P-190/2021

REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu toga suda Anti Božinoviću, kao sucu pojedincu, u
pravnoj stvari tužiteljice M. R. iz Z., OIB:
…, zastupane po punomoćniku M. D., odvjetniku iz Z., protiv
tuženika I. V. iz S., OIB: …, zastupana po
punomoćnicima M. B. i G. L., odvjetnicima iz S., radi isplate, nakon
održane glavne i javne rasprave, zaključene 14. listopada 2021. god., u nazočnosti zamj.
pun. tužiteljice i pun. tuženika, dne 30. prosinca 2021. god.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku I. V., iz S., OIB: …,
isplatiti tužiteljici M. R. iz Z., OIB:
…, iznos od 100.000,00 EUR (stotinutisućaeura) u kunskoj
protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate,
uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja na taj iznos teče od 01. travnja 2009.
god. po stopi određeno je za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a
koja je vrijedila zadnjega dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu
za pet postotnih poena do 31. 07. 2015. god., a od 01. 08. 2015. do isplate po stopi
koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe".

II. Prihvaća se podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je Ugovor o zajmu sklopljen između pok. Ž. R. iz
Z., OIB: …, prednika tužiteljice kao zajmodavca i
tuženika I. V. iz S., OIB: …, kao zajmoprimca, o
kojem zajmu je sastavljena potvrda dana 25. srpnja 2008. godine, ništetan.

2. Nalaže se tuženiku I. V. iz S., OIB:
.. platiti tužiteljici M. R. iz Z., OIB:
… iznos od 100.000,00 EUR (stotisuća eura) sa zakonskom zateznom
kamatom tekućom od 25. srpnja 2008. god. po stopi određenoj za svako
polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjega dana

- 2 - P-190/2021

polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31.

07. 2015. god., a od 01. 08. 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u
roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe".

III. Nalaže se tuženiku, u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužiteljici
parbeni trošak u iznosu od 82.968,75 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj
iznos teče od 30. prosinca 2021. god. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje
dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi od 02. siječnja 2013. god. navodi se da je tuženik dne 25. srpnja 2008.
god. primio iznos od 100.000,00 EUR na ime zajma od pok. Ž. R., s rokom
povrata do 31. ožujka 2009. god.. Ž. R. preminuo je …. god., a
njegovom je zakonskom nasljednicom proglašena njegova supruga M. R., ovdje
tužiteljica. S obzirom da tuženik nije niti djelomično ispunio svoju obvezu, pok. Ž.
R. više ga je puta pozivao na ispunjenje svoje obveze, te mu je dao i mogućnost
otplate predmetnoga zajma u više obroka, no tuženik se na sve pozive oglušio, odnosno
nije ih ni primao. Slijedom navedenoga tužiteljica predlaže donijeti presudu kojom bi se
obvezalo tuženika na isplatu iznosa od 100.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema
srednjem tečaju HNB na dan isplate uvećanoga za pripadajuće zakonske zatezne kamate.

2.1. Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, predloživši odbiti tužbeni
zahtjev kao neosnovan. Prvenstveno ističe prigovor zastare. Tvrdi da je netočno da je
primio iznos od 100.000,00 EUR-a na ime zajma i to od pok. Ž. R. s rokom
povrata od 31. ožujka 2009. god. Kao što je vidljivo iz same Potvrde "U S., ….", iznos je zaprimljen od E. S. U pogledu izjave "U S., ….
g.", navodno potpisane od strane Ž. S., tuženik ističe da su navodi iz te izjave
neistiniti. Tuženik nikada nije tražio, a ni dobio, nikakvu pozajmicu od strane sada pok.
Ž. R., niti je tome, na bilo koji način, posredovao ili imao ikakvoga utjecaja
Ž. S.. Iznos od 100.000,00 EUR, koji iznos je predao E. S. predstavlja
naknadu za tuženikov rad pri otkupu zemljišta na području T., zemljišta naziva
"L." ("S. T.") za društvo M. V. d.o.o.

2.2. Tuženik smatra da tužiteljici nedostaje aktivna legitimacija u ovom postupku, a
u svakom slučaju da je nastupila zastara potraživanja s obzirom na tužiteljičino pozivanje
na zajam.

3. Općinski sud u S. je presudom od 14. svibnja 2019. god. prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Županijski sud u Z. je svojim rješenjem od 22. prosinca 2020. god. ukinuo
prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje.

5. U podnesku od 22. ožujka 2021. god. tužiteljica je ostala kod svoga tužbenoga
zahtjeva glede isplate glavnice, a precizirala je dio koji se odnosi na tražene kamate te on
sada glasi onako kako je navedeno u toč. I. izreke presude. U istom podnesku tužiteljica je

- 3 - P-190/2021

postavila, uvažavajući uputu iz drugostupanjske odluke, podredni tužbeni zahtjev kojim je
predložila utvrditi ništetnim predmetni ugovor o zajmu te obvezati tuženika na isplatu
iznosa od 100.000.00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. srpnja

2008. god. pa do isplate.

6.U postupku su izvedeni dokazi pregledom spisa Općinskoga građanskog suda u
Z. br. …, pregledom Potvrde "U S., ….", Izjave "U S.,

…. g.", dopisa – poziva na ispunjenje obveze upućenoga od strane Ž.
R. I. V. od 22. ožujka 2012. god. s poštanskom potvrdom o primitku
preporučene pošiljke od 23. 03. 2012. i povratnice, dopisa – poziva na ispunjenje obveze
Ž. R. I. V. od 28. veljače 2012. s potvrdom o primitku preporučene pošiljke
i povratnice, preslušanjem svjedoka Ž. S., N. M. i D. P.,
preslušanjem tuženika, pregledom Sporazuma od …. god., preslušanjem
svjedoka S. R. i D. R.

7. Stranke su zatražile trošak postupka.

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Između stranaka u postupku je prijeporno je li tuženik obvezan isplatiti tužiteljici
utuženi iznos od 100.000,00 EUR, u protuvrijednosti u kunama odnosno je li ugovor o
zajmu po kojemu je sastavljena potvrda dana 25. srpnja 2008. god. ništetan te je li tuženik
obvezan isplatiti tužiteljici iznos od 100.000,00 EUR-a.

10. Tužiteljica je u spis priložila Potvrdu "U S., ….", potpisanu od
strane tuženika I. V. i E. S. Tvrdi da je njezin sada pokojni suprug
Ž. R. pozajmio tuženiku iznos od 100.000,00 EUR-a koji je tuženik bio obvezan
vratiti do 31. ožujka 2009. god., a do podizanja predmetne tužbe od tog iznosa niti
pokojnom Ž. R., niti tužiteljici, kao njegovoj nasljednici, nije vratio ništa.

11. Tuženik, s druge strane tvrdi, da od pok. Ž. R. nije primio iznos od

100.000,00 EUR-a na ime zajma s rokom povrata do 31. ožujka 2009. god., a da je iznos,
kako je to vidljivo iz same Potvrde, zaprimljen od E. S. Iznos od 100.000,00
EUR-a, koji je tuženik zaprimio od S. predstavlja naknadu za tuženikov rad pri
otkupu zemljišta na području T., zemljišta naziva "L." (S. T.) za društvo
M. V. d.o.o.

12. Tuženik je istaknuo prigovore zastare tužiteljičina potraživanja te nedostatka aktivne legitimacije na njezinoj strani.

13. Prigovor zastare nije osnovan. Naime, iz priložene Potvrde "U S., 2…" proizlazi da je tuženik zaprimljeni iznos od 100.000,00 EUR-a imao obvezu vratiti
do 31. ožujka 2009. god. Tužiteljica je tužbu na isplatu navedenoga iznosa podigla 02.
siječnja 2013. god. pa nije protekao zakonski rok od pet godina za potraživanje isplate
putem suda.

14. Nije osnovan ni tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani
tužiteljice. Tuženik je tvrdio da utužena tražbina nije sastavni dio ostavinske mase pok.
Ž. R., te da tužiteljica nije jedina njegova zakonska nasljednica. Iz spisa
Općinskog građanskog suda u Z. br. … te Rješenja o nasljeđivanju javnoga
bilježnika Z. J. iz Z. br. … od 08. 10. 2012. god.
proizlazi da su zakonski nasljednici iza pok. Ž. R. njegova supruga M.

- 4 - P-190/2021

R., ovdje tužiteljica, te sinovi D. R. i S. R. Proizlazi nadalje da su
se sinovi pok. Ž. R. odrekli nasljedstva u ostavinskom postupku, a tužiteljica se
prihvatila nasljedstva u cijelosti te joj je stoga u nasljedstvo pripala ostavina pok. Ž.
R. U svojim iskazima koje su dali u predmetnom postupku kao svjedoci, sinovi pok.
Ž. R., S. i D. R. izjavili su da su u ostavinskom postupku iza smrti
svoga oca dali nasljedničke izjave kojima su se odrekli prava na nasljeđivanje te da se
odriču prava nasljeđivanja i u odnosu na potraživanje svoga oca prema tuženiku temeljem
ugovora o zajmu, u iznosu od 100.000,00 EUR-a. Budući da su se ostali nasljednici odrekli
nasljedstva i utuženi iznos, normalno ukoliko je zahtjev za isplatu osnovan, u cijelosti
pripada tužiteljici kao nasljednici pokojnog Ž. R.

15. U postupku je bilo prijeporno je li iznos od 100.000,00 EUR-a tuženiku isplatio
prednik tužiteljice na ime zajma, uz obvezu tuženika da taj iznos vrati do 31. ožujka

2009.god. ili je utuženi iznos tuženik zaprimio na ime naknade za njegov rad pri otkupu
zemljišta na području T., a za društvo M. V. d.o.o.

16. U Potvrdi "U S., …." (list 5C spisa) potvrđuje se da je I.
V. iz S. primio od Ž. R., odvjetnika iz Z. pozajmicu u iznosu od

100.000,00 EUR-a uz rok povrata od 31. ožujka 2009. god.

17. Prema priloženoj Izjavi Ž. S. "U S., …. g.", na zamolbu
davatelja izjave, u srpnju 2008. god. odvjetnik Ž. R. iz Z. pozajmio je
tuženiku iznos od 100.000,00 EUR-a. U izjavi se naglašava da je pozajmica dana na kratki
rok i nije bila vezana za posao.

18. Iz dopisa od 25. veljače 2012. god. i 22. ožujka 2012. god. razvidno je da je pok.
Ž. R. u dva navrata pisanim putem zatražio od tuženika povrat primljene
pozajmice, barem u dijelu u iznosu od 20.000,00 EUR-a, uz upozorenje da će, u
protivnom, svoju zaštitu zatražiti u sudskim postupcima.

19. U svome sudskom iskazu svjedok Ž. S. potvrđuje da je sastavio i
potpisao navedenu izjavu od 29. 05. 2012. god. Ističe da ne poznaje tužiteljicu, ali je
poznavao njezinog pok. supruga Ž. R., a poznaje i tuženika I. V.
Upoznao ih je kroz jedan projekt u T., s time da je V. poznavao i od ranije. U
jednom trenutku tijekom njihovog poslovanja tuženiku je zatrebala određena svota novca
te je novac pokušao pozajmiti od nekoliko osoba koje su surađivale na poslovnom
projektu. Tako je zamolio i S., a isto je zatražio i od E. S. Budući da njih
dvojica nisu imali novaca nisu mu mogli izaći u susret. S. je bio nazočan jednom
sastanku na kojem je V. zamolio Ž. R. za zajam 100.000,00 EUR-a, a nakon
nekog vremena R. mu je rekao da bi mu mogao pozajmiti toliki iznos ali samo kao
fizičkoj osobi i za jedno kraće vrijeme. Taj zajam ne bi imao nikakve veze s poslom.
Tuženik je pristao na takav način zajma. S. je od S. dobio informaciju da je
R. na autocesti trebao dati S. iznos od 100.000,00 EUR-a, a S. je taj
dio novca predao tuženiku. Predaja novca organizirana je na takav način zbog toga što se
tuženiku žurilo primit novac. Svjedoku S. je poznato da je S.navedeni iznos
predao tuženiku, a tuženik je S. izdao potvrdu kao dokaz da mu je novac predan.
Potvrdu je S. predao Ž. R. Svjedoku je poznato i to da je R.
pokušao od tuženika naplatiti pozajmljeni iznos u vrijeme kada je već bio u teškom
zdravstvenom stanju jer mu je novac bio potreban za nabavu lijekova. Tuženik mu,
međutim, novac nije vratio. Zna i to da je pokojni R. poručio V. da će ga morati
tužiti ukoliko ne vrati novac, ali i to da je bio spreman da tuženik vrati novac u nekoliko
rata. Svjedok decidirano tvrdi da zajam nema nikakve veze s poslom i poslovnim

- 5 - P-190/2021

odnosima već je pozajmica Ž. R. tuženiku isplaćena kao fizičkoj osobi. S
odnosom između pok. R. i V. bili su upoznati i D. i M. P. te N.
M. Što se tiče roka u kojemu je V.trebao vratiti novac, svjedok S. navodi da se
radilo o roku od šest mjeseci. S. nadalje ističe da je točan navod iz izjave od 29. 05.

2012. god. da je R. na njegovu zamolbu pozajmio 100.000,00 EUR-a I. V.

20. Svjedok N. M. poznavao je tužiteljičina supruga, a poznaje i tuženika,
oba iz poslovne suradnje. Poznato mu je da su pok. R. i V. bili u poslovnom
odnosu vezano za projekt u L. u S. T. Jedna engleska firma tamo je
imala namjeru kupiti nekretnine, ali je došlo do određenih problema te projekt nije
realiziran. R. grupacija nastavila je s poslovima i sudjelovala u razvoju zone
L. i, vezano za projekt, plaćala je određene iznose, ali detaljnije o tome nema
saznanja. Nije bio nazočan nikakvoj isplati novca od strane Ž. R. tuženiku i
uvijek je mislio da je njihov odnos vezan za posao. Poznaje i Ž. S. koji je također
bio pripadnik skupine vezano za projekt u L. Svjedoku, iako je i on bio vezan za
navedeni projekt, nisu poznati detalji u odnosima S. s prednikom tužiteljice i
tuženikom. Nije mu poznato je li bilo kakvih osobnih pozajmica između ljudi iz poslovne
skupine. Ističe kako s pok. Ž. R. nije imao prilike niti mogao razgovarati o
eventualnom dugu I. V. jer je u cijeloj priči oko projekta u L. bio sporedna
osoba.

21. Svjedok D. P. također je poznavao pok. Ž. R., a poznaje i
tuženika. Preko Ž. upoznao je i tužiteljicu. Izjavio je da su se pok. R. i tuženik
poznavali i poslovno surađivali i od ranije i to tuženik kao agent za nekretnine, a R.
kao odvjetnik. Poznato mu je da su surađivali i oko projekta M. V. u M.T.
Svjedok je bio prijatelj pokojnog R. i prilikom jednoga posjeta njegovoj kući, negdje u
proljeće 2012. god., dva-tri mjeseca prije R. smrti, doznao je za postojanje
tuženikova duga prema R. Ž. mu je rekao da mu V. duguje100.000,00 EUR.
Pokazao mu je neki papir, ne sjeća se točno o kakvom se papiru radi, ali se sjeća da je
R. rekao kako ne može doći do V., a da bi volio da mu V. vrati dugovani iznos.
R. je spomenuo ime T. M. te je kazao da će preko njega dođi do
tuženika i preko njega vratiti dugovani iznos. Ž. R. mu je rekao da se radi o
privatnom zajmu tuženiku i da je bio dogovor između njih dvojice da novac V. vrati
R. Nije mu poznato na koji način je pok. R. izvršio isplatu iznosa tuženiku.

22. Svjedoci S. R. i D. R., sinovi tužiteljice i pok. Ž.
R., naveli su u svojim iskazima da je njihov otac u posljednjoj godini svoga života
imao nekoliko slučajeva pozajmica koje je dao, a nije ih mogao naplatiti, a rekao im je da
je tuženiku I. V. pozajmio iznos od 100.000,00 EUR-a, pri čemu nije navodio je li
novac dao u eurima ili kunskoj protuvrijednosti, kao i to da će se taj pozajmljeni novac od
tuženika morati tražiti natrag preko odvjetnika.

23. Tuženik je u svom iskazu naveo da su 2005. i 2006. god. Ž. S., D.
M., E. S. te danas pokojni L., koji je u to vrijeme bio predsjednik Općine
M., te tvrtka B. iz S. radili na velikom projektu okrupnjavanja zemljišta radi
stvaranja turističke zone na području L., S.T. Radilo se o zemljištu površine

650.000 m2. Tuženik je pripadao toj skupini. Radili su na pokušaju sklapanja i sklapanju
kupoprodajnih ugovora sa stotinjak obitelji na tom području. Kao investitor sudjelovao je i
T. M. Kada su već oko 90% zemljišta okrupnili, pojavile su se, preko Ž.
S. ili nekog drugog, Ž. R. i D. P. s tvrdnjom da imaju kupce za cijelu
zonu odnosno za sve što se do tada pripremilo. Predstavili su se kao zastupnici kupca.
Svi kupoprodajni ugovori do tada sklopljeni s vlasnicima zemljišta, sklopljeni su u ime

- 6 - P-190/2021

tvrtke M. V. d.o.o. Vlasnik te tvrtke bio je T. M. 01. rujna 2006. god.
sklopljen je ugovor koji je potpisao Ž. R., a kojim su poslovni udjeli s tvrtke M.
V. d.o.o.preneseni na tvrtku V. m. l.t.d. S. Radilo se doduše o
uvjetnom prijenosu jer su još neke stavke trebale biti ispunjene. Za kupljeno zemljišta
tvrtka V. menagment trebala je preko kredita H. b. isplatiti cijenu tvrtki M.
V., ali isplatu nikada nije izvršila. Budući da u dvije godine nije ništa uplaćeno tuženik je
počeo vršiti pritisak na tvrtku R., da daju još novaca kako bi se okrupnilo još
preostalih 10% zemljišta. Tražio je isplatu 300.000,00 EUR-a, koliko je bilo potrebno za
otkup. Isplatili su mu, međutim, iznos od 100.000,00 EUR-a da s tim iznosom napravi što
se napraviti može. Novac mu je isplaćen iz čisto poslovnih razloga. E. S.
isplatili su 70.000,00 ili 80.000,00 EUR-a što je saznao šest mjeseci prije davanja iskaza.
Iznos od 100.000,00 EUR-a isplatio mu je na ruke E. S. 2008.god. Misli da je
isplati bio nazočan Ž. S. Prilikom isplate sastavljena je u pisanoj formi jedna
potvrda, koju je potpisao, a da je nije ni pročitao. Sjeća se da je potvrda sastavljena u vrlo
jednostavnom obliku i jednostavnog sadržaja. Tada je vjerovao da će se s poslom doći do
kraja, jer se radilo možda o jednom od najboljih položaja u D. Nije mu poznato čiji
je bio novac koji mu je isplatio S. Nikada nije postavljao pitanje je li novac koji mu je
isplaćivan bio R., P., V. m. ili nekog drugog. Posjeduje
dokument od 01. srpnja 2016. koji su potpisali Ž. S., D. M. i D. P., a
u kojemu se navodi da mu je iznos od 100.000,00 EUR-a isplaćen iz poslovnih razloga.
Dodaje kako i dalje postoje potencijalni kupci za turističku zonu te da je u predmetnom
postupku predlagana odgoda više ročišta upravo stoga jer je postojala mogućnost prodaje.
S pokojnim Ž. R. nije se poznavao.

24. Tuženik je, nakon što mu je predočena preslika potvrde od 25. srpnja 2008.
god. (list 5C spisa), potvrdio da je tu potvrdu potpisao on i E. S.. Na pitanje da
se očituje o sadržaju te potvrde izjavio je da je prilikom potpisivanja potvrde vjerovao da će
projekt biti dovršen, a nije bilo bitno kakvoga je sadržaja potvrda koju potpisuje. Koliko se
sjeća, potvrdu je napisao E. S., a tuženik je nije puno gledao prilikom
potpisivanja. Tvrdi da se, a da je R. bio osobno prisutan podjeli novca, nikakva
potvrda ne bi sastavljala jer je i ranije bilo isplata bez izdavanja ikakvih potvrda. Ističe da
nikada nije vidio jednostavniju i kraću potvrdu koja se odnosi na isplatu iznosa od

100.000,00 EUR-a. Na pitanje je li uobičajeno da potpisuje nešto što nije istinito, odgovorio
je da je u potvrdi naveden rok povratka do kraja ožujka 2009. god., što je bio rok koji se
mogao ispuniti, a na pitanje je li u potvrdi potpisao istinu ili neistinu, odgovorio je da uvijek
potpisuje ono što misli da je istina. Na kraju je naveo da je utuženi iznos od 100.000,00
EUR-a trebao biti vraćen tužiteljici prema sporazumu i da ga joj je trebao vratiti D.
P.

25. Iz dokaza izvedenih u postupku utvrđeno je da je tuženik potpisao Potvrdu "U
S., ….", a da je u toj Potvrdi navedeno kako potvrđuje da je od Ž.
R. primio pozajmicu u iznosu od 100.000,00 EUR-a, uz rok povrata od 31. ožujka

2009. god. U potvrdi je izričito navedeno da se radi o pozajmici te je naveden rok do kada
se pozajmljen iznos treba vratiti od strane tuženika Ž. R.. Svjedok Ž. S.
svojom izjavom od 29.05. 2012. god. te svojim sudskim iskazom potvrđuje da je pok.
Ž. R. pozajmio tuženiku iznos od 100.000,00 EUR-a u srpnju 2008. god. te
naglašava da je pozajmica dana na kratki rok i da nije bila vezana za posao. I svjedok
D. P. tvrdi da je Ž. R. pozajmio tuženiku navedeni iznos i to kao fizičkoj
osobi te da mu je taj iznos tuženik bio obvezan vratit. Ovaj svjedok je saznanje o zajmu
dobio iz razgovora s pok. R., nekoliko mjeseci prije R. smrti. I Ž.
S. i D. P. poznavali su i Ž. R. i tuženika, s njima su bili uključeni u
projekt okrupnjavanja zemljišta na predjelu L. u T., poznato im je da su R. i

- 7 - P-190/2021

tuženik imali poslovnih odnosa, ali oba svjedoka su izričita u tvrdnjama da je utuženi iznos
Ž. R. pozajmio tuženiku s rokom povrata te da ta pozajmica nema nikakve veze s
poslovnim odnosom niti s projektom u koji su bili uključeni pok. R. i tuženik.

26. Iskaz N. M. ne potvrđuje navode tuženika o tome da mu je utuženi
iznos isplaćen vezano za njegov rad na otkupu zemljišta na području T.. Naime,
svjedok M. nije bio nazočan nikakvoj isplati novca od strane R. tuženiku i nisu mu
poznati detalji u odnosima njih dvojice pa mu nije poznato ni je li bilo kakvih osobnih
pozajmica.

27. Tuženik je u svojim tvrdnjama kroz postupak kontradiktoran. U tužbi tvrdi da mu
je iznos od 100.000,00 EUR-a, koji mu je predao E. S., isplaćen kao naknada
za njegov rad pri otkupu zemljišta na području T. na predjelu L. za društvo M.
V. d.o.o. dok u svome iskazu navodi kako mu je taj iznos isplaćen a da bi se s njime
vršio daljnji otkup zemljišta s time da je potraživao veći iznos, 300.000,00 EUR,a, a
isplaćeno mu je samo 100.000,00.

28. Sporazum od 01. srpnja 2016. god., na koji se tuženik pozvao naknadno u
postupku, nije potpisan ni s njegove strane, a niti sa strane tužiteljice, niti je tuženik
dokazao u postupku da ga je tužiteljica prihvatila pa ne može biti dokaz navoda tuženika o
tome da utuženi iznos ne predstavlja pozajmicu i da ga nije obvezan vratiti tužiteljici kao
nasljednici pok. Ž. R.

29. Dakle, Potvrda, koju je neprijeporno potpisao tuženik, pokazuje da je 25. srpnja

2008. god. od Ž. R. zaprimio iznos od 100.000,00 EUR-a na ime pozajmice, a
koji iznos mu je, u ime R., predao E. S.. Taj iznos tuženik je bio obvezan
vratiti pok. R. do 31. ožujka 2009. Ovo potvrđuju i iskazi svjedoka S. i P., koji
su poznavali i tuženika i pok. R., bili su im poznati njihovi poslovni odnosi, a
saznanja imaju i o načinu isplate utuženog iznosa i njezinoj svrsi. Svjedoci nisu
zainteresirani za uspjeh stranaka u ovom postupku (S. ne poznaje tužiteljicu, a P. je
poznaje iz viđenja), a budući da njihovi iskazi nemaju proturječnosti, sud je tim iskazima
poklonio vjeru. Tuženik u postupku nije uspio dokazati da mu je utuženi iznos isplaćen iz
neke druge osnove, a ne kao zajam, a niti da mu taj iznos nije isplatio Ž. R.. Nije
dokazao ni da je bilo što od toga iznosa vratio pok. R. ili tužiteljici.

30. Predmet prijepornoga ugovora o zajmu strana su sredstva plaćanja, a sukladno
odredbi čl. 17. st. 2. Zakona o deviznom poslovanju ( Narodne novine br. 96/03, 140/05 i
132/06) rezidenti ne smiju međusobno odobravati kredite u stranim sredstvima plaćanja.
Proizlazilo bi, iz naprijed navedenoga te iz navedene zakonske odredbe, da je predmetni
ugovor ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne
novine br. 33/05, 41/08- dalje ZOO).

31. Sukladno pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela
Vrhovnoga suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. god. zastarni rok u
slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojemu su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj
sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323.
st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana
pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost
ugovora. Dakle, u konkretnom slučaju tužiteljica nije u zastari sa svojim potraživanjem te je
tuženikov prigovor zastare neosnovan. Naime, prema iznesenom pravnom shvaćanju
Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, zastara nije niti počela teći.

- 8 - P-190/2021

32. Budući da je predmet ugovora o zajmu ništetan valjalo je odbiti tužbeni zahtjev,
a prihvatiti podredni tužbeni zahtjev, utvrditi da je ugovor o zajmu sklopljen između pok.
Ž. R. kao zajmodavca i tuženika, kao zajmoprimca, o kojem zajmu je
sastavljena potvrda dana 25. srpnja 2008. god., ništetan te naložiti tuženiku isplatiti
tužiteljici iznos od 100.000,00 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25.
srpnja 2008. god. do isplate.

33. Tužiteljica je ispravno zatražila zakonsku zateznu kamatu na utuženi iznos
počev od 25. srpnja 2008. god., kao od datuma sklapanja ništetnog ugovora odnosno od
datuma kada je tuženiku isplaćen iznos po ništetnom ugovoru.

34.1. Odluka o parbenom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

34.2. Tužiteljici je priznat trošak za sastav tužbe, pristupa na osam ročišta (10. 04.
2014, 19.04. 2018., 10. 07. 2018., 28. 01. 2019., 26. 03. 2019., 24. 03. 2021., 08. 06.

2021., 14. 10. 2021) i sastav podneska od 22. 03. 2021. po 750 bodova te za pristup na tri
ročišta (04. 07. 2014., 21. 01. 2015., 15. 03. 2017., po 187,5 bodova. Ukupno je tužiteljici
priznato 6637,5 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda, prema važećoj OT te
uvećano za PDV, daje dosuđeni iznos troška od 82.968,75 kn.

U Splitu, 30. prosinca 2021. god.

S U D A C

ANTO BOŽINOVIĆ,v.r.

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi
županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka, u roku 15 dana od dana dostave
presude.

DNA:

-pun. tužitelja
-pun. tuženika
-u spis