- 1 -              Poslovni broj: UsII-342/21-7

 

Poslovni broj: UsII-342/21-7

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, mr.sc. Inge Vezmar Barlek i Marine Kosović Marković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja S. B. d.o.o., N. G., V. K., kojeg zastupa direktor F. M., protiv tuženika Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave, Z., uz sudjelovanje zainteresiranih osoba V.-s. ž., V₁., koju zastupa župan B. G. i Zajednice ponuditelja Č. V₁. d.o.o., V₁., P. d.o.o., V₂., i Č. p. d.o.o., Č., koje zastupa nositelj Zajednice ponuditelja R. Š., u predmetu radi javne nabave, na sjednici vijeća održanoj 27. prosinca 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev i potvrđuje rješenje Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave, KLASA:UP/II-034-02/21-01/767, URBROJ:354-01/21-9 od 6. listopada 2021.

 

Obrazloženje

             

1.              Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv Odluke V.-s. ž. o odabiru ponuditelja u otvorenom postupku javne nabave s namjerom sklapanja okvirnog sporazuma s jednim gospodarskim subjektom na vrijeme od dvije godine, broj objave: 2020/S0F5-0026989, radi nabave usluge prijevoza učenika osnovnih škola kojima je osnivač V.-s. ž. prema kriterijima za odabir ponude na temelju cijene (50%), specifičnog iskustva stručnjaka upravitelja prijevoza (30%) te prosječne starosti vozila (20%).

2.              Osporeno rješenje je doneseno povodom ponovljene žalbe tužitelja na novu Odluku o odabiru istog postupka javne nabave, koju je naručitelj donio nakon što su presudom ovog Suda, poslovni broj, UsII-37/21-9 od 18. veljače 2021., poništeni: rješenje Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave, KLASA: UP/II-034-02/20-01/899, URBROJ: 354-01/20-8 od 16. prosinca 2020. i Odluka o odabiru V.-s. ž., KLASA: 030-01/20-01/32, URBROJ: 2196/1-01-20-15 od 2. studenog 2020. godine.

3.               Novom Odlukom o odabiru, KLASA: 030-01/20-01/32, URBROJ: 2196/1-01-21-28 od 12 srpnja 2021. ponovno je odabrana zajednica ponuditelja Č. V₁. d.o.o., V₁., P. d.o.o., V₂. i Č. p. d.o.o., Č., a tuženik je žalbu tužitelja odbio, u bitnom, uz obrazloženje da su sadržajem nove Odluke o odabiru otklonjene sve primjedbe Suda iz spomenute presude, UsII-37/21-9 od 18. veljače 2021., a razlozi odbijanja ponude tužitelja osnovani i iscrpno obrazloženi.

4.              U tužbi tužitelj ističe da i nova Odluka o odabiru sadrži jednako obrazloženje razloga odbijanja njegove ponude i ne prihvaća stav tuženika da je sada Odluka sukladna zakonu.

Ističe da je njegova žalba ponovno odbijena zbog spornog pitanja je li, u konkretnom slučaju, ispunjen pravni standard oslanjanja na sposobnost drugih gospodarskih subjekata iz članka 259. i 273. Zakona o javnoj nabavi, u vezi s dokazivanjem uvjeta tehničke i stručne sposobnosti iz dokumentacije o nabavi (dalje: DON) zbog sudjelovanja upravitelja prijevoza gospodarskog subjekta koji je tužitelju ustupio referencu u izvršavanju okvirnog sporazuma, o čemu je Sud izrazio jasno stajalište u presudi UsII-37/21-9 od 18. veljače 2021. godine.

5.              Osporava zaključak naručitelja i tuženika da tužitelj nije ispunio traženi uvjet zato što iz tužiteljeve ponude proizlazi da će treći upravitelj prijevoza okvirni sporazum izvršavati za tužitelja, a ne za naručitelja, dakle da neće izvršavati okvirni sporazum, da nije nominiran u ponudi, da za izvršenje nije ni potreban, da upravljanje prijevozom nije stavka troškovnika, da je s obzirom na trajanje okvirnog sporazuma i mogućnosti sklapanja još jednog ugovora o javnoj nabavi uloga trećeg upravitelja prijevoza zanemariva te, konačno osporava i tuženikov stav da se ovdje radi o trgovanju referencama.

6.               U odnosu na prvi navedeni zaključak tužitelj navodi da se iz njegove ponude jasno vidi da će podugovaratelj izvršavati okvirni sporazum putem svojeg upravitelja prijevoza i svoje usluge naplaćivati od naručitelja, a budući da je takva usluga sastavni dio usluge prijevoza nema pravne osnove da bi podugovaratelj morao sudjelovati u izvršenju usluge putem svojih vozača i vozila, jer je smisao oslanjanja na sposobnost drugih gospodarskih subjekata korištenje njihovog znanja i iskustva iz istih ili sličnih poslova.

7.               U odnosu na tvrdnju da podugovaratelj neće sudjelovati u izvršavanju okvirnog sporazuma, ističe da se tako što ne može unaprijed tvrditi, a osim toga u uvezu tužiteljeve ponude je navedeno da je podugovaratelj dužan pružati usluge naručitelju i od njega ih naplaćivati pa naručitelj te obveze treba samo utvrditi u okvirnom sporazumu.

8.              Vezano za okolnost da podugovaratelj nije nominiran nije od utjecaja, jer je točkom 6.6.1.2. DON-a određeno da će se bodovanje ponuda vršiti za samo dva upravitelja prijevoza, a da u fazi izvršenja ugovora ugovaratelj može angažirati trećeg upravitelja prijevoza. Iz istog razloga nije osnovan ni zaključak da treći upravitelj prijevoza nije ni potreban.

9.               Glede tvrdnje da upravljanje prijevozom nije stavka troškovnika, tužitelj ističe da je riječ o usluzi koja je sastavni dio svake stavke troškovnika, jer se bez nje prijevoz ni ne smije obavljati.

10.              U vezi s zaključkom tuženika o trgovanju referencama, tužitelj navodi da takvo što nije dokazano, a DON-om je omogućeno sudjelovanje dodatnog upravitelja u fazi izvršenja okvirnog sporazuma.

11.               Zbog svega navedenog tužitelj predlaže da se rješenje tuženika i Odluka kojom je izabrana ekonomski nepovoljnija ponuda ponište, potražuje povrat žalbenih troškova.

12.               U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Pojašnjava da je nastavno na ovosudnu presudu, UsII-37/21, naručitelj, sukladno članku 301. Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“, broj 120/16, dalje: ZJN), detaljno obrazložio odbijanje ponude tužitelja, zaključivši, na temelju svih raspoloživih dokaza, da tužitelj nije dokazao tehničku i stručnu sposobnost koja je tražena točkom 4.3.1. DON-a. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti.

13.               Zajednica ponuditelja koja je izabrana u ovom postupku javne nabave, u svojem odgovoru na tužbu navodi da je točkom 4.3.1, DON-a traženo da ponuditelj kroz popis glavnih usluga dokaže prethodno stručno iskustvo. Iz ponude tužitelja proizlazi da se, u nedostatku vlastitih referenci, u potpunosti oslonio na svojeg podugovaratelja V. d.o.o., navodeći njegovu referencu usluge posebnog linijskog prijevoza radnika. Podugovaratelj je tužitelju dao na raspolaganje uslugu trećeg upravitelja prijevoza za izvršavanje okvirnog sporazuma. Međutim, prema ponudi tužitelja, tužitelj je taj koji će u cijelosti vršiti uslugu posebnog linijskog prijevoza učenika, dok bi podugovaratelj sudjelovao u usluzi putem trećeg upravitelja prijevoza.

Specifično stručno iskustvo upravitelja prijevoza je DON-om određeno kao jedan od kriterija za određivanje ekonomski najpovoljnije ponude te je određeno da će se bodovati najviše dva stručnjaka- upravitelja prijevoza, a točkom 4.4. DON-a je određeno da se ponuditelj može osloniti na sposobnost drugih subjekata radi dokazivanja kriterija obrazovne i stručne kvalifikacije, ali samo ako će ti subjekti pružati uslugu za koju se ta sposobnost traži. Budući da iz ponude tužitelja proizlazi da nema vlastitu referencu, da se u cijelosti oslanja na V. d.o.o, koji pak, jedino nudi dodatnog trećeg upravitelja prijevoza u fazi izvršenja okvirnog sporazuma, pravilno je zaključeno da gospodarski subjekt na koji se tužitelj oslanja neće pružati uslugu prijevoza učenika, a time ni tužitelj nije dokazao da ima uvjet iz točke 4.3.1. DON-a. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

14.              Naručitelj u odgovoru na tužbu ističe da je točkom 4.3.1.- Popis glavnih usluga-prethodno iskustvo, odredio kriterije tehničke i stručne sposobnosti sukladno članku 268. stavak 6. ZJN-a, i u toj točki tražio da gospodarski subjekt dokaže da je u traženom razdoblju pružio barem jedni istu ili sličnu uslugu u vrijednosti od najmanje pet milijuna kuna bez PDV-a. Tužitelj nije samostalno udovoljavao ovom uvjetu već se u cijelosti oslonio na podugovaratelja V. d.o.o., koji će uslugu dodatnog upravljanja prijevozom obavljati po trećem dodatnom upravitelju prijevoza. Tužitelj nije dokazao da je treći dodatni upravitelj prijevoza sudjelovao u istom ili sličnom predmetu nabave, nije ga imenovao niti dokazao njegovo prethodno iskustvo u organizaciji bilo koje vrste linijskog prijevoza. Treći dodatni upravitelj prijevoza je ponuđen u svrhu dokaza prethodnog stručnog iskustva tužitelja putem oslanjanja na sposobnost podugovaratelja, a ne u svrhu dokaza ispunjenja kriterija bodovanja za specifično iskustvo stručnjaka sukladno Zakonu o cestovnom prometu, koje kriterije je tužitelj dokazao. Naručitelj zaključno ističe da mu je u okviru traženog kriterija tehničke i stručne sposobnosti bitno da ponuditelj posjeduje stručno iskustvo u posebnom linijskom prijevozu putnika, a ako se oslanja na podugovaratelja tada podugovaratelj treba u izvršenju usluge ispunjavati tražene kriterije. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

 

15.               Sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i  110/21, dalje ZUS), odgovori na tužbu dostavljeni su tužitelju.

16.               Tužbeni zahtjev nije osnovan.

17.               Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti rješenja tuženika kojim je odbijena žalba tužitelja na Odluku o odabiru: KLASA:030-01/20-01/31, URBROJ 2196/1-01-21-28 od 12. srpnja 2021., kojom je naručitelj V.-s. ž. odabrao ponudu zajednice ponuditelja Č. V₁. d.o.o., P. d.o.o., V₂. i Č. p. d.o.o., Č. Odabir se odnosi na Otvoreni postupak javne nabave velike vrijednosti, predmet nabave:“ Usluga prijevoza učenika osnovnih škola kojima je osnivač V. s. ž.“, objavljeno pod evidencijskim brojem 32/20, broj objave u EOJN 2020/S 0F2-0026989 s dvije izmjene dokumentacije o nabavi (dalje: DON).

18.                Do nove, predmetne Odluke o odabiru je došlo nakon što je ovaj Sud svojom presudom poslovni broj: UsII-37/21-9 od 18. veljače 2021., poništio Odluku o odabiru V.-s. ž., KLASA: 030-01/20-01/32, URBROJ: 2196/1-01-20-15 od 2. studenog 2020. i poništio rješenje tuženika kojim je bila odbijena žalba tužitelja protiv te odluke o odabiru.

19.               U spomenutoj presudi je Sud ocijenio da odbijanje ponude tužitelja s osnove nedokazivanja tehničke i stručne sposobnosti nije bilo dostatno obrazloženo te je zaključeno da nije prihvatljiv zaključak prema kojem upravitelj prijevoza podugovaratelja neće stvarno sudjelovati u okvirnom sporazumu, a imajući u vidu da se postotak sudjelovanja podugovaratelja u izvršenju predmeta nabave odnosi isključivo na cijenu sudjelovanja jedne fizičke osobe, upravitelja prijevoza, nije prihvatljiva niti ocjena prema kojoj bi podugovaratelj sudjelovao u izvršenju okvirnog sporazuma u neznatnom dijelu.

20.              U izvršenju spomenute presude naručitelj je  ponovno ocijenio i bodovao dvije pristigle ponude i detaljno obrazložio razloge zbog kojih tužitelju nije dodijelio bodove s osnova  tehničke i stručne sposobnosti iz točke 4.3.1. DON-a, a tuženik je te razloge prihvatio zaključivši da tužitelj nije dokazao taj traženi uvjet jer se za dokazivanje uvjeta iz točke 4.3.1. „Popis  glavnih usluga - prethodno iskustvo“, oslonio isključivo na podugovaratelja V. d.o.o., koji ima traženu referencu, ali neće izvršavati ugovor već tužitelju daje na raspolaganje trećeg upravitelja prijevoza, fizičku osobu, koja nije nominirana i čije se stručne reference ne mogu ispitati iz podataka ponude.

21.              Naime, točkom 4.3. DON-a, pod nazivom „Tehnička i stručna sposobnost ponuditelja“, naručitelj je odredio uvjete tehničke i stručne sposobnosti kojima se osigurava da gospodarski subjekt ima iskustvo i resurse potrebne za izvršenje ugovora o javnoj nabavi.  Minimalne razine tehničke i stručne sposobnosti koje se zahtijevaju vezane su uz predmet nabave i razmjerne su predmetu nabave. Ispunjavanje propisanih minimalnih razina tehničke i stručne sposobnosti traži se kako bi gospodarski subjekt dokazao da ima dovoljnu razinu iskustva na pružanju istih ili sličnih usluga kao što je predmet nabave.

Pod točkom 4.3.1. DON-a:“ Popis  glavnih usluga - prethodno iskustvo“ gospodarski subjekt mora dokazati da je izvršio barem jednu (1) istu ili sličnu uslugu kao što je predmet nabave, pruženu u godini u kojoj je započeo postupak javne nabave i tijekom tri (3) godine koje prethode toj godini (2019., 2018. i 2017.). čija vrijednost mora biti najmanje u visini: 5.000.000,00 kn bez PDV-a. Za potrebe utvrđivanja okolnosti iz točke 4.3.1. gospodarski subjekt u ponudi dostavlja:- ispunjeni ESPD: Dio IV. Kriteriji za odabir gospodarskog subjekt, Odjeljak C: Tehnička i stručna sposobnost, točka 1c) za javne usluge i  popis glavnih istih ili sličnih usluga kao što je predmet nabave pruženih u godini u kojoj je započeo postupak javne nabave i tijekom tri (3) godine koje prethode toj godini.

22.              Nadalje, točkom 4.4. DON-a: “Oslanjanje na sposobnost drugih subjekata“, naručitelj je odredio da se radi dokazivanja ispunjavanja kriterija ekonomske i financijske sposobnosti te tehničke i stručne sposobnosti gospodarski subjekt može, sukladno članku 273. ZJN-a, osloniti na sposobnost drugih subjekata, bez obzira na pravnu prirodu njihova međusobnog odnosa.  Ujedno je određeno da se gospodarski subjekt može osloniti na sposobnost drugih subjekata radi dokazivanja ispunjavanja stručnih kriterija, samo ako će ti subjekti vršiti usluge za koje se ta sposobnost traži. Ako se gospodarski subjekt oslanja na sposobnost drugih subjekata mora dokazati naručitelju da će imati na raspolaganju potrebne resurse nužne za izvršenje ugovora pa izjava o stavljanju resursa na raspolaganje ili Ugovor o poslovnoj suradnji mora minimalno sadržavati:

•              naziv i sjedište gospodarskog subjekta koji ustupa resurse,

•              naziv i sjedište ponuditelja kojemu ustupa resurse,

•              jasno i točno navedene resurse koje stavlja na raspolaganje u svrhu izvršenja ugovora,

•              potpis i pečat ovlaštene osobe gospodarskog subjekta koji stavlja resurse na raspolaganje, odnosno u slučaju Ugovora/sporazuma o poslovnoj suradnji potpis i pečat ugovornih strana.

 

Gospodarski subjekt u ponudi mora dokazati za druge subjekte na čiju se sposobnost oslanja da ne postoje osnove za njihovo isključenje i da ispunjavaju uvjete ekonomske i financijske sposobnosti i/ili tehničke i stručne sposobnosti.

23.              Tužitelj je, u svrhu dokaza iz točke 4.3.1. DON-a (izvršenje istog ili sličnog predmeta nabave u traženoj vrijednosti unazad tri godine od objave ove javne nabave) dostavio dokaz da gospodarski subjekt (V. d.o.o.) na kojeg se oslanja, ispunjava uvjet izvršenja linijskog prijevoza radnika u traženom vremenu i traženoj vrijednosti, ali ne i dokaz da će gospodarski subjekt na kojeg se oslanja, sukladno točki 4.4. DON-a izvršavati predmet nabave, jer je V. d.o.o., tužitelju stavio na raspolaganje samo dodatnog upravitelja prijevoza, fizičku osobu iz članka 20. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, koju nije imenovao niti je poznato njegovo stručno iskustvo. Iz ponude tužitelja proizlazi da će V. d.o.o putem trećeg upravitelja prijevoza sudjelovati u izvršenju ugovora.

Treći upravitelj prijevoza nije uvjet DON-a za bodovanje ponude, niti predstavlja dokaz ispunjenja kriterija stručne i tehničke sposobnosti.

24.              Tužitelj je u svojoj ponudi ponudio dva svoja upravitelja prijevoza koja ispunjavaju uvjete iz DON-a. Prema tome, podugovaratelja, V. d.o.o. tužitelj je,  u ponudi, naveo u svrhu dokazivanja točke 4.3.1. DON-a – dostatno iskustvo u prijevozu posebnih kategorija putnika, to jest tehnička i stručna sposobnost u vidu ispunjenja istog ili sličnog predmeta nabave u vrijednosti od 5.000.000,00kn u posljednje tri godine.

Podugovaratelj na kojeg se tužitelj, u konkretnom slučaju, oslanja za potrebe ispunjenja kriterija iz točke 4.3.1. DON-a, sudjelovao bi, u izvršenju predmetne usluge, putem trećeg neobaveznog upravitelja prijevoza, a ne kao prijevoznik, iz čega naručitelj i tuženik osnovano zaključuju da V. d.o.o. neće pružati uslugu za koju se tražila referenca iz točke 4.3.1. DON-a, koju tužitelj nema pa se zato i oslanja na prijevoznika koji ima traženo iskustvo, ali koji neće sam izvršavati uslugu zbog koje je taj iskustveni kriterij tražen u DON-u.

25.              Prema odredbi članka 273. stavka 2. ZJN-a gospodarski subjekt se može osloniti na sposobnosti drugih subjekata radi dokazivanja relevantnog stručnog iskustva samo ako će ti subjekti sudjelovati u izvršenju predmeta nabave pa kako, iz podataka ponude tužitelja i cjelokupne dokumentacije spisa proizlazi da će gospodarski subjekt putem kojeg tužitelj dokazuje traženu razinu iskustva prijevoznika u linijskom prometu specifičnih putnika, sudjelovati samo putem fizičke osobe - upravitelja prijevoza, a ne kao prijevoznik, slijedi da gospodarski subjekt na kojeg se tužitelj, u navedenu svrhu oslanja, neće prevoziti učenike, što je cilj ovog predmeta javne nabave i svrha tražene reference pa valja zaključiti da tužitelj oslanjanjem na gospodarskog subjekta koji neće izvršavati predmet nabave, nije dokazao da ispunjava uvjet dostatnog iskustva iz točke 4.3.1. DON-a, zbog čega je njegova ponuda osnovano i valjano obrazloženo odbijena. Posljedično tome, Sud nalazi da je tuženik, argumentirano i na zakonu osnovano odbio žalbu tužitelja pa nije bilo osnove za udovoljavanje tužbenom zahtjevu.

26.              Iz naprijed navedenih razloga, prigovori tužitelja ne mogu utjecati na drugačije rješenje ove upravne stvari i prema ocjeni ovog Suda, rješenjem tuženika nije povrijeđen je zakon na štetu tužitelja, zbog čega je na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno kao u izreci.

 

U Zagrebu 27. prosinca 2021.

 

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović, v.r.