1

Poslovni broj: 2 Us I-850/2021-6

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 2 Us I-850/2021-6

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužiteljice A. M. iz B.,  OIB: …, koju zastupa opunomoćenica M. T., odvjetnica iz S. B., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje Službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, zastupan po službenoj osobi Lj. S.-N., radi ponovnog određivanja obiteljske mirovine, 28. prosinca 2021.

 

p r e s u d i o  j e

 

I          Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/II 140-03/21-01/03117812728, URBROJ: 341-99-05/3-21-775, broj spisa: 55111 od 16. lipnja 2021. i vraćanje predmeta  na ponovni postupak.

II        Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 140-03/21-01/03117812728, URBROJ: 341-99-05/3-21-775, broj spisa: 55111 od 16. lipnja 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u S. B., KLASA: UP/I 140-03/20-01/03117812728, URBROJ: 341-16-05/3-20-23452, broj spisa: 8490 od 28. prosinca 2020.

              Navedenim prvostupanjskim rješenjem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice da joj se preračuna obiteljska mirovina, iza pokojnog supruga M. M. i odredi najniža mirovina hrvatskog branitelja - dragovoljca prema članku 49. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17. i 98/19., nastavno: ZOHBDR), jer isti nije proveo najmanje 100 dana u borbenom sektoru u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.  Citirana rješenja donijeta su u izvršenju presude ovoga suda poslovni broj: 5 UI- 180/2020-8 od 14. listopada 2020., a kojom presudom su poništena rješenja tuženika KLASA: UP/II-140-03/19-01/03117812728, URBROJ: 341-99-05/3-19-8173 od 30. prosinca 2019. i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u S. B., KLASA: UP/I-140-03/19-01/03117812728, URBROJ: 341-18-05/3-19-19909 od 15. listopada 2019. te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Iz obrazloženja navedene presude proizlazi kako je pokojni suprug tužiteljice nesporno stekao status hrvatskog branitelja – dragovoljca iz Domovinskog rata te da je o zahtjevu tužiteljice potrebno odlučiti primjenom odredbi novog ZOHBDR.  Stoga je u ponovnom postupku, a uzimajući u obzir činjenicu kako je pokojni suprug tužiteljice hrvatski branitelj te da je ista korisnik obiteljske mirovine po općem propisu iza pokojnog supruga, bilo potrebno u nastavku upravnog postupka utvrditi ispunjava li pokojni suprug tužiteljice i uvjet od sto dana sudjelovanja u borbenom sektoru, a nakon toga usporediti svotu pripadajuće obiteljske mirovine sa svotom najniže braniteljske mirovine i povoljniji iznos mirovinskog primanja staviti u isplatu.  U tužbi tužiteljica, u bitnome, navodi kako tuženik nije postupio po presudi ovoga suda poslovni broj: 5 UsI-180/2020-8 od 14. listopada 2020. Naime, u ponovnom postupku utvrđena je osnovanost podnošenja zahtjeva tužiteljice, ali je utvrđeno da ista ne ispunjava formalnopravne uvjete iz članka 49. stavka 4. ZOHBDR, budući njen suprug nema najmanje 100 dana provedenih u borbenom sektoru, već je isti bio pripadnih naoružanih odreda Narodne zaštite u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 3. rujna 1991., odnosno ukupno 35 dana. Navedeno tužiteljica ne spori, već ističe da je isti 3. rujna 1991. kao pripadnik kriznog štaba Mjesne zajednice B. ubijen s još trojicom suboraca pa kako je isti ubijen na dužnosti smatra da isti niti nije mogao ostvariti zakonski uvjet od 100 dana borbenog sektora. Navodi i kako je za navedeno ubojstvo okrivljeni B. pravomoćno osuđen na kaznu zatvora od 12 godina te da su obiteljima ubijenih isplaćene odštete od strane Republike Hrvatske. Slijedom navedenog stajališta je da zbog toga što je braniteljski status njenog supruga priznat posthumno, istoj treba priznati predmetno pravo. Stoga predlaže poništavanje osporavane odluke tuženika i vraćanje predmeta na ponovni postupak, uz naknadu troškova upravnog spora.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu s važećim zakonskim propisima. Navode i razloge tužbe smatra neosnovanima iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja na koje se poziva. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

Odgovor na tužbu dostavljen je na očitovanje opunomoćenici tužiteljice te se ista podneskom od 13. listopada 2021. očitovala na navode iz odgovora na tužbu i to na način da ustraje na tužbi.

              Kako činjenice odlučne za rješavanje ovog spora nisu sporne, dok sud nije našao potrebnim u sporu izvoditi nove dokaze te kako stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave u smislu odredbe iz članka 36. stavka 4. (Narodne novine broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17; nastavno: ZUS), sud je, bez održavanja rasprave, na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 55. stavak

3. ZUS) ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

              U upravnom sporu sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika te sve isprave koje prileže u istome.

Uvidom u predmetni spis utvrđeno je kako je predmetni upravni postupak pokrenut poradi zahtjeva tužiteljice za preračun obiteljske mirovine na osnovu naknadno utvrđenog statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata pokojnog supruga M. M., koji je ostvaren temeljem sudjelovanja u borbenom sektoru i putem kojega tužiteljica traži određivanje najniže mirovine hrvatskog branitelja prema članku 49. ZOHBDR.

Iz spisa upravnog postupka nesporno proizlazi da je rješenjem Područnog ureda tuženika u S. B., broj spisa: 8490 od 15. lipnja 2004. tužiteljici, kao udovici umrlog osiguranika M. M., priznato pravo na obiteljsku mirovinu, počevši od 1. lipnja 2004. i to prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 102/98., nastavno: ZOMO).

Iz rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O., KLASA: UP/I-561-01/19-01/586, URBROJ: 512M2-76-19-2 od 09. svibnja 2019. (ispravljeno rješenjem KLASA: UP/I- 561-01/19-01/586, URBROJ: 512M2-76-19-3 od 28. svibnja 2019.) i potvrde istog javnopravnog tijela od 08. kolovoza 2019. proizlazi da je pokojni suprug tužiteljice naknadno stekao status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 03. rujna

1991., u skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom d) ZOHBDR.

Člankom 49. stavkom 1. ZOHBDR propisano je da će se korisniku invalidske ili obiteljske mirovine koji dijelom ili u cijelosti ispunjava uvjete za ostvarivanje prava na mirovinu prema odredbama ovoga Zakona, a mirovina mu je manja od najniže mirovine, odrediti najniža mirovina prema stavcima 5. i 6. ovoga članka, uz uvjet iz stavka 4. ovoga članka

Prema članku 49. stavku 2. ZOHBDR, korisniku privremene starosne, starosne za dugogodišnjeg osiguranika, starosne ili invalidske mirovine, hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, kao i korisniku obiteljske mirovine nakon smrti hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata koji ispunjava uvjete za ostvarivanje mirovine prema ovom Zakonu ili Zakonu o mirovinskom osiguranju, a mirovina mu je manja od najniže mirovine, odredit će se najniža mirovina prema stavcima 5. i 6. ovoga članka, uz uvjet iz stavka 4. ovoga članka.

Odredbom stavka 4. citiranog članka Zakona propisano je da najniža mirovina pripada korisniku mirovine iz stavka 1. ovoga članka, osobama iz stavka 2. ovoga članka i hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata iz stavka 3. ovoga članka ako oni odnosno osobe na temelju kojih izvode pravo na najnižu mirovinu imaju priznato sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u najmanjem trajanju od 100 dana u borbenom sektoru.

              Članak 49. stavak 1. do 4. i stavak 6. ZOHBDR stupio je na snagu 1. ožujka

2018., osim odredbe članka 49. stavka 5. toga Zakona koja je stupila na snagu 14. prosinca 2017.

Kako je iz podataka spisa nesporno da je tužiteljica korisnik obiteljske mirovine koju je ostvarila iza smrti supruga prema općem propisu, ista je nesporno imala mogućnost podnijeti predmetni zahtjev obzirom na naknadno utvrđeni status hrvatskog branitelja njenog pokojnog supruga.

Međutim, imajući u vidu odredbe članka 49. stavka 1. i 4. ZOHBDR, koji se odnosi na korisnike obiteljske mirovine koji dijelom ili u cijelosti ispunjavaju uvjete za ostvarivanje prava prema odredbama ZOHBDR, a mirovina je manja od najniže mirovine te ukoliko osobe na temelju kojih izvode pravo na najnižu mirovinu imaju priznato sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u najmanjem trajanju od 100 dana u borbenom sektoru, tužiteljica ne ispunjava zakonske uvjete za priznanje prava na najnižu mirovinu. Ovo stoga što se pravo tužiteljice na obiteljsku mirovinu izvodi iz prava njenog pokojnog supruga koji nema najmanje 100 dana provedenih u borbenom sektoru u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

Naime, iz prethodno citirane potvrde Ministarstva obrane Republike Hrvatske nesporno proizlazi da je pokojni suprug tužiteljice sudjelovao u Domovinskom ratu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 3. rujna 1991., odnosno ukupno 35 dana, a što ne spori niti tužiteljica u tužbi pa tako u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz članka

49. stavka 4. ZOHBDR za priznanje predmetnog prava.

              Obzirom da tužiteljica ne ispunjava formalne uvjete za priznanje predmetnog prava, koji su jasno određeni citiranim zakonskim odredbama, to ostali tužbeni navodi, a koji se odnose na način sudjelovanja njenog pokojnog supruga u Domovinskom ratu i samo stradanje istoga, nemaju utjecaja na ovaj upravni spor.

S obzirom na navedeno, sud je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučio kao u točki I izreke presude.  Kako tužiteljica nije uspjela u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 79. stavka 4. ZUS, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom II izreke presude.

U Osijeku 28. prosinca 2021.

 

Sudac

Berislav Babić v.r.

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).