Poslovni broj: II Kž-478/2021-7

Poslovni broj: II Kž-478/2021-7

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Snježane Hrupek – Šabijan i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. Ć. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 111. točka 4. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog A. A. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku, broj Kv I-42/2021-19 (K-15/2021.) od 15. studenog 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 30. prosinca 2021.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog A. A. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem, u tijeku postupka nakon potvrđene optužnice protiv optuženog I. Ć., optuženog A. A. i optuženog Z. M. zbog dva kaznena djela teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točka 4. u vezi članka 34. KZ/11. te dva kaznena djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. protiv optuženog I. Ć. i optuženog A. A. produljen je istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19., dalje: ZKP/08.), a protiv optuženog Z. M. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. i 3. ZKP/08. te im je u istražni zatvor uračunato vrijeme oduzimanja slobode, i to optuženom I. Ć. od 22. listopada 2019. pa nadalje, a optuženom A. A. i optuženom Z. M. od 24. listopada 2019. pa nadalje.

2. Žalbu protiv navedenog rješenja podnio je optuženi A. A. po branitelju, odvjetniku D. P., bez navođenja posebne žalbene osnove s prijedlogom "da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati ovu žalbu, ukine pobijano rješenje i uputi predmet na ponovno odlučivanje.''

3. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje opće kao i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog A. A. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekim blažim mjerama.

6. U pogledu žalbenog navoda optuženika kojima se osporava postojanje osnovane sumnje polemizirajući s činjeničnim navodima iz potvrđene optužnice, drugostupanjski sud ocjenjuje kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio kako osnovana sumnja da je optuženik počinio kaznena djela koja mu se podignutom i potvrđenom optužnicom stavljaju na teret u ovom kaznenom postupku proizlazi iz dokaza na kojima se ista temelji.

6.1. Niti prvostupanjski sud niti drugostupanjski sud u ovom stadiju postupka nisu ovlašteni analizirati i ocjenjivati vjerodostojnost pribavljenih dokaza. Naime, za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti u ovom postupku, što je ovdje i ostvareno i to kako je prethodno utvrđeno iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se temelji, dok će odluku o kaznenoj odgovornosti optuženika, stupnju njegove krivnje i pravnoj kvalifikaciji kaznenih djela, kao i o doprinosu u počinjenju kaznenih djela, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka.

7. Vezano uz postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela kod optuženog A. A., ocjena je i drugostupanjskog suda kako je prvostupanjski sud s pravom izveo zaključak o postojanju konkretne i neposredne opasnosti od ponavljanja kaznenih djela kod imenovanog koja se može uspješno prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora kao krajnjom i najstrožom mjerom.

7.1. Naime, kada se analiziraju okolnosti, težina i način počinjenja kaznenih djela koja se optuženiku u ovom postupku stavljaju na teret, prethodni plan i dogovor s suoptuženicima kao i visoki stupanj kriminalne volje, upornosti, organiziranosti i bezobzirnosti u inkriminiranom postupanju, ocjena je i ovoga suda kako sve utvrđene okolnosti po svojoj kakvoći, brojnosti i značenju, u ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje konkretne i predvidive opasnosti da bi boravkom na slobodi optuženik mogao ponoviti ista ili istovrsna kaznena djela.

7.2. Povrh toga, optuženi A. A. je pravomoćno osuđivana osoba za istovrsna kaznena djela, kako za imovinska tako i za kaznena djela s obilježjem nasilja, na kojega očigledno dosadašnje izrečene sankcije nisu utjecale da svoje ponašanje uskladi sa zakonom te je njegovo protupravno ponašanje progrediralo jer mu se u ovom postupku stavlja na teret počinjenje više teških kaznenih djela s obilježjem nasilja.

8. Također, protivno žalbenim navodima, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvaća zaključak prvostupanjskog suda kako pobijanom odlukom nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. kada se uzme u obzir razmjer između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.

9. Stoga prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv ovog optuženika, pritom imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor te je njegovo produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.

10. Kako, dakle, ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 30. prosinca 2021.