Baza je ažurirana 09.07.2025. 

zaključno sa NN 77/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

-1-

  Poslovni broj: 2 Us I-848/2021-6

 

                                                                                                   

 

 

 

 

 

 

        Poslovni broj: 2 Us I-848/2021-6

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

              Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja T. b. d.o.o. S. B., OIB: i J. T. iz S. B.,  OIB: , koje zastupa opunomoćenik K. P., odvjetnik iz S. B., protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Zagreb, Prisavlja 14, koga zastupa službena osoba D. P., radi ocjene zakonitosti propuštanja donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, 29. prosinca 2021.

 

r i j e š i o   j e

 

I   Tužba se odbacuje.

 

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

              Tužitelji su kod ovoga suda podnijeli tužbu zbog toga što tuženik nije u zakonom propisanom roku donio odluku povodom njihovog prigovora izjavljenog protiv prekršajnog naloga tuženika Klasa: 340-06/19-02/5342, Urbroj: 530-08-3-1-1-20-3 od 18. veljače 2020. niti je odlučio o prijedlogu za ukidanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti istog prekršajnog naloga. Iznose kronologiju podnošenja prigovora i prijedloga te smatraju da je tuženik propustio donijeti odluku o istima, već je isti svojim dopisom od 26. travnja 2021. otklonio postupanje po navedenom prigovoru i prijedlogu, iako je to bio u obvezi smisleno odredbi članka 151. stavka 8. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.). U prilogu svojih tvrdnji dostavljaju dokaze u pogledu korespodencije s tuženikom u svezi nedonošenja odluke povodom prigovora i prijedloga. Stoga predlažu sudu donošenje presude na način da se naredi tuženiku donošenje odluke o prijedlogu za ukidanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti navedenog prekršajnog naloga, uz naknadu troškova upravnog spora. 

              U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako je navedeni prekršajni nalog donijet u zakonitom postupku te da je uredno dostavljen tužiteljima. Navodi i kako nije zaprimio prigovor na isti niti je pregledom službene evidencije utvrđeno da je takav prigovor zaprimljen od strane tuženika. Stoga je pristupio prisilnoj naplati izrečene novčane kazne. Navodi i kako je zaprimio prijedlog tužitelja za ukidanje pravomoćnosti i ovršnosti, a na koji prijedlog je dostavio odgovor Klasa: 340-06/19-02/5342, Urbroj: 530-08-3-1-1-21-11 od 26. travnja 2021. Posebno naglašava kako nije zaprimio podneske putem kojih je prijavljeno nezakonito postupanje tuženika u svezi donošenja spornog prekršajnog naloga te da je prijedlog za ukidanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti, zaprimljen nakon što je isti nalog dostavljen Financijskoj agenciji radi ovrhe nad novčanim sredstvima tužitelja. U prilog svojih tvrdnji dostavio je odgovarajući spis postupka.

              Odgovor na tužbu dostavljen je opunomoćeniku tužitelja na očitovanje te je isti podneskom od 26. listopada 2021. prvenstveno naveo kako mu uz odgovor na tužbu nisu dostavljeni dokazi na koje se poziva tuženik u odgovoru na tužbu. Ustraje na stajalištu kako su svi relevantni podnesci dostavljeni tuženiku te smatra da je potrebno pribaviti dokaz o uručenju preporučene pošiljke od Hrvatske pošte d.d. Smatra i da tuženik izbjegava donošenje odluke u skladu s odredbom članka 151. stavka 8. Prekršajnog zakona pa je zbog toga pokrenuo predmetni upravni spor.

              Tužba nije dopuštena.

              Iz sadržaja tužbe proizlazi da tužitelji traže ocjenu zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu, sukladno odredbi članka 3. stavak 1. točka. 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10, 143/12, 152/14., 29/17. i 110/21., nastavno: ZUS).

              Odredba članka 27. ZUS propisuje, između ostaloga, da sud nakon primitka tužbe ispituje postojanje pretpostavki za vođenje spora.

              Nadalje, iz tužbe i stanja spisa nesporno proizlazi kako tužitelji osporavaju izdanu klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti prekršajnog naloga tuženika Klasa: 340-06/19-02/5342, Urbroj: 530-08-3-1-1-20-3 od 18. veljače 2020., odnosno zakonitost samog prekršajnog naloga te da su protiv istoga podnijeli prigovor, odnosno prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti.

              Ovaj sud prvenstveno navodi kako spisu tuženika prileži navedeni prekršajni nalog s klauzulom pravomoćnosti i ovršnosti te da tužitelji svoje prigovore i prijedloge u svezi toga mogu isticati u postupku ukidanja klauzule pravomoćnosti i ovršnosti pred tijelom koje je izdalo navedeni prekršajni nalog.    

              Ovo posebno što je i odredbom članka 151. stavkom 8. Prekršajnog zakona propisano da ako se pojavi sumnja u dopuštenost izvršenja sudske odluke ili odluke drugog tijela prekršajnog postupka (odluka je proglašena pravomoćnom a za to se nisu ostvarili zakonski uvjeti i dr.) ili u računanje kazne, ili u pravomoćnoj odluci nije odlučeno o uračunavanju uhićenja, zadržavanja ili pritvora, ili prije izdržane kazne, ili ta uračunavanja nisu pravilno obavljena, odlučit će o tome posebnim rješenjem prvostupanjski sudac odnosno voditelj postupka. Žalba protiv tog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje, osim ako sudac odnosno voditelj postupka nije drukčije odredio.

              Dakle, radi se o postupanju, odnosno odlučivanju u okviru prekršajnog postupka tijekom kojega je i donijet sporni prekršajni nalog.

Stoga, kako odluka o prekršaju ima pečat s klauzulom pravomoćnosti i ovršnosti to proizlazi da se radi o pravomoćnoj osudi. Upravni sud u upravnom sporu, povodom tvrdnji tužitelja da im ta odluka nije bila uredno dostavljena ili da je ista nezakonita, nije ovlašten ispitivati jesu li bile ispunjene pretpostavke za izdavanje potvrde o pravomoćnosti i ovršnosti.

              U odnosu na navedeno, valja naglasiti kako su u upravnom postupku, kao i u upravnom sporu, tijela i sudovi vezani pravomoćnim odlukama, a ako tužitelj želi ukinuti klauzulu pravomoćnosti ili obnoviti prekršajni postupak, to nije niti može biti predmet ovog upravnog spora. Naime, obnovu prekršajnog postupka nije moguće provesti u upravnom sporu niti su upravni sudovi nadležni  preispitivati pravomoćne odluke donesene u prekršajnom postupku.

              Iskazano stajalište u skladu je i s relevantnom sudskom praksom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iz presuda poslovni broj: Usž- 3153/20-2 od 12. studenog 2012. i poslovni broj: Usž-3304/19-2 od 12. rujna 2019.

              Zbog navedenog tužitelji (pogrešno) smatraju da je tuženik bio dužan povodom izjavljenog prigovora postupiti prema odredbi članka 122. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09., nastavno: ZUP), obzirom da se u konkretnom slučaju niti ne radi o postupanju u okviru upravnog postupka.

Slijedom navedenoga proizlazi da se izjavljivanje prigovora protiv prekršajnog naloga i podnošenje prijedloga za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti prekršajnog naloga ne provodi u upravnom postupku, a također, obzirom da nije riječ o području upravnog prava nema mjesta niti primjeni odredbe članka 156. ZUP u svezi odredbe članka 122. stavak 3. ZUP. Stoga nisu ispunjene pretpostavke za vođenje upravnog spora u smislu odredbe članka 3. stavak 1. točka 3. ZUS.

              Na kraju sud navodi kako tužitelji u očitovanju na dostavljeni odgovor na tužbu tuženika pogrešno navode kako im uz isti nisu dostavljeni dokazi na koje se tuženik poziva u odgovoru na tužbu.

              Naime, isti dokazi su dio spisa tuženika koji prileži spisu upravnog spora te su tužitelji u smislu odredbe članka 53. stavka 1. ZUS imali pravo obavijestiti se o tijeku spora i razgledati spis te o svom trošku umnožiti akte iz spisa, dok ne postoji obveza na strani suda da dokaze iz spisa tuženika dostavlja tužiteljima radi očitovanja.

              Slijedom navedenoga sud je primjenom odredbe članka 30. stavak 1. točka 7. ZUS, odbacio tužbu tužitelja kao nedopuštenu kao u točki I izreke ovoga rješenja.

Sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS, obzirom da je tužba tužitelja odbačena, odnosno da su tužitelji izgubili spor u cijelosti, odlučeno je kao u točki II izreke ovoga rješenja.

 

U Osijeku 29. prosinca 2021.

 

Sudac

Berislav Babić v. r.

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

                 Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (članak 30. stavak 2. i članka 67. stavak 2. ZUS-a).      

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu