1                            Poslovni broj: I Kž-406/2021-5

 

Poslovni broj: I Kž-406/2021-5

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Snježane Hrupek-Šabijan, predsjednice vijeća, te Željka Horvatovića i mr.sc.Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. M. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu podnijetoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 19. travnja 2021., broj K-41/2020., u sjednici vijeća održanoj 28. prosinca 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom, na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), optuženi V. M., optuženi M. R. i optužena I. G. oslobođeni su od optužbe, i to optuženi V. M. za kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., optuženi M. R. za pomaganje u zlouporabi povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. u svezi članka 38. KZ/11., a optužena I. G. za kazneno djelo poticanja na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. u svezi članka 37. stavka 1. KZ/11.

 

2. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08., određeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 1. do 5. ZKP/08. i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

3. Protiv ove presude žalbu je pravodobno podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predložio je da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

4. Odgovore na žalbu državnog odvjetnika podnijeli su optuženi V. M. po braniteljici M. Š., odvjetnici u Z., optuženi M. R. po braniteljici Lj. P., odvjetnici u Z. i optužena I. G. po braniteljici I. B. L., odvjetnici u Z.. U. odgovoru su predložili da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

5. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

6. Iako je braniteljica optuženog M. R. odvjetnica Lj. P.u odgovoru na žalbu zahtijevala da bude izvještena o sjednici vijeća ovog drugostupanjskog suda, naknadno je usmeno, u telefonskom kontaktu od 30. prosinca 2021., obavijestila suca izvjestitelja da odustaje od tog zahtjeva.

 

7. Ž. nije osnovana.

 

8. Pogrešno utvrđeno činjenično stanje državni odvjetnik vidi u tome što je prvostupanjski sud iz izvedenih dokaza pogrešno zaključio kako nije dokazano da su optuženici počinili inkriminirana kaznena djela, i to na način da je optužena I. G., kao pravnica u trgovačkom društvu V. d.d., poticala optuženog V. M., predsjednika uprave ovog društva, tako što mu je predložila da ne provodi odluku nadzornog odbora ovog društva koji je na svojoj 34. sjednici donio odluku da se optuženiku smanji plaća za 25%, dok mu je optuženi M. R., kao revizor društva pomogao tako što je uvjeravao djelatnike u računovodstvu da je odluka nadzornog odbora neprovediva i nezakonita, pa je optuženi V. M., na poticaj optužene I. G., odbio provesti tu odluku, iako je bio svjestan svoje obveze da je kao predsjednik uprave dužan voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika te nije naložio djelatnicima u računovodstvu da mu se plaće obračunavaju u umanjenom iznosu, pa su mu, na temelju njegova usmenog naloga, isplaćivali plaće u neumanjenim iznosima, na koji je način sebi pribavio nepripadnu imovinsku korist u iznosu od 28.168,95 kuna, dok je za trgovačko društvo V. d.d. nastala šteta u ukupnom iznosu do 74.553,68 kuna.

 

9. Suprotno naprijed iznesenom stavu žalitelja, i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud, ocjenom svakog dokaza posebno i u njihovoj međusobnoj vezi, utvrdio da nije dokazano da su optuženi V. M., M. R. i I. G. počinili kaznena djela za koje ih tereti državni odvjetnik, za što je naveo jasne i argumentirane razloge.

 

10. Nije sporno da je trgovačko društvo V. d.d. iz Z., na svojoj 34. sjednici koja je održana 26. listopada 2015., donijelo odluku da se optuženom V. M., kao predsjedniku uprave društva, smanjuje plaća za 25% na bruto iznos od 1. listopada 2015.

 

11. Također, nije sporno da računovodstvo trgovačkog društva V. d.d. nije postupilo po naprijed navedenoj odluci nadzornog odbora te optuženom V. M. nije bila isplaćivana umanjena plaća za mjesece listopad, studeni i prosinac 2015., te za siječanj, veljaču, ožujak i travanj 2016.

 

12. Sporno je da je optuženi V. M., koji je porekao počinjenje inkriminiranog kaznenog djela, u cilju da si pribavi nepripadnu imovinsku korist, kao predsjednik uprave društva u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa na način kako je to opisano u točki 8.

 

13. U odnosu na tu spornu činjenicu prvostupanjski sud je, nakon provedenog dokaznog postupka, ispravno utvrdio da nije dokazano da je optuženi V. M. postupio na način kako mu se to u optužnici stavljeno na teret odnosno da je odbio provesti odluku nadzornog odbora društva kojom mu je smanjena plaća te je djelatnicima u računovodstvu društva usmeno naložio da ne postupe po toj odluci.

 

14. Naime, u svom svjedočkom iskazu N. K., tajnica nadzornog odbora trgovačkog društva V. d.d., je izričito navela da je nadzorni odbor od nje tražio da provede postupak temeljem predmetne odluke o smanjenju plaće optuženom V. M. pa je ona tu odluku najprije dala na pregled pravnici društva optuženoj I. G., a potom ju je odnijela u računovodstvo i predala D. O. kako bi je unijela u „platnu listu“, što su u svojim svjedočkim iskazima potvrdile M. P., djelatnica u računovodstvu koja se tamo zatekla kad je svjedokinja K. donesla predmetnu odluku, i svjedokinja D. O., voditeljica zajedničke službe financija i računovodstva u ovom trgovačkom društvu, kojoj je N. K. i predala odluku kako bi je provela.

 

15. Govoreći o tome zbog čega odluka nadzornog odbora o smanjenju plaće optuženom V. M. u računovodstvu nije provedena, svjedokinja O. je iskazala da se oko toga pitanja najprije savjetovala s M. R., koji je bio interni revizor u društvu, a osim toga se savjetovala i sa stručnim osobama odnosno suradnicima časopisa T., koji je specijaliziran za financije i porez, koji su joj rekli da je ta odluka u računovodstvu neprovediva jer je za provedbu potreban aneks ugovora, do kojeg zaključka je i ona došla, navodeći da je temelj za smanjenje plaće aneks ugovora ili neka druga odluka koja mora biti u pisanom obliku, pa je stoga čekala neki drugi dokument vezan uz odluku nadzornog odbora.

 

16. Prema tome, iz iskaza svjedokinje O., ali i svjedokinja K. i P., nedvojbeno proizlazi da optuženi V. M. nije poduzeo niti jednu radnju da se odluka nadzornog odbora društva o smanjenju njegove plaće u računovodstvu ne provede jer nitko od ispitanih svjedoka nije iskazao da je isti djelatnicima u računovodstvu usmeno naložio da mu plaće nastave isplaćivati u neumanjenim iznosima, niti je dokazano da je optuženik na neki drugi način utjecao na to da li će se u računovodstvo trgovačkog društva V. d.d. provesti ova odluka nadzornog odbora.

 

17. Iskaze svjedoka N. K., D. O. i M. P. prvostupanjski je sud ispravno cijenio kao vjerodostojne jer su njihovi iskazi u pogledu tijeka događaja i onog što je svaka od njih u konkretnom slučaju poduzela nakon što je nadzorni odbor društva donio odluku o smanjenju plaće optuženom V. M., u bitnom međusobno podudarni, a radi se o objektivnim osobama koje nisu zainteresirane za ishod postupka.

 

18. U kontekstu onog što je iskazala svjedokinja D. O., nije bitno što optuženi V. M., nakon saznanja o tome da je nadzorni odbor donio odluku da mu se smanji plaća, računovodstvu društva nije naložio da mu se plaće isplaćuju sukladno toj odluci. Naime, s tim u vezi je svjedokinja M. P. G., predsjednica nadzornog odbora trgovačkog društva V. d.d., jednako kao i svjedokinja O., iskazala da je u tom slučaju, kako bi se ta odluka provela, trebalo „povući stari ugovor o radu i napisati novi ugovor s umanjenom plaćom.“ Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da optuženi V. M. nije imao zakonsku obvezu, niti je bio dužan naložiti računovodstvu društva da na temelju same odluke nadzornog odbora, bez da je nakon toga došlo do izmjene ili aneksa ugovora o radu između oštećenog trgovačkog društva V. d.d. i optuženika, postupi po odluci nadzornog odbora.

 

19. Doduše, svjedok N. S. je iskazao da je odlukom nadzornog odbora dan nalog predsjedniku uprave, dakle optuženom V. M., da tu odluku provede u dogovoru s pravnom službom, na što žalitelj upire u žalbi. Međutim, iz samog sadržaja te odluke to ne proizlazi, a također, niti iz izvedenih dokaza odnosno iskaza saslušanih svjedoka ne proizlazi da je bilo tko u društvu ili od članova nadzornog odbora od optuženog V. M. tražio da provede tu odluku, a u prethodnim točkama su iznesene okolnosti zbog kojih u računovodstvu ta odluka nadzornog odbora nije provedena, a koje su bile izvan sfere djelovanja i odlučivanja optuženog V. M..

 

20. Slijedom svega naprijed navedenog prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da nije dokazano da je optuženi V. M. počinio inkriminirano kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., te ga je u skladu s odredbom članka 453. točka 3. ZKP/08., ispravno oslobodio od optužbe.

 

21. U odnosu na optuženog M. R., kojemu se stavlja na teret da je kao revizor u trgovačkom društvu V. d.d. pomogao optuženom tako što je djelatnike u računovodstvu uvjerio da je odluka nadzornog odbora o smanjenju plaće optuženom V. M. neprovediva, isti je porekao počinjenje djela te je u svojoj obrani naveo da se u računovodstvu društva zatekao u trenutku kad je tajnica nadzornog odbora V. K. donijela predmetnu odluku te je predala D. O.. T. prilikom ga je D. O. upitala što misli da li se ta odluka može proknjižiti, a on joj je na to rekao da bi pričekao odluku uprave o tome. To je u svom svjedočkom iskazu potvrdila D. O., navodeći da se s optuženim M. R. savjetovala u pogledu provedivosti odluke nadzornog odbora te joj je isti rekao da se postupa po odluci uprave, a ne po odluci nadzornog odbora.

 

22. U odnosu na optuženu I. G., kojoj se stavlja na teret da je kao pravnica u trgovačkom društvu V. d.d., u nakani da potakne optuženog V. M. da si pribavi nepripadnu imovinsku korist neprovođenjem odluke nadzornog odbora o smanjenju plaće, predložila mu da ne provodi takvu odluku, i ova optuženica je porekla počinjenje djela te je u svojoj obrani iskazala da joj je optuženi V. M. dostavio predmetnu odluku i od nje tražio pravno mišljenje, što je u svojoj obrani naveo i optuženi V. M. iskazujući da se odluka nadzornog odbora nije mogla primijeniti retroaktivno i bez aneksa ugovora o radu, zbog čega je od optužene I. G. zatražio stručno pravno mišljenje o ispravnosti te odluke nadzornog odbora.

 

23. Na temelju onog što je vezano uz postupanje optuženih M. R. i I. G. navedeno u prethodnim točkama, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da nije dokazano da je optuženi M. R., kako bi pomogao optuženom V. M. da si pribavi nepripadnu imovinsku korist, djelatnike u računovodstvu uvjerio da je predmetna odluka nadzornog odbora neprovediva i nezakonita, i time počinio kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. u vezi članka 38. KZ/11., a isto tako nije dokazano niti da je optužena I. G. predložila optuženom V. M. da ne provodi odluku nadzornog odbora te ga tako s namjerom potaknula na počinjenje inkriminiranog kaznenog djela, u cilju da si optuženi V. M. pribavi nepripadnu imovinsku korist, i time počinila kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. u vezi članka 37. stavka 1. KZ/11., pa ih je sud, na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08., ispravno oslobodio od optužbe.

 

24. Međutim, podnoseći žalbu protiv prvostupanjske presude i u odnosu na optužene M. R. i I. G. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, državni odvjetnik pri tome zanemaruje da je ovim optuženicima stavljeno na teret da su u počinjenju inkriminiranog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. za koje se teretio optuženi V. M., bili sudionici, i to optuženi R. kao pomagač, a optužena G. kao poticatelj, pa se na njih, kao osobe koje su bili sudionici u djelu koje je počinila druga osoba, treba primijeniti načelo akcesornosti ili ovisnosti. Naime, prema ovom načelu kaznena odgovornost poticatelja i pomagača bi postojala samo da je bilo utvrđeno da je optuženi V. M., kao glavni počinitelj, izvršio kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. Kako je na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08. optuženi V. M. za kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. oslobođen od optužbe, za to djelo ne mogu biti kazneno odgovorni niti optuženi M. R. niti optužena I. G. jer sudjelujući u počinjenju tog djela kao pomagač odnosno poticatelj, prema načelu akcesornosti, oni slijede pravnu sudbinu glavnog počinitelja.

 

25. Zbog svih naprijed navedenih razloga, a budući da nije utvrđeno postojanje povreda iz članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08. na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službeni dužnosti, valjalo je, na temelju članka 482. ZKP/08., odbiti žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

 

Zagreb 28. prosinca 2021.