1              Poslovni broj: Gž-1899/2021-2 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1899/2021-2

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sucu tog suda, Nediljki Radić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. H., OIB: … iz Z., zastupan po punomoćniku A. H., odvjetniku u Z., protiv I. tuženika D. B., OIB: … i II. tuženice S. H., OIB: …, oboje iz Z., oboje zastupani po punomoćnici M. M., odvjetnici u Z., radi smetanja posjeda, rješavajući žalbu tužitelja protiv rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-158/19-36 od 27. listopada 2021., dana 29. prosinca 2021.

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-158/19-36 od 27. listopada 2021.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjskim rješenjem tužba od 9. rujna 2011. uređena podneskom od 21. studenog 2018. smatra se povučenom.

 

2.              Protiv tog rješenja žali se tužitelj zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

3.              U odgovoru na žalbu tužitelja, tuženici su osporili navode uz prijedlog da se žalba odbije kao neosnovana.

 

4.              Žalba je neosnovan.

 

5.              Ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 381. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje bitne povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke. 11. ZPP-a na koju upućuje tužitelj u žalbi jer je izreka pobijanog rješenja jasna i razumljiva, te ne proturječi sama sebi ni razlozima rješenja, rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni i nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga rješenja i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost rješenja.

 

6.              Prvostupanjski sud donio je pobijano rješenje budući da tužitelj nije postupio u skladu s odredbom članka 106. i 109. ZPP-a.

 

7.              Takav zaključak suda prvog stupnja je pravilan.

 

8.              U konkretnom slučaju predmet spora po tužbi od 9. rujna 2011. je zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite tavana u kući u Z., kojeg tužitelj temelji na činjeničnim tvrdnjama iz kojih proizlazi da su tuženici neutvrđenog dana u kolovozu 2011., a što je tužitelj saznao po povratku sa službenog puta 22. kolovoza 2011. na unutarnjem stubištu kuće, u razini I kata na dijelu stubišta koje vodi na tavan predmetne kuće – ugradili protuprovalna vrata i time ga onemogućili u izvršavanju posjeda tavana, te zahtjev za uspostavom ranijeg posjedovnog stanja kakvo je bilo prije ugradnje protuprovalnih vrata i da se tuženicima zabrani takvo ili slično smetanje.

 

9.              Tužitelj je djelomično povukao tužbu i to podneskom predanim u spis na ročištu 21. studenog 2018., odnosno smanjio je tužbeni zahtjev i predložio da se prihvati tužbeni zahtjev kojim će se utvrditi da su tuženici smetali tužitelja u posljednjem mirnom posjedu tavana  na način da su neutvrđenog dana u kolovozu 2011., a što je tužitelj saznao 22. kolovoza 2011. onemogućili tužitelja u izvršavanju posjeda tavana, pa se tuženicima zabranjuje svako takvo daljnje smetanje posjeda i uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja kakvo je bilo prije učinjenog smetanja na način da im se nalaže vratiti stanje nekretnine kakvo je bilo prije.

 

10.              Prvostupanjski sud je rješenjem od 19. ožujka 2021. naložio tužitelju da u roku od osam dana, ispravi zahtjev iz tužbe od 21. studenog 2018. na način da u istom određeno navede u čemu se sastoji činjenično smetanje posjeda uz upozorenje na odredbu članka 106. i 109. ZPP-a, a što isti nije uradio, pa je donijeto pobijano rješenje.

 

11.              Po ocjeni ovog suda pravilno je prvostupanjski sud vratio tužbu tužitelju jer je ista neuredna budući se ne zna čin smetanja posjeda. Naime, iako je deklaratorni dio tužbenog zahtjeva jasan, nije jasan kondermnatorni dio tužbenog zahtjeva, odnosno što bi tuženici trebali napraviti.

 

12.              Odredbom članka 25. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15 – dalje u tekstu: ZV) propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo ima pravo na zaštitu posjeda. U skladu s odredbom članka 22. stavka 2. ZV-a tužbeni zahtjev upravljen prema zaštiti posjeda putem suda sastoji se od tri elementa: 1. od zahtjeva da se utvrdi čin smetanja posjeda, 2. od zahtjeva da se tuženiku naredi uspostava ranijeg posjedovnog stanja i 3. od zahtjeva da se zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

 

13.              O navedenom zahtjevu, kako njegovom deklaratornom dijelu (utvrđivanju čina smetanja) tako i onom kondemnatornom (uspostavljanju ranijeg posjedovnog stanja i zabrani takvog smetanja ubuduće) odlučuje se izrekom (dispozitivom) konačnog rješenja o traženoj posjedovnoj zaštiti. Pri tome samo utvrđenje kako je tužitelj posjedovao i kako je u tom posjedu bio smetan nema karakter samostalnog deklaratornog elementa izreke rješenja o smetanju posjeda, već je sastavni dio kondemnatornog dijela.

 

14.              To znači da deklaratorni element izreke rješenja o smetanju posjeda ne može imati samostalni karakter, pa u okolnostima u kojima nije moguće prihvatiti kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva posjedovne zaštite, kako onog dijela koji se odnosi na uspostavu ranijeg posjedovnog stanja, tako i onog dijela koji se odnosi na zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće. Naime sukladno odredbi članka 106. i 109. ZPP-a, uz upozorenje iz članka 109. stavka 4. ZPP-a u vezi s odredbom članka 186. ZPP-a prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je pozvao tužitelja da navede u čemu se sastoji čin smetanja, pa kako isti nije postupio po navedenom, to je pravilnom primjenom materijalnog prava donio pobijano rješenje.

 

15.              Slijedom navedeno, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu, potvrditi pobijano rješenje i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

U Splitu 29. prosinca 2021.