-1-

Poslovni broj: 4 Us I-525/2021-11

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 4 Us I-525/2021-11

                                                       

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja S. M. iz O., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik N. N., odvjetnik iz N. G., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Margaretska 3, Zagreb, OIB: 02958272670, kojeg zastupa opunomoćenica M. Lj., službena osoba, uz sudjelovanje zainteresirane osobe GT T. d.o.o. S., OIB: …, kojega zastupa opunomoćenik M. B., odvjetnik iz Z., radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, 29. prosinca 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

 

1. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje,

Direkcije KLASA: UP/II-502-03/20-01/988, URBROJ: 338-01-06-05-21-02 od 23. ožujka 2021.

 

2. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje,

Regionalnog ureda O., Područne službe S. B. KLASA: UP/I-502-03/20-02/94, UR.BROJ: 338-12-02-20-26 od 23. listopada 2020. te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

 

3. Nalaže se tuženiku i zainteresiranoj osobi solidarno naknaditi tužitelju

trošak upravnog spora u iznosu od 9.375,00 kn (slovima: devet tisuća i tristo sedamdeset i pet kuna) u roku od 30 dana od dana primitka pravomoćne presude, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška odbija.

 

4. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troška upravnoga

spora.

 

Obrazloženje

 

1.              Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-502-03/20-01/988, URBROJ: 338-01-06-05-21-02 od 23. ožujka 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda O., Regionalnog ureda O., Područne službe S. B. KLASA: UP/I-502-03/20-02/94, UR.BROJ: 338-12-02-20-26 od 23. listopada 2020.

2.              Navedenim prvostupanjskim rješenjem se pod točkom I. tužitelju kao osiguraniku, ozljeda nastala dana 28. veljače 2020., za vrijeme radnog odnosa u GT T. d.o.o. S., šifra prema MKB-u: S 62.5, ne priznaje ozljedom na radu.

Pod točkom II. se istome u svezi navedene ozljede ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

3.              Tužitelj u tužbi navodi da u bitnome da su osporavana rješenja donesena na temelju nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, uz bitne povrede upravnog postupka te pogrešnu primjenu materijalnog prava. Navodi kako iz priložene dokumentacije u spisu nesporno proizlazi kako se predmetna ozljeda tužitelja treba tretirati kao posljedica ozljede na radu, a ne istu povezivati s odgovornošću tužitelja kako navodno nije svoje poslove obavljao s dužnom pažnjom te da je postupio protivno odredbama Zakona o zaštiti na radu. Navodi da su u provedenom postupku pogrešno utvrđeni uzrok kao i odgovornost nastanka predmetne ozljede budući da mišljenje nije dao stručan i nepristrani vještak zaštite na radu. Tužitelj navodi kako je kao uzrok ozljeđivanja navedeno da je tužitelj lijevom rukom primio pokretni radni dio stroja uslijed čega je došlo do predmetne ozljede, odnosno da je neposrednim djelovanjem i izvođenjem radne operacije postupao protivno pravilima zaštite na radu, što je dovelo do nastanka ozljede. Navodi i da tuženik pogrešno zaključuje da je tužitelj pristupio obavljanju poslova unatoč činjenici da stroj nije imao jednu ručku te da je na taj način navodno ugrozio vlastito zdravlje. Izneseni stav smatra neprihvatljivim s obzirom na činjenicu da je tužitelj kritične zgode obavljao radni zadatak koji ulazi u opis njegovog radnog mjesta, koji je dobio od nadređenog poslodavca, te je u cijelosti postupao u skladu s pravilima zaštite na radu, poštujući tehnička svojstva stroja i sve okolnosti rada. Suprotno navedenome, tuženik pravilno utvrđuje da ručni mješač betona nije imao jednu ručku te da je poslodavac dužan osigurati ispravno sredstvo rada, što je poslodavcu ukazano u smislu neispravnosti ručnog miksera. Stoga navodi da poslodavac nije postupio u skladu s propisima o zaštiti na radu. Tužitelj ukazuje kako prvostupanjsko tijelo nije postupilo u skladu s uputom iz rješenja od 25. kolovoza 2020. u pravcu otklanjanja nepravilnosti koje su počinjene u upravnom postupku, a kojom je ukazano na manjkavo utvrđeno činjenično stanje. Ističe da spornim odlukama uopće nije utvrđen točan uzrok kao ni odgovornost za nastanak ozljede, a niti je to u nadležnosti tuženika. Tvrdi da tuženik nije pravilno ocijenio dokaze, a posebno iskaze tužitelja kao osiguranika i saslušanog svjedoka očevica M. Š. Smatra i da je krajnje paušalno i tendenciozno vršena analiza iskaza svjedoka Z. K., te službene osobe poslodavca D. J., osoba za koje smatra da su zainteresirane za ishod predmetnog postupka. Nadalje, navodi da eventualno ne držanje ruke na prihvatnom mjestu alata također predstavlja odgovornost poslodavca jer je radnik ukoliko je to učinio trebao biti upozoren od strane nadređenog radnika, što nije slučaj. Stoga, ukoliko je tužitelj postupao na opisani način od strane tuženika, a znao je da isto nije ispravno te je upozoren od nadređenog radnika kod poslodavca, može postojati tek njegova suodgovornost odnosno doprinos nastanku ozljede, ali koja u svakom slučaju predstavlja ozljedu na radu i tuženik ju je dužan priznati. Navodi da tužitelj nije svjesno i namjerno, niti postupajući nepažljivo odnosno neodgovorno upravljao s radnim strojem te svakako nije izvodio radne operacije na način protivan pravilima zaštite na radu. U vezi izjava svjedoka Z. K. i D. J. te izjave poslodavca, navodi da su isti kontradiktorni iskazu svjedoka očevica M. Š. koji navodi da je tužitelju u jednom trenutku ručni mješač koji je bio neispravan, kao i razni drugi strojevi koji su često bili neispravni, okrenuo ruku obavljajući radni zadatak, pa da činjenično niti pravno nije točna tvrdnja poslodavca da tužitelj nije postupio po pravilima zaštite na radu dok je obavljao radni zadatak. Navodi i da je u predmetnoj upravnoj stvari izostala stručna ocjena u vezi uzroka, odnosno odgovornosti za nastanak predmetne ozljede, a to stoga što nisu izvedeni dokazi koje je tužitelj predložio, a upravo na sporne okolnosti. To stoga što nije provedeno vještačenje po vještaku zaštite na radu niti je izveden bilo kakav dokaz na okolnost utvrđenja ispravnosti spornog radnog stroja, ručnog miksera u smislu atesta ili koje druge isprave iz koje bi proizlazila ispravnost istoga. S druge strane navodi kako iz dostavljene dokumentacije proizlazi uzrok i dinamika ozljeđivanja tužitelja, što neupitno predstavlja ozljedu na radu, do koje je došlo prilikom vršenja rada kod poslodavca i u svezi s radom. Stoga tužitelj predlaže na okolnost nastanka predmetne ozljede provesti dokaz medicinskim vještačenjem, pribaviti očitovanje od poslodavca i rukovoditelja poslova o načinu i uvjetima rada na licu mjesta kritične zgode, te naložiti poslodavcu dostaviti relevantne dokaze o ispravnosti, odnosno atest radnog stroja - ručnog miksera, a u suprotnom predlaže provesti dokaz strojarskim vještačenjem na okolnosti ispravnosti ručnog miksera. Predlaže provesti dokaz vještačenjem po vještaku zaštite na radu na okolnost nastanka i dinamike predmetne ozljede kod tužitelja, kao i na okolnost je li poslodavac provodio sve mjere zaštite na radu. Podredno, predlaže provesti dokaz grafološkim vještačenjem na okolnost spornog potpisa na izjavi tužitelja kao osiguranika. Ujedno predlaže i medicinsko vještačenje, strojarsko vještačenje, saslušanje stranaka, saslušanje svjedoka M. Š., te po potrebi druge dokaze. Predlaže sudu poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela te priznati tužitelju predmetnu ozljedu na radu uz naknadu troška upravnoga spora.

4.              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da suprotno navodima tužbe je činjenično stanje u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno uvažavajući sve dokaze u postupku te da je na isto pravilno primijenjeno materijalno pravo. Nadalje, navodi da je tuženik proveo drugostupanjski upravni postupak u skladu sa odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj 80/13., 137/13. i 98/19.), Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (Narodne novine, broj 75/14., 154/14., 79/15., 139/15., 132/17., 41/19. i 39/20., dalje: Pravilnik) te Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09., dalje: ZUP).

Navodi da se tijekom provedbe stručno-medicinskog postupanja od strane Liječničkih povjerenstava Zavoda u cijelosti pridržavao odredaba Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (Narodne novine, broj 8/15., 17/15., 104/17. i 34/18.).

Nadalje, navodi da je u provedenom postupku na temelju priložene dokumentacije i pripadajućih dokaza utvrdio da je tužitelj ozlijeđen na privremenom gradilištu u Č. kada je sa ručnim mješačem ozlijedio palac lijeve ruke pri čemu je pretrpio ozljede, te kako je poslodavac u točki 38. tiskanice prijave ozljede na radu, kao uzrok ozljede naznačio šifru - 855, kao izvođenje radne operacije na način protivan pravilima zaštite na radu. Radi kontradiktornosti navoda tužitelja i poslodavca u izjavama žalbenim navodima predmet je upućen prvostupanjskom tijelu na ponovno postupanje te je provedena usmena rasprava na koji su saslušani tužitelj i svjedoci, kao i očevidac Z. K. te D. J. Tuženik je po provedenom postupku utvrdio da je tužitelj postupio protivno odredbi članka 68. Zakona o zaštiti na radu jer poslove nije obavljao sa dužnom pažnjom, nije vodio računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja te postupao u skladu s pravilima zaštite na radu, s pravilima struke, te pisanim uputama poslodavca jer je trebao ispravno rukovati alatom, odnosno trebao je držati isti za stabilni dio ručnog mješača betona koji se ne rotira, a ne za pokretni dio kako je to pogrešno učinio. S obzirom navedeno je predložio Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5.              Zainteresirana osoba, poslodavac tužitelja se uključio u predmetni spor odgovorom na tužbu od 19. srpnja 2021. U istome je u naveo da tužbu smatra u cijelosti neosnovanom te se pridružuje navodima odgovora na tužbu tuženika. Navodi da je u provedenom postupku pravilno utvrđeno da je tužitelj u trenutku nastanka ozljede radio kod poslodavca GT T. d.o.o. S., da je izvodio radnu operaciju pripreme betonske mase ručnim mješačem betona, da je osposobljen za rad na siguran način, da je pri izvođenju radne operacije koristio propisana zaštitna sredstva i da je uzrok ozljede izvođenje radne operacije na način protivan pravilima zaštite na radu. U odnosu na tužbene navode ističe te eventualno navodno ne držanje ke na prihvatnom mjestu alata također predstavlja odgovornost poslodavca jer je radnik ukoliko je to činio trebao biti upozoren od strane nadređenog radnika da to ne čini ukazuje na članak 68. stavke 1., 2., 3., 4., 5. i 6. Zakona o zaštiti na radu prema kojem je radniku prije početka rada dužan pregledati mjesto rada, te uočenim nedostacima izvijestiti poslodavca ili njegova ovlaštenika, pravilno koristiti sredstva rada, pravilno koristiti propisanu zaštitnu opremu, odmah obavijestiti poslodavca, njegova ovlaštenika, stručnjaka zaštite na radu ili povjerenika za zaštitu na radu u svakoj situaciji koju smatra značajnim i izravnim rizikom za sigurnost zdravlja, o nepostojanju ili nedostatku uputa za takvu situaciju, kao i bilo kojem uočenom nedostatku organiziranju i provedbi zaštite na radu. Budući da je tužitelj osposobljen za rad na siguran način, a što smatra vidljivim iz dokumentacije dostavljene uz podnesak poslodavca od 24. travnja 2020., isti dobro poznaje alat s kojim je radio, smatra nejasnim i neosnovanim tužbene navode da i za eventualno ne držanje ruke na prihvatnom mjestu tj. za ne pridržavanje pravila rada na siguran način predstavlja odgovornost poslodavca jer eto isti nije upozorio radnika na navedeno. U vezi ostalih tužbenih navoda iste smatra paušalnim, neosnovanim i neutemeljenim te smatra pravilnim zaključak provedenog postupka da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za priznavanje ozljede na radu jer je radnik svojim postupanjem doprinio nastanku ozljede. Predložio je Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

6.              Radi utvrđivanja svih odlučnih činjenica u sporu, kod ovoga Suda zakazana je i održana javna rasprava 6. listopada 2021. u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), na kojoj su opunomoćenici stranaka ostali kod svih navoda iznesenih tijekom spora, a na kojoj je Sud u odnosu na predloženo po tužitelju, naložio zainteresiranoj osobi da Sudu dostavi zapisnik ili nalaz inspektora zaštite na radu ili drugi dokaz o ispravnosti ručne miješalice za beton s kojom je tužitelj 28. veljače 2020. obavljao radnu operaciju, a kojom prilikom je ozlijeđen, kao i tehničke karakteristike predmetnog alata, odnosno dokaz o tome da se sa istim, prema uputi proizvođača smije upravljati samo s jednom ručkom.

7.              Uz podnesak od 12. studenoga 2021., zainteresirana osoba je dostavila Zapisnik o inspekcijskom nadzoru nadležnog državnog inspektorata od 3. ožujka 2020., koji je obavljen nakon predmetne nezgode. U podnesku je navedeno da je nadležni inspektor rada za zaštitu na radu pregledao opremu i alat s kojim se radi te nije utvrdio nepravilnosti. Zainteresirana osoba se pozvala i na odredbe članka 2. i 3. Pravilnika o pregledu i ispitivanju radne opreme (Narodne novine, broj 16/16.) te je navela kako sav alat koji je na gradilištu, uključujući i konkretni, je bio ispravan za rad u skladu s vizualnim pregledom istoga i da ide na redovite servise.

8.              Na raspravi nastavljenoj 22. prosinca 2021., zamjenik opunomoćenika tužitelja je ostao pri svim dotadašnjim navodima iznesenim tijekom spora, kao i kod svih dokaznih prijedloga iz tužbe, te je predložio Sudu usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška upravnog spora prema troškovniku koji je predao u spis (list 53 spisa).  Opunomoćenici tuženika i zainteresirane osobe su ostali pri navodima odgovora na tužbu te su se protivili izvođenju predloženih dokaza, a zamjenik opunomoćenika zainteresirane osobe je zatražio naknadu troška upravnog spora prema troškovniku predanom u spis (list 52 spisa).

9.              Sud je izveo dokaze uvidom u spis, kao i u spis upravnog postupka te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

10.              Iz podataka spisa je razvidno da je poslodavac tužitelja 16. ožujka 2020. podnio prijavu ozljede na radu za tužitelja, radi priznavanja ozljede od 28. veljače 2020. Kao uzrok nastanka ozljede je poslodavac pod točkom 38. tiskanice prijave naznačio izvođenje radne operacije na način protivan pravilima zaštite na radu. Uz prijavu je dostavio izjave tužitelja i svjedoka.

11.              Prvostupanjsko tijelo je postupajući po predmetnom zahtjevu provelo postupak i donijelo rješenje od 30. travnja 2020. kojim tužitelju nije priznalo ozljedu nastalu 28. veljače 2020., pod šifrom MKB: S 62.5. ozljedom na radu, ali koje je po žalbi tužitelja tuženik poništio rješenjem od 25. kolovoza 2020. i vratio predmet prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

Iz istoga je razvidno kako činjenično stanje nije bilo u potpunosti utvrđeno u odnosu na sve okolnosti ozljeđivanja tužitelja 28. veljače 2020. te je u ponovnom postupku bilo potrebno provesti usmenu raspravu te saslušati tužitelja i svjedoke, pa uzimajući u obzir nalaz, mišljenje i ocjenu Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 29. lipnja 2020. donijeti novo rješenje.

12.          Prvostupanjsko tijelo je u ponovnom postupku održalo usmenu raspravu 21. rujna 2020. (KLASA: UP/I-502-03/20-02/94, URBROJ: 338-12-02-20) na kojoj je tužitelj izjavio da je 29. veljače 2020. radio po nalogu nadređenoga D. J., da je od prije već radio na poslovima s ručnim mješačem betona, da je prilikom ozljeđivanja držao ručni mješač betona lijevom rukom za prihvatni dio i da ga nije držao za radni, odnosno pokretni dio. Nadalje, da je na neispravnost stroja upozorio neposrednog rukovoditelja D. J. koji mu je rekao da nastavi s radom i da je nastavio jer se bojao da će ostati bez posla. Izjavio je i da ne zna da je osposobljen za rad na siguran način te da je koristio rukavice, cipele i odijelo.

Svjedok D. J. je u ime poslodavca tužitelja izjavio da su 28. veljače 2020. tužitelj i Z. K. bili raspoređeni na poslovima miješanja morta i da naprave holter te su radili po nalogu. U vezi ručnog mješača je izjavio da je tužitelj ručni mješač držao za okretni dio stroja, da ručka nije bila na ručnom mješaču nego na zidu pored, a da se stavlja ili skida ovisno od dubine kante u kojoj se miješa mort. Izjavio je i da je alat trebalo prihvatiti za predviđena mjesta, da ne misli da je tužitelj namjerno uzrokovao ozljedu, ali da nije trebao držati ručni mješač betona za okretni dio. Smatra da je do ozljede dovelo postupanje tužitelja jer je ručni mješač trebao držati za stabilni dio koji se ne rotira, a ne držati ga lijevom rukom. U vezi ispravnosti stroja je izjavio da se isti provjeravaju svaki puta kada izlaze iz skladišta i da oznaka G znači ispravnost te da je predmetni stroj bio ispravan. Također je izjavio i da tužitelj nije obavijestio nadređenoga o neispravnosti stroja. U vezi njegove ispravnosti je naveo kako je državni inspektor potvrdio ispravnost mješača betona, te da o tome trenutno nema dokumentaciju.

Svjedok Z. K. je u bitnome izjavio da je prihvat ručnog mješača toga dan bio na zidu, a skida se samo ako je posuda duboka pa se stroj ne može spustiti u posudu. Također je izjavio da je stroj bio ispravan, te da nije vidio za koji dio je tužitelj držao stroj prilikom ozljeđivanja već da mu je to tužitelj rekao, da ga je držao za okretni dio.

Na usmenoj raspravi održanoj 20. listopada 2020. (KLASA: UP/I-502-03/20-02/94, URBROJ: 338-12-02-20) saslušan je svjedok M. Š., koji je kod poslodavca tužitelja radio na poslovima šalovanja, betonaže i armature, vibro igla. Isti je izjavio da nije radio s ručnim mješačem betona te da je bio neispravan jer nije imao jednu ručku. Nadalje je izjavio da se ručka ne smije skidati i da ne smeta pri miješanju betona ako je dužine do 50 cm već samo ako je duža što ovisi o dubini kante. Opisao je način rada s ručnim mješačem na način da posuda mora biti fiksna, da mješač mora imati dvije ručke sa strane i gornji dio ručke, a ako nema ručke sa strane, da radnik koji radi s ručnim mješačem nema dovoljno snage da drži mješač. Smatra da je do ozljede došlo jer posuda u kojoj se nalazio beton nije bila fiksirana te nije bilo jedne ručke na ručnom mješaču betona pa stoga tužitelj nije imao dovoljno snage za držati mješač uslijed čega mu je ruka skliznula na okretni tj. radni dio. Izjavio je i da nikada nije vidio ručku na zidu niti mu je tko rekao gdje se nalazi druga ručka, da je vidio da je stroj neispravan, i to oba, zeleni i plavi, ali da to nije prijavio.

13.          Prvostupanjsko tijelo je ocijenilo izvedene dokaze i činjenično stanje na način da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za priznavanje ozljede pod dijagnozom S 62.5 ozljedom na radu jer je radnik pristupio obavljanju posla s ručnim mješačem betona koji nije imao jednu ručku te je svojim postupanjem doprinio nastanku ozljede. Stoga osporavanim rješenjem od 23. listopada 2020. nije priznao tužitelju ozljedu od 28. veljače 2020. ozljedom na radu.
14.          Tuženik je osporavanim rješenjem od 23. ožujka 2021. odbio žalbu tužitelja prihvativši obrazloženje prvostupanjskog tijela ustvrdivši da je tužitelj postupio protivno odredbi članka 68. Zakona o zaštiti na radu budući da poslove nije obavljao s dužnom pažnjom, da nije vodio računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, te kako nije postupao u skladu s pravilima zaštite na radu, pravilima struke te pisanim uputama poslodavca budući da je kao radnik, trebao ispravno rukovati s alatom, odnosno da je trebao držati za stabilni dio ručnog mješača betona koji se ne rotira, a ne za okretni dio kako je to pogrešno učinio.
15.          Nesporno u provedenom postupku je, kako to proizlazi iz nalaza, mišljenja i ocjene Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda KLASA: UP/II-502-03/20-01/513, URBROJ: 338-01-10-04-20-02 od 29. lipnja 2020., da je ozljeda tužitelja, prijelom palca lijeve ruke, te zatražena akutna ozljeda pod dijagnozom šifre S 62.5 Prijelom palca/Fractura phal.proximalis policis sin. s obzirom na opisani mehanizam nastanka uzročno-posljedično povezana s događajem od 28. veljače 2020. Dakle, nastala ozljeda tužitelja je priznata i nesporna.

Sporno je je li tužitelj svojim postupanjem doprinio nastanku ozljede, odnosno je li postupao protivno propisanom člankom 68. Zakona o zaštiti na radu, pa da se predmetna ozljeda ne može priznati ozljedom na radu u skladu s člankom 67. stavkom 1. točkom 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.

16.              Člankom 66. stavkom 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju je propisano da se ozljedom na radu prema ovome Zakonu smatra: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima; 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju; 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju; 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. ovoga Zakona.

17.              Prema odredbama članka 67. stavka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, ozljedom na radu, u smislu ovoga Zakona, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.).

18.              Člankom 25. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine, broj 71/14., 118/14., 154/14., 94/18.i 96/18.) predviđeno je da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. (stavak 1.). Prema stavku 2., poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

19.              Prema članku 44. stavku 1. Zakona o zaštiti na radu, poslodavac je obvezan planirati, pripremati i provoditi radne postupke te razraditi i primjenjivati tehnologiju rada tako da ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika, uvažavajući pri tome najvišu moguću razinu zaštite od rizika na radu i u vezi s radom, u skladu s pravilima zaštite na radu i drugim propisima.

20.              Člankom 68. stavkom 1. Zakona o zaštiti na radu je propisano da je radnik obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika, koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu.

Prema stavku 2., smatra se da radnik radi dužnom pažnjom kada poslove obavlja u skladu sa znanjima i vještinama koje je stekao tijekom osposobljavanja za rad na siguran način te kada radi po uputama poslodavca, odnosno njegovog ovlaštenika, tako da: 1) prije početka rada pregleda mjesto rada te o uočenim nedostacima izvijesti poslodavca ili njegovog ovlaštenika; 2) pravilno koristi sredstva rada; 3) pravilno koristi propisanu osobnu zaštitnu opremu, koju je nakon korištenja obvezan vratiti na za to određeno mjesto; 4) pravilno koristi i samovoljno ne isključuje, ne vrši preinake i ne uklanja zaštite na sredstvima rada; 5) odmah obavijesti poslodavca, njegovog ovlaštenika, stručnjaka zaštite na radu ili povjerenika radnika za zaštitu na radu o svakoj situaciji koju smatra značajnim i izravnim rizikom za sigurnost i zdravlje, o nepostojanju ili nedostatku uputa za takvu situaciju, kao i o bilo kojem uočenom nedostatku u organiziranju i provedbi zaštite na radu; 6) posao obavlja u skladu s pravilima zaštite na radu, pravilima struke te pisanim uputama poslodavca; 7) prije odlaska s mjesta rada ostavi sredstva rada koja je koristio u takvom stanju da ne ugrožavaju ostale radnike ili sredstva rada; 8) surađuje s poslodavcem, njegovim ovlaštenikom, stručnjakom zaštite na radu, specijalistom medicine rada i povjerenikom radnika za zaštitu na radu.

21.              Analizom činjeničnog stanja u provedenom postupku, Sud je utvrdio da isto nije pravilno niti u potpunosti utvrđeno, pa time osporavana rješenja nisu niti obrazložena u smislu odredbe članka 98. stavka 5. ZUP-a.

Iz izjava tužitelja, svjedoka i očevidca proizlaze kontradiktorne tvrdnje u vezi ispravnosti stroja i načinu rada sa istim, odnosno tužitelj i svjedok M. Š. iskazuju različito od D. J. i Z. K., iako nitko nije osobno vidio trenutak kada se ozljeda dogodila i način na koji je tužitelj rukovao strojem.

Činjenica je li stroj bio ispravan u trenutku rada s istim, te smije li se rukovati s ručnom miješalicom betona s jednom ili dvije ručke te u kojoj situaciji bez istih, je ostala neutvrđena budući da zainteresirana osoba nije niti u upravnom postupku dostavila dokaze u vezi navedenoga, a niti je u ovom sporu po pozivu Suda dostavila tehničke karakteristike navedenog alata niti bilo kakve dokaze o načinu rukovanja s istim. Također, to ne proizlazi niti iz dostavljenog zapisnika Državnog inspektorata, Područnog ureda V., Ispostave u Č. KLASA: 116-02/20-11/33, URBROJ: 443-02-04-16/16-20-2 od 3. ožujka 2020., a koji je sadržan i u spisu upravnoga postupka. Iz istoga, u odnosu na utvrđeno u vezi radne opreme (točka 4.) nije razvidno da je bilo što utvrđeno u vezi ispravnosti ručne miješalice za beton, niti se ista spominje da je bila predmetom nadzora niti je utvrđena njena ispravnost.

Dakle, poslodavac tužitelja nije udovoljio zahtjevu Suda te nije dostavio niti dokaz o ispravnosti ručne miješalice za beton niti je dostavio bilo kakav dokaz u vezi tehničkih karakteristika iste i načina njene upotrebe, a kako bi se moglo sa sigurnošću utvrditi da je tužitelj nepravilno rukovao predmetnim alatom i time doprinjeo nastanku ozljede.

K tome, iz izjava svjedoka kontradiktorno proizlazi da se ručka ne smije, odnosno smije skidati, mora li pri miješanju betona posuda biti fiksna ili ne, treba li mješač imati dvije ručke sa strane i gornji dio ručke, te ukoliko iste nema, smije li se rukovati takvim alatom. Stoga proizlazi spornom odgovornost tužitelja za ozljedu jer ukoliko je bio prisiljen rukovati s alatom koji ručke nema, a rukovanje bez iste nije predviđeno, u tom slučaju isti nije imao dovoljno snage držati mješač, pa je ozljeda bila neminovna.

22.              Dakle, ukoliko je navedeno uzrok nastanka ozljede, a što nije utvrđeno niti dokazano u provedenom postupku, ne radi se o krivnji, odnosno odgovornosti tužitelja za nastanak ozljede pa nisu ispunjeni uvjeti iz članka 67. stavka 1. točke 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, da se ozljeda tužitelja ne prizna ozljedom na radu.

23.              S obzirom da činjenično stanje nije pravilno niti jasno utvrđeno, u odnosu na sve okolnosti ozljeđivanja tužitelja 28. veljače 2020., posebno u vezi ispravnosti ručnog mješača betona jer za isto nema dokaza, niti je utvrđen način pravilnog korištenja tog alata i njegove tehničke karakteristike, Sud nije mogao ocijeniti zakonitim osporavana rješenja. U ponovnom postupku će prvostupanjsko tijelo, koristeći sve prikladne načine dokazivanja u smislu članka 47. i 58. stavka 1. ZUP-a, kao i eventualno provesti vještačenje po vještaku zaštite na radu na sporne okolnosti po prijedlogu tužitelja, te utvrditi činjenično stanje u vezi ispravnosti stroja. Pri tome je potrebne dokaze dužan osigurati poslodavac tuženika, s obzirom na tvrdnju iz točke 38. tiskanice – prijave ozljede na radu da tužitelj izvodio radnu operaciju na način protivan pravilima zaštite na radu, a koja tvrdnja nije dokazana. Pri tome je potrebno uzeti u obzir propisno člankom 25. stavkom 2. Zakona o zaštiti na radu i odgovornost poslodavca po načelu objektivne odgovornosti i oslobođenje istoga, odnosno umanjenje odgovornosti, samo uslijed namjere ili krajnje nepažnje radnika na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

Stoga je poslodavac, u prilog svojih tvrdnji o izvođenju radne operacije na način protivan pravilima zaštite na radu tužitelja, dužan predočiti dokaz o načinu upotrebe predmetnog alata, a s obzirom na isto ili nedostatak takvih dokaza, imajući u vidu kontradiktorne izjave svjedoka, te nalaz, mišljenje i ocjenu Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 29. lipnja 2020. prvostupanjsko tijelo će po provedenom postupku ponovno odlučiti o predmetnoj ozljedi tužitelja.

24.              Slijedom iznesenoga, Sud je odbio kao nepotrebne dokazne prijedloge tužitelja za provođenjem medicinskog vještačenja, za pribavljanjem očitovanja od poslodavca o načinu i uvjetima rada na licu mjesta kritične zgode, za provođenjem strojarskog vještačenja na okolnost ispravnosti ručnog miksera, za vještačenje po vještaku zaštite na radu, za provođenjem grafološkog vještačenja te za saslušanjem tužitelja i svjedoka M. Š. Medicinski karakter predmetne ozljede nije niti sporan, odnosno nesporno je da je utvrđena uzročno-posljedična povezanost zatražene akutne ozljede tužitelja pod dijagnozom šifre S 62.5 Prijelom palca s događajem od 28. veljače 2020., pa nema nikakvog razloga za provođenjem medicinskog vještačenja. U odnosu na saslušanje tužitelja i predloženih svjedoka, isti su u postupku dali svoje izjave te bi njihovo ponovno saslušavanje nepotrebno i prouzročilo bi produljenje trajanja spora i nepotrebne troškove.

Sud je odbio i dokazni prijedlog za provođenjem sudskog vještačenja po vještaku zaštite na radu, s obzirom da je taj dokazni prijedlog odlučan u upravnom postupku i nije proveden, dok je strojarsko vještačenje na okolnost ispravnosti ručnog mješača betona s vremenskom odmakom od skoro dvije godine nemoguće provesti. Nadalje, grafološko vještačenje nije od utjecaja na utvrđivanje činjenica u vezi skrivljenosti ponašanja za predmetno ozljeđivanje, dok je u vezi traženog očitovanja od poslodavca tužitelja, Sud od istoga zatražio dostavljanje dokaza od utjecaja na odlučivanje, a kojem zahtjevu nije udovoljeno i koju činjenicu je Sud cijenio prilikom odlučivanja.

25.              Slijedom iznesenoga, Sud je utvrdio da su osporavane odluke tuženika i prvostupanjskog tijela nezakonite te je iste poništio i vratio predmet na ponovni postupak. Stoga je odlučio kao u izreci presude pod točkom I. i II., a u skladu s člankom 58. stavkom 1. ZUS-a.

26.              Odlučujući o zahtjevu za naknadu troškova upravnog spora, Sud je odluku utemeljio na odredbi članka 79. ZUS-a, a visina troškova je određena u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. - dalje: Tarifa).

27.              Člankom 79. stavkom 2. ZUS-a je propisano da se vrijednost spora smatra neprocjenjivom te se stoga u upravnom sporu primjenjuje Tbr. 23, točka 1. podstavak 2. prema kojem tužbe, odgovori na tužbe, prijedlozi za donošenje privremene mjere, sastav prijedloga za nagodbu te podnesaka koji sadrže činjenična i pravna razlaganja u prvostupanjskom upravnom sporu u neprocjenjivim predmetima iznose 250 bodova.

28.              Tako tužitelju pripada trošak za sastav tužbe u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 23/1. Tarife), trošak zastupanja na raspravama održanim 6. listopada 2021. i 22. prosinca 2021. u iznosu od po 2.500,00 kn (ukupno 5.000,00 kn) (Tbr. 23/2. Tarife), odnosno 7.500,00 kn, a što uz pripadajući iznos PDV-a od 1.875,00 kn, ukupno iznosi 9.375,00 kn.

29.              Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, pripada mu pravo na naknadu navedenog troška upravnog spora u ukupnom iznosu od 9.375,00 kn kojeg su dužni naknaditi solidarno tuženik i zainteresirana osoba, te je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude u skladu s člankom 79. stavkom 4. ZUS-a.

30.              U odnosu na zatraženi trošak za pribavu isprava (Tbr. 32 Tarife) od 250,00 kn i konferenciju sa strankom (Tbr 31. Tarife) od 500,00 kn, navedeno nisu troškovi predviđeni u upravnom sporu (Glava VIII Tarife) pa je u tom dijelu zahtjev za naknadu istih neosnovan i odbijen je.

31.              S obzirom da zainteresirana osoba nije uspjela u sporu, jer je tužbeni zahtjev tužitelja usvojen, sam snosi sve troškove istoga u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. ZUS-a. Stoga je zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troška upravnog spora, odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom IV.

                           

U Osijeku 29. prosinca 2021.

 

 

                                                                                                                                         Sutkinja

                                                                                                         Valentina Grgić Smoljo v.r.

 

 

             

              Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točke I. i II. ove presude nije dopuštena žalba (članak 66.a stavak 1. ZUS-a). Protiv točke III. i IV. presude je dopuštena žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članak 79. stavak 7. ZUS-a).