1                            Poslovni broj: 18 Gž Ovr-735/2021-2

Poslovni broj: 18 Gž Ovr-735/2021-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Nadi Krnjak, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja V. V. iz G., OIB:…, zastupanog po punomoćniku D. K., odvjetniku iz Z., protiv ovršenice R. H., OIB:…, M. p., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku, radi troškova izvansudske ovrhe, povodom žalbe ovršenice izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Sisku od 27. listopada 2021., poslovni broj: Ovr-182/2021-2, dana 30. prosinca 2021.,

r i j e š i o   j e

I. Odbija se žalba ovršenice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sisku poslovni broj Ovr-182/2021-2 od 27. listopada 2021.

II. Ovršenici i ovrhovoditelju se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je naložio ovršenici naknaditi ovrhovoditelju trošak izvansudske ovrhe u iznosu od 546,87 kn sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 27. listopada 2021. pa do isplate.

2. Navedeno rješenje pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija ovršenica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijano rješenje i odbiti zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova izvansudske ovrhe, podredno ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.

3. Ovrhovoditelj je u odgovoru na žalbu u cijelosti osporio sve žalbene navode te predložio odbiti žalbu ovršenice i potvrditi pobijano rješenje.

4. Žalba ovršenice nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da je ovrhovoditelj podneskom od 9. listopada 2021. zatražio naknadu troškova izvansudske ovrhe u iznosu od 781,25 kn. Prvostupanjski sud je, temeljem odredbe čl. 14. st. 4. Ovršnog

zakona (''Narodne novine'' broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017 i 131/2020 – dalje u tekstu: OZ) i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014 i 70/2019 – dalje u tekstu: ZPP), a koji se Zakon u ovršnim predmetima primjenjuje temeljem odredbe čl. 21. st. 1. OZ-a, ovrhovoditelju kao potrebne troškove za vođenje ovrhe priznao trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 250,00 kn sukladno Tbr. 32. st. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014 i 107/2015 – dalje u tekstu: Tarifa) uvećano za trošak PDV-a od 25% u iznosu od 62,50 kn, trošak sastava prijedloga radi dostave ovršne isprave drugim sudionicima u provođenju ovrhe u iznosu od 125,00 kn (Tbr. 11. st. 5. Tarife) uvećano za trošak PDV-a od 25% u iznosu od 31,25 kn i trošak sastava podneska od 9. listopada 2021. (koji sadržajno predstavlja troškovnik za naknadu troškova nastalih radi provedbe postupka izravne naplate kod FINA-e) u iznosu od 62,50 kn (Tbr. 11. toč. 8. Tarife) uvećano za trošak PDV-a od 25% u iznosu od 15,62 kn, a što ukupno iznosi 546,87 kn.

6. Ovršenica u žalbi u bitnome navodi da ovrhovoditelj nije dostavio dokaze na kojima temelji svoj zahtjev, da pribavljanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti nisu potrebni troškovi obzirom da se izdavanje predmetne klauzule ne naplaćuje strankama, a da ovrhovoditelj nije dokazao da je njegov punomoćnik kao odvjetnik pribavio tu klauzulu. Ovršenica smatra da u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave nije potrebno sudjelovanje odvjetnika na strani ovrhovoditelja, pa je angažiranje odvjetnika za poduzimanje inače besplatnih radnji luksuzan trošak koji nije potreban u smislu čl. 14. st. 4. OZ-a i koji bi trebao snositi sam ovrhovoditelj.

7. Kako ovršenica u žalbi nije konkretizirala koju bi to bitnu povredu odredaba parničnog postupka počinio prvostupanjski sud, ovaj sud je ispitao pobijano rješenje po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, te utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka, a na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

8. Razmatranjem spisa utvrđeno je da je ovrhovoditelj zahtjev za izravnu naplatu podnio Financijskoj agenciji dana 15. srpnja 2021., a što nije niti sporno među strankama, a prema navodima ovrhovoditelja Financijska agencija je dana 16. rujna 2021. u cijelosti postupila po zahtjevu za izravnu naplatu temeljem ovršne presude i na račun ovrhovoditelja izvršila uplatu cijelog potraživanja, a koje navode ovršenica nije osporavala, pa imajući u vidu da je ovrhovoditelj zahtjev za naknadu troškova postupka izravne naplate predao sudu dana 9. listopada 2021., to je prema ocjeni ovog suda zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova  podnesen sudu u zakonskom roku od 30 dana od završetka postupka sukladno čl. 14. st. 6. OZ-a. Naime, u smislu odredbe čl. 73. st. 1. OZ postupak se smatra dovršenim, između ostalog, i provedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava, a prema odredbi čl. 174. OZ-a ovrha na novčanoj tražbini provodi se pljenidbom i prijenosom, pa je stoga ovršna radnja kojom se ovrha dovršava u ovom konkretnom slučaju prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava na račun ovrhovoditelja izvršen dana 16. rujna 2021. te je od tog dana ovrhovoditelju počeo teći rok iz čl. 14. st. 6. OZ-a za podnošenje zahtjeva za naknadu troškova.

9. Neosnovano tvrdi ovršenica da trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti nije potreban trošak u postupku izravne naplate, jer je taj trošak nužan da bi ovrhovoditelj mogao zatražiti provedbu ovrhe, obzirom da Financijska agencija provodi samo pravomoćne i ovršne odluke, te se suprotno navodima ovršenice u spisu nalazi potvrda pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave (list 10 prvostupanjskog spisa).

10. Postupak izravne naplate tražbine na temelju ovršne isprave sudske odluke specifičan je postupak prisilnog ostvarenja novčane tražbine izvan suda, pred posebnim tijelom kojemu je provođenje takvih postupaka zakonski dano u nadležnost, pa su stoga i radnje ovrhovoditelja poduzete po punomoćniku odvjetniku u cilju pokretanja i provedbe postupka izravne naplate potpuno legitimne i trošak tih radnji nije nepotreban trošak, kako to neosnovano tvrdi ovršenica, već naprotiv opravdan i potreban trošak, posebno imajući u vidu da je upravo sama ovršenica uzrokovala te troškove jer u paricijskom roku nije dobrovoljno namirila tražbinu utvrđenu pravomoćnom i ovršnom sudskom odlukom. Budući da je ovršenica sve troškove vezane za postupak izravne naplate mogla spriječiti namirenjem ovrhovoditelja u paricijskom roku određenom pravomoćnom sudskom presudom, a što je propustila učiniti, to je i njezino pozivanje na čl. 6. OZ-a neutemeljeno i neosnovano.

11. Neosnovani su žalbeni navodi ovršenice da ovrhovoditelj nema pravo na trošak sastava podneska od 9. listopada 2021., a koji je nazvao ''prijedlog za ovrhu'', jer i prema ocjeni ovog suda navedeni podnesak sadržajno predstavlja zahtjev za naknadu troškova izvansudske ovrhe, a kako je to pravilno ocijenio i prvostupanjski sud te ovrhovoditelju pripada pravo na trošak sastava tog podneska sukladno Tbr. 11. toč. 8. Tarife.

12. Kako obveza ovršenice da ovrhovoditelju naknadi trošak izvansudske ovrhe proizlazi iz zakonske odredbe čl. 14. st. 4. OZ-a, kojom je propisano da je ovršenik dužan naknaditi ovrhovoditelju troškove koji su bili potrebni za ovrhu, jer ovršenica nije ispunila svoju obvezu utvrđenu pravomoćnom sudskom odlukom, čime je neosnovano prouzročila troškove radi prisilnog ostvarenja ovrhovoditeljeve novčane tražbine, to je prvostupanjski sud, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio citiranu zakonsku odredbu, naloživši ovršenici naknaditi ovrhovoditelju trošak izvansudske ovrhe te je pravilno utvrdio visinu sukladno Tarifi, a koja činjenična utvrđenja i primjenu materijalnog prava pravilnim prihvaća i ovaj sud, te ista nisu dovedena u sumnju navodima žalbe ovršenice. Stav ovog suda, kao i prvostupanjskog suda sukladan je zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sastanku Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske i predsjednika građanskih odjela županijskih sudova 29. ožujka 2018. prema kojem se troškovi izravne naplate priznaju kao troškovi ovršnog postupka.

13. Slijedom iznijetog, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a žalbu ovršenice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u cijelosti.

14. Ovršenici nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspjela sa svojom žalbom. Ovrhovoditelju nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu jer po ocjeni ovog suda isti u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a nije bio potreban za vođenje ovrhe.

U Varaždinu, 30. prosinca 2021.