Poslovni broj: 10 UsI-2956/2021-4

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Nataši Brajević, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja J. B., M., S. .., B. i H., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi priznavanja prava na invalidsku mirovinu, 29. prosinca 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 141-02/20-03/01151049943, Urbroj: 341-99-06/2-20-5431 od 30. lipnja 2021. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S., Klasa: UP/I 141-02/19-03/01151049943, Urbroj: 341-18-06/2-19-6437 od 17. lipnja 2020. i vraćanja predmeta na ponovni postupak.

 

 

Obrazloženje

 

              1. U pravodobnoj tužbi tužitelj pobija zakonitost rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 141-02/20-03/01151049943, Urbroj: 341-99-06/2-20-5431 od 30. lipnja 2021. (dalje: drugostupanjsko rješenje) i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S., Klasa: UP/I 141-02/19-03/01151049943, Urbroj: 341-18-06/2-19-6437 od 17. lipnja 2020. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

              2. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena kao na zakonu neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, a kojim je odbijen zahtjev tužitelja, pripadnika borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane, za priznavanje prava na invalidsku mirovinu.

              3. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da pobija zakonitost osporenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja zbog bitne povrede odredbi upravnog postupka, nepotpuno i netočno utvrđenog činjeničnog stanja i nepravilne primjene materijalnog propisa. Kao razlog za donošenje ovakvoga rješenja tuženik da se poziva na nalazi mišljenje Vijeća viših vještaka broj: 613039 od 16.06.2021, međutim, iako je odredbom članka 14. stavka 10. Uredbe o metodologijama vještačenja propisano da, kada za to postoje razlozi, vijeće vještaka daje nalaz i mišljenje na temelju neposrednog pregleda osigurane osobe, isto nije učinjeno u njegovom slučaju, usprkos činjenici da postoje opravdani razlozi da se obavi navedeni pregled. Medicinska dokumentacija koju je razmatralo Vijeće vještaka u prvostupanjskom, odnosno Vijeće viših vještaka u drugostupanjskom postupku da ne odražava njegovo trenutno zdravstveno stanje, te da je stoga bilo potrebno obaviti neposredan pregled kako bi se ono moglo utvrditi. Navodi da ima zdravstvene probleme koji su posljedica povrede i boravka u logoru, a koji su se značajno povećali od provođenja revizije 2016., da je  psihički dezorijentiran, da se ne  može koncentrirati na obavljanje svakodnevnih poslova, da je uznemiren i nekorektan u ponašanju i komunikaciji s drugima, te da se jedino pod utjecajem lijekova može smiriti, a da uzima antidepresive, uz redovnu terapiju za dijabetes i prostatu. Ističe da vrlo malo spava, da osjeća slabost, da zaboravlja, gubi koncentraciju i ne može se sjetiti je li uzeo lijekove ili ne, te da bez pomoći supruge teško funkcionira, jer da se sam ne može sjetiti što je radio i htio uraditi, da ga hvata strah i prati panična paranoja. Nadalje, da trpi stalne i jake bolove u zglobu desne šake gdje mu je rađena operacija i transplantirana kost veličine palca iz lijevog kuka, pogotovo jer je ta operacija bila samo djelomično uspješna. Također, da nosi udlagu s metalnim kašikom, pa mu to izaziva dodatne bolove i izaziva psihičku uznemirenost. Teško da je pokretan zbog bolova u koljenima, karlici, vratu i ramenu, a iako da je prije pandemije koronavirusa bio na fizikalnoj terapiji, ona da mu nije pomogla, a zbog pandemije više ne ide na nju. Stoga, da je zbog njegovog ozbiljnog zdravstvenog stanja bilo potrebno pregledati ga prije donošenja odluke u postupku, jer se iz same dokumentacije koja je bila na raspolaganju vijeću vještaka i vijeću viših vještaka ne može ispravno ustanoviti njegovo trenutno zdravstveno stanje, a što se moglo utvrditi da je liječnička komisija izvršila neposredan pregled i na taj način ustanovila njegovo stvarno fizičko i psihičko stanje organizma. Poziva se na odredbu članka 185. stavka 1. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata kojom je propisano da će Vijeće vještaka u prvostupanjskom postupku donijeti nalaz i mišljenje isključivo nakon neposrednog pregleda hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata ili hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, dok je odredbom stavka 3. istoga članka propisano da će drugostupanjskom postupku, povodom izjavljene žalbe na prvostupanjsko rješenje, žalbeno vijeće donijeti nalaz i mišljenje isključivo nakon neposrednog pregleda hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata ili hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata odnosno nakon neposrednog vještačenja u kojem sudjeluje stranka. Također ističe da nije na bilo koji način upoznat sa nalazima i mišljenjima vijeća viših vještaka, odnosno da mu isti nikada nisu dostavljeni, radi čega su osporena rješenja donesena u suprotnosti sa odredbama članka 30. Zakona o općem upravnom postupku. Nadalje, da smatra kako je zaključak Vijeća vještaka od 28.05.2020., da ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti, pogrešan i neutemeljen, a što da je moglo biti utvrđeno između ostalog i neposrednim pregledom da je isti izvršen. Poziva se na odredu članka 39. stavka 5. ZOMO, te navodi da je iz sve navedenog vidljivo da u njegovom slučaju do toga došlo zbog povrede i oboljenja, između ostalog od PTSP-a, a zbog kojih smatra da u njegovom slučaju postoji u najmanju ruku smanjenje radne sposobnosti, a u stvarnosti potpun gubitak radne sposobnosti. Budući da on ne može obavljati ni svakodnevne poslove samostalno i bez pomoći supruge, nejasno je kako može imati radnu sposobnost. Također, kod njega da postoje trajne promjene u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, niti ga se može osposobiti za rad profesionalnom rehabilitacijom tako da radi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima, pa prema odredbama članka 39. stavak 4. ZOMO kod njega postoji potpuni gubitak radne sposobnosti. Nadalje, navodi da iako je liječen, odnosno ima terapiju za bolove i psihičke probleme, terapija da mu ne pomaže, i dalje trpi bolove, a njegovi problemi da se ne mogu riješiti terapijom koja mu je određena od strane psihijatra, pa mu se stanje samo dodatno pogoršava posljednjih godina. Poseban problem da predstavlja i činjenica da zbog svog stanja često zaboravlja piti lijekove, što mu dodatno pogoršava stanje, a za što ne postoji terapija. Također, rehabilitacija za povrede koje je ranije opisao mu nije pomagala, jer nije dovela do smanjenja bolova, da mu se nije povećala pokretnost, a ni kvaliteta života nije ni na koji način bila poboljšana, a osim toga zbog nastupa pandemije koronavirusa da nema više ni mogućnost adekvatnog liječenja i rehabilitacije. Obzirom na sve navedeno, smatra kako nema sposobnost za rad, jer ne može obavijati ni svakodnevne poslove, a kamoli raditi na poslovima za koje je obrazovan, a što mu također izaziva bol i uznemirenost, jer je i u tom smislu uskraćen zbog svog zdravstvenog stanja. Smatra kako bi odluka i u prvom i drugom stupnju bila drugačija da je obavljen neposredan pregled. Napominje da u postupku nije uvažena činjenica da je bio logoraš, i to zatočen kao branitelj i pripadnik Hrvatskog vijeća obrane (HVO) u vremenu on 08.06.1992. do 03.09.1992., a zarobljen da je zbog razmjene Hrvata u B., a da se je vratio sa razmjene zatočenika u S. dana 18.08.1992., isti dan po izlasku iz zatvora dana 03.09.1992. da je doveden u pratnji vojne policije kod gospodina B. P., koji ga je spojio sa zapovjednikom III. cimske bojne, pa da je pristupio u tu postrojbu HVO-a. Dobio je tri dana odmora, nakon čega da je 06.09.1992. sa svojom postrojbom otišao na ratište u B. p. u M. i tog dana 06.09.1992. ponovno da je zaveden kao pripadnik HVO-a, iako ističe da nikada nije ni istupio pri zatočenju iz postrojbe kao dragovoljac i sve vrijeme zatočeništva da je bio pripadnik HVO-a, od dana kad je kao dragovoljac pristupio 06.04.1992. U prilog navedenom da prilaže izjave šest svjedoka koji su upoznati sa njegovom tadašnjom situacijom i koji pod punom materijalnom i kaznenom odgovornošću svojim pisanim izjavama potvrđuju da je bio zatočen kao branitelj od 8.5.1992.do 3.9.1992.  Poziva se na odredbu članka 52. Zakona o općem upravnom postupku, te članka 30. istog Zakona, te navodi da je u provedenom upravnom postupku došlo do povrede istih, te ukazuje na načelo saslušanja stranke i načelo zakonitosti. Slijedom navedenog, predlaže da sud donese presudu kojom se tužba uvažava i poništavaju se osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te se predmet vraća na ponovni postupak.

              4. U odgovoru na tužbu tuženik je nakon iznošenja u bitnom sadržaja tužbe naveo da ista nije osnovana, da je osporeno rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Nadalje, tuženik citira i poziva se na odredbu članka 142. stavka 1. i 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (narodne novine broj 112/17), te navodi da je rješenjem Federacije Bosne i Hercegovine, Federalno ministarstvo Bosne i Hercegovine za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, S. broj: UP-1-03-41-ZKZ-5946/12 od 28.11.2016., tužitelju priznato svojstvo ratnog vojnog invalida VI grupe sa 60% vojnog invaliditeta, po osnovi povrede i oboljenja. Prema Uvjerenju Federalnog Ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, Odjela za obranu M. broj 17-22-01-41-1-462/06-01 od 10.5.2006. tužitelj je povrijeđen dana 5.4.1993. pri obavljanju vojnih dužnosti na R.. U žalbenom postupku pobijano prvostupanjsko rješenje je doneseno na temelju nalaza i mišljenja Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom, Područnog ureda u S. evidencijski broj vještačenja 413331 od 28.5.2020., kojim je utvrđeno da kod tužitelja invalidnost ne postoji jer ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti jer njegova radna sposobnost nije trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti. U povodu žalbe, a u skladu s člankom 133. stavkom 3. ZOMO-a, pribavljeno je mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, evidencijski broj vještačenja: 613039 od 16.6.2021. u obrazloženju kojeg je zaključno navedeno da postupajući po žalbi i imajući u vidu cjelokupnu medicinsku dokumentaciju kao i u njoj opisan tijek liječenja vijeće viših vještak je mišljenja da su navedena stanja dostupna povremenom liječenju te da ne umanjuju radnu sposobnost žalitelja za preko polovice te stoga ne uvjetuju trajno smanjenje radne sposobnosti niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti. Prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo stručnog vještačenja da su u skladu sa odredbama članka 14. stavka 10. i članka 69. stavka 1.-3. Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine, broj 67/2017) prihvatili dostavljenu medicinsku dokumentaciju na temelju koje je žalitelju u Bosni i Hercegovini utvrđen status RVI priznato pravo na invalidninu ali kod priznavanja prava na invalidsku mirovinu iz hrvatskog osiguranja mora utvrditi postojanje invalidnosti prema hrvatskim propisima. Ističe da je bitno razlikovati pojmove invalidnost (smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti) i oštećenje organizma (invaliditet, tjelesno oštećenje, RVI). Priznanje statusa RVI u Bosni i Hercegovini na temelju ranjavanja ili zatočeništva, odnosno RVI I. do IV. skupine na temelju bolesti ili ozljede samo je zakonom propisana pretpostavka na temelju koje se medicinska dokumentacija mogla dostaviti Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom radi donošenja nalaz i mišljenja o tome postoji li kod tužitelja invalidnost prema članku 39. Zakona o mirovinskom osiguranju. S obzirom na činjenicu da su tijela stručnog vještačenja oba stupnja suglasna da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti iz članka 39. ZOMO-a to nije bilo osnove za uvažavanje žalbenih navoda i donošenje drugačije odluke u ovoj upravnog stvari. Slijedom navedenog, predlaže da se donese presuda kojom se tužbeni zahtjev odbija.

5. Dostavljanjem navedenih podnesaka, strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora, shodno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21; dalje: ZUS-a). Potom je u ovome sporu, presuđeno bez rasprave, jer su se, s obzirom na navode stranaka u tužbama i odgovorima na tužbe, za to ispunile pretpostavke iz članka 36. točke 4. ZUS-a.

6. Pritom je ovaj sud uzeo u obzir dokaze odnosno isprave u spisu ovoga spora i u spisu predmetnoga upravnog postupka dostavljenom uz odgovor na tužbu.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za priznavanjem prava na invalidsku mirovinu sukladno odredbi članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019; dalje: ZOMO-a), u vezi sa odredbom članka 142. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“ broj: 121/17, 98/19; dalje: ZHBDR-a).

9. Prema odredbi članka 39. stavak 1. ZOMO-a smanjenje radne sposobnosti prema ovome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima. Stavkom 2. istog članka je propisano da preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima. Stavkom 3. istog članka je propisano da djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima. Stavkom 4. istog članka je propisano da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.

10. Odredbom članka 142. stavka 1. ZHBDR-a propisano je da pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine, ako to pravo nisu ostvarili do stupanja na snagu ovoga Zakona temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji. Stavkom 2. istog članka propisano je da pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine. Stavkom 3. istog članka propisano je da pravo iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ostvaruje se pod uvjetima određenim ovim Zakonom i Zakonom o mirovinskom osiguranju te na način i postupkom određenim Ugovorom između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji.

11. Iz podataka spisa predmeta je razvidno da je predmetni  postupak pokrenut zahtjevom tužitelja od 30. siječnja 2019. za priznavanjem prava na invalidsku mirovinu; da je tužitelj rođen ………., da je hrvatski državljanin; da je bio pripadnik borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane (dalje: HVO-a).

12. Prema Uvjerenju Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, Odjela za obranu M. broj 17-22-01-41-1-462/06-01 od 10. svibnja 2006. tužitelj je povrijeđen dana 5. travnja 1993. pri obavljanju vojnih dužnosti na R..

13. Spisu predmeta prileži i rješenje Federacije Bosne i Hercegovine, Federalnog ministarstva Bosne i Hercegovine za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, S. broj: UP-I-03-41-ZKZ-5946/12 od 28. studenog 2016. kojim se ukida konačno rješenje Službe za zaštitu prava branitelja i njihovih obitelji Odjela za društvene djelatnosti Grada M., broj: UP-I-09-43-2323/06 od 7.3.2007. i upravna stvar rješava na način da se tužitelju priznaje svojstvo ratnog vojnog invalida VI grupe sa 60% vojnog invaliditeta po osnovu povrede i oboljenja na koje služba u Oružanim snagama (HVO-a) utjecala na pogoršanje i kao takav ima pravo na osobnu invalidninu u mjesečnom novčanom iznosu od 150,72 KM, i ostala prava propisana Zakonom, a koja prava mu pripadaju od 28.11.2016. i traju dok postoje zakonom propisani rokovi za korištenje priznatih prava.

14. Nadalje, iz podataka spisa predmeta upravnog tijela je razvidno da je u postupku koji je prethodio donošenju osporenih rješenja, u povodu predmetnog zahtjeva tužitelja, pribavljen nalaz i mišljenje vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u S., evidencijski broj vještačenja 413331 od 28. svibnja 2020. kojim je utvrđeno da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti jer njegova radna sposobnost nije trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti.

15. U obrazloženje gore citiranog nalaza i mišljenja se navodi da prema nalazu i mišljenju Liječničke komisije za medicinsko vještačenje u postupku po zakonu o provođenju kontrole zakonitost korištenja prava iz oblasti braniteljsko-invalidske zaštite u M. od 19.9.2016.:“ - postoje sljedeće rane, povrede koje se uzimaju kao osnov za priznavanje vojnog invaliditeta - povreda 5.4.1993. dlan desne ruke, Dg/ St.post fracturam et pseudoarthrosis ossis navicularis Idex, Contractura ARC lat dex. Status-u području ručja volamo mimi POO, kretnje u RC zglobu reducirane za polovicu amplitude; - postoje sljedeće bolesti koje se uzimaju kao osnov za priznavanje vojnog invaliditeta: obolio u toku službe u OS, Dg/PTSP anksiozno depresivna slika i aethilismus. Status: ubrzanog mišljenja do logoreje, anksiozno napet. Vojni invaliditet iznosi 60% VI grupe trajno". Liječenje po psihijatru je provođeno ambulantno od 1993. otprilike jednom godišnje do 2011. kada je hospitaliziran zbog PTSP i zbog alkoholnog recidiva u 2012. Ambulantno se kontrolira po psihijatru do 18.12.2018. po dijagnozi PTSP, te je u statusu navedeno da je psihomotorno napet, iritabilnog osnovnog raspoloženja, urednog mišljenja, anksiozan, niskog frustracijskog praga, uz preporučenu terapiju. Operativno liječenje pseudoartroze desne navikularne kosti nakon povrede 1993. provedeno u 1/1996. (od 1993. do 1996. priložena je samo potvrda iz protokola saniteta Il brigade HVO od 8.6.1998. da je prilikom iskakanja iz transportera pregledan u sanitetu zbog povrede desne šake). Prema nalazu ortopeda iz 2011. preporučena je artrodeza ručnog zgloba zbog nesanirane pseudoartroze. Preporuka ortopeda prema zadnjem nalazu iz 2018. je nošenje ortoze za ručni zglob.

Obrađen po urologu zbog ektopično položenog desnog bubrega, stanje je zadovoljavajuće. Obrađivan i kontroliran po nadležnim specijalistima zbog vertebrogenih tegoba, gonartroze desnog koljena. Obrađivan i kontroliran po specijalisti internisti zbog ulkusa duodenuma, gastritisa, hijatalne hernije i polipa debelog crijeva (učinjena EFGD, kolonoskopija), kolecistektomiran 1997. Na današnjem vještačenju se utvrđuje, uvidom u priloženu medicinsku dokumentaciju, da ne postoji smanjenje radne sposobnosti jer njegova radna sposobnost nije trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti.

16. Temeljem navedenog nalaza i mišljenja, tužitelju je prvostupanjskim rješenjem odbijen zahtjev za priznavanjem prava na invalidsku mirovinu, a protiv kojeg je tužitelj izjavio žalbu.

17. Odlučujući o žalbi tužitelja, pribavljen je nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, evidencijski broj vještačenja 613039 od 16. lipnja 2021. kojim je utvrđeno da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti jer njegova radna sposobnost nije trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti.

18. U obrazloženju navedenog nalaza i mišljenja je navedeno da je tužitelj, rođen …….., umirovljenik od 29.04.2013., prema rješenju FM za pitanja branitelja od 28.11.2016. ima priznato svojstvo RVI VI grupe sa 60 % vojnog invaliditeta po osnovi povrede i oboljenja na koje je služba u OS (HVO) utjecala na pogoršanje. Prema osobno potpisanoj i ovjerenoj izjavi od 28.01.2019. imenovani se kao dragovoljac oslobodiocima M. priključio 06.04.1992., te je 08.06.1992., zatočen od strane vojne policije u uniformi branitelja, te je razmijenjen 18.08.1992. HVO-a. Demobiliziran je 01.04.1996..Prema uvjerenju Ministarstva obrane BiH od 21.07.2006., imenovani je sudjelovao u obrani BiH kao pripadnik Oružanih snaga BIH, HVO, u vremenu od 06.04.1992. do 23.12.1995. Prema Uvjerenju Uprave za obranu M. od 10.5.2006. bio je pripadnik OS HVO-a BiH od 6.9.1992.-31.8.1994., na vojnoj dužnosti u 1. bojna, 81. DP, zadobio povredu dana 5.4.1993. u mjestu R. za vrijeme iskakanja iz transportera zbog požara. Dana 9.7.1992. u mjestu zatočenja M. a oslobođen je 9.7.1992. Prema nalazu i mišljenju Liječničke komisije za medicinsko vještačenje u postupku po zakonu o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti braniteljsko-invalidske zaštite u M. od 19.9.2016.: „-postoje sljedeće rane, povrede koje se uzimaju kao osnov za priznavanje vojnog invaliditeta - povreda 5.4.1993., dian desne ruke, Dg St.post fracturam et pseudoarthrosis ossis navicularis L.dex, Contractura ARC lat dex. Status-u području ručja volamo mirni POO, kretnje u RC zglobu reducirane za polovicu amplitude; - postoje sljedeće bolesti koje se uzimaju kao osnov za priznavanje vojnog invaliditeta: obolio u toku službe u OS, Dg/PTSP, anksiozno depresivna slika i aethilismus. Status: ubrzanog mišljenja do logoreje, anksiozno napet. Vojni invaliditet iznosi 60% VI grupe trajno.“ Prema Uvjerenju firme S. z. d.d. M. radio je kao aviomehaničar od 22.11.1982-31.12.1991. Prema medicinskoj dokumentaciji po psihijatru je provođeno liječenje ambulantno od 1993. dinamikom jednom godišnje do 2011. kada je hospitaliziran zbog PTSP i zbog alkoholnog recidiva. U 2012. ambulantno se kontrolira po psihijatru do 18.12.2018. po dijagnozi PTSP, te je u statusu navedeno da psihomotorno napet, iritabilnog osnovnog raspoloženja, urednog mišljenja, anksiozan, niskog frustracijskog praga uz preporučenu terapiju. Operativno liječenje pseudoartroze desne navikularne kosti nakon povrede 1993. provedeno u 1/1996. (od 1993. do 1996. priložena je samo potvrda iz protokola saniteta II brigade HVO od 8.8.1998. da je prilikom iskakanja iz transportera pregledan u sanitetu zbog povrede desne šake). Prema nalazu ortopeda iz 2011. preporučena je artrodeza ručnog zgloba zbog nesanirane pseudoartroze. Preporuka ortopeda prema zadnjem nalazu iz 2018. je nošenje ortoze za ručni zglob. Obrađen po urologu zbog ektopično položenog desnog bubrega, stanje je zadovoljavajuće. Liječen je zbog vertebrogenih tegoba, gonartroze desnog koljena. Obrađivan i kontroliran po specijalisti internisti zbog ulkusa duodenuma, gastritisa, hijatalne hernije i polipa debelog crijeva (učinjena EFGD, kolonoskopija), kolecistektomiran 1997. Vijeće vještaka je 28.05.2020. utvrdilo da ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti jer njegova radna sposobnost nije trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste

slične naobrazbe i sposobnosti. Postupajući po žalbi i imajući u vidu cjelokupnu medicinsku dokumentaciju kao i u njoj opisan tijek liječenja vijeće viših vještaka je mišljenja da su navedena stanja dostupna povremenom liječenju te da ne umanjuju radnu sposobnost tužitelja za preko polovice te stoga ne uvjetuju trajno smanjenje radne sposobnosti niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti.

19. Tuženik je, obzirom na sva prednja utvrđenja te cijeneći da su tijela stručnog vještačenja u oba stupnja suglasna da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti, osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja kao neosnovanu.

20. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, po ocijeni ovog suda, osporenim rješenjima uz obrazloženje koje je njima dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

21. Naime, nalaz i mišljenje u prvostupanjskom postupku te nalaz i mišljenje u  drugostupanjskom postupku donijeti su na temelju medicinske i druge dokumentacije u spisu upravnog tijela, vještva su obrazložena te je utvrđeno da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti jer njegova radna sposobnost nije trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti, odnosno jer su utvrđena stanja tužitelja dostupna povremenom liječenju. Vještačenja su suglasna, provedena su sukladno odredbama ZOMO-a koje uređuju postupak medicinskog vještačenja i odredbama Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“ broj 67/17, 56/18; dalje: Uredba), te ih ovaj sud u cijelosti kao stručna prihvaća  i smatra da su služila kao valjana osnova za donošenje rješenja u upravnom postupku. Analizom cjelokupne medicinske dokumentacije i drugih isprava u spisu ovaj sud ne nalazi da su činjenice nepravilno ili nepotpuno utvrđene, da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo ili da je došlo do povrede postupovnih pravila, upravo suprotno tužbenim prigovorima.

22. Pri tome, vezano uz tužbeni prigovor, a koji je u suštini identičan žalbenom prigovoru, koji se odnosi na nepozivanje tužitelja na osobni pregled, za navesti je da pravilno tuženik u obrazloženju osporenog rješenja ukazuje na odredbu članka 14. stavka 10. Uredbe kojom je, u postupku vještačenja radne sposobnosti, između ostalog, propisano da za osobe s boravkom u inozemstvu vještak daje nalaz i mišljenje na temelju medicinske dokumentacije dostavljene od inozemnog nositelja socijalnog osiguranja primjenom međunarodnog ugovora o socijalnom osiguranju, a kada za to postoje razlozi vještak daje ocjenu na temelju neposrednog pregleda osigurane osobe, te na odredbu članka 69. stavka 2. Uredbe u smislu koje vijeće viših vještaka obavlja pregled žalitelja ukoliko je potreban, a u konkretnom slučaju je prema obrazloženju nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka ocijenjeno da pregled tužitelja nije potreban iz razloga jer je priložena medicinska dokumentacija dostatna za donošenje nalaza i mišljenja, a isto se može donijeti i bez osobnog pregleda tužitelja, pa stoga ne stoji ovaj prigovor tužitelja. Ovo tim prije što nije sporno da spisu tuženog tijela prileži originalna medicinska i druga dokumentacija, te da tužitelj prebiva u inozemstvu. 

23. Nije osnovan ni prigovor tužitelja da su osporena rješenja donesena suprotno odredbi članka 30. i članka 52. stavaka 1. i 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 – dalje: ZUP). Ovo stoga što se u konkretnom slučaju radi prvenstveno o činjenicama medicinsko stručne naravi te je tužitelju omogućavanjem prava na žalbu na prvostupanjsko rješenje pružena mogućnost izjašnjavanja putem žalbe, a koje pravo je tužitelj i iskoristio. Isto tako za navesti je da je sadržaj nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka iznesen u obrazloženju osporenog drugostupanjskog rješenja, pa je stoga tužitelj imao mogućnost u tužbi i  tijekom ovog spora očitovati se u odnosu na sve relevantne činjenice, pa tako i u odnosu na sadržaj nalaza i mišljenja Vijeća vještaka i Vijeća viših vještaka. Osim toga sukladno odredbi članka 84.  ZUP-a tužitelj se ima pravo obavijestiti o tijeku postupka, razgledati spis predmeta te o svom trošku umnožiti akte iz spisa.

24. Nadalje, tužitelj za svoje tvrdnje iz tužbe da ocjena nadležnih tijela vještačenja da kod njega nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost odnosno djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti je rezultat pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nije predložio izvođenje dokaza kojima bi ocjenu nadležnih tijela vještačenja doveo u sumnju (primjerice vještačenje po sudskom vještaku u ovom upravnom sporu). Štoviše iz nalaza i mišljenja nadležnih tijela vještačenja u oba stupnja razvidno je da je pregledana sva medicinska i druga dokumentacija koja prileži spisu upravnoga tijela, uključujući i svu medicinsku dokumentaciju koju tužitelj prilaže uz tužbu i na koju se poziva kao dokaz na okolnost gubitka radne sposobnosti zbog trajnih promjena u njegovom zdravstvenom stanju, dakle, da je na temelju cjelokupne dostavljene medicinske dokumentacije utvrđeno da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti jer njegova radna sposobnost nije trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti, odnosno jer su utvrđena stanja tužitelja dostupna povremenom liječenju.

25. Naposljetku, u svezi ostalih prigovora tužitelja iznesenih u tužbi,  za navesti je da pravilno tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je bitno razlikovati pojmove invalidnost (smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti) i oštećenje organizma (invaliditet, tjelesno oštećenje, RVI), te da priznanje statusa RVI u Bosni i Hercegovini na temelju ranjavanja ili zatočeništva, odnosno RVI I. do IV. skupine na temelju bolesti ili ozljede samo je zakonom propisana pretpostavka na temelju koje se medicinska dokumentacija mogla dostaviti Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom radi donošenja nalaz i mišljenja o tome postoji li kod tužitelja invalidnost prema gore citiranoj odredbi članka 39. ZOMO-a.

26. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, a upravo suprotno tužbenim prigovorima, u provedenom postupku su utvrđene sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari u smislu odredbe članka 8. ZUP-a, te su izvedeni dokazi ocjenjeni u okviru ovlasti iz odredbe članka 9. ZUP-a i daju dovoljno osnova za zaključak kako kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti jer njegova radna sposobnost nije trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti. Tužitelj, kako je već gore navedeno, nije dostavio niti predložio izvođenje dokaza koji bi doveli u sumnju nalaz i mišljenja stručnih tijela vještačenja u upravnom postupku.

27. U svemu izloženom, po ocijeni ovog suda, osporeno rješenje je zakonito, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, te je pravilno primijenjen materijalni propis, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari, pri čemu nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

28. Stoga, valjalo je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci.

 

 

U Splitu 29. prosinca 2021.

 

     S U T K I NJ A

 

        Danijela Čipčić Buzov

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.  (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

 

DNA:

-          tužitelju, po opunomoćeniku za prijem pismena u RH, Z. P., M., O. …

-          tuženiku, uz spis upravnog tijela po pravomoćnosti

-          u spis.

 

 

RJ./

1. Tužitelj oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18).
2. Spis u kalendar 30 dana.