Pristupanje sadržaju
1
Poslovni broj: I Kž-uv-205/2021-4
Poslovni broj: I Kž-uv-205/2021-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović predsjednice vijeća, te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika M. A., zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. dalje: KZ/11-I), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Ik I-371/2021 od 2. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj 29. prosinca 2021.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se rješenje prvostupanjskog suda te se odbija prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika M. A..
Obrazloženje
1. Rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Ik I-371/2021 od 2. studenog 2021. na temelju članka 59. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), zatvorenik M. A. uvjetno je otpušten s izdržavanja kazne zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci na koju je osuđen presudom Općinskog suda u Splitu broj K-36/2016. od 21. studenog 2019., koja je preinačena u odluci o kazni presudom Županijskog suda u Varaždinu broj Kž-199/2020-4. od 4. studenog 2020., zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi članka 228. stavka 1. KZ/11-I.
1.1. Nadalje, uvjetno otpuštenom zatvoreniku je na temelju odredbe članka 60. stavka 2. u vezi sa člankom 62. stavka 2. točke 11. KZ/11. određena obveza javljanja sucu izvršenja Županijskog suda u Splitu, odmah po otpustu, Probacijskom uredu Split, odmah po otpustu i Policijskoj postaji Trogir, odmah po otpustu, te je na temelju članka 161. stavka 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj 14/2021. – dalje: ZIKZ) određeno da uvjetno otpušteni zatvorenik može promijeniti mjesto prebivališta samo uz suglasnost suca izvršenja.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, sadržajno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ukine prvostupanjsko rješenje i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje ili preinači prvostupanjsko rješenje te odbije prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika M. A..
3. Zatvorenik je dostavio očitovanje na žalbu državnog odvjetnika.
4. Na temelju članka 51. stavka 2. ZIKZ-a u vezi sa člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba je osnovana.
6. U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da su ostvareni uvjeti koji opravdavaju donošenje odluke kojom se zatvorenika uvjetno otpušta s izdržavanja kazne zatvora.
7. Prvostupanjski sud u pobijanom rješenju ispravno navodi da iz izvješća Zatvora u Splitu proizlazi da je zatvorenik u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora procijenjen na razinu zadovoljava, da je urednog ponašanja, poštuje pravila kućnog reda, uredno se odnosi prema službenicima i drugim zatvorenicima te da ima osiguran postpenalni prihvat u obiteljskoj kući u kojoj živi sam i uzdržava se od mirovine. Iako zatvorenik prilikom prikupljanja dijagnostičkih podataka ne priznaje kazneno djelo, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da iz izvješća proizlazi da aktualno, vezano za kazneno djelo, verbalizira žaljenje te da se s kaznom pomirio.
8. Međutim, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske kako je, iako kod zatvorenika doista postoje navedene pozitivne okolnosti, prvostupanjski sud precijenio njihov značaj, a istodobno podcijenio značaj podatka da je prije predmetne presude zatvorenik jedanaest puta osuđivan i to zbog teških krađa, teške krađe u pokušaju i prijetnje, pri čemu deset puta na bezuvjetne kazne zatvora te da su protiv zatvorenika u tijeku čak tri kaznena postupka, jedan iz 2020. zbog kaznenog djela prijevare, drugi iz 2019. zbog dvadeset kaznenih djela teške krađe, a treći iz 2015. zbog sedam kaznenih djela teške krađe, da iz mišljenja Ministarstva … proizlazi da se ne može isključiti mogućnost zlouporabe korištenja pogodnosti po izlasku iz zatvora i rizik od počinjenja novog kaznenog djela, kao i da je prijedlog Zatvora u Splitu da se prijedlog za uvjetni otpust odbije.
8.1. Dakle, u pravu je državni odvjetnik kada u žalbi ističe da prvostupanjski sud nije pravilno vrednovao i cijenio kriterije za uvjetni otpust propisane člankom 59. KZ/11. budući da je odredbom stavkom 2. toga članka propisano da će se prilikom odlučivanja o prijedlogu za uvjetni otpust, između ostalog, cijeniti prijašnji život zatvorenika i osuđivanost te je li protiv njega u tijeku drugi kazneni postupak, neovisno o tome što se ne radi o kaznenim djelima za koja je zapriječena kazna zatvora viša od pet godina, a koja okolnost bi predstavljala obligatoran razlog za odbijanje prijedloga za uvjetni otpust po članku 170. točki 4. ZIKZ-a. Također, neosnovano prvostupanjski sud pridaje značaj sve učestalijim glavoboljama zatvorenika, dobi zatvorenika i riziku zaraze koronavirusom s obzirom da se zatvoreniku zdravstvena skrb može osigurati unutar zatvorskog sustava, unutar kojeg sustava se provode i sve propisane zaštitne mjere radi suzbijanja pandemije izazvane koronavirusom.
9. Stoga, upravo činjenice navedene u točki 8., po ocjeni drugostupanjskog suda, upućuju na zaključak da je pogrešan stav prvostupanjskog suda kako će se uvjetnim otpuštanjem na slobodu „uspješno provesti resocijalizacija zatvorenikove ličnosti u procesu prilagođavanja društvenoj sredini“ te da je do sada izdržana kazna postigla svrhu kažnjavanja.
10. Sve izložene okolnosti upućuju na zaključak da je za postizanje pune svrhe kažnjavanja nužno nastaviti s izdržavanjem kazne zatvora jer nisu ispunjene pretpostavke iz članka 59. KZ/11. koje opravdavaju primjenu uvjetnog otpusta, a pozitivni pomaci do kojih je kod zatvorenika došlo tijekom izdržavanja kazne zatvora još nemaju onu kvalitetu koja bi opravdavala odobravanje uvjetnog otpusta, posebice imajući u vidu trajanje izrečene kazne zatvora, prijašnji život i osuđivanost zatvorenika. Pritom treba imati na umu i odredbu članka 41. KZ/11. koja propisuje da je svrha kažnjavanja izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.
11. Slijedom navedenog, trebalo je na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08. prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika pobijano rješenje preinačiti i odbiti prijedlog za uvjetni otpust.