Poslovni broj: 5 Pn-170/2019-100

 

                                                                                                               

 

 

Poslovni broj: 5 Pn-170/2019-100

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Sesvetama po sucu pojedincu Andrei Herendić u pravnoj stvari tužitelja F. C. iz V. G. OIB: …… kojeg zastupa punomoćnik B. S., odvjetnik, protiv tuženika E. o. d.d. iz Z., OIB: …… kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. i partneri u Z., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. studenoga 2021., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 29. prosinca 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

I                            Tuženik E. o. d.d. dužan je tužitelju F. C. platiti iznos od 37.443,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i to:

 

-na iznos od 27.900,00 kuna od 11. svibnja 2016. do isplate,

-na iznos od 6.443,00 kune od 10. studenoga 2014. do isplate,

-na iznos od 3.100,00 kuna od 29. prosinca 2021. do isplate

 

po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

II                            Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenih 27.900,00 kuna do zatraženih 49.000,00 kuna, odnosno za iznos od 21.100,00 kuna, te sa zahtjevom za zakonskim zateznim kamatama na iznos od 27.900,00 od 15. svibnja 2013. do 10. svibnja 2016., sa zahtjevom za zakonskim zateznim kamatama na iznos od 6.443,00 kune od 14. svibnja 2013. do 9. studenoga 2014., sa zahtjevom za zakonskim zateznim kamatama na iznos od 3.100,00 kuna od 14. svibnja 2013. do 28. prosinca 2021., kao neosnovan.

 

III              Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati zakonske zatezne kamate na iznos od 25.000,00 kuna od 11. svibnja 2016. do 5. rujna 2019., u roku od 15 dana.

 

IV              Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva da mu tuženik isplati zakonske zatezne kamate na iznos od 25.000,00 kuna od 14. svibnja 2013. do 10. svibnja 2016. kao neosnovan.

 

V               Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 22.725,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. prosinca 2021. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Tužitelj u tužbi navodi da je 14. svibnja 2013. došlo do prometne nezgode u V. G. koju je skrivio osiguranik tuženika D.  B. kada je automobilom registarske oznake ZG …..-DZ skretao ulijevo iz Ulice …. u Z. ulicu i to preko biciklističke staze kojom je nailazio tužitelj na biciklu. Navodi da je osiguranik tuženika za svoj smjer kretanja u križanju imao postavljen prometni znak "STOP". Osiguranik tuženika se neoprezno uključivao u promet glavne ulice i oduzeo prednost tužitelju koji se vozio biciklom pri čemu je došlo do naleta u kojemu je tužitelj teško ozlijeđen. Navodi da je isti u predmetnom štetnom događaju pretrpio teške tjelesne ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji a koje su mu narušile tjelesno i duševno zdravlje, te kao činjenice navodi da je trpio strah, bolove, te duševne bolove zbog trajnih posljedica, te je došlo do naruženja izgleda tužitelja te je isti trebao tuđu pomoć i njegu. Također navodi da mu je bila potrebna protetička obrada, a traži i trošak za uništenu odjeću i uništene naočale. Stoga isti specificiranim tužbenim zahtjevom od tuženika potražuje naknadu imovinske i neimovinske štete za povredu prava osobnosti i to po osnovi pretrpljenog straha iznos od 12.000,00 kuna, po osnovi pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 20.000,00 kuna, s osnove duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti za trajne posljedice iznos od 20.000,00 kuna, po osnovi naruženja iznos od 20.000,00 kuna, te po osnovi tuđe pomoći i njege iznos od 2.000,00 kuna, odnosno ukupno 74.000,00 kuna, koji umanjuje za nesporno isplaćeni iznos od 25.000,00 kuna od strane tuženika 6. rujna 2019., pa po navedenim osnovama potražuje ukupni iznos od 49.000,00 kuna. Navodi da traži i naknadu štete za troškove liječenja-protetičke obrade u iznosu od 6.443,00 kune, te za uništene naočale iznos od 2.100,00 kuna i za uništenu odjeću iznos od 1.100,00 kuna, odnosno tužitelj ukupno potražuje iznos od 58.543,00 kune sa zakonskim zateznim kamatama od dana štetnog događaja 14. svibnja 2013. pa do isplate. Traži i zakonske zatezne kamate na plaćeni iznos od 25.000,00 kuna od dana štetnog događaja 14. svibnja 2013. pa do isplate 6. rujna 2019. Potražuje i trošak postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

 

2.              Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje da je dana 22. svibnja 2015. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo registarske oznake SB …… za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen Ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti. Osporava odgovornost na svog osiguranika za predmetni štetni događaj jer da je osiguranik tuženika u konkretnoj prometnoj nezgodi poduzeo sve potrebne radnje predviđene Zakonom o sigurnosti prometa na cestama zaključivanje u promet na Zagrebačku ulicu, te niti ni na koji način nije mogao utjecati na okolnosti da će oštećenik pretjecati u neposrednoj blizini križanja taksi vozilo koje je bilo protupravno zaustavljeno na cesti. Osporava osnov i visinu neimovinske i imovinske štete kao i tijek utuženih kamata. Predlaže učiniti nespornim potraživanje tužitelja s osnove uništene odjeće u visini od 500,00 kuna. Osporava potraživanje tužitelja s osnove uništenih naočala jer nema dokaza da su iste u štetnom događaju bile uništene. Sporno je potraživanje tužitelja s osnova troškova liječenja protetičke obrade jer nema prateće dokumentacije stomatologa-protetičara pa nije vidljivo na što se isto odnosi. Navodi da iz rješenja Zavodavidljivo da tužitelj od ranije ima narušeno zdravlje i utvrđeno mu je postojanje tjelesnog oštećenja od 70 %, pa smatra da treba utvrditi točno koje su točno ozljede posljedica prometne nezgode, a koje narušenje zdravlja od ranije. Tijekom postupka tuženik ističe prigovor zastare s obzirom da je do štetnog događaja došlo 14. svibnja 2013.

 

3.              U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u preslike iz spisa K-49/2017 (ranije K-135/14) Općinskog suda u Velikoj Gorici (list 5-76), medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 77-105, 108-157, 161-182, 229-279, 368-370), račun Optike Mikulin za kupnju naočala (list 106 i 158), račun KB Dubrava (list 107 i 159), očitovanje Centra (197), presliku zdravstvenog kartona tužitelja (list 202-216), presliku predmeta Zavoda za tužitelja (list 219-225), presliku presude Županijskog suda u Osijeku posl. br. Kž-…….od 19. siječnja 2017. (list 287-290), presliku presude Općinskog suda u Velikoj Gorici posl. br. K-…… od 1. prosinca 2017. (list 299-302), presliku presude Županijskog suda u Osijeku posl. br. Kž-….. od 22. studenoga 2018. (list 313-316), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za analize prometnih nezgoda, tehniku i procjenu motornih vozila dipl. ing. Z. I. (list 318-325), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka kirurga dr. J. F. (list 384-387), nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještaka psihijatra dr. L. M. M. i otorinolaringologa i cervikofacijalnog kirurga dr. M. M. (list 391-394), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka stomatologa dr. D.  M. uz stomatološku medicinsku dokumentaciju (list 402-412), te je saslušao svjedoke D. B, D. P, D. F. i R. F, te tužitelja kao stranku u postupku, a saslušao je i stalne sudske vještake dipl. ing. Z. I, te stalne sudske vještake dr. J. F., dr. L. M. M, dr. M. M. i dr. D. M., te je izvršio uvid u spis Općinskog suda u Velikoj Gorici posl. br. K-…… (ranije K…….), a u spisu je zadržana preslika navedenoga spisa.

 

4.              Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja, sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

 

5.              Kako nije sporna pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja, to sud na ove okolnosti nije provodio posebne dokaze. S time da ovdje valja reći da tuženik u odgovoru na tužbu pod točkom I. pogrešno navodi datum štetnog događaja 22. svibnja 2015. da bi isti na ročištu od 5. travnja 2017. naveo točan datum predmetnog štetnog događaja 14. svibnja 2013. Također pod istom točkom odgovora na tužbu navodi da je vozilo koje je sudjelovalo u predmetnoj prometnoj nezgodi vozilo SB-……, premda iz dokumentacije u ovom spisu, te i u spisu Općinskog suda u Velikoj Gorici posl. br. K-…… (ranije K-……), a posebno iz zapisnika o očevidu jasno proizlazi da je u predmetnom štetnom događaju sudjelovalo vozilo registarske oznake ZG …..   marke Renault, kojim je upravljao D. B. Sud smatra da se ovdje radi o očitoj grešci u pisanju, s obzirom da se sve ostale točke odgovora na tužbu jasno odnose na predmetni štetni događaj od 14. svibnja 2013. (činjenice i dokazni prijedlozi), pa je pasivna legitimacija nesporna.

 

6.              Međutim, sporna je dinamika nastanka štetnog događaja, te odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja, te osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

 

7.              Uvidom u spis Općinskog suda u Velikoj Gorici posl. br. K-….. (ranije K-…..) utvrđeno je da je u navedenom postupku vođen postupak protiv okrivljenoga D. B, te je dana 1. prosinca 2017. pod posl. br. K-……donesena presuda kojom je okrivljenik D….. B…… proglašen krivim što je dana 14. svibnja 2013. godine u 12,20 sati u V. G, upravljajući osobnim vozilom registarskih oznaka ZG ……po istočnoj strani kolnika u V. g. u smjeru sjeveroistoka te dolaskom na rakrižje s kolnikom Z.ulice koja je prometnim znakom "STOP" označena kao cesta s prednošću prolaska te uzduž koje se proteže biciklistička staza, olako smatrajući da do štetnih posljedica neće doći, protivno odredbi čl. 57. st. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, započeo radnju skretanja u lijevo na Zagrebačku ulicu preko biciklističke staze ne propustivši bicikl kojim je upravljao F. C, krećući se južnom stranom biciklističke trake na kolniku Z. ulice u smjeru jugoistoka, uslijed čega je došlo do naleta biciklista na osobno vozilo, te je biciklist F. C. pao na prednje vjetrobransko staklo i krov osobnog vozila, a potom na kolnik Z. ulice, kojom prilikom je zadobio ozljede u vidu prijeloma donje čeljusti, dakle iz nehaja kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život ili tijelo ljudi, pa je zbog toga prouzročio tešku tjelesnu ozljedu jedne osobe čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu – opisano i kažnjivo u čl. 227. st. 1. i 2. Kaznenog zakona (N.N. broj: 125/11, 144/12 i 56/15, dalje u tekstu KZ), te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca, a izrečena mu je uvjetna osuda pa kazna zatvora neće biti izvršena ako okrivljeni u roku jedne godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, a navedena presuda je postala pravomoćna 22. studenoga 2018.

 

8.              Sud je temeljem čl. 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP) u ovom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca (osiguranika tuženika) vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Međutim, kako je građansko-pravna odgovornost puno šira od kaznene sud je da bi utvrdio eventualnu suodgovornost tužitelja za nastanak predmetnog štetnog događaja saslušao svjedoke D. B., D.P, D. F. i R.F, te tužitelja kao stranku u postupku, te proveo prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Z. I, te izvršio uvid u nalaz i mišljenje navedenog vještaka (list 384-387).

 

9.              Svjedok D. B. prilikom saslušanja naveo je da je sudjelovao u predmetnom štetnom događaju. Dolazio je iz sporedne na glavnu cestu na kojoj se nalazio i pješački prijelaz i biciklistička staza. Zaustavio se prije pješačkog prijelaza i lagano krenuo. Promet je bio gust. Propuštao je sve vrijeme sva vozila koja su nailazila i cijelo vrijeme je gledao lijevo i desno. Pomicao se polako i kada je došao do biciklističke staze začuo je udar, radilo se o sekundama. Prije nezgode nije uočio tužitelja na biciklu jer je na biciklističkoj stazi na udaljenosti od 10-15 m od raskrižja bilo nepropisno parkirano taksi vozilo. Tamo su se kretali i ljudi koji su zaklanjali pogled, a bilo još parkiranih vozila na pločniku. U nezgodi je došlo do kontakta između prednjeg dijela vozila i prednjeg dijela bicikla. S obzirom da se zaustavio, a da se bicikl kretao iznimno velikom brzinom smatra da je biciklista udario u njegovo vozilo. Ističe da se radi o jako nepreglednom raskrižju jer se tamo nalaze i stupovi javne rasvjete, a sa desne strane se nalazi i znak. Od prisutnih osoba kao svjedok se javila jedna gospođa, misli da se preziva P……. i ista je dala izjavu na licu mjesta. On se često vozi tim putem i dobro poznaje to raskrižje. Taksi vozilo je bilo parkirano ravno i sa sva četiri kotača se nalazilo na biciklističkoj stazi, te mu je to vozilo zaklanjalo vidik. Na pitanje da li je s obzirom na postojanje biciklističke staze mogao posumnjati na se iza taksi vozila nalazi neki biciklista navodi da je to mogao posumnjati i upravo zbog toga što je sumnjao se zaustavio u četiri navrata. Misli da tužitelja nije uočio unatoč njegovoj visini na biciklu jer je gledao iz kuta sjedeći u vozilu, tamo su prolazili i ljudi, bilo je još parkiranih vozila i tužitelj se kretao velikom brzinom. Parkirana vozila nalazila su se nekih 10-15 m prije taksi vozila, ali gledano iz njegovog smjera prvo je bilo parkirano taks vozilo pa nakon toga ta vozila. U drugom postupku je saznao da se kao svjedok očevidac javio Neno Fabijančić, ali on osobno ne zna da li je isti vidio nezgodu ili ne. Protiv njega se vodi kazneni postupak koji nije okončan jer je prvostupanjska presuda ukinuta.

 

10.              Svjedok D. P.              prilikom saslušanja navela je da je navedenog dana 14. svibnja 2013. vozila kolica s djetetom Z. ulicom u V.G, a koja ulica je inače jednosmjerna u smjeru Z, s time da na istoj ulici postoji i biciklistička staza koja je dvosmjerna. Navela je da je ispred cvjećarne "……" primijetila parkirano taksi vozilo koje je bilo parkirano na način da je bilo parkirano u smjeru Z. na biciklističkoj stazi, a isto je zauzimalo obje biciklističke trake. Taksist se zaustavio na tom mjestu i vozač je još uvijek bio u taksi vozilu. Vidjela je da iz smjera Z. po biciklističkoj stazi dolazi jedan biciklist, te kada je vidio da je to taxi vozilo parkirano na biciklističkoj stazi isti je negodovao prema taksistu, te je s biciklom zaobišao to taxi vozilo s njegove suvozačke strane, te je u nastavku vožnje i dalje gledao prema taksistu i onda naletio na jedno vozilo koje je dolazilo iz jedne ulice koja dolazi okomito na tu Z.ulicu, s time da ona ne zna da li se to vozilo kretalo ili je stajalo. Po njenoj procjeni udaljenost od tog taksi vozila do te ulice koja dolazi na Z.je 15 do 20 metara. Zna da je Z. ulica glavna u odnosu na tu ulicu, te misli da postoji neki znak na toj ulici, ali ne može sa sigurnošću tvrditi. 

             

11.              Svjedok D. F. prilikom saslušanja naveo je da je 2013. bio taksi vozač i ako se misli na događaj za koji on misli da ga se zove, onda je toga dana vozio jednog putnika u cvjećarnu koja se nalazi u Z. ulici u V.G, a kojoj cvjećarni on više ne zna ime. Navodi da je ta Z. ulica jednosmjerna, te ide iz smjera V. G. prema Z. Navedena ulica ima i biciklističku stazu za koju misli da je dvosmjerna, ali nije siguran, te se biciklistička staza za njegov smjer kretanja nalazi s lijeve strane kolnika. Naveo je da se pored te cvjećarne nalazi jedan prilaz u dvorište, te se je sa svojim taxi vozilom zaustavio na tom prilazu na jedno dvije do tri minute i to na biciklističkoj stazi, te je nakon toga nastavio put s putnikom. On se ne sjeća nikakvog bicikliste. Kasnije su ga iz policije obavijestili o prometnoj nezgodi koja se dogodila toga dana, ali on nije vidio nikakvu prometnu nezgodu. Toga dana kada je bio s tim putnikom u cvjećarni do obavijesti policije je prošlo dosta vremena. Pojašnjava da se navedena cvjećarna nalazi u privatnoj kući, koja kuća ima ulaz u dvorište koji je ranije spomenuo te je svoje vozilo točno zaustavio na tom kolnim ulazu u dvorište, a na biciklističkoj stazi. Također navodi da se on nalazio u svojem vozilu dok je čekao putnika da ode po cvijeće u cvjećarnu te je u svakom momentu bio spreman pomaknuti svoje vozilo ako je trebalo. Kada se stranka vratila iz cvjećarne s njom je nastavio put. On toga dana, kako je već rekao, nije znao da se dogodila prometne nezgoda, već je tek po pozivu suda zvao svoje osiguranje da vidi o čemu se radi te su mu pojasnili na kojem raskrižju je došlo do predmetne prometne nezgode, ako se radi o raskrižju kako su njemu rekli u osiguravajućem društvu to raskrižje se nalazilo iza njegovog vozila u momentu dok je on stajao sa svojim taxi vozilom ispred te cvjećarne. Na pitanje svjedoku da li mu što znači ime ulice A. M. svjedok navodi da je to ta ulica koju su mu spomenuli u osiguravajućem društvu, a ta ulica je inače sporedna u odnosu na Z. ulicu. 

             

12.              Svjedok R. F. prilikom saslušanja naveo je da je 14. svibnja 2013. pristupio na lice mjesta po pozivu čini mu se hitne, a radi rađenja očevida kao djelatnik PPV.g. Sjeća se navedene nezgode te da se vozač automobila kretao ulicom A. G. M. i isti nije stao na znak STOP  već se nastavio kretati i skretati ulijevo preko biciklističke trake uslijed čega je biciklist koji je dolazio po biciklističkoj traci naletio na prednju lijevu stranu toga vozila. To je utvrdio na temelju iskaza oštećenog i okrivljenog.

 

13.              Tužitelj F.C. prilikom saslušanja naveo je da se kretao biciklom po obilježenoj pješačkoj stazi iz smjera Z. prema centru V.G. Došao je do dvije cvjećarnice kod starog ulaza u groblje. Tamo se u visini ograde nalazilo parkirano taxi vozilo koje je bilo parkirano na biciklističkoj stazi. Zaobišao je taxi vozilo i produžio dalje biciklističkom stazom. Došao je do raskrižja i kutom oka je vidio tamno vozilo koje dolazi sa sporedne ceste. Ušao je u raskrižje i negdje na polovici raskrižja to ga je vozilo udarilo. Nije primijetio kako se kretalo to vozilo, da li brzo ili sporo. Primijetio ga je i nastavio vožnju. Na tom raskrižju nema semafora. Nalazi se osmerokut u odnosu na sporednu ulicu, pješački prijelaz i dvije biciklističke staze. On se kasnije vratio na mjesto nezgode i izbrojio da se taxi vozilo nalazilo njegovih 35 koraka udaljeno od raskrižja. Vozilo ga je udarilo u but desne noge i lančanik bicikla. Nije očekivao da će ga vozilo udariti tako da nije ni na koji način pokušavao izbjeći nezgodu. Nezgoda se dogodila na glavnoj cesti koja vodi u smjeru G. U trenutku nezgode se nalazio na biciklističkoj stazi. Navodi da je visok 1,86 m. U blizini nezgode nije bilo ničega što bi ometalo vidljivost između njega i osiguranika tuženika. Ne sjeća se da li se vozač zaustavio pa produžio dalje ili kako se ponašao. Po njegovoj procjeni njegova brzina nije mogla biti veća od 15 km/h jer je prije toga zaobilazio taxi i vraćao se u biciklističku traku, a u tom dijelu je i biciklistička staza loša jer ima dosta rupa i šahtova za vodu. Prije dolaska na raskrižje nije smanjio brzinu kretanja.  Navedeno vozilo prvi puta je uočio kada se približio raskrižju. Ne zna da li je to vozilo u tom trenutku bilo zaustavljeno ili se kretalo. Smatra kako taxi vozilo ni na koji način nije moglo utjecati na vidljivost između njega i tog vozila. Kada je na biciklu njegova visina je otprilike 2,20 m i toga dana je imao svijetlozelenu majicu. Vrijeme je bilo sunčano, a nezgoda se dogodila negdje oko podneva. Promet nije bio jako gust. Ne sjeća se da bi mu netko od osoba sa strane prišao kada je pao sa bicikla. Negdje u studenom te godine javio mu se policijskih službenik N. F.koji mu je rekao da je vidio nezgodu. Slučajno je sa istim razgovarao o tome. Jednom prilikom su sjedili zajedno u kafiću i on ga je upitao što se dogodilo jer da je on vidio tu nezgodu. Ispričao mi je da je nezgodu vidio iz svog automobila. Dolazio je iz suprotnog smjera i negdje u visini raskrižja je vidio kada me vozilo udarilo i kako sam letio po zraku. Ispričao je još neke detalje kojih se više ne sjeća. Rekao mi je da mu je dijete koje je bilo s njim u autu počelo plakati i on ga je odvezao, koliko se sjeća kod liječnika. Naknadno se vratio i rekao mu je da mu je tada policajac rekao da je zapisnik tek sačinjen po iskazu vozača motornog vozila. On gospodina F. zna od ranije kao policijskog službenika. Ne zna da li je prije tog susreta u kafiću s njim popio kavu ili se družio. Objašnjava da se radi o kafiću pored policijske postaje u koji već godinama ide na kavu u koji je isti ušao i tako su slučajno započeli neformalni razgovor. Na pitanje da li je u razdoblju od svibnja do studenog te godine još koji puta sreo N. F. i sa njime neformalno razgovarao tužitelj navodi da ne vjeruje da bi se sreli jer zbog poteškoća izazvanih nezgodom nije uopće smio izlaziti na sunce. Tom prilikom kada su razgovarali N. F. mu je rekao da ga je prepoznao u trenutku nezgode i da ga može pozvati kao svjedoka ako je to potrebno. iz njihovog razgovora zaključio je da ga je želio pitati što se dogodilo sa njegovom prometnom nezgodom i tada mu je rekao da je u tijeku sudski spor, na što mu je rekao kako ga može navesti kao svjedoka ako je to potrebno. Sastavio je pisano izvješće koje je dostavio u privitku za sudski spis koji je vodila sutkinja K. Nakon nezgode stalno žvače jer ima osjećaj kao da ima žvakaću. Zbog ozljede čeljusti više ne može jesti na desnu stranu, a teško mu je i sažvakati hranu. Također imam poteškoće u govoru. Kao posljedicu trpi i trnjenje ruku i nogu što je naknadno utvrđeno magnetskom rezonancom. Kako mu je čeljust otišla u krivo jedini način da se to sanira bilo je stavljanjem gornjeg mosta i izvađene su mu obje dvojke. Docent koji ga je liječilo rekao mu je da su za početak riješili gornje zube, ali kako su mu se zubi rasklimali bit će potrebno nastaviti liječenje i u odnosu na donje zube. Nakon nezgode ima ožiljke, i to na desnoj ruci u predjelu lakta i iznad njega. Izvršeno je neposredno opažanja u ožiljke tužitelja i utvrđeno da se u predjelu lakta nalazi ožiljak dužine 14 cm koji je puno svjetlije boje kože od ostatka tkiva i jasno je vidljiv trećim osobama. Naime, tužitelj ima košulju sa kratkim rukavima i ožiljak je jasno vidljiv. Tužitelj pokazuje i ožiljak u predjelu između palca i kažiprsta desne ruke dužine 4 cm koji je nešto svjetlije boje kože, ali nije toliko uočljiv kao gornji ožiljak. Pokazuje i ožiljak na desnom bedru, ima dva veća ožiljka koja su svjetlije boje kože i jasno vidljive. Ispod ta dva ožiljka pokazuje jedan kružni ožiljak za koji navodi da je na tom mjestu nosio trokut od stakla i to kroz razdoblje od oko 6 mjeseci kada mu je to uklonjeno. Naime, zbog bolova se javio liječniku i na ultrazvuku je utvrđeno da se radi o staklu. Opisani ožiljci nalaze se na gornjoj strani bedra blizu prepona. Nakon nezgode mu je bila potrebna pomoć drugih osoba. Pomagali su mu supruga i drugi ukućani. U nezgodi su mu uništene naočale koje je dao raditi u optici M.. u V. G. Bile su stare od oko 9-10 mjeseci. Sjeća se da ih još nisam bio otplatio. Naočale je platio oko 2.600,00 kuna. Također je uništio hlače koje su bile stare oko godinu dana i njih je platio oko 460,00 kuna ili 470,00 kuna. Radilo se o Nike kratkim  hlačama. Uništio je i tenisice koje su bile stare oko godinu dana i njih je platio 540,00 kuna. Sjeća se jer ih je kupio u B. Na biciklu su nastala velika oštećenja. Koliko se sjeća bicikl je platio oko 3.500,00 kuna ili 3.600,00 kuna. Od ranije mu je od strane Zavoda utvrđeno tjelesno oštećenje donjih ekstremiteta u opsegu od 50% zbog tri artoskopije na oba koljena. Ne prima nikakvu naknadu  po osnovi osobne invalidnine. Utvrđuje se da tužitelj otežano priča.

 

14.              Vještak prometne struke dipl. ing. Z. I.u svojem nalazu i mišljenju (list 318-325) navodi da prema međusobnoj podudarnosti oštećenja nastalih na oba vozila može se isključiti mogućnost da bi tužitelj naletio prednjim kotačem bicikla na lijevu bočnu stranu vozila osiguranika tuženika u predjelu lijevog kotača. Da je do naleta došlo na opisani način tužitelj bi bio nabačen na prednje vjetrobransko staklo vozila osiguranika tuženika, međutim i bicikl tužitelja bi tada imao tendenciju nabacivanja na vozilo osiguranika tuženika slijedeći tijelo tužitelja, pa bi na poklopcu motora vozila i prednjem lijevom blatobranu morali ostati mnogobrojni tragovi struganja kao i na samom biciklu, koji u konkretnom slučaju nisu pronađeni. Tanki trag struganja na vrhu prednjeg lijevog blatobrana kao i dva ovalna uska traga struganja na prednjoj lijevoj strani poklopca motora vozila osiguranika tuženika posljedica su struganja desne ručice kočnice i ruba desne strane upravljača bicikla tužitelja. To su ujedno jedini pronađeni tragovi kontakta bicikla tužitelja i vozila osiguranika tuženika. Da bi bicikl tužitelja strugao desnom stranom upravljača po poklopcu motora vozila osiguranika tuženika, koji se nalazi ispod visine upravljača bicikla, bicikl tužitelja se morao jako nagnuti desnom stranom prema dolje, što je bila posljedica potiskivanja prednjeg kotača bicikla ulijevo, udarom prednjeg dijela vozila osiguranika tuženika u desnu bočnu stranu prednjeg kotača bicikla. Uslijed izbijanja prednjeg kotača bicikla ulijevo, naletom vozila osiguranika tuženika s desne strane, bicikl se nagnuo udesno i sastrugao desnom ručicom upravljača najprije po vrhu prednjeg lijevog blatobrana osiguranika tuženika, a zatim je desnom ručicom upravljača i desnom ručicom kočnice zastrugao po prednjoj lijevoj strani poklopca motora vozila osiguranika tuženika. Izbijanjem prednjeg kotača bicikla ulijevo ispod tužitelja tijelo tužitelja bilo je nabačeno na poklopac motora vozila osiguranika tuženika, koje je bilo u kretanju od desna u lijevo, odnosno od juga u pravcu sjevera, da bi u nastavku tužitelj bio nabačen na prednje vjetrobransko staklo i prednji dio krova vozila osiguranika tuženika. Uslijed prilično brzo kretanja tužitelja s biciklom, nakon nabacivanja tijela tužitelja na prednje vjetrobransko staklo vozila osiguranika tuženika, tužitelj je nastavio s kretanjem u prvobitnom pravcu, te se odsklizao preko prednjeg desnog ruba krova vozila osiguranika tuženika i pao na kolnik s desne strane vozila osiguranika tuženika. Na mjestu nesreće nisu pronađeni tragovi na temelju kojih bi bilo moguće utvrditi mjesto naleta vozila osiguranika tuženika na bicikla tužitelja. Ukoliko su se tužitelj na biciklu i osiguranik tuženika kretali kako je to označeno u skici policije proizlazi da je do sudara uslijedilo na biciklističkoj stazi s južne strane kolnika Z. ulice po kojoj se kretao tužitelj u pravcu jugo-istoka, na križanju s ulicom A. G. M. iz koje se osiguranik tuženika uključivao na kolnik Ulice A. G. M. skretanjem ulijevo. Izraziti nabačaj tijela tužitelja na vozilo osiguranika tuženika i prelet preko vozila na desnu stranu posljedica je brzine naleta vozila osiguranika tuženika, ali i brzine kretanja tužitelja od oko 20-25 km/h. Od mjesta prolaska pokraj parkiranog taksi vozila zapadno od križanja tužitelj je bio vidljiv osiguraniku tuženika na putu kretanja tužitelja na biciklu do mjesta sudara od oko 16,8 m, koji put je tužitelj prevalio na biciklu u vremenu od 2,7 sekundi. Da bi nakon naleta vozila osiguranika tuženika na bicikl tužitelja tužitelj bio izrazito nabačen na prednje vjetrobransko staklo koje je posljedično potpuno raspucano, moralo se vozilo osiguranika tuženika u trenutku naleta na tužitelja kretati brzinom od oko 20 km/h. Ukoliko je prije ulaska u križanje vozilo osiguranika tuženika bilo zaustavljeno moralo se do mjesta naleta na tužitelja ubrzavati s prosječnim ubrzanjem od oko 2 m/sek2. Da bi vozilo osiguranika tuženika postiglo naletnu brzinu na tužitelja od V1=20 km/h, moralo se ubrzavati iz zaustavljenog položaja na putu od oko 7,8 m, u vremenu od oko 2,8 sek. Vremenska analiza kretanja tužitelja na biciklu i vozila osiguranika tuženika pokazuje da se tužitelj pojavio u vidnom polju osiguranika tuženika nakon obilaska taksi vozila, u trenutku kada je osiguranik tuženika pokretao vozilo iz zaustavljenog položaja ispred "STOP" linije u Ulici,a na križanju sa ulicom. Da je nakon pojave tužitelja na biciklu iza zaustavljenog taksi vozila osiguranik tuženika odustao od kretanja u križanje i propustio tužitelja na biciklu, do nesreće ne bi došlo. Da je nakon obilaska taksi vozila i pokretanja vozila osiguranika tužitelja prema križanju tužitelj poduzeo kočenje bicikla na razmaku od mjesta nesreće od S=16,8 m, uspio bi se zaustaviti na putu od oko 8m, te bi se na taj način uspio zaustaviti na oko 8,8 m prije mjesta nesreće i izbjeći kontakt s vozilom osiguranika tuženika pa do nesreće ne bi došlo.

 

15.              Na ovakav nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prometne struke dipl. ing. Z. I. tužitelj je imao prigovore, te je sud saslušao istog vještaka. Prilikom saslušanja stalni sudski vještak dipl. ing. Z. I. naveo je da tužitelj generalno prigovara analizi prometne nesreće iz razloga što nije točno utvrđeno mjesto nesreće. Odgovara da je u svojem nalazu i mišljenju naveo da na mjestu nesreće nisu pronađeni nikakvi tragovi koji bi ukazivali na mjesto nesreće. Pravce kretanja vozila, dakle bicikla tužitelja i vozila osiguranika tuženika, razmatrao je prema skici policije u kojoj su ucrtani pravci kretanja bicikla tužitelja i vozila osiguranika tuženika. Na bazi takvih pravaca kretanja sačinio je nalaz i mišljenje gdje je mjesto sudara određeno mjestom kolizije pravca kretanja bicikla tužitelja i vozila osiguranika tuženika. U takvoj dinamici kretanja vozila proizlazi da se je bicikl tužitelja nalazio udaljen od mjesta nesreće za oko 16 m kada je osiguranik tuženika od STOP linije na kolniku Ulice G. M. krenuo u križanje. Na prigovor da nije moguće utvrditi potrebno vrijeme vozilu osiguranika tuženika da iz zaustavljenog položaja dođe do mjesta nesreće odgovara da je to moguće prema prosječno mogućem ubrzanju osobnog vozila. Na prigovor utvrđenoj brzini kretanja tužitelja na biciklu ističe da je u točki broj 4. pisanog nalaza i mišljenja detaljno objasnio na koji način je zaključio da se tužitelj na biciklu kretao nešto brže brzinom od oko 20-25 km/h i to prema činjenici da je preletio preko poklopca motora vozila osiguranika tuženika nakon sudara. Na pitanje da li postoji ijedna druga egzaktna činjenica osim razbijenog stakla i oštećenja na vozilu osiguranika tuženika vještak navodi da postoje oštećenja na biciklu i to u vidu lijeve i desne ručice upravljača, zaokrenutog sjedala i oštećenje stražnjeg mjenjača brzine. Na vozilu osiguranika tuženog oštećena je lijeva bočna i prednja strana i to: ostrugan vrh prednjeg lijevog blatobrana s bočne strane, ostrugan prednji lijevi dio poklopca motora u vidu dvije paralelne strugotine, razbijena prednja lijeva svjetiljka, razbijeno prednje vjetrobransko staklo i ostrugan te manje utisnut prednji desni rub krova. Na pitanje koja bi morala biti minimalna sudarna brzina i tužitelja i vozila osiguranika tuženika da bi nastala ovakva oštećenja na vozilu osiguranika  tuženika, a imajući na umu da je tužitelj osoba teška preko 100 kg, vještak odgovara da je u konkretnom slučaju do oštećenja vozila osiguranika tuženika došlo prvenstveno uslijed naleta tog vozila na bicikl i tužitelja pa je brzina osiguranika tuženika u uzročnoj vezi s tim oštećenjima koja je odredio od oko 20 km/h. U konkretnom slučaju ne barata ukupnom sudarnom brzinom jer je sudar uslijedio pod većim kutom.  Da se u konkretnom slučaju vozilo osiguranika tuženika kretalo manjom brzinom ne bi naletjelo vjetrobranskim staklom na tužitelja već bi tužitelj samo preletio preko poklopca motora, kao u konkretnom slučaju. Brzina vozila osiguranika tuženika od oko 20 km/h je utvrđena na temelju nastalih oštećenja na oba vozila. Navodi da ta oštećenja nisu mogla nastati da se osiguranik tuženika vozio i brzinom od 10 km/h. Vještak navodi da na mjestu nesreće ne postoje materijalni tragovi iz kojih bi se moglo utvrditi da li se osiguranik tuženika zaustavljao kada je ulazio u križanje ili je vozio kontinuirano.

 

              16.              Na ovakav nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prometne struke tužitelj je i dalje imao prigovore, te je predlagao provođenje novog prometnog vještačenja.

 

17.              Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem novog prometnog vještačenja s obzirom da je isti u cijelosti odgovorio na prigovore tužitelja. Stoga je sud prihvatio ovakav nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Z. I. s obzirom da je isti izrađen temeljem dokumentacije koja se nalazi u ovom spisu.

 

18.              Imajući na umu prometno vještačenje sud prihvaća iskaz tužitelja u dijelu gdje isti navodi da se kretao biciklom po obilježenoj biciklističkoj stazi iz smjera Z. prema centru V. G, te kada je došao do dvije cvjećarnice kod starog ulaza u groblje da se u visini ograde nalazilo parkirano taxi vozilo koje je bilo parkirano na biciklističkoj stazi. Zaobišao je taxi vozilo i produžio dalje biciklističkom stazom i došao je do raskrižja i kutem oka je vidio tamno vozilo koje dolazi sa sporedne ceste. Ušao je u raskrižje i negdje na polovici raskrižja to ga je vozilo udarilo. Što se tiče iskaza svjedok D. B. osiguranika tuženika, sud prihvaća iskaz istoga kada navodi da je dolazio iz sporedne na glavnu cestu na kojoj se nalazio i pješački prijelaz i biciklistička staza. Zaustavio se prije pješačkog prijelaza i lagano krenuo, te je promet bio gust. Propuštao je sva vozila koja su nailazila i cijelo vrijeme je gledao lijevo i desno. Pomicao se polako i kada je došao do biciklističke staze začuo je udar, radilo se o sekundama, te je u nezgodi došlo do kontakta između prednjeg dijela vozila i prednjeg dijela bicikla. Prije nezgode nije uočio tužitelja na biciklu jer je na biciklističkoj stazi na udaljenosti od 10-15 m od raskrižja bilo nepropisno parkirano taksi vozilo. Tamo su se kretali i ljudi koji su zaklanjali pogled, a bilo još parkiranih vozila na pločniku. Iskaz svjedoka D. F, vozača taksi vozila je vjerodostojan u dijelu kada isti navodi da je toga dana vozio jednog putnika u cvjećarnu koja se nalazi u ulici u V. G.koja je jednosmjerna, te ide iz smjera V. G. prema Z. Navedena ulica ima i biciklističku stazu za koju misli da je dvosmjerna, ali nije siguran, te se biciklistička staza za njegov smjer kretanja nalazi s lijeve strane kolnika. Naveo je da se pored te cvjećarne nalazi jedan prilaz u dvorište, te se je sa svojim taxi vozilom zaustavio na tom prilazu na jedno dvije do tri minute i to na biciklističkoj stazi, te je nakon toga nastavio put s putnikom. Tumačenje svjedoka da se nalazio u vozilu i da se mogao pomaknuti je nebitno za ovaj postupak, jer i tužitelj i svjedok D. B. navode da se taksi vozilo nalazilo na biciklističkoj traci i ometalo ih je, a što potvrđuje i iskaz svjedok D. P.

 

19.              Na temelju provedenih dokaza i ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza u cjelini, sud je nedvojbeno utvrdio da se tužitelj kretao biciklom po ulici u V.G. po obilježenoj biciklističkoj stazi iz smjera Z. prema centru V.G. u pravcu jugo-istoka te je naišao na parkirano taxi vozilo koje je bilo parkirano na biciklističkoj stazi, a nebitno je da li je tu i kolni ulaz u neko dvorište. Zaobišao je taxi vozilo i produžio dalje biciklističkom stazom i došao je do raskrižja sa sporednom ulicom, koja ima prometni znak "STOP-obvezno zaustavljanje". Zatim je došlo do udara između prednjeg dijela vozila osiguranika tuženika D. B., koje je dolazilo iz sporedne ulice te prednjeg dijela bicikla kojim je upravljao tužitelj. Osiguranik tuženika je postupio protupravno, suprotno izričitoj prometnoj i zakonskoj naredbi. Osim toga, propustio je dužnu pažnju koja se od njega opravdano očekuje u ovakvoj situaciji na nepreglednom raskrižju gdje mu je nepropisno zaustavljeno taksi vozilo zaklanjalo pogled, jer se prije uključivanja u promet sa sporedne na glavnu cestu nije uvjerio da li se glavnom cestom, odnosno biciklističkom stazom kreću bicikli koje je dužan propustiti, te se uključio u promet na glavnoj cesti, odnosno biciklističkoj traci koja se nalazi na glavnoj cesti, a da se prethodno nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, odnosno postupio je u suprotnosti sa čl. 57. st. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14 i 64/15 dalje ZOSPC). Tužitelj ničime nije doprinio da do ovog štetnog događaja dođe. Isti se kretao po glavnoj cesti po označenoj biciklističkoj stazi, a uobičajeno prometno ponašanje je da osobe u vozilu koje se kreće glavnom cestom i zadržavaju smjer kretanja samo registriraju da neko vozilo dolazi sa sporedne ceste koja ima prometni znak "STOP-obvezno zaustavljanje", te nastavljaju kretanje bez zaustavljanja i zastajkivanja, s obzirom da se vozilo koje dolazi iz sporedne ulice koja ima prometni znak "STOP-obvezno zaustavljanje" mora zaustaviti. Dakle, u situaciji kada je tužitelj kutom oka primijetio vozilo osiguranika tuženika da dolazi iz sporedne ulice koja ima prometni znak "STOP-obvezno zaustavljanje" njegova normalna reakcija je bila da se nastavi kretati s obzirom da se kretao po biciklističkoj traci koja se nalazi na glavnoj cesti. Za nastanak štetnog događaja nije bitno eventualno okretanje tužitelja prema taksi vozilu jer se isti kretao po glavnoj cesti i osiguranik tuženika je trebao paziti na sva kretanja vozila po glavnoj cesti, kako je već rečeno, pogotovo imajući na umu dolazak iz sporednom ulice, koja ima prometni znak "STOP-obvezno zaustavljanje".

 

20.              Slijedom navedenih činjeničnih utvrđenja, a u smislu odredbe čl. 1069. st. 1.  u vezi sa st. 4 istog članka Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 dalje u tekstu: ZOO), sud je ocijenio da je štetni događaj prouzročen isključivim krivnjom osiguranika tuženika.

 

21.              Da bi utvrdio da li je tužitelj zadobio tjelesne ozljede i koje, odnosno da bi utvrdio osnov i visinu tužbenog zahtjeva sud je proveo i medicinsko vještačenje ozljeda tužitelja po stalnim sudskim vještacima dr. J. F, dr. L. M. M, dr. M. M. i dr. D. M..

 

              22.              Uvidom u liječniku dokumentaciju, te  nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka kirurga dr. J. F. (list 384-387), nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještaka psihijatra dr. L. M. M. i otorinolaringologa i cervikofacijalnog kirurga dr. M. M. (list 391-394), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka stomatologa dr. D. M. (list 402-412), sud je utvrdio da je tužitelj zadobio ranu u području desnog lakta, desne šake, desne natkoljenice, višeiverni obostrani prijelom donje čeljusti, luksaciju (pomak) gornjih lateralnih sjekutića (12 i 22), koji se nisu oseointegrirali te su izvađeni kao i donji desni drugi kutnjak (47).

 

23.              Kako su vještaci sačinili posebne nalaze i mišljenja, kako je navedeno, a tužitelj je imao prigovore na takve nalaze i mišljenja, sud je radi navedenih prigovora i objedinjenja nalaza i mišljenja svih vještaka saslušao vještake.

 

24.              Ovdje valja reći da je tužitelj po punomoćniku na ročištu za saslušanje vještaka predao u spis i za suprotnu stranu, te na uvid liječnicima vještacima tablice smanjenja životne aktivnosti sačinjene po vještaku A. i Š. iz 1995. sadržane u udžbeniku za Pravni fakultet (list  475-483), a punomoćnik tuženika se protivio da se navedene tablice koriste u ovom postupku, te da se vještaci uopće očituju o navedenim tablicama. Članak 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje u tekstu: ZPP) propisuje da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, a st. 3. istog čl. propisuje da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovoga članka sud neće uzeti u obzir, pa je sud isto i učinio.

 

25.              Prilikom saslušanja stalni sudski vještak dr. J. F.-Č. navodi da je ocjena trajnih posljedica stanje po štetnom događaju uzevši u obzir sve objektivizirane promjene koje se mogu povezati sa štetnim događajem, kao i sve objektivizirane promjene koje definiraju degenerativne promjene kod tužitelja, tako da sve razlike koje su se mogle očitati a da bi se povezale sa štetnim događajem su cijenjene. Tako i promjene koje su manifestirane kroz nalaze EMNG. Ostali vidovi pripadaju kirurškom stanovištu ozljeda po predmetnom štetnom događaju. Stalni sudski vještak dr. M. M. prilikom saslušanja navodi da s obzirom na ocjenu pretrpljenih trajnih bolova s kirurškog motrišta te naknadno stomatoloških potrebno je dodati pretrpljene bolove s naslova MFK liječenja tj. operativnog zahvata na donjoj čeljusti i ambulantnog praćenja tokom tri tjedna. Ovi bolovi su bili jakog intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta pet dana, a slabijeg još tijekom dva tjedna. Pri tome nisu ocijenjeni bolovi naknadnog stomatološkog liječenja. Što se tiče kategorizacije prijeloma donje čeljusti navodi da se radilo o običnoj teškoj tjelesnoj ozljedi. Ističe da se ocjena težine prijeloma ocjenjuje prema uspjehu liječenja. Unatoč teškoj tjelesnoj ozljedi tužitelja, prijelomi su operativnim liječenjem sanirani s relativno malim trajnim posljedicama. Zaostalo je ograničenje otvaranja usta iznad 4 cm razmaka među zubima, povremeni bolovi u čeljusnom zglobu, te smanjenje osjeta u području živca na bradi. Sve navedene trajne posljedice ocijenjene su stoga 4-5 % smanjenja općih životnih aktivnosti tužitelja. Na upit da li se pri ocjeni koristi orijentacijskim tablicama vještak navodi da se prije svega koristi stručnom literaturom iz područja struke, a navedene tablice kao i orijentacijske hrvatske tablice su samo orijentir za vještaka u donošenju konačne odluke. Većina navedenih tablica koristi se uglavnom za ugovorna osiguranja i ocjenu invaliditeta. Stoga sve navedeno može biti orijentir, a ne isključiva smjernica za vještačenje i ocjenu trajnih posljedica. Stalni sudski vještak dr. D. M. na pitanje koliki je bio dug period tužitelja bez zuba, a s obzirom da pun. tužitelja navodi da je to bilo šest mjeseci, vještak navodi da je prema podacima to bilo od 14. svibnja  2013. do 24. studenog 2014. kada je dobio trajne zube. Smatra da nakon što je taj period cijeljenja završio nije više imao bolove. Što se tiče problema u hranjenju vještak navodi da je tužitelj u tom periodu imao naruženost srednjeg tipa dok se nije napravila trajna protetska rehabilitacija, ali ne i bolnost. Mišljenja je da tužitelj unatoč tome što nije imao prednje zube da je i dalje imao stražnje zube, a prednji zubi službe za otkidanje hrane, što je mogao obaviti vilicom i nožem, a mogao je koristiti stražnje zube.

 

26.              Nakon toga vještaci objedinjavaju bolove koje je pretrpio tužitelj na način da su jaki bolovi trajali četiri dana, bolovi srednjeg stupnja su trajali osam dana, a manjeg intenziteta šezdeset dana. Vještaci se također nakon toga usuglašavaju vezano za naruženje kod tužitelja te navode da je kod tužitelja došlo do naruženja srednjeg stupnja povremeno vidljivo, a što je vidljivo na fotografijama u vještačkim nalazima. Vještaci navode da je tuđa pomoć i njega po vještacima objedinjeno 2 sata dnevno kroz 35 dana. Vještaci navode da nema preklapanja u ocjeni trajnih posljedica vještaka, kao što je već navedeno u pisanom nalazu i mišljenje pa onda ukupne trajne posljedice kod tužitelja objedinjeno iznose 12-13 %. Ovdje valja napomenuti da su se vještaci već prilikom izrade pisanog dijela nalaza i mišljenja suglasili da je tužitelj pretrpio primarni kratkotrajni i intenzivni strah, te sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta sedam dana, te slabijeg intenziteta od trideset dana kumulativno, a na koji dio pisanog nalaza nije bilo prigovora.

 

27.              Nakon usmenog očitovanja vještaka stranke nisu imale prigovore pa je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještaka s obzirom da su vještaci odgovorili na sve prigovore tužitelja, te su nalaz i mišljenje sačinili temeljem medicinske dokumentacije priložene u spisu, te nakon uvida u zdravstveni karton tužitelja, te osobnog pregleda tužitelja od strane vještaka.

 

28.              Stoga sud smatra utvrđenim da je tužitelj trpio jake bolove četiri dana, bolove srednjeg stupnja osam dana, a manjeg intenziteta šezdeset dana. Tužitelj je pretrpio primarni kratkotrajni i intenzivni strah, te sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta sedam dana, te slabijeg intenziteta od trideset dana kumulativno.              Kod tužitelja su po provedenom liječenju zaostale trajne posljedice od 12-13 % u vidu manjeg pogoršanja statusa oba koljena, LS  kralježnice i desnog ramena sa kirurške strane, po prijelomu čeljusti ograničenje otvaranja usta iznad 4 cm razmaka među zubima, povremeni bolovi u čeljusnom zglobu, te smanjenje osjeta u području živca na bradi, dok gubitak zubi unatoč protetskoj sanaciji dodatno otežavaju žvakanje i izbor hrane sa ORL i CFK strane, anksiozni poremećaj sa psihijatrijske strane i vezano za gubitak tri zuba (47,12 i 22) sa stomatološke strane. Kod tužitelja postoji naruženje srednjeg stupnja povremeno vidljivo drugima s obzirom da se jedno nalazi na natkoljenici desne noge, a drugo u predjelu lakta desne ruke, a što je vidljivo na fotografijama u vještačkim nalazima, a i sud je izvršio uvid u navedene ožiljke na ročištu prilikom saslušanja tužitelja.

 

              29.              Uzevši u obzir sve navedene i utvrđene činjenice, posebice trajanje i intenzitet fizičkih bolova, straha, duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti, te duševnih bolova zbog naruženja, te vrstu ozljede, te činjenicu da je tužitelj odmah po štetnom događaju bio hospitaliziran od 14. svibnja 2013. do 22. svibnja 2013., te operiran, zatim nosio kompozitnu fiksaciju zuba koji su na kraju ipak izvađeni, te bio bez zuba od 14. svibnja  2013. do 24. studenog 2014. i provodio fizikalnu terapiju, sud smatra da je time tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje.

 

30.              Sukladno odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO-a sud se prilikom odmjeravanja ukupne visine pravične novčane naknade (satisfakcije) rukovodio jačinom i trajanjem pretrpljenih fizičkih bolova, straha, duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti i duševnih bolova zbog naruženja.

 

              31.              Prema ocjeni ovog suda svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu biti i sami za sebe dovoljan razlog koji opravdava tužiteljici dosuditi pravičnu novčanu naknadu, pa je stoga sud radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade procijenio koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužiteljici da je svaki od navedenih kriterija samostalna osnova za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.

 

              32.              Cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet fizičkih bolova sud smatra da bi tužitelju s naslova pravične novčane naknade pripalo zbog povrede prava osobnosti iznos od 12.000,00 kuna, a odbio je istoga za daljnji iznos od 8.000,00 kuna, kao neosnovan.

 

33.              Cijeneći vrstu i intenzitet pretrpljenog straha, te dužinu trajanja straha, sud smatra da tužitelju s naslova pravične novčane naknade pripada zbog povrede prava osobnosti iznos od 8.000,00 kuna, a odbio je istoga za daljnji iznos od 4.000,00 kuna kao neosnovan.

 

34.              Cijeneći trajno smanjenje životne aktivnosti tužitelja od 12-13 %, sud smatra da tužitelju s naslova pravične novčane naknade pripada zbog povrede prava osobnosti iznos od 15.000,00 kuna, a odbio je istoga za daljnji iznos od 5.000,00 kuna kao neosnovan.

 

35.              Cijeneći stupanj naruženosti tužitelja koji je srednjeg stupnja povremeno vidljivo drugima s obzirom da se nalazi na natkoljenici desne noge, a drugo u predjelu lakta desne ruke, sud smatra da tužitelju s naslova pravične novčane naknade pripada zbog povrede prava osobnosti iznos od 16.500,00 kuna, a odbio je istoga za daljnji iznos od 3.500,00 kuna kao neosnovan.

 

              36.              S obzirom na sve navedeno te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu u skladu sa čl. 1100. st. 1. ZOO-a, to je tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a valjalo dosuditi iznos od 51.500,00 kuna, kao pravičnu novčanu naknadu, a odbio istoga za iznos od 20.500,00 kuna kao neosnovan.

             

37.              Dok se nalazio na kućnom liječenju tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega po 2 sata dnevno kroz 35 dana za teže fizičke aktivnosti, te kućne aktivnosti kao domaćice, te pri nabavci i osobnoj higijeni. Saslušanjem tužitelja sud je utvrdio da su mu tuđu pomoć i njegu pružali ukućani. Prema uobičajenoj sudskoj praksi po toj osnovi se priznaje naknada u iznosu od 20,00 kuna za jedan sat tuđe pomoći i njege jer se radi o besplatnom pružanju pomoći i njege od strane tužiteljevih ukućana u kojem slučaju nije bilo potrebno platiti poreze i doprinose koje bi tužitelj plaćao da mu je ta pomoć pružena naplatno. Zbog ovih razloga sud je obračunom utvrđenog trajanja tuđe pomoći i navedene cijene sata priznao tužitelju u skladu s čl. 1095 ZOO-a zahtjev za imovinskom štetom u iznosu od 1.400,00 kuna, a odbio istoga za daljnji iznos od 600,00 kuna po navedenom osnovu. 

 

              38.              Sud ukupno po svim vidovima štete smatra osnovanim iznos od 52.900,00 kuna, a neosnovanim iznos od 21.100,00 kuna. Međutim, kako je tuženik tužitelju tijekom ovog postupka 6. rujna 2019. isplatio nesporni iznos štete od 25.000,00 kuna, to je onda sud tužitelju dosudio iznos od 27.900,00 kuna, a odbio je istoga za daljnji iznos od 21.100,00 kuna kao neosnovan. Valja imati na umu da je sud pri određivanju visine naknade imao u vidu da se radi o osobi starije životne dobi (rođen 1959.).

 

              39.              Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. i čl. 1103. ZOO-a, a teče od dana podnošenja tužbe 11. svibnja 2016., pa je sud istu i dosudio na iznos od 27.900,00 kuna, a odbio je tužitelja sa zahtjevom za zakonskim zateznim kamatama na iznos od 27.900,00 od 15. svibnja 2013. do 10. svibnja 2016., kao neosnovan.

 

40.              Što se tiče troškova liječenja tužitelja odnosno potraživanja po računu KB Dubrava (list 107 i 159) od 10. studenog 2014. u iznosu od 6.443,70 kuna, a koji je tužitelj platio istog dana, sud smatra da je i ovaj zahtjev tužitelja osnovan temeljem čl. 1095 st. 1 ZOO-a. Iz navedenog računa je vidljivo da se isti odnosi na obavljeno liječenje tužitelja vezano za zube u KB Dubrava, odnosno postavljanje fiksnog protetskog nadomjestka 24. studenoga 2014. Stoga je sud tužitelju temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO-a dosudio zatraženi iznos od 6.443,00 kuna. Međutim, kako je navedeni račun plaćen 10. studenog 2014., to je sud na navedeni iznos temeljem čl. 29. ZOO-a dosudio zakonske zatezne kamate od dana plaćanja 10. studenog 2014. da bi se stanje tužitelja dovelo u stanje prije nezgode sukladno čl. 1086. ZOO-a, a odbio je istoga sa zahtjevom za zakonskim zateznim kamatama na iznos od 6.443,00 kune od 14. svibnja  2013. do 9. studenoga 2014., kao neosnovan.

 

              41.              Što se tiče uništenih naočala tužitelj potražuje naknadu štete za naočale prema potvrdi Zagrebačke banke d.d. (list 106 i 158) iz koje proizlazi da je tužitelj kupio naočale 24. listopada 2012. u Optici …… i iste platio karticom u iznosu od 2.100,00 kuna. Tužitelj u svome iskazu navodi da su naočale uništene u predmetnom štetnom događaju, a sud nije imao razloga ne povjerovati istome s obzirom na intenzitet prometne nesreće u kojoj je tužitelj zadobio prijelom done čeljusti i izgubio tri zuba, pa navedeni zahtjev smatra osnovanim u zatraženom iznosu od 2.100,00 kuna. Tužitelj potražuje naknadu i za uništenu odjeću u štetnom događaju, pa tako u iskazu navodi da je uništio hlače koje su bile stare oko godinu dana i platio ih je oko 460,00 kuna ili 470,00 kuna, a radilo se o Nike kratkim  hlačama. Uništio je i tenisice koje su bile stare oko godinu dana i njih je platio 540,00 kuna, a sjeća se jer ih je kupio u B.  Sud nije imao razloga ne povjerovati istome s obzirom na intenzitet prometne nesreće u kojoj je tužitelj bio odbačen sa biciklom, pa navedeni zahtjev smatra osnovanim u zatraženom iznosu od 1.000,00 kuna. Dakle tužitelju je nastala ukupna imovinska šteta u iznosu od 3.100,00 kuna, a koji iznos bi tuženik trebao platiti tužitelju temeljem čl. 1085. st. 3. ZOO-a, jer uspostava prijašnjeg stanja nije moguća. Tužitelj temeljem čl. 29 ZOO-a  ima pravo i na zakonske zatezne kamate na navedeni iznos,  međutim kako je visina štete utvrđena tek tijekom ovog postupka to  sud temeljem čl. 1089. st. 2. ZOO-a  smatra da tužitelj ima pravo na kamate tek od dana presuđenja 29. prosinca 2021., a odbio je istoga sa zahtjevom za zakonskim zateznim kamatama na iznos od 3.100,00 kuna od 14. svibnja 2013. do 28. prosinca 2021., kao neosnovan.

 

42.               Kako je tuženik tužitelju tek tijekom ovog postupka 6. rujna 2019. isplatio nesporni iznos štete od 25.000,00 kuna to tužitelj na navedeni iznos ima pravo i na zakonske zatezne kamate i to od dana podnošenja tužbe 11. svibnja 2016. do 5. rujna 2019., a odbio je tužitelja s dijelom tužbenog zahtjeva da mu tuženik isplati zakonske zatezne kamate na iznos od 25.000,00 kuna od 14. svibnja 2013. do 10. svibnja 2016. kao neosnovan.

 

43.              Temeljem čl. 154. st. 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP) tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi i troškove ovog postupka u iznosu od 22.725,00 kuna. S time da je sud najprije ocijenio postotak uspjeha stranaka u parnici i to prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, te imajući na umu da je tuženik iznos od 25.000,00 kuna isplatio tijekom ovog postupka tek 6. rujna 2019., te budući da je tuženik u konkretnom slučaju tijekom cijelog postupka osporavao i osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Uspjeh tužitelja je 75 % u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, od kojeg iznosa je onda oduzeo postotak tuženika koji je uspio u manjoj mjeri od 25 %, pa se dobije postotak od 50 %, Međutim što se tiče osnove tužbenog zahtjeva tužitelj je uspio 100 %, pa onda konačni uspjeh tužitelja gledajući osnov i visinu tužbenog zahtjeva iznosi 75%.

 

44.              Trošak tužitelja sastoji se od zastupanja tužitelja po punomoćniku – odvjetniku, a u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe, te sastav četiri obrazložena podneska, te pristup na ročišta od 8. ožujka 2017., 5. travnja 2017., 1. lipnja 2017., 5. prosinca 2017., 23. travnja 2018., 11. lipnja 2018., 9. rujna 2019., 29. listopada 2019. i 23. studenog 2021.po 100 bodova temeljem Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1., Tbr. 9. t. 1. Tarife, što ukupno iznosi 1400 bodova, uz vrijednost 1 boda od 10,00 kuna temeljem Tbr.  50 Tarife  iznosi 14.000,00 kuna uz 25% PDV-a temeljem Tbr. 42 Tarife  u iznosu od 3.500,00 kuna ukupno 17.500,00 kuna. Kako je tužitelj gledajući osnov i visinu tužbenog zahtjeva u ovom postupku uspio s oko 75 % svojeg zahtjeva to razmjerno trošak tužitelja iznosi 13.125 kuna. Tužitelju je priznat i trošak neophodnog medicinskog vještačenja, te pristup medicinskih vještaka i prometnog vještaka na raspravu u ukupnom iznosu od 7.725,00 kuna, , te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 1.405,00 kuna. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na presudu koja je tužitelju u skladu s čl. 7. t. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18) priznata u iznosu od 470,00 kuna, odnosno 50 % od pristojbe na presudu propisane u Tbr. 2. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (NN 53/19), jer se ova presuda punomoćniku tužitelja dostavlja u elektroničkom obliku pa je on dužan platiti samo polovicu ove pristojbe ako istu plati u roku od tri  dana od dostave ove presude. S time da tužitelju kao nužan trošak u trošak postupka nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude imajući na umu da se presuda ističe na web stranici e-Oglasna ploča.

 

45.              Odluka o kamatama na troškove postupka temelji se na čl. 30. st. 3 Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14) u svezi sa čl. 29 st. 2 ZOO-a.

 

 

U Sesvetama 29. prosinca 2021.

 

SUDAC:

Andrea Herendić v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

 

DNA:

1. tužitelju po pun.
2. tuženiku po pun.