1              Poslovni broj: Gž-1270/2020-2

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1270/2020-2

 

 

U   I M E    R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Ankici Matić, na temelju nacrta odluke sudske savjetnice Ivane Hrkać, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika D. S. iz B. OIB: …, kao vlasnika Obrta za trgovinu na malo a. A. F., N. G., koga zastupa punomoćnik N. N., odvjetnik iz N. G., protiv tuženika- protutužitelja S. G. iz N. G., OIB: …, koga zastupa punomoćnik D. U., odvjetnik iz N. G., radi isplate, sniženja cijene i naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja-protutuženika D. S. i tuženika- protutužitelja S. G. protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški poslovni broj P-741/2019-7 od 12. svibnja 2020., 23. prosinca 2021.

 

p r e s u d i o  j e

 

Djelomično se uvažava žalba tuženika-protutužitelja S. G. kao osnovana, a žalba tužitelja- protutuženika D. S. odbija se kao neosnovana u cijelosti te se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški poslovni broj P-741/2019-7 od 12. svibnja 2020.:

- preinačava u dijelu „po zahtjevu tužbe“ na način da se odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan,

- potvrđuje u dijelu „po zahtjevu protutužbe“.

 

r i j e š i o   j e

 

Dužan je tužitelj- protutuženik u roku od 15 dana isplatiti tuženiku-protutužitelju iznos od 10.218,75 kuna na ime troškova postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski je sud donio presudu kojoj  izreka glasi:

PO ZAHTJEVU TUŽBE:

Tuženik S. G. iz N. G., OIB:… dužan je tužitelju D. S. B., OIB:…, kao vl. obrta za trgovinu na malo automobilima A. F., N. G., isplatiti iznos od 4.610,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena počam od 03. kolovoza 2015. do isplate, kao i naknaditi tužitelju parnični trošak ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena počam od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. 12. svibnja 2020. do isplate, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

PO ZAHTJEVU PROTUTUŽBE:

I. Nalaže se tužitelju-protutuženiku D. S., OIB:…, vl. obrta za trgovinu na malo automobilima A. F., N. G., da tuženiku-protutužitelju S. G., OIB:… iz N. G., naknadi štetu u iznosu od 5.763,00 kn (slovima: pet tisuća sedamsto šezdeset tri kune) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, koja teče od dana podnošenja protutužbe, tj. 25. siječnja 2016. do isplate, u roku od 15 dana.

II. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja S. G., iz N. G., OIB:…, a koji glasi:

"Zbog skrivenih nedostataka na vozilu Ford Focus broj šasije …, a po zahtjevu kupca snižava se ukupno ugovorena kupoprodajna cijena vozila iz usmenog i pisanog ugovora o kupoprodaji vozila zaključenog 7. travnja 2015. između tužitelja-protutuženika D. S., OIB:… iz B. D. vl. obrta za trgovinu na malo automobilima A. F., N. G., i tuženika-protutužitelja S. G., OIB:… iz N. G., sa 30.000,00 kn na iznos od 25.390,00 kn."

 

Odlukom o troškovima, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

2. Protiv te presude pravodobne su žalbe izjavile obje stranke i pobijaju je u dijelu u kojem nisu uspjele u sporu. U žalbama ističu sve žalbene razloge predviđene odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP). Tužitelj-protutuženik predlaže preinaku pobijane presude u dijelu "po zahtjevu protutužbe" na način da se odbije tuženikov zahtjev za naknadu štete i obveže tuženika na snošenje troškova postupka, a tuženik- protutužitelj predlaže preinaku u dijelu "po zahtjevu tužbe" na način da sud prihvati kao osnovan njegov zahtjev za sniženje cijene i obveže tužitelja na naknadu troškova postupka.

 

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

4. Žalba tuženika- protutužitelja je djelomično osnovana, dok je žalba tužitelja- protutuženika neosnovana.

 

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 4.610,00 kuna na ime ispunjenja ugovora sklopljenog 7. travnja 2015., te protutužbeni zahtjev tuženika- protutužitelja radi sniženja cijene vozila Ford Focus, kojeg je tuženik 7. travnja 2015. kupio od tužitelja, s iznosa od 30.000,00 kuna na iznos od 25.390,00 kuna, kao i protutužbeni zahtjev tuženika- protutužitelja za naknadu štete u iznosu od 5.763,00 kuna zbog materijalnih nedostataka na kupljenom vozilu.

 

6. Iz spisa proizlazi:

 

- tužitelj- protutuženik, (dalje: tužitelj) je nositelj obrta koji se bavi uvozom i prodajom rabljenih vozila,

- stranke su 7. travnja 2015. sklopile usmeni ugovor o kupnji vozila Ford Focus, broj šasije ….,

- tuženik- protutužitelj (dalje: tuženik) je prije preuzimanja vozila isplatio tužitelju u novcu 20.000,00 kuna te je na ime cijene dao svoj stari Ford Escort čija je vrijednost procijenjena na 4.500,00 kuna;

- za preostali, neisplaćeni dio cijene, stranke su 7. travnja 2015. sklopile pisani ugovor (list 5), kojim su ugovorile da će tuženik isplatiti iznos od 6.150,00 kuna u 4 jednake rate s ugovorenim datumima dospijeća pojedine rate,

- na tom pisanom ugovoru tužitelj temelji  tužbeni zahtjev usmjeren na isplatu iznosa od 6.150,00 kuna  (tijekom postupka je utvrđeno da je tuženik prije utuženja platio prvu ratu iz ugovora, slijedom čega je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev na 4.610,00 kuna, a smanjenju se tuženik nije protivio),

- tuženik je vozilo preuzeo 7. travnja 2015., a 18. travnja 2015., nakon prijeđenih približno 200 km je došlo do kvara na vozilu:  lupanje motora, ispuštanje gustog crnog dima i gubitak snage motora, pa vozilo više nije bilo u voznom stanju,

- tuženik je o kvaru odmah obavijestio tužitelja nakon čega je, sukladno tužiteljevoj uputi, prevezao vozilo kod majstora J. T.,

- imenovani majstor je za koji dan doveo vozilo u vozno stanje, tuženik je vozilo preuzeo, trošak popravka je išao na teret tužitelja,

- tako popravljeno vozilo tuženik je vozio još približno 450 km, nakon čega se kvar na motoru ponovio,

- i ovaj put je tuženik postupio sukladno tužiteljevoj uputi i vozilo prevezao na popravak kod majstora K. P., koji je vozilo popravio, isprobao i predao tuženiku 25. svibnja 2015.,

- trošak popravka je snosio tužitelj, te je tuženik u tom trenutku tužitelju platio iznos od 1.540,00 kuna na ime prve rate iz pisanog ugovora,

- vozilo se pokvarilo ponovno 12. lipnja 2015. i više nije bilo u voznom stanju, vučna služba HAK-a prevezla ga je u tuženikovo dvorište, o svemu tome je tuženik obavijestio tužitelja, ali se tužitelj na tuženikove pozive oglušio,

- konačno je tuženik o svom trošku doveo vozilo u vozno stanje: posredovanjem I. K. kupio je rabljeni motor za 6.000,00 kuna, lamelu i korpu za 1.000,00 kuna i njihovu ugradnju platio J. J. 3.373,00 kuna, o čemu mu je A. „J.“ izdao račun br. 32/2015, tako da je ukupan trošak kojeg je tuženik imao za uspostavu automobila u vozno stanje bio 10.373,00 kune,

- tuženik je na temelju navedenoga postavio protutužbeni zahtjev pa zbog skrivenih nedostataka na kupljenom vozilu zahtijeva: a) da se cijena kupljenog vozila umanji za 4.610,00 kuna i b) da mu se naknadi šteta u iznosu od 5.763,00 kuna.

 

7. U ovom je predmetu prvostupanjski sud već odlučivao presudom P-729/2015-18. od 31. kolovoza 2017., kojom je odbio tužiteljev zahtjev u cijelosti, a prihvatio zahtjev tuženika- protutužitelja u cijelosti. Ta je presuda ukinuta rješenjem ovog suda poslovni broj Gž-2648/2017-2 od 14. svibnja 2019. zbog ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Opisana povreda se sastojala u tome da je izrekom prvostupanjske presude odbijen tužbeni zahtjev, iako je iz obrazloženja iste presude proizlazilo da prvostupanjski sud tužiteljev zahtjev zapravo drži osnovanim. Ujedno je ovaj sud uputio prvostupanjski kako odluka o tužbenom i protutužbenom zahtjevu mora sadržavati deklaratornu odluku o postojanju ili nepostojanju tražbina, konstitutivnu kompenzaciju tražbine tužitelja i protutražbine tuženika i na koncu kondemnatorni dio na isplatu nekompenziranog dijela tražbine.

 

8. U ponovljenom postupku, nakon ukidne odluke ovog suda, prvostupanjski sud je uz suglasnost parničnih stranaka pročitao sve provedene dokaze, kako proizlazi iz raspravnog zapisnika od 9. ožujka 2020., te odlučio kao u izreci pobijane presude. Sud obrazlaže da je tužiteljev zahtjev osnovan jer proizlazi iz pisanog ugovora čiji sadržaj ni potpis stranke ne poriču. Nadalje, prihvaća zahtjev tuženika- protutužitelja za naknadu štete jer osnovanost i visina tog zahtjeva proizlazi iz provedenih dokaza (osobito iz saslušanja svjedoka J. J. koji je kvar otklonio i za svoju uslugu ispostavio račun i svjedoka I. K., koji je posredovao pri kupnji zamjenskog motora, korpe i lamele). Na koncu, prvostupanjski sud odbija tuženikov zahtjev za sniženje kupoprodajne cijene obrazlažući da taj zahtjev tuženik nije dokazao.

 

9. Kako se prema odredbi čl. 366. a ZPP-a u ovom predmetu prvostupanjska presuda u povodu žalbe više ne može ukidati, ostvarene su pretpostavke da ovaj drugostupanjski sud postupi sukladno ovlaštenjima iz odredbe čl. 373. a ZPP-a.

 

10. Iz stanja spisa nedvojbeno proizlazi da je vozilo Ford Focus koje je bilo predmet ove kupoprodaje imalo tehnički neispravan motor. Također proizlazi da takav nedostatak kupac nije mogao uočiti uobičajenim pregledom kod preuzimanja vozila već se on očitovao kasnije u vožnji, nakon prijeđenih približno 200 km, a potom nakon 450 km. Konačno, očito je i da je tužitelj bez odgađanja obaviješten o nedostatku, kao i da ga je pokušao otkloniti, ali bez uspjeha, zbog čega se kvar ponavljao pa je tuženik imao dodatne troškove radi popravka vozila.

 

11. U konkretnom se slučaju, vozilo koje nema ispravan motor i nije u voznom stanju predstavlja stvar s materijalnim nedostatkom. Radi se o skrivenom materijalnom nedostatku na vozilu u smislu odredbe čl. 404. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, u daljnjem tekstu: ZOO) o kojima je tuženik kao kupac uredno obavijestio tužitelja kao prodavatelja, zbog čega na raspolaganju ima ovlaštenja koja mu kao kupcu pripadaju u slučaju nedostatka stvari u smislu odredbe čl. 410. ZOO-a.

 

12. Prema odredbi čl. 400. st. 1. ZOO-a prodavatelj odgovara za materijalne nedostatke stvari koje je ona imala u trenutku prijelaza rizika na kupca, bez obzira je li mu to bilo poznato. Nedostatak postoji, između ostaloga, i kad stvar nema potrebna svojstva za svoju redovitu uporabu (čl. 401. st. 1. toč. 1. ZOO-a).

 

13. Prema odredbi čl. 410. st. 1. ZOO-a kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku, može po svom izboru:

1) zahtijevati od prodavatelja uklanjanje nedostatka,

2) zahtijevati od prodavatelja predaju druge stvari bez nedostatka,

3) zahtijevati sniženje cijene,

4) izjaviti da raskida ugovor, dok je odredbom st. 2. istog čl. propisano da u svakom od tih slučajeva kupac ima pravo i na popravljanje štete prema općim pravilima o odgovornosti za štetu, uključujući i štetu koju je ovaj zbog nedostatka stvari pretrpio na drugim svojim dobrima.

 

14. Iz sadržaja citiranih odredbi proizlazi da je tuženik, koji je kupio vozilo sa skrivenim nedostacima, ovlašten zahtijevati i sniženje cijene i naknadu štete. Za odluku o sniženju cijene primijeniti je odredbu čl. 420. ZOO-a, prema kojoj se cijena snižava prema odnosu između vrijednosti stvari bez nedostatka i vrijednosti stvari s nedostatkom u vrijeme sklapanja ugovora.

 

15. Dakle, za pravilnu odluku o sniženju cijene vozila, nužno je utvrditi koja je cijena vozila bez nedostatka, te cijenu konkretnog vozila s nedostatkom. U konkretnom slučaju je ugovorena cijena vozila 30.000,00 kuna. Međutim, tuženik u postupku nije tvrdio da bi upravo ta cijena odgovarala tadašnjoj tržišnoj cijeni vozila Ford Focus bez nedostatka, niti je predlagao izvođenje kakvih dokaza da bi se utvrdila vrijednost kupljenog vozila, koje je očito imalo nedostatak. Zbog navedenog je i po ocjeni ovog suda, zahtjev za sniženje cijene baš u iznosu od 4.610,00 kuna ničim dokazan, odnosno isti je neosnovan.

 

16. Uz zahtjev za sniženje cijene, tuženik je postavio protutužbeni zahtjev za naknadu štete. Sukladno odredbi čl. 1046. ZOO-a, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

 

17. U konkretnom je slučaju utvrđeno da je tuženik popravak vozila platio 10.373,00 kuna (7.000,00 kuna dijelovi i 3.373,00 kuna popravak), pa taj iznos predstavlja običnu štetu čiju naknadu tuženik može protutužbenim zahtjevom zahtijevati od tužitelja. Međutim, tuženik je protutužbenim zahtjevom tražio isplatu iznosa od 5.763,00 kuna, odnosno svoju je tražbinu umanjio za onaj iznos koliko iznosi tužiteljeva tražbina, odnosno izvršio je prijeboj tražbina. Pogrešna je konstatacija prvostupanjskog suda da prijeboj tražbina nije u domeni stranke, nego o tome odlučuje isključivo sud.

 

18. Naime, prema odredbi čl. 195. ZOO-a, dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele. Prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju. Nakon izjave o prijeboju smatra se da je učinak prijeboja nastao onoga trenutka kad su se ispunile pretpostavke za to. (čl. 196. st. 1.-2. ZOO-a).

 

19. U konkretnom slučaju tužitelj prema tuženiku ima nepodmirenu novčanu tražbinu u iznosu 4.610,00 kuna, koja proistječe iz ugovornog odnosa između stranaka, dok tuženik prema tužitelju ima nepodmirenu novčanu tražbinu po osnovi izvanugovorne obveze na naknadu štete u iznosu 10.373,00 kune. Sukladno navedenim odredbama ZOO-a, tuženik ima pravo prebiti te dvije tražbine, te zahtijevati isplatu preostalog dijela svoje tražbine, kako je i učinio. Iz navoda protutužbe i tuženikovih podnesaka od 7. travnja 2016. i 7. travnja 2017. proizlazi da je do iznosa kojeg potražuje na ime naknade štete, tuženik došao upravo na taj način. Zbog toga je osnovan protutužbeni zahtjev za naknadu štete upravo u iznosu od 5.763,00 kuna.

 

20. Kako je očito da je u ovom slučaju došlo do prijeboja tražbina, a budući je prijeboj jedan od načina prestanka obveze, to je očito da je tužiteljeva obveza prestala. Zbog toga je valjalo preinačiti pobijanu presudu u dijelu kojim se odlučivalo o tužbenom zahtjevu  i taj zahtjev odbiti kao neosnovan.

 

21. Tužitelj žalbenim navodima nije doveo u pitanje zakonitost presude u pogledu tuženikova zahtjeva za naknadu štete. U žalbi inzistira na navodima da je tuženik na nastanak štete trebao dokazati na objektivan i pravno bitan način: osiguranjem dokaza prije pokretanja postupka, ili tijekom postupka prometno- tehničkim vještačenjem.

 

22. Ovdje je tužitelja uputiti na odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14 i 110/15) koje je ovaj sud već citirao u ranijoj, ukidnoj odluci, a prema kojima je na tužitelju (budući da je trgovac) teret dokaza da skriveni nedostatak nije postojao i tužitelj snosi troškove vještačenja. Iz spisa proizlazi da takve dokaze tužitelj nije predlagao, a okolnost da je vozilo u posjedu tuženika pritom nije odlučna, odnosno ne oslobađa tužitelja te dužnosti.

 

23. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari, potrebno je ovom odlukom odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka (čl. 166. st. 2. ZPP-a). Tuženik je s uspjehom osporio tužbeni zahtjev u cijelosti, dok je protutužbenim zahtjevom uspio u cijelosti u visini, a polovično u osnovi. Kako u pogledu dijela osnove kojom nije uspio, nije nastao poseban trošak, trebalo mu je na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a dosuditi troškove postupka.

 

24. Tuženiku, zastupanom po punomoćniku odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznat je trošak sastava odgovora na tužbu i protutužbu u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr 7/1),  zastupanje na 5 ročišta: 11. travnja .2016., 9. studenog 2016., 8. veljače 2017. 5. lipnja 2017. i 9. ožujka 2020., svako ročište  po 1000,00 kuna (Tbr 9/1), zastupanje na ročištu od 12. travnja 2017. 250,00 kuna (Tbr 9/5), te za ročište za objavu presude 31. kolovoza 2017. trošak od 500 kuna (Tbr 9/3), što uvećano za PDV, ukupno daje iznos od 8.437,50 kuna. Također mu je priznat trošak saslušanja svjedoka u iznosu od 200 kuna i iznos od 800 kuna pristojbe, pa je cjelokupan trošak prvostupanjskog postupka 9.437,50 kuna. Budući da je u žalbi uspio polovično, tuženiku pripada razmjeran trošak žalbenog postupka u iznosu od 781,25 kuna (Tbr 10/1). Stoga je dužan tužitelj naknaditi tuženiku troškove postupka u ukupnom iznosu od 10.218,75 kuna.

 

              25. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 373. a ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

 

Split, 23. prosinca 2021.