1

Poslovni broj 15 Gž Ob-166/2020-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

 

Poslovni broj 15 Gž Ob-166/2020-2

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Suzane Kapustić, predsjednice vijeća Jadranke Travaš, sutkinje izvjestiteljice i Roberte Pandža, članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja M. T., OIB: …, iz O., … kojeg zastupa punomoćnik L. K., odvjetnik u O., protiv 1. tuženice A. L., OIB: …5 iz O., … i 2. tuženice S. Š., OIB: … iz J., …, koje zastupa punomoćnica D. R., odvjetnica u O., radi bračne stečevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-428/2018-23 od 17. prosinca 2019., na sjednici vijeća održanoj 28. prosinca 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-428/2018-23 od 17. prosinca 2019. u dijelu pod točkom I. i II. izreke u kojem je naloženo tužitelju platiti 1. i 2. tuženicama troškove postupka u iznosu od 21.312,50 kuna i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima drugostupanjskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Sud prvog stupnja je pod točkom I. izreke odbio tužbeni zahtjev tužitelja kojim se utvrđuje da je stan broj 3 koji je etažiran kao E-3 sa suvlasničkim dijelom od 2198/10000 cijele nekretnine u naravi trosoban stan broj 3 u prizemlju, ukupne površine od 100,76 m2 te sporednog dijela koja se sastoje od terase sa 8,30 m2, spremišta broj 1 sa 8,44 m2, spremišta broj 2 sa 3,68 m2 i tavanskog prostora sa 110,61 m2, a koji stan se nalazi u nekretnini upisanoj u zk. odjel Općinskog suda u Osijeku, k.o. O., zk.ul. broj 20718, kč.br. 5546/1 u naravi kuća broj 41 i dvorište …, ukupne površine 963 m2 – suvlasništvo tužitelja M. T. i 1. tuženice A. L. na ravne dijelove što je 1. tuženica dužna priznati i tužitelju izdati tabularnu ispravu za upis uknjižbom prava suvlasništva za korist tužitelja u zemljišne knjige u roku od 15 dana po pravomoćnosti  prvostupanjske presude, jer će takvu ispravu u protivnom zamijeniti ova presuda. Pod točkom II. odbijen je zahtjev radi utvrđenja da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju br. OV-4157/13 i OV 4171/13 od 21. lipnja 2013. godine sklopljen između 1. tuženice A. L. kao primateljice uzdržavanja i 2. tuženice S. Š., kao davateljice uzdržavanja ništetan u odnosu na suvlasnički udio tužitelja od ½ predmetnog stana broj 3, koji je etažiran kao E-3 sa suvlasničkim dijelom od 2198/10000 cijele nekretnine u naravi trosoban stan broj 3 u prizemlju, ukupne površine 100,76 m2 te sporednog dijela koji se sastoji od terase sa 8,30 m2, spremišta broj 1 sa 8,44 m2, spremišta broj 2 sa 3,68 m2 i tavanskog prostora sa 110,61 m2, a koji stan se nalazi u nekretnini upisanoj u zk. odjel Općinskog suda u Osijeku, k.o. O., zk.ul. broj 20718, kč.br. 5546/1 u naravi kuća broj 41 i dvorište … ukupne površine 963 m2. Pod točkom III. odbijen je zahtjev kojim se nalaže zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Osijeku da na tužiteljevoj ½ stana, broj 3, koji je etažiran kao E-3 sa suvlasničkim dijelom od 2198/10000 cijele nekretnine u naravi trosoban stan broj 3 u prizemlju, ukupne površine 100,76 m2 te sporednog dijela koji se sastoji od terase sa 8,30 m2, spremišta broj 1 sa 8,44 m2, spremišta broj 2 sa 3,68 m2 i tavanskog prostora sa 110,61 m2, a koji stan se nalazi u nekretnini upisanoj u zk. odjel Općinskog suda u Osijeku, k.o. O., zk.ul. broj 20718, kč.br. 5546/1 u naravi kuća broj 41 i dvorište … ukupne površine 963 m2, izvrši brisanje zabilježbe Ugovora o doživotnom uzdržavanju br. OV-4157/13 i OV-4171/13 od 21. lipnja 2013. godine te uspostaviti zemljišno-knjižno stanje prije upisa određenog rješenjem poslovni broj Z-6443/13. Pod točkom IV. izreke odbijen je zahtjev kojim se nalaže 1. i 2. tuženicama da plate tužitelju troškove postupka u iznosu od 23.850,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženicama parnični trošak u iznosu od 21.312,50 kuna, dok je preostali zahtjev odbijen kao neosnovan.

 

2. Protiv navedene presude pod točkom I. i II. izreke kojom je naloženo tužitelju naknaditi 1. i 2. tuženicama troškove postupka žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 5.675,00 kuna.

 

2.1. Prvotuženica A. L. i drugotuženica S. Š. su podnijele odgovor na žalbu u kojem osporavaju navode žalbe i predlažu odbiti žalbu tužitelja uz naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 3.437,50 kuna.

 

3. Žalba tužitelja je osnovana.

 

4. Sud prvog stupnja je odbio zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je stan opisan pod točkom I. izreke zajednička imovina stranaka  tužitelja i 1. tuženice stečen za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice na jednake dijelove, što je 1. tuženica dužna priznati i tužitelju izdati tabularnu ispravu za upis uknjižbom prava suvlasništva za korist tužitelja u zemljišne knjige, te zahtjev radi utvrđenja da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju br. OV-4157/13 i OV 4171/13 od 21. lipnja 2013. sklopljen između 1. tuženice A. L. kao primateljice uzdržavanja i 2. tuženice S. Š., kao davateljice uzdržavanja ništetan u odnosu na suvlasnički udio tužitelja od ½ predmetnog stana uz nalog da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Osijeku da na ½ stana tužitelja izvrši brisanje zabilježbe ugovora o doživotnom uzdržavanju br. OV-4157/13 i OV 4171/13 od 21. lipnja 2013. 

 

5. Takvu svoju odluku prvostupanjski sud temelji u bitnom na činjenici da je faktična izvanbračna zajednica tužitelja i 1. tuženice A. L. započela u jesen 1992. a da je 1. tuženica sporni stan kupila 16. travnja 1993. i nakon toga otplaćivala pri čemu smatra da predmetni stan nije bračna stečevina jer tužitelj nije dokazao da je izvanbračna zajednica započela dvije i više godine prije kupnje predmetnog stana te na činjenici da je svatko od njih samostalno raspolagao sa svojim primanjima, tj. da nije bilo „zajedničke blagajne“.

 

6. Međutim, ovakvo utvrđenje ne može prihvatiti i ovaj sud.

 

7. Između stranaka nije sporno da je 1. tuženica Anica Lončar vlasnik stana upisanog u zk.ul. 20718, k.o. O. i to trosobnog stana broj 3 u prizemlju, površine 100,86 m2 te sporednog dijela koji se sastoji od terase za 8,30 m2, spremišta broj 1 sa 8,44 m2, spremišta broj 2 sa 3,68 m2 i tavanskog prostora sa 110,61 m2. Nije sporno niti da su 1. i 2. tuženice A. L. i S. Š. zaključile Ugovor o doživotnom uzdržavanju dana 21. lipnja 2013.

 

8. Sud prvog stupnja je tijekom postupka utvrdio:

 

- da je izvanbračna zajednica tužitelja i 1. tuženice trajala od rujna 1992. do rujna 2016.,

- da je 1. tuženica 3. kolovoza 1988. sklopila sa I. O. U. o korištenju stana (list 73 spisa) u O., …, površine 30 m2 kao nositelj stanarskog prava dok su kao članovi porodičnog domaćinstva upisani kćer, L. S. i sin, L. D.,

- da je 1. tuženica 17. prosinca 1990. zaključila sa F. B. ugovor o zamjeni stanova te stan u O., …, zamijenila za stan u  …, 101,92 m2,

- da je 1. tuženica A. L. kao kupac sklopila sa Općinom O. kao prodavateljem, 16. travnja 1993., ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo kojeg je predmet stan na adresi …1, ulaz 1, u prizemlju, stan broj 005, ukupne površine 101,92 m2, čija cijena je utvrđena u visini 22.953,678 HRD koju će kupac otplatiti kroz 20 godina, s tim da se kupcu u prvi obrok učešća priznaju vlastita sredstva uložena u stan oštećen u oružanoj agresiji u iznosu 772,092 HRD, da je cijena s kamatama predmetnog stana 24.362,400 HRD koje će A. L. otplaćivat u 240 mjesečnih obroka, počevši od 1. svibnja 1993. pa do isplate, a da je mjesečni obrok 101,510 HRD,

- da je predmetni stan u cijelosti otplaćen 24. svibnja 2013.,

- tužitelj se prijavio na adresu predmetnog stana u jesen 1992. no nikada nije upisan kao član obiteljskog domaćinstva,

- na temelju rješenja Ureda državne uprave u O.-b. županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove od 27. rujna 2003. utvrđeno je da se A. L. utvrđuje pravo na povrat vlastitih sredstava uloženih u obnovu ratom oštećenog stana u O., …, sa utvrđenim trećim stupnjem oštećenja te se visina utvrđuje u iznosu od 18.718,31 kunu, koja su i isplaćena, 

- na temelju izvansudske nagodbe zaključene 1. veljače 2010. između C. osiguranja d.d., Filijala O. te I. Č. i A. L. razvidno je da se oštećenoj A. L. na ime duševnih boli zbog smrti bliske osobe (njezine majke M. Č.) isplaćuje iznos od 140.000,00 kn te na ime troškova crnine 2.500,00 kuna, a njezinom bratu I. Č. 140.000,00 kuna na ime smrti bliske osobe, troškove vijenca 500,00 kuna, crnine 2.000,00 kuna, spomenika 20.000,00 kuna, troškove sahrane 7.800,00 kuna, karmina 5.000,00 kuna,

- na temelju rješenja o nasljeđivanju Javnog bilježnika Z. Š. kao sudskog povjerenika Općinskog suda u Osijeku broj O-1754/09-4 od 10. prosinca 2009. utvrđeno je da je iza pok. M. Č. nasljednicima proglašeni A. L. i I. Č., djeca pok. M. Č., te je utvrđena ostavinska masa u vidu nekretnine u O., kuće u …, 6/16 dijelova, pokretnina u vidu potraživanja prema HZMO i novca na tekućem računu.

 

9. Međutim, sud prvog stupnja utvrđujući da je faktična izvanbračna zajednica tužitelja i 1. tuženice A. L. započela u jesen 1992. a da je 1. tuženica sporni stan kupila 16. travnja 1993. nepravilno smatra da je odlučna činjenica to što tužitelj nije dokazao da je izvanbračna zajednica započela dvije i više godine prije kupnje predmetnog stana, pa da stoga isti ne predstavlja izvanbračnu stečevinu stranaka.

 

10. Naime, pravni temelj za stjecanje prava vlasništva u konkretnom slučaju nastao je sklapanjem ugovora o kupoprodaji kojim je 1. tuženica A. L. kupila stan 16. travnja 1993., a u koje vrijeme je nesporno bila zasnovana izvanbračna zajednica tužitelja i 1. tuženice, koja je trajala do rujna 2016.

 

11. Prema odredbi članka 293. stavka 3. Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91., dalje: ZBPO) imovina stečena radom žene i muškarca u izvanbračnoj zajednici koja je trajala duže vremena, smatra se njihovom zajedničkom imovinom.

 

12. S obzirom na to da je izvanbračna zajednica zasnovana 1992. godine, te je trajala do rujna 2016., smatra se da se radi o zajednici koja je trajala duže vremena u smislu odredbe članka 293. stavka 3. ZBPO.

 

13. Nadalje, prema članka 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“„broj: 11/78., 27/78., 45/89., 59/90., 25/94., 162/98., dalje: ZBPO), važećeg u vrijeme stjecanja predmetne nekretnine - imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, njihova zajednička imovina time da se kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, prema članka 287. stavka 1. ZBPO-a. Ujedno, članka 64. stavka 2. Zakona o stambenim odnosima („Narodne novine“, broj 51/85., 42/86., 22/92., 70/93.) propisuje da kad je stanarsko pravo stekao jedan od bračnih drugova koji zajedno stanuju, stanarsko pravo ima i drugi bračni drug, iz čega proizlazi da je i tužitelj koji je sa 1. tuženicom stanovao u stanu, u trenutku otkupa imao stanarsko pravo. Pri tome je ključno to da je samim činom početka zajedničkog života u izvanbračnoj zajednici tužitelj stekao stanarsko pravo koje je imala 1. tuženica (tako i Ustavni sud RH u odluci U-III-3136/03 kada navodi da polazeći od utvrđenja da pravo vlasništva na spornom stanu potječe od prava na otkup stana koje je bilo bračna stečevina stranaka, isto je nastalo ex lege; kako je pravo na otkup stana bilo pravo imovinske naravi, koje je ovlašćivalo imatelja tog prava na stvaranje imovinskog prava - prava vlasništva, pravo na otkup stana, kao imovinsko pravo je bračna stečevina stranaka).

 

14. Kako je nesporno da je predmetni stan otkupljen nakon početka izvanbračne zajednice, a sud prvog stupnja zbog pogrešnog pravnog pristupa nije utvrdio odlučnu činjenicu da li je otkup stana izvršen iz zajedničke imovine stranaka stečene radom, obzirom na tvrdnju tužitelja da je dogovor o kupnji predmetnog stana bio zajednički kao i da će ga zajednički otplaćivati ili je otkup predmetnog stana vršen posebnom imovinom 1. tuženice, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP) jer pobijanu presudu nije moguće ispitati.

 

15. Valja reći da činjenica koju je sud u pobijanoj presudi utvrdio „da nije bilo zajedničke blagajne stranaka“ ne znači da je predmetni stan otplaćen posebnom imovinom 1. tuženice, kako to smatra sud prvog stupnja.

 

16. Radi navedenog valjalo je na temelju odredbu članka 369. stavka 1. ZPP-a ukinuti u pobijanom dijelu presudu i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

17. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će imajući u vidu navedeno u ovom rješenju utvrditi kojim točno novčanim sredstvima je vršeno plaćanje otkupa spornog stana te da li je postojao kakav dogovor tužitelja i 1. tuženice u svezi predmetnog stana i njegovog otkupa, nakon čega će donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku.

 

18. O troškovima drugostupanjskog postupka odlučeno je primjenom članka 166. stavka 3. ZPP-a.

 

 

U Zagrebu 28. prosinca 2021.

 

 

Predsjednica vijeća

Suzana Kapustić