Poslovni broj: II Kž-484/2021-5

Poslovni broj: II Kž-484/2021-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr. sc. Lane Petö Kujundžić predsjednice vijeća te mr. sc. Ljiljane Stipišić i Željka Horvatovića članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. A., zbog kaznenih djela iz članka 166. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12. dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog D. A. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kv I- 75/2021-6 (Kzd-6/20212.) od 3. prosinca 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 23. prosinca 2021.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog D. A. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kv I- 75/2021-6 (Kzd-6/20212.) od 3. prosinca 2021., nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj KOz-DO-7/2021. od 28. lipnja 2021., koja je potvrđena rješenjem prvostupanjskog suda od 17. rujna 2021. pod poslovnim brojem Kovm-6/2021., protiv optuženog D. A., zbog teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 2. KZ/11. i drugih, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv optuženog D. A. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. U istražni zatvor optuženiku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 12. veljače 2021. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi D. A. po braniteljici odvjetnici K. S. T. bez navođenja zakonske osnove pobijanja. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske ukinuti pobijano rješenje te pustiti „okrivljenika da se brani sa slobode uz primjenu mjera opreza“.

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijano rješenje sukladno članku 494. stavka 4. ZKP/08. i nije utvrdio da bi bila počinjena neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. A. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. kao i neprikladnosti zamjene mjerama opreza. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, a to što ih žalitelj ne prihvaća pitanje je činjenične naravi.

5.1. Nadalje, ističe se da je prvostupanjski sud zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da osnovana sumnja da je optuženik počinio kaznena djela za koje se tereti, proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud. Prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sudovi nisu ovlašteni ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti i prihvatljivosti dokazne snage predloženih dokaza. To je, naime, kao i ocjena pravne oznake kaznenog djela prilikom donošenja prvostupanjske presude, a nakon provedene rasprave, ovlast i zadatak raspravnog suda. Stoga žalbeni navodi kojima žalitelj ocjenjuje vjerodostojnost i kvalitetu izrađenog psihijatrijskog vještačenja nisu od utjecaja.

6. Žalbenim navodima da je pri procjeni istražnozatvorske osnove odlučujuća okolnost njegova dosadašnja neosuđivanost nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nužnosti primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. i nadalje. Točno je da je optuženik kazneno i prekršajno neosuđivana osoba, ali suprotno navodima žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud  zaključak  o postojanju opasnosti od ponavljanja djela utemeljio, prije svega, na okolnostima i načinu počinjenja teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta te kaznenih djela bludne radnje, zadovoljenja pohote pred djetetom ili maloljetnom osobom i upoznavanja djeteta s pornografijom, a za koja je optuženik osnovano sumnjiv. Kaznena djela su, prema optužnici, počinjena prema djetetu kojemu je optuženik stric i u razdoblju od 5 godina te je ugrožen djetetov normalni psihofizički razvoj. Iznesene okolnosti doista upućuju na upornost i bešćutnost te visoki stupanj kriminalne volje. Pravilno je prvostupanjski sud te okolnosti povezao s psihijatrijskim vještačenjem iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da je optuženiku dijagnosticiran disocijalni poremećaj ličnosti, evidentiran poremećaj seksualnih sklonosti i to pedofilije te da postoji visok stupanj vjerojatnosti da bi zbog tih duševnih poremećaja mogao recidivirati. Imajući u vidu izneseno, kao i s obzirom na brojnost i težinu kaznenih djela za koje se optuženik tereti te s obzirom na kaznu propisanu zakonom za ta djela, sve opisane okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive opasnosti da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem kaznenih djela. Stoga nije u pravu žalitelj kada navodi da ova opasnost ne postoji, jer nema indicija da se prema nekome drugome ponašao na ovaj način, nalaz vještakinje nije prihvatljiv i da ne postoji za maloljetnu žrtvu realna opasnost.

6.1. Nije u pravu žalitelj da je prethodna neosuđivanost „najvažnija okolnost“. Naime, prilikom ocjenjivanja postojanja  opasnosti od ponavljanja djela sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u smjeru postojanja takve bojazni, imajući u vidu i njihovu brojnost i kakvoću u cjelini. Pri tome prethodna neosuđivanost, kao i osobne okolnosti, samo je jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju.

7. Dakle, osnovan je i pravilan zaključak prvostupanjskog suda o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora zbog sprečavanja utvrđene realne opasnosti od ponavljanja kaznenih djela na slobodi. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da se, za sada, s obzirom na kvalitetu i značaj iznesenih okolnosti, otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, ne može u ovom stadiju postupka ostvariti zamjenom istražnog zatvora određivanjem neke blaže mjere pa tako ni mjerom opreza zabrane posjećivanja određenog mjesta ili područja, zabrane približavanja određenoj osobi i zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s žrtvom ili slično, kako sve predlaže žalitelj.

8. Nadalje, u žalbi optuženik ističe da vrlo teško podnosi boravak u istražnom zatvoru i da je pokušao suicid pa da treba okolnosti sagledati i s aspekta zaštite njegova psihičkog i fizičkog zdravlja. Međutim, ti navodi nisu od utjecaja kraj svih okolnosti koje su prethodno iznesene i ne dovode u sumnju osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a posebno imajući u vidu da je optuženiku unutar zatvorskog sustava omogućena medicinska skrb.

9. Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno  kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 23. prosinca 2021.