1

Poslovni broj: 4 Us I-1012/2021-6

Poslovni broj: 4 Us I-1012/2021-6

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje  zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja I. H. iz B. M., OIB: …, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg Kralja Petra Krešimira IV/1, Zagreb, OIB: 66486182714, kojeg zastupa opunomoćenik D. K., službena osoba, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 29. prosinca 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 561-01/21-01/248, URBROJ: 512-2501-21-2 od 12. kolovoza 2021.

Obrazloženje

1.               Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 561-01/21-01/248, URBROJ: 512-2501-21-2 od 12. kolovoza 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O. KLASA: UP/I-561-01/20-01/1527, URBROJ: 512M2-76-21-4 od 15. lipnja 2021.
2.               Navedenim rješenjem prvog stupnja je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 1. kolovoza 1991. do 24. prosinca 1991.
3.               Tužitelj u tužbi navodi da osporava rješenje tuženika budući da je podnio urednu i vjerodostojnu dokumentaciju kojom smatra da dokazuje status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Predlaže Sudu da utvrdi činjenično stanje i poništi osporavano rješenje tuženika.
4.               U odgovoru na tužbu tuženik ponavlja navode iz osporavanog rješenja i citira mjerodavne zakonske odredbe te navodi da je u provedenom postupku točno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenjeno materijalno pravo. Navode tužitelja smatra neutemeljenima te zaključuje kako je u postupku nepobitno utvrđeno da tužitelj ne ispunjava uvjete iz članka 3. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17. i 98/19., dalje: ZOHBDR), te da je iz izjave tužitelja nedvojbeno utvrđeno da nije sudjelovao u oružanom otporu agresoru i djelovanju u izravnoj svezi s tim otporom, u skladu s navedenom odredbom ZOHBDR-a. Navodi da tužitelj niti u tužbi nije ponudio pravno relevantne razloge zbog kojih bi ova upravna stvar bila drugačije riješena te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev. 
5.               Radi utvrđivanja svih relevantnih činjenica u sporu, kod ovoga Suda zakazana je i održana javna rasprava 22. prosinca 2021. u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), na kojoj je tužitelj ostao kod navoda tužbe, istaknuo je da je tijekom rata obavljao radnje u uvjetima da mu je život bio ugrožen, te je predložio Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika. Opunomoćenik tuženika je ostao pri  navodima odgovora na tužbu i kod obrazloženja osporavanog rješenja.
6.               Sud je izveo dokaze uvidom u spis i spis upravnog postupka te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7.               Iz podataka spisa proizlazi da je predmetni postupak vođen po zahtjevu tužitelja od 31. kolovoza 2019. za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnika naoružanih odreda Narodne zaštite općine Đ. bez da je odredio razdoblje za koje isto traži. U zahtjevu je tužitelj naveo da je dežurao pored vojarne u poduzeću Č. u Đ., javljao se na telefon i da je sudjelovao u napadu na vojarnu dok se vojska JNA nije predala. Naveo je i da nije imao oružje i da je sudjelovao u oružanom otporu bez oružja tako što je obavještavao ljude da se sklone jer će raketa biti ispaljena na vojarnu.

U dopuni zahtjeva od 8. rujna 2020. je predložio saslušati svjedoke S. R. i Z. H.

8.               Prvostupanjsko tijelo je povodom zahtjeva tužitelja provelo postupak, izvršilo uvid u službene evidencije te je utvrdilo da tužitelj nema priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata s bilo koje osnove, ali je evidentiran na popisu pripadnika Narodne zaštite (naoružanih i nenaoružanih) tadašnjeg MO “Rade Končara” Đ. u razdoblju od 1. kolovoza 1991. do 24. prosinca 1991.

Potom je saslušalo tužitelja 7. svibnja 2021. Iz zapisnika KLASA: 034-02/20-01/91, URBROJ: 512M2-77-21-10 od 7. svibnja 2021. je razvidno da je tužitelj obaviješten kako se nalazi evidentiran na popisu pripadnika Narodne zaštite Mjesne zajednice “Rade Končar” Đ. u razdoblju od 1. kolovoza 1991. do 24. prosinca 1991. te da za predložene svjedoke S. R. i Z. H. nema podataka o pripadnosti Narodnoj zaštiti bivše općine Đakovo, a da prema službenoj evidenciji tužitelj nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvanom sastavu jer je oglašen nesposobnim od 1985.

Tužitelj je zatražio priznavanje predmetnog statusa u razdoblju od 1. kolovoza 1991. do 24. prosinca 1991. te je u bitnome izjavio da su njegove aktivnosti u tom razdoblju bile dežuranje pored vojarne u poduzeću Č. u Đ. u slučaju da bivša JNA ne izlazi s tenkovima iz vojarne te je dežurao na telefonu, o sudjelovanju na napadu na vojarnu ne zna točan datum, ali je trajao dok se vojska nije predala. Izjavio je i da je bio pripadnik odreda Narodne zaštite, a zapovjednik odreda je bio S. R. Nadalje, izjavio je i da nije zadužio niti imao oružje, da je sudjelovao u oružanom otporu bez oružja tako da je ljude na kombajnima i traktorima na poljima obavještavao da se sklone od raketa koje će biti ispaljene na vojarnu JNA.

O predloženim svjedocima S. R. i Z. H., navodi da ne zna njihove adrese, te je izjavio da drugih dokaza nema.

9.               Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja je odbijen zahtjev tužitelja prvostupanjskim rješenjem od 15. lipnja 2021., a koje je potvrđeno osporavanim rješenjem tuženika od 12. kolovoza 2021. s obrazloženjem da iz same izjave tužitelja proizlazi da isti nije sudjelovao u oružanom otporu niti u obrani suvereniteta Republike Hrvatske na način opisan u odredbi članka 3. stavka 2. ZOHBDR-a, budući da nije bio naoružan niti je obavljao zadaće koje se mogu podvesti pod borbene. Zaključeno je kako je tužitelj pomagao sudionicima obrane suvereniteta Republike Hrvatske na način da je obavljao zadaće ne borbenog karaktera pa da imajući u vidu načela ekonomičnosti i efikasnosti upravnog postupka, nije potrebno saslušavati predložene svjedoke.
10.          Prema članku 3. stavku 1. ZOHBDR-a, hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
11.          Stavkom 2. istog članka je propisano da pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
12.          Prema stavku 3., hrvatski branitelji iz Domovinskog rata iz stavka 1. ovoga članka i članovi njihovih obitelji ostvaruju prava prema ovom Zakonu.
13.          Stavkom 4. je predviđeno da se status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz ovoga članka dokazuje potvrdom ministarstva nadležnog za obranu odnosno ministarstva nadležnog za unutarnje poslove.
14.          Člankom 179. stavkom 1. točkom a.) ZOHBDR-a je propisano da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.
15.          Slijedom iznesenog činjeničnog stanja, a imajući i vidu propisano prethodno citiranim člankom 3. stavkom 2. ZOHBDR-a, Sud smatra da su prvostupanjsko tijelo i tuženik opravdano zaključili da iz izjave tužitelja nedvojbeno proizlazi kako aktivnosti tužitelja u zatraženom razdoblju se ne mogu okarakterizirati kao sudjelovanje u oružanom otporu agresoru i djelovanja u izravnoj svezi s tim otporom.
16.          Stoga je tuženik opravdano odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu, a i tužbeni navodi su neosnovani budući da iz izjave tužitelja i opisanih aktivnosti u zatraženom razdoblju nedvojbeno proizlazi kako isti nije sudjelovao u oružanom otporu agresoru i djelovanja u izravnoj svezi s tim otporom, u skladu s člankom 3. stavkom 2. ZOHBDR-a, niti za isto postoje materijalni dokazi. Imajući u vidu izjavu tužitelja i činjenicu da o predloženim svjedocima S. R. i Z. H. nema u službenoj evidenciji podataka o pripadnosti Narodnoj zaštiti bivše općine Đ., opravdano istu nisu saslušani, imajući u vidu načela ekonomičnosti i efikasnosti upravnog postupka.
17.          Budući da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u zatraženom razdoblju prema članku 3. stavku 1. točki b. i stavku 2. ZOHBDR-a, Sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim te je odlučio kao u izreci presude u skladu s odredbom članka 57. stavka 1. ZUS-a.

U Osijeku 29. prosinca 2021.

                                                                                                   Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).