-1-

                                                                                                                Broj: Jž-20127/2018

 

                                        

                                                                                                        Broj: Jž-2017/2018

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Renate Popović kao predsjednice vijeća, te Kristine Gašparac Orlić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog A.R., zbog prekršaja iz članka 38.a Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 117/03, 71/06, 43/09 i 34/11), odlučujući o žalbi okrivljenog A.R. podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Solinu od dana 8. lipnja 2018., broj: 10. Pp J-1699/18, na sjednici vijeća održanoj 28. prosinca 2021.,

 

p r e s u d i o  j e:

 

I.      Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog A.R. i potvrđuje se prvostupanjska presuda. 

 

II.     Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), okrivljenik se oslobađa obveze naknade paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka.

 

 

                                                         Obrazloženje

 

1.               Prvostupanjskom presudom okrivljenik A.R. je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 38.a Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima činjenično opisanog u izreci iste, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kuna.

 

2.              Istom presudom okrivljenik je, temeljem članka 138. stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona, obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

 

3.              Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu (nazivajući je „prijedlog za povrat u prijašnje stanje i podredno žalba“) zbog svih žalbenih razloga. Navodi u bitnom, da je presuda donesena u žurnom postupku u njegovoj izočnosti, a on iz opravdanih razloga nije mogao pristupiti na ročište iako je imao namjeru i potrebu pred sudom iznijeti obranu i predložiti daljnje dokaze. Stoga predlaže da se presuda ukine i zakaže novo ročište za nastavak suđenja. Dodatno ukazuje da je odluka donesena u žurnom postupku, no to ne znači da nije potrebno potpuno i pravilno utvrditi sve relevantne činjenice, a koje nisu utvrđene. Ističe da je bio angažiran kao redar, da je gledaatelj koji je neovlašteno ušao u objekt prijetio fizičkim napadom govoreći da će ga teško ozlijediti usput psujući njega i obitelj. Procijenio je da je gledatelj jeednostavno od njega fizički jači, pozivao je u pomoć policajce no nitko mu nije priskočio u pomoć, pa je da sačuva svoje zdravlje i tjelesni integritet pred ozbiljnim prijetnjama odustao od toga da intervenira svojom tjelesnom snagom. Zbog te bitne činjenice, a i bitnih povreda procesne prirode i pogrešne primjene materijalnog prava, predlaže da se njegova žalba prihvati, prilažući uz žalbu liječničku dokumentciju dr. I.B.R. za period od 4. do 20. lišpnja 2018. godine. .

 

4.              Žalba nije osnovana.

 

5.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

             

7.              U odnosu na žalbene navode koji se općenito odnose na bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, ovaj Sud je utvrdio da pobijana odluka ima, sukladno članku 185. Prekršajnog zakona sav potreban sadržaj, a njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu sadržaja navoda obrane okrivljenih, kao i provedenih dokaza. Ista se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, te u presudi ne postoji bitna proturječnost i nelogičnost između razloga presude i sadržaja optužnog prijedloga a prvostupanjski sud je jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji.

 

Što se tiče prijedloga za povrat u prijašnje stanje, ukazuje se da je to pravni institut koji se primijenjuje u situacijama u kojima stranka propusti rok za podnošenje pravnog lijeka (žalbe, prigovora), pa je tako člankom 124. Prekršajnog zakona propisano:

 

“(1) Okrivljeniku koji iz opravdanih razloga propusti rok za podnošenje žalbe protiv presude sud će dopustiti povrat u prijašnje stanje radi podnošenja žalbe, ako u roku od osam dana nakon prestanka uzroka zbog kojega je propustio rok podnese molbu za povrat u prijašnje stanje te ako istodobno s molbom podnese i žalbu.“

 

U ovom slučaju se ne radi o propuštanju roka za žalbu od strane okrivljenika, pa je bespredmetno odlučivati o povratu u prijašnje stanje, a žalbeni navodi koji se odnose na održavanje ročišta bez nazočnosti žalitelja su razmatrani u okviru bitne povrede odredaba prekršajnog postupka.

 

U odnosu na taj žalbeni navod, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud uredno dostavio okrivljeniku poziv za glavnu raspravu zakazanu za 8. lipnja 2018., no isti nije pristupio na to ročište, niti je opravdao nedolazak. Iz spisa proizlazi da u trenutku započinjanja rasprave sudu nije bila dostupna nikakva dokumentacija o razlozima spriječenosti (konkretno liječnička dokumentacija - s obzirom da okrivljenik navodi da nije pristupio zbog zdravstvenih razloga), a temeljem koje bi sud imao obvezu odgoditi ročište. Ovaj Sud je utvrdio da je sud prvog stupnja ispravno postupio kada nije odgodio raspravu određenu za dan 8. lipnja 2018., s obzirom da se rasprava može održati bez tog sudionika u postupku, sukladno odredbi članka 167.stavak 3. u svezi sa člankom 108. stavak 1. Prekršajnog zakona.

 

8.              Nadalje, suprotno žalbenim navodima, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je zadovoljavajuće obrazložio odluku o krivnji okrivljenika.

 

Naime, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud u postupku pregledao video snimku predmetnog događaja utvrdivši da je na ulazu u gradski stadion „Poljud“ prošao jedan navijač pored dvojice redara (okrivljenika koji je bio u svojstvu redara te još jednog redara), te da je bez ikakvog pregleda ušao u gledateljski prostor tribina stadiona. Na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, prvostupanjski sud je odluku temeljio na analizi provedenog dokaza, nalazeći da postupanje (propust) žalitelja ispunjava zakonsko biće djela.

 

9.               S obzirom na sve navedeno, žalbeni navodi žalitelja da je uslijed pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava, su također neosnovani. Pozivanje žalitelja na svojevrsnu krajnju nuždu (opasnost od sukoba s gledateljem) nije utemeljeno, jer se radi o osobi koja se zbog posebnog pravnog odnosa (zaposlena je kao redar) dužna izložiti opasnosti i ne može odbiti izvršenje opasnih radnji ili radne obveze u okviru svoje službe koja je skopčana s opasnostima.

 

10.              Razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud žalitelju za počinjeni prekršaj izrekao odgovarajuću kaznu, odnosno da kazna izrečena u najnižem predviđenom iznosu za to djelo prekršaja nije prestroga. Naime, za prekršaj iz članka 38.a Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima je propisana novčana kazna u rasponu od 1.000,00 do 10.000,00 kuna, a imajući u vidu prirodu i težinu počinjenog djela prekršaja, kao i sve vidove zakonske svrhe kažnjavanja, izrečena novčana kazna nije previsoka, te je zadovoljavajuće obrazložena. Po ocjeni ovog Suda, upravo ovako izrečena minimalna novčana kazna je primjerena i dostatna okolnostima počinjenog prekršaja i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, držeći da će se kako opća svrha kažnjavanja iz članka 6. Prekršajnog zakona, tako i svrha kažnjavanja iz  članka 32. istog Zakona, postići ovako izrečenom novčanom kaznom.

 

11.              Također, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci pobijane presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

 

12.              Na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, žalitelj je oslobođen obveze naknade paušalnog iznosa troškova ovog žalbenog postupka.

 

13.              Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

                                           U Zagrebu, 28. prosinca 2021.

 

Zapisničar:                                                                          Predsjednica vijeća:

                                                                                                            

      Robert Završki, v. r.                                                                 Renata Popović, v.r.                                                                                                                                   

 

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.