1

Poslovni broj: 9 UsI-3485/19-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Zvjezdani Radošević, u upravnom sporu tužiteljice I. H. iz Z., protiv tuženog Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., radi naknade troškova prijevoza, 31. prosinca 2021.

p r e s u d i o   j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/II-502-08/19-01/279, URBROJ: 338-01-06-05-19-03 od 18. listopada 2019. i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

Obrazloženje

1.              Rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/II-502-08/19-01/279, URBROJ: 338-01-06-05-19-03 od 18. listopada 2019. odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja Zavoda 2 KLASA: UP/I-502-08/19-01/353, URBROJ: 338-21-02-02-19-03 od 23. srpnja 2019. kojim joj nije priznato pravo na naknadu troškova prijevoza nastalih na relaciji Z.– Z., na teret sredstava Zavoda, za putovanje u razdoblju od 1. travnja 2019. do 30. travnja 2019., ukupno 13 putovanja.

2.              Tužiteljica u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da smatra da su predmetnim rješenjem povrijeđena njena prava, a zbog pogrešne primjene materijalnog prava i to članka 62. stavka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Ističe da je u radnom odnosu, da radi i da je rijetko na bolovanju, i da se ne može voziti sa sanitetom, jer se sanitet čeka po par sati, zbog čega onda ne bi mogla utorkom i četvrtkom kada ide na dijalizu, odlaziti i na posao. Smatra da se predmetnim rješenjem krši propis prema kojem ima pravo na naknadu prijevoza, i nju se time diskriminira jer ju se dovodi u nepovoljniji položaj u odnosu na druge osobe koje dolaze na dijalizu, a za što nema uporišta u propisima. Iznosi da vožnja sanitetom nije isključivala njeno pravo na liječenje hemodijalizom niti je isključivala način dolaženja u konkretnom osobnim vozilom uz pratnju. Dodaje da je pokretna osoba i hvala Bogu radi, i kao takva ne treba teškim i nepokretnim invalidima zauzimati sanitetsko vozilo. Napominje i da je za zdravstvo jeftinije da joj se nadoknađuje trošak osobnog dolaženje vozilom uz pratnju, a koji prijevoz je za njene radne i životne obaveze daleko brži i primjereniji, jer ne može satima čekati na sanitet. Dodaje da to mogu bolesnici koji nemaju radne obveze, već su u mirovini. Nadalje ističe i da u konkretnom slučaju nije niti imala nalog za prijevoz sanitetom jer joj ga njena izabrana droktorica V. R. Ć. nije izdala jer zna da ju na dijalizu i sa dijalize voze članovi obitelji. Navodi da potrebu sanitetskog prijevoza utvrđuje izabrani doktor sukladno odredbi članka 28. Pravilnika te izdaje nalog za sanitetski prijevoz. Smatra da time osigurana osoba stječe pravo na korištenje takvog prijevoza, međutim, da nigdje u zakonskim niti podzakonskim aktima ne stoji da je pravo na korištenje takvog prijevoza, zapravo obveza osigurane osobe na upravo takav prijevoz. Predlaže da se poništi rješenje tuženika i predmet vrati na ponovni postupak.

3.              Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome navodi da tužbeni zahtjev nije osnovan. Dodaje da se tužiteljica obratila sa zahtjevom prvostupanjskom tijelu 15. svibnja 2019. radi priznavanja prava na naknadu troškova prijevoza na teret sredstava Zavoda za obavljena putovanja u razdoblju od 1. travnja 2019. do 30. travnja 2019. (ukupno 13 putovanja) u svezi provedenih hemodijaliza u KBC., Klinika za unutarnje bolesti, Zavod za nefrologiju, arterijsku hipertenziju i dijalizu odnosno na relaciji Z. – Z. (KBC). Opisuje da tužiteljica zahtjevu prilaže mjesečna izvješća nadležnog odjelnog liječnika KBC, Klinike za unutarnje bolesti, o provedenim hemodijalizama za mjesec travanj 2019., prema kojem je obavila 13 hemodijaliza, pri čemu je utvrđena potreba pratnje kao i da osigurana osoba nije koristila prijevoz sanitetom. Iznosi da je iz priložene liječničke potvrda od 29. svibnja 2019. izdane od izabrane doktorice primarne zdravstvene zaštite V. R. Č. razvidno da tužiteljica zbog svoje osnovne bolesti ispunjava uvjete za korištenje sanitetskog prijevoza prilikom odlaska na hemodijalizu tijekom razdoblja od 1. travnja do 30.  travnja 2019., a da se uvidom u evidencije osiguranih osoba Zavoda utvrđuje da je tužiteljica privremeno radno nesposobna i to kontinuirano od 11. prosinca 2018. zbog svoje osnovne bolesti te da je i u mjesecu travnju 2019. (od 1. travnja 2019. do 30. travnja 2019.) bila privremeno radno nesposobna. Ističe da je nalazom, mišljenjem i ocjenom liječničkog Povjerenstva Zavoda u Z. od 16. srpnja 2019. ocijenjeno da tužiteljica ispunjava uvjete za sanitetski prijevoz za provođenje hemodijalize predmetno razdoblje te da nema pravo na novčanu naknadu na ime naknade troškova prijevoza u svrhu ostvarivanja zdravstvene zaštite - hemodijalize iz razloga što je u razdoblju od 11. prosinca 2018. do 31. svibnja 2019. bila radno nesposobna. Navodi da je sukladno navedenom medicinskom vještačenju donijeto prvostupanjsko rješenje. Opisuje da je u provedbi drugostupanjskog postupka zatraženo stručno medicinsko mišljenje liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda te da je to tijelo vještačenja donijelo nalaz, mišljenje i ocjenu od 13. rujna 2019. Obrazlaže da Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda utvrđuje da se radi o osiguranoj osobi sa mjestom prebivališta u Z., koja kao kronični bubrežni bolesnik provodi liječenje hemodijalizom u KBC. Iznosi da potrebu sanitetskog prijevoza utvrđuje izabrani doktor primarne zdravstvene zaštite, a da iz spisu priložene potvrde izabranog doktora od 29. svibnja 2019. proizlazi da je tužiteljica ispunjavala uvjete za korištenje sanitetskog prijevoza u razdoblju od 1. travnja do 30. travnja 2019. (13 putovanja). Ističe da je u provođenju postupka Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda pribavilo očitovanje izabrane doktorice tužiteljice od 29. svibnja 2019. iz kojeg proizlazi kako tužiteljica ispunjava uvjete za sanitetski prijevoz, budući da je bila privremeno spriječena za rad kontinuirano od 11. prosinca 2018. do 31. svibnja 2019. zbog pogoršanja osnovne bolesti i povišenog tlaka. Nastavlja da Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda utvrđuje da tužiteljica ispunjava uvjete za korištenje sanitetskog prijevoza prilikom odlaska na hemodijalizu u KBC. u navedenom razdoblju od 1. travnja 2019. do 30. travnja 2019. Navodi da s obzirom na iznijeto utvrđeno činjenično stanje te ocjenu Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda prema kojoj je tužiteljica ispunjavala uvjete za sanitetski prijevoz u razdoblju od 1. travnja do 30. travnja 2019. (13 putovanja) tužiteljica ne ostvaruje pravo na novčanu naknadu na ime naknade troškova prijevoza za korištenje hemodijalize za navedena razdoblja u KBC. Vezano uz žalbene navode o nemogućnosti odlaska na hemodijalizu sanitetom u predmetnom razdoblju s obzirom da je ista u radnom odnosu dodaje da je uvidom u službene evidencije Zavoda utvrđeno kako imenovana nije radila već je bila privremeno spriječena za rad u razdoblju za koje se traži predmetna naknada troškova prijevoza prilikom odlaska na hemodijalizu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4.              Tijekom spora izvršen je uvid u spis i u spis tuženika.

5.              Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6.              Nesporno je da je tužiteljica 15. svibnja 2019. podnijela prvostupanjskom tijelu zahtjev za priznavanjem prava na naknadu troškova prijevoza nastalih u svezi s korištenjem prava na zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja na relaciji Z. – Z. na teret sredstava Zavoda, za putovanja u razdoblju od 1. travnja 2019. do 30. travnja 2019. (ukupno 13 putovanja).

7.              Sporno je, je li pravilno to što u upravnom postupku tužiteljici nije priznato pravo na naknadu tih troškova prijevoza.

8.              Člankom 62. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13. i 137/13.) propisano je da osigurana osoba radi ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu iz obveznoga zdravstvenog osiguranja ima pravo na naknadu za troškove prijevoza pod uvjetom da je radi korištenja zdravstvene zaštite upućena izvan mjesta prebivališta, odnosno boravišta te da ne ispunjava uvjete za korištenje sanitetskog prijevoza propisane pravilnikom ministra nadležnog za zdravlje iz članka 19. stavka 2. točke 18. toga Zakona i utvrđene općim aktom Zavoda (stavak 1.). Nadalje, propisano je da osigurana osoba iz stavka 1. toga članka ima pravo na naknadu za troškove prijevoza ako je radi korištenja zdravstvene zaštite upućena u ugovornu zdravstvenu ustanovu, odnosno ordinaciju ugovornog doktora privatne prakse ili ugovornom isporučitelju pomagala u mjesto koje je udaljeno 50 i više kilometara od mjesta njezina prebivališta, odnosno boravišta jer odgovarajuću zdravstvenu zaštitu, sukladno svom zdravstvenom stanju ne može ostvariti u bližoj ugovornoj zdravstvenoj ustanovi, odnosno ordinaciji ugovornog doktora privatne prakse s ugovorenom djelatnošću za tu vrstu zdravstvene zaštite ili kod bližeg ugovornog isporučitelja pomagala (stavak 2.). Također, propisano je da pravo na naknadu za troškove prijevoza, neovisno o udaljenosti iz stavka 2. toga članka, ima osigurana osoba do 18. godine života, osigurana osoba iz članka 12. stavaka 2. i 3. toga Zakona, osigurana osoba u vezi korištenja radioterapije i kemoterapije te hemodijalize kao kronični bubrežni bolesnik, osigurana osoba u vezi korištenja zdravstvene zaštite zbog priznate ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti, osigurana osoba darivatelj organa, tkiva ili stanica koja zdravstvenu zaštitu koristi u vezi s darivanjem organa, tkiva ili stanica, te osigurana osoba upućena na liječenje u drugu državu članicu ili treću državu sukladno tome Zakonu i općem aktu Zavoda (stavak 4.).

9.              Dok je člankom 21. stavkom 1. Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj: 49/14., 51/14., 123/16., 11/15., 17/15. i 129/17.) propisano da osigurana osoba primarnu zdravstvenu zaštitu ostvaruje kod izabranog doktora primarne zdravstvene zaštite, u okviru koje izabrani doktor obiteljske (opće) medicine, ginekolog, doktor dentalne medicine i pedijatar obavlja i sljedeće poslove:

1. određuje potrebu prijevoza javnim prijevoznim sredstvom osigurane osobe s obzirom na njezino zdravstveno stanje i udaljenost odredišta u skladu s odredbama članka 62. Zakona i odredbama toga Pravilnika,

2. određuje potrebu sanitetskog prijevoza osigurane osobe u skladu s pravilnikom ministra nadležnog za zdravlje iz članka 19. stavka 2. točke 18. Zakona i odredbama toga Pravilnika,

3. utvrđuje potrebu pratnje osigurane osobe za vrijeme putovanja u drugo mjesto radi korištenja zdravstvene zaštite te daje mišljenje o potrebi smještaja uz dijete za vrijeme bolničkog liječenja u skladu s tim Pravilnikom i drugim općim aktima Zavoda,

4. odlučuje o potrebi upućivanja osigurane osobe u drugu ugovornu zdravstvenu ustanovu, odnosno drugom ugovornom zdravstvenom radniku privatne prakse ako ocijeni da postoji potreba za drugim stručnim mišljenjem, a zbog postavljanja ispravne dijagnoze i obaviještenosti osigurane osobe o njezinom zdravstvenom stanju, odnosno može osnovom priložene medicinske dokumentacije tražiti konzultacijsko mišljenje u specijalističko - konzilijarnoj zdravstvenoj zaštiti vezano za otpusno pismo ili povijest bolesti osigurane osobe,

5. obavlja i druge poslove u svezi s ostvarivanjem prava na zdravstvenu zaštitu, odnosno drugih prava u skladu sa Zakonom, drugim propisima i općim aktima Zavoda te sklopljenim ugovorom sa Zavodom.

10.              Nadalje navedenim Pravilnikom propisano je da pravo na sanitetski prijevoz radi korištenja zdravstvene zaštite ostvaruje osigurana osoba koja ispunjava uvjete propisane pravilnikom ministra nadležnog za zdravlje iz članka 19. stavka 2. točke 18. Zakona (članak 26. stavak 1.), da u skladu sa Zakonom, osigurana osoba ima pravo na sanitetski prijevoz do najbližeg ugovornog subjekta Zavoda koji sa Zavodom ima ugovorenu i može pružiti traženu zdravstvenu zaštitu, a ostvaruje ih na osnovi naloga za sanitetski prijevoz izdanog od strane izabranog doktora primarne zdravstvene zaštite koji je izdao uputnicu za traženu zdravstvenu zaštitu iz članaka 31. i 33. toga Pravilnika (članak 26. stavak 2.), da potrebu sanitetskog prijevoza utvrđuje izabrani doktor primarne zdravstvene zaštite (članak 28. točka 1.) te da osigurana osoba koja hemodijalizu koristi kao kronični bubrežni bolesnik, pod uvjetom da ne ispunjava uvjete za korištenje sanitetskog prijevoza propisane općim aktom ministra nadležnog za zdravlje iz članka 26. toga Pravilnika, ima na ime troškova prijevoza pravo na novčanu naknadu u visini utvrđenoj u stavku 2., 3. i 4. toga članka (članak 66. stavak 1.). 

11.              Pravilnik o sanitetskom prijevozu ("Narodne novine" broj: 123/09. i 80/13.) propisuje da pravo na sanitetski prijevoz može koristiti osigurana osoba Zavoda koja je nepokretna, teško pokretna i kojoj zbog prirode bolesti nije preporučeno samostalno kretanje (članak 2.), da potrebu sanitetskog prijevoza utvrđuje izabrani doktor primarne zdravstvene zaštite osigurane osobe, doktor u ugovornoj zdravstvenoj ustanovi, doktor u službi hitne medicine kod kojeg je osigurana osoba u postupku liječenja ili ovlašteni doktor Zavoda, sukladno općim aktima Zavoda (članka 3.), s time da pravo na sanitetski prijevoz osigurana osoba ostvaruje na temelju ispravno popunjenog naloga za sanitetski prijevoz koji izdaje i ovjerava izabrani doktor u slučaju kad se osigurana osoba upućuje radi korištenja zdravstvene zaštite iz mjesta prebivališta, odnosno boravišta u ugovornu zdravstvenu ustanovu ili ordinaciju ugovornog zdravstvenog radnika (članak 4. alineja 1.).

12.              Iz nalaza, mišljenja i ocjene Liječničkog povjerenstva Zavoda od 16. srpnja 2019. proizlazi da je uvidom u priloženu medicinsku dokumentaciju vidljivo da se tužiteljica liječi zbog terminalnog stadija kronične bubrežne bolesti hemodijalizom 3 puta tjedno u KBC. – Klinika za unutarnje bolesti od 2013. Opisano je da sukladno Pravilniku o sanitetskom prijevozu pravo na sanitetski prijevoz može koristiti osigurana osoba kojoj zbog prirode bolesti nije preporučeno samostalno kretanje. Istaknuto je da osigurana osoba koja ne želi koristiti sanitetski prijevoz, a izabrani doktor je utvrdio da ispunjava uvjete za isti, ne može ostvariti pravo na naknadu troškova prijevoza na teret Zavoda. Izneseno je da je uvidom u ZOROH vidljivo da je tužiteljica u periodu od 11. prosinca 2018. do 31. svibnja 2019. bila radno nesposobna. Ocijenjeno je da slijedom navedenog tužiteljica ispunjava uvjete za sanitetski prijevoz za provođenje hemodijelize te da nema pravo na naknadu troškova prijevoza.

13.              Iz nalaza, mišljenja i ocjene Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 13. rujna 2019. proizlazi da je iz priložene medicinske dokumentacije vidljivo da se radi o osiguranoj osobi koja zbog terminalnog stadija kronične bubrežne bolesti provodi terapije hemodijalizom tri puta tjedno u KBC-u. Opisano je da prema Pravilniku o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja osigurana osoba koja hemodijalizu koristi kao kronični bubrežni bolesnik, a pod uvjetom da ne ispunjava uvjete za korištenje sanitetskog prijevoza propisane općim aktom ministra nadležnog za zdravlje, ima na ime troškova prijevoza pravo na novčanu naknadu. Dodano je da potrebu sanitetskog prijevoza utvrđuje izabrani doktor primarne zdravstvene zaštite koji nakon postavljene indikacije izdaje nalog za sanitetski prijevoz te ga nakon popunjavanja i ovjere daje ugovornom subjektu koji sa Zavodom ima ugovorenu djelatnost sanitetskog prijevoza. Ističe da je izabrani doktor V. R. Č., dr. med., utvrdio da tužiteljica ispunjava uvjete za korištenje sanitetskog prijevoza priikom odlaska na hemodijalizu u KBC. Izneseno je da je priloženo očitovanje i obavijest izabrane doktorice od 29. svibnja 2019. iz koje je razvidno da osiguranica ispunjava uvjete za korištenje sanitetskog prijevoza za hemodijalizu, da nije radno sposobna i da je na bolovanju od 11. prosinca 2018. Nastavljeno je da je trenutno u trenutku pisanja obavijesti osiguranica hospitalizirana. Obrazloženo je da uz osnovnu bolest osiguranica ima brojne komorbiditete, a da je postupak hemodijalize kojim se liječi iscrpljujući. Navedeno je da Pravilnikom nije propisano pravo za pratitelja u slučaju kada osigurana osoba hemodijalizu koristi u mjestu prebivalištu/boravišta. Dodano je da je Liječničko povjerenstvo RU Z. 16. srpnja 2019. donijelo ocjenu da tužiteljica ispunjava uvjete za sanitetski prijevoz za provođenje hemodijalize te da nema pravo na naknadu troškova prijevoza. Pojašnjeno je da je izabrani doktor utvrdio da osigurana osoba ispunjava uvjete za sanitetski prijevoz te da stoga ne može ostvariti pravo na naknadu troškova prijevoza na teret Zavoda. Opisano je da tužiteljica u svojoj žalbi navodi da je u radnom odnosu te da se zbog toga ne može voziti sanitetom koji se dugo čeka, međutim, da je uvidom u bazu podataka Zavoda i očitovanje izabrane doktorice od 29. svibnja 2019. tužiteljica u predmetnom razdoblju (travanj 2019.) odnosno od 11. prosinca 2018. do 31. svibnja 2019. bila privremeno nesposobna za rad. Slijedom navedenog utvrđeno je da je obzirom na prirodu bolesti tužiteljice i brojne komorbiditete izabrani doktor mišljenja da osiguranica ispunjava uvjete za korištenje sanitetskog prijevoza o odlasku i dolasku sa dijalize. Zaključeno je da je tužiteljica ispunjavala uvjete za korištenje sanitetskog prijevoza u razdoblju od 1. travnja do 30. travnja 2019. Ocijenjeno je da se radi o osiguranoj osobi sa mjestom prebivališta u Z., koja kao kronični bubrežni bolesnik provodi liječenje hemodijalozom u Zavodu za nefrologiju, arterijsku hipertenziju i dijalizu KBC-a. 3 puta tjedno. Izneseno je da potrebu sanitetskog prijevoza utvrđuje izabrani doktor primarne zdravstvene zaštite, a da je iz zaprimljene liječničke potvrde odnosno obavijesti vidljivo da tužiteljica ispunjava uvjete za korištenje sanitetskog prijevoza pa da se utvrđuje da tužiteljica ispunjava uvjete za sanitetski prijevoz u vezi s korištenjem hemodijalize za razdoblje od 1. travnja do 30. travnja 2019.

14.              Iz potvrde izabrane liječnice tužiteljice V. R. Č. od 8. svibnja 2019. utvrđeno je da tužiteljica zbog osnovne bolesti zadovoljava uvjete za sanitetski prijevoz, a da je na bolovanju od 11. prosinca 2018. zbog pogoršanja osnovne bolesti i povišenog tlaka.

15.              Iz dopisa Zavoda KLASA: UP/I-502-08/19-01/353, URBROJ: 338-21-02-02-19-02 od 16. svibnja 2019. utvrđeno je da je od V. R. Č. dr. med., izbrane doktorice tužiteljice, zatražena obavijest vezano uz predmetni postupak radi naknade troška prijevoza u svezi s korištenjem prava na zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja – hemodijalize, a koji su nastali u razdoblju od 2. travnja 2019. do 30. travnja 2019., je li tužiteljica ispunjavala uvjete za korištenje sanitetskog prijevoza te ako je, jesu li joj poznati razlozi zašto ista nije koristila sanitetski prijevoz te da im dostavi podatak da li je obzirom na funkcionalni status za tužiteljicu bolje korištenje sanitetskog prijevoza ili javnog prijevoza uz pratnju.

16.              Iz očitovanja V. R. Č., dr. med., od 29. svibnja 2019. na navedeni dopis Zavoda od 16. svibnja 2019. utvrđeno je da je ista navela da njezina pacijentica I. H. ispunjava uvjete za sanitetski prijevoz, da nije radno sposobna te da je na bolovanju od 11. prosinca 2018., a da je trenutno hospitalizirana.

17.              Na temelju nalaza, mišljenja i ocjene Liječničkog povjerenstva Zavoda i Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, koji su jasni i obrazloženi, utvrđeno je da tužiteljici pravilno nije priznato pravo na naknadu za troškove prijevoza nastalih u svezi s korištenjem prava na zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja na relaciji Z.– Z. na teret sredstava Zavoda, za putovanja u razdoblju od 1. travnja 2019. do 30. travnja 2019. (ukupno 13 putovanja). Prema mišljenju ovog suda relevantna činjenica u predmetnom sporu je da je tužiteljica u predmetnom razdoblju bila privremeno nesposobna za rad te da postoji potvrda izabranog liječnika tužiteljica iz kojeg je utvrđeno da je ista navela da njezina pacijentica I. H. ispunjava uvjete za sanitetski prijevoz upravo u predmetnom razdoblju.

18.              Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) uz primjenu članka 36. stavka 4. odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

              U Zagrebu 31. prosinca 2021.

Sutkinja

Vanja Crnković,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (članak 66. Zakona o upravnim sporovima). Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude (članak 70. Zakona o upravnim sporovima).