021. odbijena je žalba tužitelja, izjavljena protiv privremenog poreznog rješenja M. financija - P. uprave, P. ureda Z. županija, I. Z., Klasa: UP/I-410-20/2021-001/324, Urbroj: 513-007-22-03-2021-03 od 15. ožujka 2021. kojim je tužitelju utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu 20.000,00 kn, te porez na promet nekretnina u iznosu od 600,00 kn, koji je obvezan platiti u roku od 15 dana od dostave rješenja uz utvrđenje da se na nepravodobno uplaćeni porez obračunavaju i plaćaju zatezne kamate, a da žalba ne odgađa izvršenje rješenja (točke 1. do 4. izreke).

             

2.              Tužitelj osporava odluku tuženika iz svih zakonom dopuštenih razloga, u bitnome navodeći da su povrijeđene odredbe članka 6., 9. i 88. Općeg poreznog zakona te odredbe članka 8. i 9. Zakona o općem upravnom postupku. Smatra da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje jer nije utvrđena bitna činjenica tko je osnivač tužitelja, tj. nije utvrđeno da je to, iako posredno, Republika Hrvatska, te se zbog toga ima primijeniti porezno oslobođenje iz čl. 13. točke 1. Zakona o porezu na promet nekretnina. Navodi da je u pojedinačno navedenim postupcima (iz 2014., 2015. i 2016. godine) bio oslobođen plaćanja poreza, budući da je njegov jedini neposredni osnivač društvo H. elektroprivreda (H. d.d.) a iz sudskog registra je razvidno da je jedini osnivač, odnosno jedini dioničar društva H. d.d. upravo Republika Hrvatska, dakle, upravo je Republika Hrvatska i stvarni, odnosno njegov krajnji osnivač. Ukazuje na shvaćanja zauzeta u naznačenim odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske, pa tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno i prvostupanjsko rješenje i oslobodi ga plaćanja obveze poreza na promet nekretnina uz naknadu troškova spora.

 

3.              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje pri obrazloženju osporenog rješenja, a tužbu smatra neosnovanom. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

 

4.              U smislu članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUS) strankama je prije donošenja presude dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

 

5.              Na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 36. stavka 4. ZUS-a presuda u ovom sporu donosi se bez rasprave, budući činjenice u postupku nisu sporne te se mogu utvrditi iz podataka dostavljenog spisa upravnog tijela, s tim da stranke izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave, niti predlažu izvođenje drugih dokaza, osim onih koje prileže spisu. Sporna je primjena materijalnog prava. 

             

6.              Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika, te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

             

7.              U upravnom postupku utvrđeno je da je Ugovorom o kupoprodaji sklopljenim 15. veljače 2021. ostvaren promet nekretnina u smislu članka 4. stavka 1. i čl. 5. Zakona o porezu na promet nekretnina (Narodne novine, broj: 115/16. i 106/18., dalje: ZPPN), budući da je tužitelj navedenim ugovorom stekao nekretninu – zemljište unutar granica građevinskog područja, J., ukupne površine 2.223,00 m2, k.o. J., K.č.br. 1505/1, zk. ul. 2040, površine u prometu 49,00 m2, 18/908 (49/2223) dijela zkč.br. 1505/1 – oranica Daranovišće u Brijegu od 618 čhv (2223 m2) /kupuje se dio u površini 49m2/. Prvostupanjsko je tijelo utvrdilo poreznu osnovicu temeljem podataka o vrijednosti nekretnine sadržane u ispravi o stjecanju (20.000,00 kn), te po stopi od 3% odredilo poreznu obvezu u iznosu od 600,00 kn (šesto kn, primjenom članka 9., a sukladno čl. 22. ZPPN-a.

 

8.              Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv privremenog poreznog rješenja navodeći da u smislu članka 13. stavka 1. ZPPN-a porez na promet nekretnina ne plaćaju sve pravne osobe čiji je jedini osnivač Republika Hrvatska, a u postupku je uvidom u sudski registar – Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske utvrđeno da je jedini osnivač društva H.-O. distribucijskog sustava d.o.o. iz Z. društvo H. elektroprivreda d.d. (H. d.d.) iz Z., slijedom čega je nesporno utvrđeno da nisu ispunjeni uvjeti za oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina. Otklanjajući žalbene prigovore tuženik se poziva na odredbe članka 88. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: 115/16., 106/18., 121/19.,) o teretu dokaza navodeći da tužitelj nije na vjerodostojan način dokumentirao navode iz žalbe, prihvaćajući obrazloženje prvostupanjskog rješenja u smislu članka 120. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09., dalje: ZUP).

 

9.              Tužitelj osporava zaključak upravnih tijela da nisu ispunjeni uvjeti za oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina temeljem odredbe članka 13. točke 1. ZPPN-a. Tom je odredbom propisano da porez na promet nekretnina ne plaćaju Republika Hrvatska, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, tijela državne vlasti, ustanove čiji je jedini osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, zaklade i fondacije, sve pravne osobe čiji je jedini osnivač Republika Hrvatska, C. križ i neprofitne pravne osobe registrirane za pružanje humanitarne pomoći sukladno posebnom propisu.

 

10.              Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, primjenjujući citirane odredbe na činjenično stanje koje je u postupku koje je prethodilo ovom sporu pravilno i potpuno utvrđeno, prema ocjeni ovog suda tuženik je imao osnova odbiti žalbu izjavljenu protiv privremenog poreznog rješenja uz obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Naime, iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno je da je tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija žalbu kao i pravne propise koji upućuju na rješenje koje je dano, pri čemu se očitovao na istaknute žalbene prigovore.

 

11.              Pogrešnu primjenu materijalnog prava, sud nije našao. Ovo zato, jer je navedenom odredbom ZPPN-a jasno propisano koji uvjet mora biti ispunjen da bi stjecatelj nekretnine bio oslobođen poreza na promet nekretnina, a to je da je jedini osnivač pravne osobe Republika Hrvatska, što u konkretnom slučaju nedvojbeno nije utvrđeno. Okolnost što tužitelj u okviru svoje registrirane djelatnosti obavlja djelatnost izgradnje i održavanja elektroenergetske mreže, odnosno elektroenergetskih objekata kao djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku te da ga je Republika Hrvatska posredno osnovala, putem društva H. d.d., čiji je jedini osnivač Republika Hrvatska, nije osnova za drugačije tumačenje navedene zakonske odredbe. Navedeno pitanje primjene i tumačenja članka 13. točke 1. ZPPN-a bilo je predmet razmatranja pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, koji u presudi poslovni broj: Usž-3941/20-2 od 16. prosinca 2020. navodi da pored samog gramatičkog tumačenja navedene odredbe koje ne daje mjesta primjeni poreznog oslobođenja Visoki upravni sud Republike Hrvatske ne nalazi da bi ta odredba niti bilo kojim drugim načinom tumačenja imala neki drugi smisao odnosno cilj od onoga koji je propisan, a to je da se poreza oslobađaju samo pravne osobe čiji je jedini osnivač Republika Hrvatska, a iz podataka spisa proizlazi da tužitelj nije ta pravna osoba, jer njegov osnivač nije Republika Hrvatska, već H. d.d. stoga, niti pozivanje tužitelja na pojedinačno navedene odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske nije odlučno u konkretnoj upravnoj stvari.

 

12.              Slijedom navedenog, sud nije prihvatio osnovanima navode tužitelja, isti su takvi da ne dovode do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari. Povrede odredaba postupka propisane OPZ-om te ZUP-om, na koje ukazuje tužitelj, sud nije našao.

 

13.              Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim. Stoga je, na temelju čl. 57. st. 1. ZUS-a, odlučeno kao u izreci, pod točkom I.

 

14.              Paušalno u tužbi postavljen zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora, bez specifikacije iznosa troška, nije pogodan za odlučivanje. Pored navedenog, u smislu članka 79. stavka 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano, pa kako je odbijen tužbeni zahtjev za poništavanjem osporenog rješenja, to je i zahtjev za naknadu  troškova, iako nepotpun, neosnovan. Stoga je odlučeno kao u izreci, pod točkom II.

 

U Zagrebu 03. siječnja 2022.

 

 

                                                                                                                              Sutkinja

                                                                                                                              Mirjana Harapin, v.r.

 

 

                                                                                                                                           

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. Zakona o upravnim sporovima).