1              Poslovni broj: Gž R-477/2021-2

Poslovni broj: Gž R-477/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, te Andree Boras Ivanišević, kao suca izvjestitelja i Denis Pancirov Parcen, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. P. iz O., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. M., odvjetniku u V., protiv tuženika Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Kneza Branimira 1, Uprava šuma Podružnica Vinkovci, OIB: ..., radi isplate izgubljene zarade, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima od 9. travnja 2021. pod poslovnim brojem Pr-116/2019, u sjednici vijeća održanoj 23. prosinca 2021.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 9. travnja 2021.pod poslovnim brojem Pr-116/2019.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Odbija se tužitelj u cijelosti s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Tuženik Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Uprava šuma, Podružnica Vinkovci, OIB: ..., dužan je tužitelju K. P. iz O., OIB: ..., isplatiti na ime naknade štete u vidu izgubljene zarade iznos čija će se visina odrediti nakon što tuženik da potrebne podatke, odnosno nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o potrebnim podacima, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25. svibnja 2015. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja vrijedi na zadnji dan polugodišta koje prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Nalaže se tuženiku naknaditi parnični trošak tužitelju, sve u roku od 8 dana."

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvotno je za istaknuti da, suprotno žalbenim navodima, u postupku pred prvostupanjskim sudom nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toč. 11. ZPP-a, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Za postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. t. 11. ZPP-a potrebno je da je izreka presude nerazumljiva ili da proturječi sama sebi ili razlozima presude, da presuda uopće nema razloga ili su ti razlozi nejasni i nerazumljivi, odnosno da postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Izreka pobijane presude je jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Razlozi pobijane presude su jasni, jer se iz njih bez dvojbe može iščitati kakav zaključak je prvostupanjski sud izvodio o postojanju odlučnih činjenica i iz kojih dokaza, a ne postoji ni proturječje o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

6. Predmet spora predstavlja tužbeni zahtjev tužitelja radi naknade štete u vidu izgubljene zarade kao posljedice rasporeda na slabije plaćeno novo radno mjesto na poslove šumskog radnika zbog ograničenja radne sposobnosti za razdoblje od 25. svibnja 2015. pa ubuduće.

7. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je kod tuženika bio zaposlen na neodređeno vrijeme na poslovima šumskog radnika sjekača, te je zbog posljedica rada na radnom mjesta na kojem je radio došlo do neposredne opasnosti od nastanka invalidnosti uslijed čega je zbog ograničenja radne sposobnosti sa danom 25. svibnja 2015. trajno raspoređen sa poslova šumskog radnika sjekača na poslove šumskog radnika.

8. U ovoj fazi postupka nije bilo sporno da je tužitelj 25. svibnja 2015. uz svoju suglasnost temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme Ur. broj: DIR-56/AJ-15-2098/03 od 22. svibnja 2015. raspoređen na poslove šumskog radnika.

9. Isto tako između stranaka nije bilo sporno da je do navedenog rasporeda tužitelja na novo radno mjesto došlo uslijed neispunjavanja posebnih uvjete u pogledu zdravstvene sposobnosti, a koje su neophodne za obavljanje poslova šumskog radnika sjekača kao poslova s posebnim uvjetima rada, o čemu svjedoči i Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika koja je izdana od strane Ordinacije medicine rada dr. Đ. A. broj: 671-2015 od 9. ožujka 2015. (list 6 spisa).

10. Na koncu u postupku nije bilo sporno da je rješenjem Zavoda rješenjem Klasa: UP/I 141-02/16-01/03429367215, Ur. broj: 341-22-05/3-16-669 od 3. siječnja 2017. kod tužitelja utvrđeno postojanje neposredne opasnosti od nastanka smanjenja radne sposobnosti iz čl. 41. Zakona o mirovinskom osiguranju uzrokovana bolešću.

11. Sporno je međutim u postupku valjalo raspraviti i utvrditi je li odluka upravnog tijela u postupku priznavanja prava temeljem smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti tužitelja pred nadležnim tijelom Zavoda prethodno pitanje za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja u ovom postupku.

12. Prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku odbio tužbeni zahtjev tužitelja jer je smatrao utvrđenim kako ne postoji uzročno-posljedična veza između ozljede na radu tužitelja koja je kao takva između stranaka nesporna i premještanje na drugo radno mjesto tužitelja u ovom slučaju šumskog radnika, a imajući u vidu da je uzrok neposredne opasnosti od nastanka smanjenja radne sposobnosti kod tužitelja uzrokovano bolešću, a kako je to nakon provedenog upravnog postupka utvrđeno u rješenju Zavoda od 3. siječnja 2017., koje predstavlja prethodno pitanje sukladno čl. 12. Zakona o parničnom postupku, (tako i Ustavi sud RH u svojoj odluci broj: U-III-1953/2015 od 5. svibnja 2015. koja je odluka potvrđena odlukom Europskog suda za ljudska prava u predmetu Mavrinac protiv Hrvatske od 3. veljače 2011.), jer je sud vezan odlukom citiranog tijela, odnosno Zavoda od 3. siječnja 2017.

13. U obrazloženju pobijane odluke sud prvog stupnja ukazuje da u situaciji kad je nadležno upravno tijelo, kao u ovom slučaju Zavod, pravomoćno odlučilo o pravnom pitanju, sud ne može sam drugačije odlučiti u svezi tog pitanja (tako i VSRH u svojim odlukama broj: Revr-1512/16-2 od 13. prosinca 2016., Revr-1131/16-2 od 19. prosinca 2017., Rev-1577/13-2 od 10. travnja 2018. i Revr-425/11-2 od 15. listopada 2014.).

14. Neosnovano žalitelj žalbenim navodima osporava pravilnost i zakonitost pobijane odluke ukazujući na pogrešno utvrđeno činjenično stanje te s tim u svezi i pogrešnu primjenu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja.

15. U konkretnom slučaju iz stanja spisa je razvidno kako je postupku priznavanja prava temeljem smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti tužitelja, pokrenutog dana 5. siječnja 2016., Zavod rješenjem Klasa: UP/I 141-02/16-01/03429367215, Ur. broj: 341-22-05/3-16-669 od 3. siječnja 2017. utvrdio je između ostalog kako "kod osiguranika ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti iz č. 39. Zakona o mirovinskom osiguranju, ali da kod njega postoji neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti iz čl. 41. Zakona o mirovinskom osiguranju uzrokovana bolešću…" pri čemu je neophodno istaći kao se tužitelju ta bolest – ruptura menisci med. desnog koljena. susp – "desila i 1994. na obuci u vojsci".

16. Neosnovano žaliteljica u žalbenim navodima ukazuje na nalaz i mišljenje sudskog vještaka medicinske struke dr. I. R., specijalistu medicine rada iz S. B., u kojim vještak ukazuje da je tužitelj premješten s poslova šumskog sjekača na poslove šumskog radnika isključivo zbog oštećenja funkcije organa za kretanje, koja je posljedica povrede na radu.

17. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka kojeg je vještak dostavio 17. lipnja 2020. sud je utvrdio da je vještak na listu 3 svog nalaza naveo između ostalog a u bitnom…"da je ocjena radne sposobnosti učinjena 1. siječnja 2017. te da su vještaci ocijenili da se kod tužitelja K. P. ne priznaje pravo iz Mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, ali kod njega postoji neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti uzrokovane bolešću ako osiguranik nastavi raditi na poslovima koje obavlja".

18. Tako je vještak u svom nalazu utvrdio da je tužitelj ranije imao i pretrpio ozljedu na radu 21. veljače 2015. odnosno iščašenje desnog koljena, koju između stranaka niti jednog trenutka nije došla u pitanje i koja je kao takva nesporna, a koje je 19. ožujka 2015. priznata kao povreda na radu od strane HZZO, Regionalni ured Osijek, Područna ispostava Vinkovci.

19. Međutim, navedena ozljeda priznata od HZZO-a nije razlog za promjenu radnog mjesta jer je rješenjem Zavoda utvrđeno da kod tužitelja "postoji neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti uzrokovane bolešću ako osiguranik nastavi raditi na poslovima koje obavlja".

20. Naime, sud je vezan pravomoćnim upravnim rješenjem- rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 3. siječnja 2017, što je i pravni stav zauzet u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 74/2020 od 28. travnja 2021.,a iz kojeg rješenja proizlazi da "postoji neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti uzrokovane bolešću ako osiguranik nastavi raditi na poslovima koje obavlja".

21. Osim toga promjena radnog mjesta uslijedila je radi sprječavanja nastanka smanjenja radne sposobnosti uz suglasnost stranaka zbog neispunjavanja posebnih uvjete u pogledu zdravstvene sposobnosti, a koje su neophodne za obavljanje poslova šumskog radnika sjekača kao poslova s posebnim uvjetima rada.

22. U navedenom, suprotno navodima žalbe nisu ostvarene pretpostavke za primjenu odredbe članka 1095. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO-a), kojom je propisano da ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu ili su mu potrebe trajno povećane ili su mogućnosti njegova daljnja razvijanja li napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenom određenu novčanu rentu kao naknadu za štetu.

23. Slijedom naprijed izloženog, kako nisu ostvareni žalbeni navodi niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu 23. prosinca 2021.