1              Poslovni broj: I Kž-uv-216/2021-4

Poslovni broj: I Kž-uv-216/2021-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika M. M., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. Kaznenog zakona i drugih ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. - dalje: KZ/11.-I), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku, broj Ik I-494/21-11 od 15. studenoga 2021., u sjednici vijeća održanoj 30. prosinca 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba zatvorenika M. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem temeljem članka 170. točka 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 14/21., dalje: ZIKZ) odbijeni su prijedlozi za uvjetni otpust zatvorenika M. M. i članova njegove obitelji Lj. P., A. B., A. P. i S. P.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik M. M. osobno, ne navodeći žalbene osnove, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te nedovoljno obrazloženih razloga o odlučnim činjenicama, smatrajući da nije s dovoljno pažnje ocijenjeno njegovo dosadašnje korektno izdržavanje kazne, budući da je kroz dosadašnji period od 11 godina i 3 mjeseca koliko je u zatvoru, postao svjestan posljedica činjenja kaznenih djela te da prihvaća odgovornost, izražava duboko kajanje, ima osiguran posao te želi pomoći svojoj obitelji, pa negativno mišljenje kaznionice i državnog odvjetništva, kao i nekorištenje pogodnosti, ne mogu biti one činjenice zbog kojih mu se odbija uvjetni otpust, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da pobijano rješenje preinači i prihvati njegovu žalbu te odobri uvjetni otpust, čime bi usrećili njega i njegovu obitelj dajući mu šansu za povratak u društvo bez činjenja kaznenih djela.

3. U skladu s odredbom članka 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) i članka 51. stavka 2. ZIKZ, spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje ga je vratilo uz dopis broj KŽ-DO-1612/2021. od 17. prosinca 2021.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno stavu zatvorenika M. M. pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog zatvorenika za uvjetni otpust, pozivajući se na negativno mišljenje kaznionice i Županijskog državnog odvjetništva u Sisku.

6. Naime, jedna od pretpostavki za primjenu instituta uvjetnog otpusta propisana u članku 59. stavku 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.-II) je osnovano očekivanje da osuđenik neće počiniti kazneno djelo nakon izdržavanja kazne, a prilikom odlučivanja o tome potrebno je cijeniti okolnosti propisane u članku 59. stavku 2. KZ/11.-II.

7. Razmatrajući žalbene navode, a u odnosu na dokumentaciju u spisu, drugostupanjski sud smatra kako je prvostupanjski sud u konkretnoj situaciji osnovano odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika M. M. ocjenjujući da bi, s obzirom na priležeću dokumentaciju, za postizanje svrhe kažnjavanja u konkretnom slučaju bilo nužno nastaviti s izdržavanjem kazne zatvora u trajanju od 13 godina.

8. Tako iz izvješća kaznionice proizlazi da zatvorenik izdržava jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 13 godina temeljem presude Županijskog suda u Splitu broj Kv-48/2018. od 29. siječnja 2019., zbog počinjenja kaznenih djela iz članka 217. stavka 1. KZ/97., članka 222. stavka 1. KZ/97., članka 230. stavka 1. KZ/11.-I, članka 229. stavka 1. točka 2. u svezi članka 228. stavka 1. KZ/11.-I i članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11.-I, na izdržavanje kazne nastupio je 18. lipnja 2013., a predviđeni istek kazne mu je 30. kolovoza 2023. Zatvorenik je aktualno procijenjen na razinu uspješan, poštuje propise, urednog je ponašanja te stegovno nije tretiran, kontaktira s majkom, bakom, polubratom i polusestrom, a koristi i video posjete obitelji koji ga povremeno posjećuju u kaznionici. Zatvorenik nema utvrđene izvankaznioničke pogodnosti, jer je mišljenje PNUSKOK-a negativno, zbog ugroze sigurnosne situacije, mogućnosti ponavljanja počinjenja kaznenog djela, prekršaja i mogućeg bijega budući se zatvorenik za vrijeme izdržavanja prethodne kazne nije vratio s korištenja pogodnosti izlaska i tada je počinio nova kaznena djela, pa se smatra visoko rizičnim. Mišljenje kaznionice je negativno, obzirom na relativno velik ostatak kazne i činjenicu da je procjena rizičnosti zlouporabe izvankaznioničkih pogodnosti visoka, što je za vrijeme prethodnog izdržavanja kazne zlorabio korištenje pogodnosti izlaska i nije se vratio u kaznionicu, te je za vrijeme bijega činio nova kaznena djela, pa unatoč pozitivnim tretmanskim pokazateljima i činjenici da zatvorenik ima osiguran postpenalni prihvat, izrečena kazna zatvora do sada nije ispunila svoju svrhu.

9. Stoga, istaknute okolnosti u žalbi zatvorenika, a neovisno o početku prilagođenog ponašanja bez činjenja stegovnih prijestupa i bez kaznenih postupaka u tijeku, te činjenici da ga je majka spremna primiti, financijski mu pomoći te ga podržati na odgovarajući način, uz postojeći veći dio izdržane kazne, ipak ne upućuju na zaključak da je zatvorenik u potpunosti osvijestio svoje pogreške, niti da je dosadašnji boravak na izdržavanju kazne zatvora dovoljno utjecao na njega da više ne čini kaznena djela, to tim više kada se ima na umu, da je vjerojatnost kriminalnog povrata usko povezana visokim rizikom za činjenje novih kaznenih djela, da je procjena rizičnosti zlouporabe izvankaznioničkih pogodnosti kod zatvorenika visoka, te da ima za izdržati relativno velik ostatak kazne, pa žalba zatvorenika nije osnovana niti u jednom vidu istaknutih žalbenih razloga.

10. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u odnosu na zatvorenika nisu ispunjeni uvjeti iz članka 59. stavka 2. KZ/11.-II, odnosno, da bi za postizanje svrhe kažnjavanja bilo nužno nastaviti s izdržavanjem kazne zatvora, čiji je predviđeni istek 30. kolovoza 2023.

11. Naime, pozitivni pomaci do kojih je kod zatvorenika došlo tijekom izdržavanja kazne zatvora još nemaju onu kvalitetu koja bi opravdavala odobravanje uvjetnog otpusta, imajući u vidu trajanje izrečene kazne zatvora i postignute rezultate, ali i prijašnji život zatvorenika koji je recidivist, zbog čega se na strani zatvorenika nije u potpunosti ostvarila svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.-II, a za sada nije osnovano očekivati da u budućnosti neće činiti kaznena djela te je radi ostvarenja tog cilja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne zatvora, pa je po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski sud pravilno donio svoju odluku utemeljenu na pribavljenim mišljenjima uz ocjenu da bi za postizanje svrhe kažnjavanja bilo nužno nastaviti s izdržavanjem kazne, budući su upravo takvi razlozi za odbijanje prijedloga propisani u članku 170. stavak 1. točka 2. ZIKZ-a.

12. Kako dakle, žalbom zatvorenika M. M. nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena ni neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 30. prosinca 2021.