Gž Ovr-482/2021-2

1

                                         

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Milki Vraneš, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice M. M., Z.1, OIB … zastupana po odvjetnici iz Odvjetničkog društva B. & D. V., odvjetničko društvo d.o.o., Z.2, OIB …, protiv ovršenika D. M., Z.1, OIB …, radi isplate, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja  Općinskog suda u Zadru, poslovni broj 85 Ovr-240/2021-3 od 7. svibnja 2021., 3. siječnja 2022.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Odbijaju se žalba i dopuna žalbe ovršenika izjavljene izvan žalbenog razloga iz članka 50. stavak 1., točka 7. i 9. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16., 73/17. i 131/20. - dalje: OZ) kao neosnovane, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj 85 Ovr-240/2021-3 od 7. svibnja 2021.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troška odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

„I. Na temelju ovršne isprave - presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2612/95 od 11. prosinca 1995. godine, a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditeljice M. M., Z.1, OIB: …, u ukupnom iznosu od 234.284,63 kuna uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku:

 

− na iznos od 3.744,00 kn od 11. svibnja 2016.;

- na iznos od 3.744,00 kn od 11. lipnja 2016.;

− na iznos od 3.744,00 kn od 11. srpnja 2016.;

− na iznos od 3.744,00 kn od 11. kolovoza 2016.;

− na iznos od 3.744,00 kn od 11. rujna 2016.;

− na iznos od 3.744,00 kn od 11. listopada 2016.;

− na iznos od 3.744,00 kn od 11. studenog 2016.;

− na iznos od 3.744,00 kn od 11. prosinca 2016.;

− na iznos od 3.931,20 kn od 11. siječnja 2017.;

− na iznos od 3.931,20 kn od 11. veljače 2017.;

− na iznos od 3.931,20 kn od 11. ožujka 2017.;

− na iznos od 3.931,20 kn od 11. travnja 2017.;

− na iznos od 3.931,20 kn od 11. svibnja 2017.;

− na iznos od 3.931,20 kn od 11. lipnja 2017.;

− na iznos od 3.931,20 kn od 11. srpnja 2017.;

− na iznos od 3.931,20 kn od 11. kolovoza 2017.;

− na iznos od 3.931,20 kn od 11. rujna 2017.;

− na iznos od 3.931,20 kn od 11. listopada 2017.;

− na iznos od 3.931,20 kn od 11. studenog 2017.;

− na iznos od 3.931,20 kn od 11. prosinca 2017.;

− na iznos od 4.127,76 kn od 11. siječnja 2018;

− na iznos od 4.127,76 kn od 11. veljače 2018;

− na iznos od 4.127,76 kn od 11. ožujka 2018

− na iznos od 4.127,76 kn od 11. travnja 2018.;

− na iznos od 4.127,76 kn od 11. svibnja 2018.;

− na iznos od 4.127,76 kn od 11. lipnja 2018.;

− na iznos od 4.127,76 kn od 11. srpnja 2018.;

− na iznos od 4.127,76 kn od 11. kolovoza 2018.;

− na iznos od 4.127,76 kn od 11. rujna 2018.;

− na iznos od 4.127,76 kn od 11. listopada 2018.;

− na iznos od 4.127,76 kn od 11. studenog 2018.;

− na iznos od 4.127,76 kn od 11. prosinca 2018.;

− na iznos od 4.500,00 kn od 11. siječnja 2019.;

− na iznos od 4.500,00 kn od 11. veljače 2019.;

− na iznos od 4.500,00 kn od 11. ožujka 2019.;

− na iznos od 4.500,00 kn od 11. travnja 2019.;

− na iznos od 4.500,00 kn od 11. svibnja 2019.;

− na iznos od 4.500,00 kn od 11. lipnja 2019.;

− na iznos od 4.500,00 kn od 11. srpnja 2019.;

− na iznos od 4.500,00 kn od 11. kolovoza 2019.;

− na iznos od 4.500,00 kn od 11. rujna 2019.;

− na iznos od 4.500,00 kn od 11. listopada 2019.;

− na iznos od 4.500,00 kn od 11. studenog 2019.;

− na iznos od 4.500,00 kn od 11. prosinca 2019.;

− na iznos od 4.875,01 kn od 11. siječnja 2020.;

− na iznos od 4.875,01 kn od 11. veljače 2020.;

− na iznos od 4.875,01 kn od 11. ožujka 2020.;

− na iznos od 4.875,01 kn od 11. travnja 2020.;

− na iznos od 4.875,01 kn od 11. svibnja 2020.;

− na iznos od 4.875,01 kn od 11. lipnja 2020.;

− na iznos od 4.875,01 kn od 11. srpnja 2020.;

− na iznos od 4.875,01 kn od 11. kolovoza 2020.;

− na iznos od 4.875,01 kn od 11. rujna 2020.;

− na iznos od 4.875,01 kn od 11. listopada 2020.;

− na iznos od 4.875,01 kn od 11. studenog 2020.;

do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da isplati ovrhovoditeljici M. M.,  Z.1, OIB: …, nastali trošak ovršnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od donošenja rješenja o ovrsi pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana od dostave ovog rješenja

 

o d r e đ e n a   j e   o v r h a

 

A. na ½ dijela nekretnine koji je upisan kao 2. suvlasnički dio u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Zadar, k.o. Z.1, zk.ul. 12413, kč. br. 1889/6, u naravi zgrada i dvor sveukupne površine 310 m2, u vlasništvu ovršenika D. M., Z.1, OIB: …,

 

zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti navedene nekretnine, njenom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom.

 

Nalaže se Općinskom sudu u Zadru, Zemljišnoknjižnom odjelu Zadar upis zabilježbe ove ovrhe.

 

Naplaćeni iznos doznačiti na izravno na račun ovrhovoditeljice M. M., IBAN … koji se vodi kod E. & S. B. d.d., R..

 

B. pljenidbom novčanih sredstava ovršenika D. M., Z.1, OIB: … po svim ovršenikovim računima i oročenim novčanim sredstvima koji se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem, a bez suglasnosti ovršenika, te prijenosom istih na račun ovrhovoditelja IBAN … koji se vodi kod E. & S. b. d.d. R., na način da se ovo rješenje o ovrsi dostavi Financijskoj agenciji.

 

Nalaže se Financijskoj agenciji da po pravomoćnosti ovog rješenja bankama izda nalog da iznos za koji je određena ovrha prenesu sa ovršenikovih računa koji se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem na račun ovrhovoditeljice M. M., IBAN … koji se vodi kod E. & S. B. d.d., R..

 

Dostavom banci naloga Financijske agencije za zapljenu iznosa novčanih sredstava s računa ovršenika do visine tražbine ovrhovoditeljice, ovrhovoditeljica do iznosa zaplijenjene tražbine stječe založno pravo na ovršenikovoj tražbini prema banci za isplatu novčanih sredstava na računu.

 

Dostavom rješenja o ovrsi banci smatra se da je pljenidba provedena i ovršeniku se zabranjuje isplata i raspolaganje zaplijenjenim sredstvima.

 

Ako po dostavi naloga Financijske agencije na računima ovršenika nema novčanih sredstava u visini potrebnoj za naplatu tražbine u cijelosti, banka će prema nalogu Financijske agencije zabraniti raspolaganje novčanim sredstvima po računima i oročenim sredstvima ovršenika do visine određene u nalogu Financijske agencije, sve do novog naloga Financijske agencije.“

 

 

II. Trošak ovrhovoditeljice određuje se u iznosu od 3.125,00 kuna.

 

2. Protiv navedenog rješenja u pravovremenom roku žali se ovršenik podnoseći žalbu i dopunu žalbe. Ovršenik se žali zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 50. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16., 73/17. i 131/20. - dalje: OZ), a posebno iz razloga navedenih u odredbama članka 50. stavak 1. točka 3. i 7. te odredbama članka 6. navedenog Zakona. U žalbi tvrdi da ovrhovoditeljica u smislu odredbe članka 50. stavak 1. točka 7. OZ-a u konkretnom slučaju nije ovlaštena tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno nije ovlaštena temeljem iste tražiti ovrhu protiv ovršenika iz razloga što je ovršenik svoju obvezu zakonskog uzdržavanja uredno podmirivao. Posebno ističe da prijedlog za ovrhu, kako je podnesen od strane ovrhovoditeljice ne samo da je u suprotnosti s gore citiranom odredbom ovršnog zakona jer je ovršenik svoj dug većim dijelom podmirio, već ovrhovoditeljica nije ovlaštena tražiti ovrhu i zbog činjenice da ista traži naplatu tražbine po osnovu uzdržavanja u razdoblju od svoje dvadeset druge do dvadeset šeste godine života, a bez da je pružila ikakav dokaz o statusu redovnog studenta za navedene godine, temeljem kojega bi onda mogla konzumirati to pravo. Također u  ovom ponovljenom prijedlogu za ovrhu ovrhovoditeljica potražuje iznose od  cca 4.000,00 kuna, iako je u prethodnoj ovrsi tražila i naplatila iznose od 1.087,00 kuna mjesečno, čime ovrhovoditeljica ne samo pokušava nezakonito naplatiti isti dug, već zatražene stavke predstavljaju izravno kršenje dostojanstva ovršenika iz članka 6. Ovršnog zakona i k tome usmjerene samo na šikaniranje ovršenika. Pritom se ovršenik poziva na odredbu članka 50. stavak 1. točka 3. OZ-a. Također ističe da je sud po prijedlogu ovrhovoditeljice 6. listopada 2017. donio rješenje o ovrsi, poslovni broj Ovrv Ob-43/17 i odredio ovrhu radi naplate uzdržavanja  za razdoblja 2016. i 2017., ali za poneka razdoblja u 2012., 2013., 2014., iako je za navedena razdoblja od 2012. do 2015. sve iznose alimentacija ovršenik uredno podmirio. Posebno naglašava da je teret dokaza na ovrhovoditeljici, a ovrhovoditeljica prilikom podnošenja prijedloga za ovrhu nije dostavila baš nikakav dokaz u prilog svojih navoda kako o redovnom studiranju, tako i o primanju uplata za razdoblje 2016. i 2017. Naime, sama činjenica da je ovrhovoditeljica dostavila potvrdu da je završila fakultet još uvijek ne znači da je ista studij pohađala kao redovan student pa predlaže da se i ta činjenica ispita i utvrdi po službenoj evidenciji. Ovršenik nadalje navodi da je u razdoblju 2016. i 2017. prema izvješću Financijske agencije s njegovog računa skinuto gotovo 50.000,00 kuna. U dopuni svoje žalbe protiv naprijed navedenog rješenja o ovrsi ovršenik ponovo navodi da se ovrha provodila u predmetu poslovni broj Ovr Ob-43/17 u kojem predmetu je ovršeniku skinuto s računa između 50.000,00 i 65.000,00 kuna unatoč činjenici kako je već i navedeno u žalbi, da je to rješenje naknadno ukinuto i prijedlog za ovrhu odbačen. Konačno ovršenik smatra da je ovrhovoditeljica tražila naplatu iznosa od 1.087,00 kuna mjesečno, a kako je naplaćeno između 50.000,00 i 65.000,00 kuna, budući je ovrhovoditeljica odgovorna za nezakonito podnošenje novog prijedloga za isto razdoblje, ovršenik predlaže da se na trošak ovrhovoditeljice odredi financijsko vještačenje jer je naplata navedenog iznosa alimentacija namirena ne samo za 2016. i 2017. godinu, već vjerojatno i za 2018. i 2019. godinu. Predlaže da se pobijano rješenje ukine, a ovršeniku plati žalbeni trošak u iznosu od 2.500,00 kuna + PDV.

3. Na žalbu ovršenika odgovorila je ovrhovoditeljica koja u odgovoru osporava osnovanost žalbenih navoda, te predlaže da se ovršenika uputi da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ili podredno da se žalba ovršenika odbije, a prvostupanjsko rješenje potvrdi.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost i pravilnost prvostupanjskog rješenja temeljem odredbe članka 365. stavak 2., te članka 381. ZPP-a,  u svezi članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16., 73/17. - dalje: OZ) u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da nije počinjena niti jedna od citiranih bitnih povreda odredaba postupka, te da je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

6. U konkretnom slučaju ovrha je pokrenuta temeljem ovršne isprave, a radi neispunjenja obveze zakonskog uzdržavanja određene pravomoćnom i ovršnom presudom  Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-261/1995 od 11. prosinca 1995.

7. Suprotno žalbenim navodima ovršenika ovršna isprava nije izgubila djelotvornost u smislu odredbe članka 50. stavak 1. točka 3. OZ-a, budući je ovršnom ispravom, naprijed citiranom presudom, visina uzdržavanja određena u postotku minimalne plaće, iako je ta kategorija danas napuštena za određivanje visine uzdržavanja.

8. Naime, odredbom članka 265.a Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine broj 11/1978, 27/1978, 45/1989, 59/1990, 25/1994, - dalje: ZBPO) važećeg u trenutku donošenja ovršne isprave, bilo je propisano da će sud, kad se uzdržavanje određuje u novcu, obvezniku uzdržavanja naložiti plaćanje obroka dospjelih do zaključenja glavne rasprave u određenim iznosima, dok je odredbom članka 265.b stavak 1. ZBPO-a bilo propisano da će sud plaćanje budućih novčanih obroka uzdržavanja obvezniku uzdržavanja koji iz osnove radnog odnosa ostvaruje osobni dohodak kod organa, organizacije ili zajednice naložiti u iznosima koji se određuju u postotku od osobnog dohotka.

9. S obzirom da je ovršnom ispravom visina uzdržavanja vezana uz postotak (120% minimalne plaće u Republici Hrvatskoj), to tako određena visina uzdržavanja prati aktualne iznose minimalnih plaća u Republici Hrvatskoj kroz čitavo vremensko razdoblje na koje se odnosi predmetno rješenje o ovrsi.

10. Ovdje je potrebno napomenuti da je ovršenik sukladno odredbama Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj 116/2003, 17/2004, 136/2004, 107/2007, 57/2011, 61/2011, 25/2013, 75/2014, 5/2015. i 102/2015.- dalje: OBZ/03) imao mogućnost tužbom zahtijevati da sud smanji iznos uzdržavanja, a što ovršenik prema stanju podataka u spisu nije učinio.

11. Dakle, iz navedenog proizlazi da je ovršna isprava, pravomoćna i ovršna presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2612/1995 od 11. prosinca 1995., i dalje na pravnoj snazi, te proizvodi pravne učinke, dok kao takva postoji, te je ista sukladno tome valjan pravni temelj za određivanje ovrhe u predmetnoj pravnoj stvari.

12. U odnosu na žalbene prigovore, u kojima ovršenik ističe da je sporna tražbina namirena i da ovrhovoditeljica nije ovlaštena tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, potrebno je odgovoriti da ovi prigovori upućuju na žalbene razloge iz članka 50. stavak 1. točka 7. i 9. ZPP-a, slijedom čega je sud prvog stupnja sukladno odredbi članka 52. stavak 3. ovršenika uputio u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

13. Stoga je u ovom stadiju postupka, valjalo odlučiti o žalbi ovršenika izjavljenoj izvan žalbenih razloga iz odredbi članka 50. stavak 1. točka 7. i 9. OZ-a.

14. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći po službenoj dužnosti na postojanje žalbenih razloga iz odredbe članka 50. stavak 5. OZ-a, ovaj sud nije utvrdio da je pobijano rješenje, kao i postupak koji mu je prethodio počinio bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a u svezi sa člankom 381. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

15. U odnosu na žalbeni prigovor ovršenika da je ovdje potrebno ispitati je li ovrhovoditeljica kroz cijelo razdoblje imala status redovnog studenta, potrebno je odgovoriti da je ovršni postupak strogo formalan postupak, odnosno ne radi se o parničnom, već izvanparničnom postupku, pa nije moguće izvoditi dokaze po prijedlogu stranaka, pribavljanje potvrde redovnog studenta fakulteta ili vještačenje kako to predlaže ovršenik, već će se ovi dokazni prijedlozi moći izvoditi u parničnom postupku radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, ukoliko ovršenik postupi po rješenju  prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-240/2021-16 od 8. studenog 2021., to jest ukoliko pokrene parnični postupak radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom.

16. U odnosu na prethodno navedeni prigovor ovršenika potrebno je istaknuti i to da je Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj U-III/3396/2015. od 1. listopada 2015. zauzeo stajalište da redovito školovanje treba tumačiti u smislu redovitog ispunjavanja svojih obaveza na fakultetu, neovisno od toga ima li tijekom studija student, status redovnog ili izvanrednog studenta.

17. Iz stanja spisa, odnosno dokumentacije koju je ovrhovoditeljica u spis priložila uz odgovor na žalbu ovršenika proizlazi da je ovrhovoditeljica nakon završenog preddiplomskog studija upisala i završila diplomski studij i to s prosjekom ocjena od 4.738, a iz čega se može zaključiti da je redovno i uredno ispunjavala svoje obveze na Sveučilišnom studiju.

18. Slijedom navedenog, temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a u svezi sa člankom 21. stavak 1. OZ-a, odlučeno je kao u izreci rješenja ovog žalbenog suda.

19. Ovrhovoditeljici nije dosuđen trošak odgovora na žalbu iz razloga jer ova postupovna radnja nije bila potrebna ni nužna za vođenje ovog postupka  u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a.

U Gospću 3. siječnja 2022.

             

              Sudac

              Milka Vraneš