1              Poslovni broj: Gž-360/2021-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-360/2021-2

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji mr. sc. Seniji Ledić, u pravnoj stvari tužitelja M. U., OIB: ..., iz K., zastupanog po punomoćniku T. L., odvjetniku u O., protiv tuženika W. O. d.d., OIB: ..., iz Z., zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima Odvjetničkog društva B. & p. iz S., radi naknade štete,odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskomu, poslovni broj Pn-175/2019-35 od 26. siječnja 2021., dana 29. prosinca 2021.,

 

p r e s u d i o j e

 

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskomu, poslovni broj Pn-175/2019-35 od 26. siječnja 2021. u pobijanom dosuđujućem dijelu, tako da se odbija tužbeni zahtjev koji glasi:

"Dužan je tuženik u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete iznos od 8.533,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 14. svibnja 2017. do isplate.

Dužan je tuženik u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 11.900,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja (26. siječnja 2021.) do isplate."

 

II. Nalaže se tužitelju M. U., OIB: ..., u roku od 15 dana nadoknaditi tuženiku W. O. d.d., OIB: ..., parnični trošak u iznosu od 15.018,74 kuna.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom je presudom obvezan tuženik isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete iznos od 8.533,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 14. svibnja 2017. do isplate, dok je s viškom zatraženih kamata od 24. lipnja 2013. do 14. svibnja 2017. tužbeni zahtjev odbijen (točka I. izreke). Odlukom je o parničnom trošku obvezan tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 11.900,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv ove presude žalbu podnosi tuženik pobijajući je u dosuđujućem dijelu ubog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle, žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. točaka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva ili da ukine.

3. Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika te ju je predložio odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba je osnovana.

5. Neutemeljeno žalitelj ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, njezina je izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ni svojim razlozima, presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Primijetiti je da su iza sadržaja žalbenih navoda kojima se ukazuje na ovu bitnu povredu zapravo skriveni razlozi drugog žalbenog razloga, i to onog koji se tiče pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Žalitelj ne ukazuje na druge bitne povrede, a ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. ZPP, žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene ni bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Predmet je postupka zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete nastale na njegovu vozilu marke VW Golf TD registarske oznake IM ... oštećenog u prometnoj nesreći od 24. lipnja 2013.

8. U ovom je stadiju postupka sporno pitanje zastare tužiteljeve tražbine, kao i pitanje odgovornosti za nastali štetni događaj, dok nije sporno pitanje pasivne legitimacije tuženika.

9. Sud je prvog stupnja otklonio tuženikov prigovor zastare temeljeći ocjenu neosnovanosti ovog prigovora na presudi Prekršajnog suda u Imotskomu broj P-1896/13 od 24. studenoga 2014. koja je stekla svojstvo pravomoćnosti 8. prosinca 2014., a kojom je tuženikov osiguranik A. B. oglašen krivim zbog prekršaja opisanog i kažnjivog po odredbi članka 43. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a koji je prekršaj upravo počinjen u predmetnom štetnom događaju, pa je sud ocijenio da je tužitelj tek pravomoćnošću presude donesene u prekršajnom postupku saznao za štetnika i za štetu.

10. Osnovano tuženik u žalbi ukazuje na nepravilnost ovakvog pravnog shvaćanja.

11. Naime, nije pravilan zaključak suda prvog stupnja da bi tužitelj u okolnostima konkretnog slučaja saznanje o šteti i štetniku mogao imati tek pravomoćnošću presude donesene u prekršajnom postupku i da bi tek tada bila ispunjena pretpostavka o početku tijeka zastarnog roka od tri godine iz članka 230. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) kojom je propisano da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkada je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila.

12. Tužitelj je podnio zahtjev za naknadu štete tuženiku u mirnom postupku još 20. rujna 2013. u kojem je naveo broj police na temelju koje odgovara tuženik (list 23 spisa), a izvid štete nastale na njegovu vozilu sačinjen je još 26. lipnja 2013. (list 9 spisa) kada je on imao sve parametre za utvrđenje visine štete. U takvim se okolnostima ne može uzeti da je tužitelj za štetu i štetnika saznao tek pravomoćnošću presude donesene u prekršajnom postupku jer je parnični sud o njegovu zahtjevu za naknadu štete mogao odlučiti i prije okončanja prekršajnog postupka.

13. Kako je, dakle, tužitelj kao oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu pričinila najkasnije 20. rujna 2013., a tužbu je podnio tek 4. prosinca 2017., to je sud pogrešno primijenio materijalno pravo otklanjanjem prigovora zastare jer je u takvim okolnostima nastupila zastara za predmetnu tražbinu naknade štete najkasnije u rujnu 2016.

14. Budući da osnovanost prigovora zastare kao materijalnopravnog prigovora ima za posljedicu odbijanje tužbenog zahtjeva, to je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev već iz ovog razloga valjalo odbiti. Zbog toga žalbeni sud nije ispitivao pravilnost prvostupanjske presude u dijelu koji se odnosi na ocjenu odgovornosti za predmetni štetni događaj jer se to u okolnostima osnovanosti prigovora zastare ukazuje suvišnim.

15. Stoga je uvažavanjem žalbe tuženika valjalo preinačiti pobijanu presudu temeljem odredbe članka 373. točke 3. ZPP i odbiti tužbeni zahtjev u pobijanom dijelu.

16. Odluka je o parničnom trošku donesena temeljem odredbe članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP. Tuženiku je parnični trošak odmjeren sukladno Tarifi o naknadama i nagradi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), i to: za sastav odgovora na tužbu 750,00 kuna, za zastupanje na šest ročišta za glavnu raspravu na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi po 750,00 kuna (ročišta od 23. ožujka, 16. svibnja i 23. studenoga 2018., 8. srpnja, 14. rujna i 22. prosinca 2020.) za zastupanje na dva ročišta na kojima se raspravljalo o procesnim pitanjima po 375,00 kuna (ročišta od 6. srpnja 2018. i 18. ožujka 2019.), za sastav tri obrazložena podneska po 750,00 kuna (podnesci od 7. studenoga 2018., 9. ožujka 2020. i 11. prosinca 2020.) te za sastav jednog neobrazloženog podneska (podnesak od 23. listopada 2020. iznos od 187,50 kuna. Tako izračunat ukupni parnični trošak koji se odnosi na zastupanje po punomoćniku iznosi 8.437,50 kuna kojem je iznosu dodano 2.109,37 kuna po osnovi poreza na dodanu vrijednost što daje iznos od 10.546,87 kuna. Ovom je iznosu dodano i iznos od 3.000,00 kuna koliko je tuženik uplatio na ime troškova vještačenja, kao i trošak žalbe u ukupnom iznosu od 1.471,87 kuna (od čega sastav žalbe 937,50 kuna za sastav žalbe, 234,37 kuna na porez na dodanu vrijednost te 300,00 kuna koliko je tuženik platio na ime pristojbe žalbe). Tako izračunat ukupni parnični trošak tuženika iznosi 15.018,74 kuna koliko je tuženiku dosuđeno jer je u cijelosti uspio u parnici.

Split, 29. prosinca 2021.