1

Poslovni broj: 3 Povrv-191/2020-15

                                                                                     

       REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

           Industrijska cesta 15

 

 

Poslovni broj: 3 Povrv-191/2020-15

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Sesvetama, po sucu pojedincu Ireni Čabrijan, u pravnoj stvari tužitelja Z, Z., P.Č., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica D.H.Ž., odvjetnica u Z., , protiv tuženika S.P. iz K., OIB:..., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. studenog 2021. u prisutnosti z.z. punomoćnika tužitelja i tuženika osobno, 28. prosinca 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M.J. iz Z., poslovni broj: Ovrv-56938/19 od 31.12.2019. u dijelu u kojem je tuženiku S.P. iz K., OIB:..., kao ovršeniku, naloženo plaćanje tužitelju Z.H., Z., P.Č., OIB:..., kao ovrhovoditelju, iznosa od 328,42 kn sa zateznim kamatama koje teku:

 

-              na iznos od 63,43 kn od 16.02.2019. do isplate;

-              na iznos od 50,39 kn od 16.03.2019. do isplate;

-              na iznos od 50,39 kn od 16.04.2019. do isplate;

-              na iznos od 50,39 kn od 16.05.2019. do isplate;

-              na iznos od 63,43 kn od 16.06.2019. do isplate;

-              na iznos od 50,39 kn od 16.07.2019. do isplate,

 

po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, u roku od 8 dana.

 

              II.              Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M.J. iz Z., poslovni broj: Ovrv-56938/19 od 31.12.2019. u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 8 dana platiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 300,00 kn sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate te iznos predvidivog troška ovršnog postupka od 243,75 kn.

                           

              III.              Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 916,50 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

 

1.               Na prijedlog tužitelja kao ovrhovoditelja javni bilježnik M.J. iz Z., pod poslovnim brojem Ovrv-56938/19 31.12.2019. donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je u prvom dijelu tuženiku kao ovršeniku utvrđeno postojanje obveze, analogno platnom nalogu, a u drugom dijelu određena je ovrha na predloženi način.

 

2.               U zakonskom roku ovršenik je podnio prigovor povodom kojeg je sud rješenjem stavio izvan snage uvodno citirano rješenje u dijelu u kojem je određena ovrha, dok je u pogledu dijela rješenja u kojem je naložena isplata postupak nastavljen po pravilima parničnog postupka, analogno prigovoru protiv platnog naloga.

 

3.               Iz opširnog prigovora tuženika u bitnome proizlazi kako se on protivi predmetnom potraživanju jer smatra kako tužitelj ničim nije dokazao da je predmetnu uslugu doista i izvršio pa da bi istu mogao i naplatiti. Pritom ističe i kako s tužiteljem nikada nije zaključio ni ugovor za uslugu odvoza komunalnog otpada, a navodi i kako mu je tužitelj protiv njegove volje i potreba doista dostavio spremnike i vrećice za odlaganje kućnog otpada, no tvrdi kako ih on uopće ne koristi jer svoj otpad zbrinjava na način da ga razvrstava na organski i neorganski, neorganski koristi za kuhanje i grijanje, a organskim hrani životinje ili ga kompostira i potom upotrebljava kao organsko gnojivo za prihranu bilja. Zbog navedenog, predložio je tužbeni zahtjev tužitelja odbiti.

 

4.               Sud je tijekom postupka pročitao vjerodostojnu ispravu (list 3 spisa), raspored odvoza otpada (36), preslike računa sa specifikacijama (37-59) i Opće uvjete poslovanja s korisnicima sa cjenikom usluga (61-81).

 

5.               Ocjenom izvedenih dokaza, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

 

6.               Predmetno potraživanje tužitelja odnosi se na neplaćene usluge odvoza komunalnog otpada prema ispostavljenim računima pobliže označenim u izvodu iz poslovnih knjiga, za nekretninu tuženika u K., za period dospijeća od 16.02.2019. do 16.07.2019. Izvod iz poslovnih knjiga je vjerodostojna isprava u smislu čl. 31. Ovršnog zakona, čiju vjerodostojnost tuženik svojim prigovorima nije doveo u upitnost.

 

7.               Prema odredbi čl. 30. st. 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (N.N. 94/13, 73/17, dalje: ZOGO), javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada, a prema stavku 5. istog članka, korisnik usluge iz st. 1. ovoga članka na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.

 

8.               Sukladno članku 5. Općih uvjeta poslovanja s korisnicima od 2. ožujka 2015. objavljenih sa Cjenikom javne usluge prijevoza i zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada u glasniku br. 4/15 (dalje: OU) korisnik usluge obvezan je redovito podmirivati obveze prema tužitelju kao davatelju usluga u skladu s prihvaćenim Cjenikom.

 

9.               Među strankama nije sporno da je tuženik S.P. korisnik i vlasnik nekretnine na adresi u K., a tuženik niti tvrdi, niti dokazuje da je tužitelju u odnosu na ispostavljene račune uputio prigovore, ili pak da bi protiv tužitelja pokretao prekršajni postupak radi toga što mu ne pruža usluge.

 

10.           Uvidom u prijepise računa utvrđeno je da je tuženik u označenom vremenskom razdoblju bio zadužen spremnikom za odlaganje kućnog otpada volumena 120 l, te da za odvoz 1 litre otpada 0,09622 kn/l, a isto tako je na svakom računu naznačen broj mjesečnih odvoza koji se u predmetnom razdoblju vršio 5 puta mjesečno u siječnju i svibnju 2019., te 4 puta mjesečno u veljači, ožujku, travnju i lipnju 2019., i to četvrtkom, kako je to vidljivo iz priloženog rasporeda (list 36).

 

11.           Članak 33. stavak 2. ZOGO-a određuje da je davatelj usluge dužan korisniku usluge obračunavati cijenu javne usluge iz članka 30. stavka 1. navedenog Zakona razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika sukladno odluci iz članka 30. st. 7. navedenog Zakona. Iz navedenog proizlazi kako je tužitelj u ispostavljenim računima obračun predmetne usluge izvršio upravo sukladno naprijed citiranim mjerodavnim propisima.

 

12.           S obzirom na naprijed iznijeto, kako tuženik tijekom ovog postupka niti ne poriče da je u označenom razdoblju bio korisnik predmetne nekretnine, sud je utvrdio kako tužitelj tuženika, kao evidentiranog korisnika navedene nekretnine, osnovano tereti za plaćanje utužene naknade, stoga tvrdnje tuženika o tome da tužitelj naknadu pogrešno obračunava, odnosno da usluge ne ispostavlja ocjenjuje paušalnim i ničim dokazanim. Osim toga, tuženik je sukladno odredbi čl. 7. OU imao mogućnost od tužitelja zatražiti isporuku spremnika manjeg volumena od 120 l kojim je zadužen, no niti to evidentno nije učinio. 

 

13.           Pritom nije relevantan ni prigovor tuženika da s tužiteljem nije zaključio nikakav ugovor, a ovo stoga što u konkretnom slučaju nije riječ o ugovornoj, već o zakonskoj obvezi podmirivanja javne usluge odvoza komunalnog otpada, sukladno čl. 30. ZOGO-a. Drugim riječima, tuženik se kao vlasnik nekretnine na području G.Z. dužan koristiti uslugama tužitelja te za to plaćati naknadu, a ukoliko tužitelj eventualno ne ispunjava svoje obveze, za to postoji njegova prekršajna odgovornost.

 

14.           Zbog navedenog je platni nalog iz rješenja o ovrsi sukladno čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (N.N. broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 08/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 79/19, dalje: ZPP) valjalo održati na pravnoj snazi, kako za iznos glavnice od 328,42 kn (koja proizlazi iz priloženih računa i Cjenika usluge odvoza otpada, koje tuženik svojim prigovorima nije doveo u upitnost), tako i za pripadajuće zatezne kamate tekuće od dospijeća pojedinih iznosa do isplate, budući da prema odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (N.N. br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18, dalje: ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude. Naime, tuženik je kao sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje (čl. 9. ZOO-a), a tužitelj je kao vjerovnik obveze ovlašten od tuženika zahtijevati njezino ispunjenje (čl. 65. st. 1. ZOO-a).

 

15.           U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, za napomenuti je kako o zahtjevu za naknadu troškova postupka u smislu odredbe čl. 164. st. 4. Zakona o parničnom postupku sud odlučuje u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom. U konkretnom slučaju donošenjem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika postupak nije završen, već je postupak završen tek donošenjem presude, zbog čega tužitelj nema pravo na zateznu kamatu na troškove ovršnog postupka od dana donošenja rješenja o ovrsi, već mu na taj trošak u priznatom dijelu pripada pravo na zateznu kamatu tek od dana donošenja presude.

 

16.           Nadalje, imajući u vidu da je povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave rješenjem ovoga suda rješenje javnog bilježnika stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, cjelokupni postupak ima se smatrati jedinstvenim parničnim postupkom koji je započeo podnošenjem tužbe za izdavanje platnog naloga, pa se o troškovima cijelog postupka odlučuje jedinstvenom odlukom (bez razlučivanja troškova ovršnog postupka od troškova parničnog postupka). Zbog navedenog, sud je ukinuo platni nalog iz rješenja o ovrsi u dijelu kojim je odlučeno o troškovima ovršnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, te je o troškovima cijelog postupka odlučio ovom odlukom.

 

17.           Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Sud je tužitelju priznao troškove zastupanja po odvjetniku, odmjerene prema vrijednosti predmeta spora i priloženom troškovniku, primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tako je tužitelju priznat trošak u vidu jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak po tbr. 7/8 tarife u visini od 50 bodova ili 500,00 kn prema vrijednosti jednog boda od 10,00 kn po tbr. 50. tarife, koji iznos je valjalo uvećati za 25% pripadajućeg PDV-a, trošak sudske dostave od 116,50 kn, trošak sudske pristojbe na presudu od 100,00 kn, te trošak ovršnog postupka na ime javnobilježničke nagrade sa PDV-om u iznosu od 75,00 kn, što ukupno čini parnični trošak tužitelja u iznosu od 916,50 kn.

 

18.           Sud tužitelju nije priznao ostale troškove ovršnog postupka, a to stoga što je trošak dostave uključen unutar priznatog troška javnobilježničke nagrade na temelju čl. 6. st. 1. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova za rad javnih bilježnika, dok ostali troškovi ovrhe, osim troška javnobilježničke nagrade, nisu ni nastali s obzirom da je tuženik protiv rješenja o ovrsi podnio prigovor.

 

U Sesvetama 28. prosinca 2021.

S u d a c

Irena Čabrijan v.r.

 

 

 

 

 

 

             

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste, o kojoj odlučuje županijski sud, a podnosi se putem ovog suda, pisano u 3 primjerka.

Presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

Žalba protiv presude u sporovima male vrijednosti ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

 

 

DNA:

1. pun. tužitelja na br. C. broj...
2. tuženiku