12. P Ob-73/2021-10

Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 OSIJEK

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu toga suda Gordani Rotim kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice J. I., OIB: ..... iz O., zastupane po punomoćniku S. N., odvjetniku iz O., protiv tuženika T. I., OIB: .... iz O., zastupanog po punomoćniku K. M. odvjetniku iz O., radi stjecanja bez osnove, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 11.studenoga 2021. u prisutnosti tužiteljice, njezinog punomoćnika i punomoćnika tuženika, a na ročištu za donošenje i objavu presude 23.prosinca 2021.

p r e s u d i o j e

I/ Odbija se tužiteljica sa tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku T. I. OIB: ..... iz O. da tužiteljici J. I. OIB: .... iz O. isplati temeljem stjecanja bez osnove iznos od 625,00 kn mjesečno počev od 1.siječnja 2017. do 31.kolovoza 2019., odnosno ukupno 18.750,00 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim na svakomjesečni obrok počev od 15-og u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak, sve u roku od 15 dana."

u cijelosti.

2 12. P Ob-73/2021-10

II/ Nalaže se tužiteljici J. I. da tuženiku T. I. naknadi parnični trošak u iznosu od 10.312,00 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je sa tuženikom živjela u bračnoj zajednici od 2000. pa do faktičnog prekida bračne zajednice u prosincu 2016. Brak stranaka razveden je presudom Općinskog suda u Osijeku P Ob-199/2017 od 13. rujna 2017. Parnične stranke su za vrijeme trajanja braka stekle nekretninu upisanu k.o. D., zk.u. ... u naravi zgrada za odmor i vinograd ukupne površine 810 m2 pa tako i stan u O. površine 32,66 m2 a koji se nalazi u stambenoj zgradi sagrađenoj na kčbr. .... k.o. Osijek i na kojim nekretninama su tužiteljica i tuženik suvlasnici u 1 / 2 dijela. Od prestanka bračne zajednice u prosincu 2016. tužiteljica nije u mogućnosti koristiti nekretnine i svoj suvlasnički dio, a posebice jer se stan u O. i iznajmljuje te je tuženik ostvario prihod na ime najamnine. Stoga predlaže sudu da nakon provedenog postupka donese presudu kojom će se naložiti tuženiku da tužiteljici s osnova stjecanja bez osnove isplati iznos iz izreke i trošak postupka.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti se protivi tužbenom zahtjevu navodeći da nikada tužiteljicu nije onemogućavao u korištenju nekretnina koje čine bračnu stečevinu već je dapače tužiteljici i priznao suvlasništvo predmetnih nekretnina a koje suvlasništvo je i razvrgnuto u izvanparničnom postupku pod brojem R1-4/2018. Navodi da nekretninu u D. ne koristi za stanovanje već istu samo obilazi te je tužiteljica mogla stupiti u posjed iste. U pogledu stana u O. ne čini spornim da je isti iznajmljen temeljem ugovora o najmu za iznos od 500,00 kuna svakomjesečno ali da tuženik nije ostvario korist budući korisnik stana nije platio nekoliko najamnina te mu duguje iznos od 6.000 kuna. Nadalje ističe da je podmirivao sve obveze za predmetne nekretnine pa tako i stan u O. po osnovi poreza i pričuve zašto je platio ukupno 1.510,52 kune što predstavlja obvezu oba suvlasnika te ističe prigovor prijeboja za iznos od 755,26 kuna.

3. Kako bi utvrdio odlučne i važne činjenice sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u ovosudni spis broj P Ob-199/17, R1-4/18, P Ob-222/17, ugovor o najmu stana 0d 04.03.2016., 30.08.2017., izjava od 09.03.2018., preslik računa Zavoda za stanovanje dd i Porezne uprave (list 31 – 32) spisa, izvješće Prekršajnog suda u Osijeku od 06.04.2018., presuda Prekršajnog suda u Osijeku broj PpJ-971/17 od 01. veljače 2018., izveo dokaz saslušanjem tužiteljice i tuženika kao parničnih stranaka, dopunski ih saslušao, te saslušao svjedokinje R. I. i M. L..

4.Uvidom u parnični predmet P Ob-199/17 i presudu od 13. rujna 2017. razvidno je da je razveden brak između tužiteljice i tuženika te je odlučeno da će zajednička mlt. djeca stanovati sa majkom i zakonskom zastupnicom i utvrđena je obveza uzdržavanja od strane oca i tuženika. U provedenom postupku utvrđeno je da je prekid bračne zajednice parničnih stranaka nastupio u prosincu 2016.

3 12. P Ob-73/2021-10

5.Uvidom u parnični predmet broj P Ob-222/17 u pravnoj stvari tužiteljice Jasne Ivanković protiv tuženika T. I. radi utvrđenja bračne stečevine i presudu na temelju priznanja od 13. rujna 2017. utvrđeno je da je temeljem danog priznanja tuženika kao bračna stečevina tužiteljice i tuženika svakog u 1 / 2 djela nekretnina upisana u zk.ul. ... k.o. D., kčbr. .... u naravi zgrada za odmor i vinograd Velika straža 23 ukupne površine 810 m2 i stan u površini 32,66 m2 koji se nalazi u zgradi u O., sagrađena na kčbr. ... upisan u zk.ul. ..., poduložak ... k.o. O..

6.Rješenjem ovog suda broj R1-4/2018 od dana 13. veljače 2018. razvrgnuta je suvlasnička zajednica nekretnina parničnih stranaka u pogledu stana u O. i nekretnine upisane u k.o. D. na kojim nekretninama su stranke suvlasnici i to civilnom diobom sudskom prodajom budući je utvrđeno da predmetne nekretnine nisu geometrijski dijeljive prema svlasničkom omjeru.

7.Uvidom u zemljišno knjižni izvadak za nekretnine upisane u zk.ul. ... poduložak ... k.o. O. i to stan na II. katu ukupne površine 32,66 m2 u stambenoj zgradi u O. sagrađenoj na kčbr. ... utvrđuje se da su tužiteljica i tuženik suvlasnici u 1 / 2dijela. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige zk.ul. ... k.o. D. za nekretninu zgrada za odmor i vinograd sagrađene na kčbr. ... ukupne potvršine 810 m2 utvrđeno je da su tužiteljica i tuženik suvlasnici svatko u 1 / 2 dijela.

8.Uvidom u ugovor o najmu stana od dana 04.03.2016. koji je sklopljen između najmodavca T. I. i A. L. kao najmoprimca kojim najmodavac daje u najam stan u O. ukupne površine 32,66 m2 za iznos najamnine 500,00 kuna koja se plaća na ruke do 05. u mjesecu za tekući mjesec. Ugovor je zaključen na određeno vrijeme od jedne godine i isti se može raskinuti u svako doba ako druga strana ne ispunjava svoje odredbe iz ugovora. Ugovor o najmu sklopljen između najmodavca T. I. i najmoprimca A. L. za određeno vrijeme od 01.03.2017. do 31.08.2017. kojim najmoprimac daje u najam stan u O. ukupne površine 32,66 m2 za iznos mjesečne najamnine 500,00 kuna. Ugovor o najmu stana od dana 30. kolovoza 2017. sklopljen je između najmodavca T. I. i najmoprimca M. L. kojim najmodavac daje najmoprimcu u najam stan u O. za ugovorenu mjesečnu najamninu 500,00 kuna i isti ugovor se zaključuje na određeno vrijeme od jedne godine a može se raskinuti ako druga strana ne ispunjava ugovorne obveze.

9.Prema priloženim uplatnicama na ime plaćene pričuve za stan u O. Zavodu O. pa tako i uplatnicama na ime Poreza i prireza na dohodak od imovine na temelju najma stana za period od prosinca 2016. do ožujka 2018. tuženik je na ime istih obveza uplatio ukupni iznos od 1.510,52 kune

10.Prema priloženoj izjavi M. L. od dana 09.03.2018. proizlazi da tuženiku T. I. na ime najamnine za stan u O. duguje ukupan iznos od 6.000,00 kuna.

11.Prema izvješću Prekršajnog suda u Osijeku od dana 06. travnja 2018. utvrđeno je da se predmet P p J-971/17 protiv okrivljenika T. I. zbog

4 12. P Ob-73/2021-10

prekršaja iz čl. 20 st. 4 Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji po žalbi tužitelja nalazi na rješavanju kod Visokog prekršajnog suda RH. Uvidom u priloženu presudu koja nije pravomoćna od dana 01. veljače 2018. utvrđuje se da se okr. T. I. oslobađa optužbe da bi počinio psihičko i ekonomsko nasilje u obitelji i time prekršaj protivan čl. 10 st. 1 toč. 3. i 5. kažnjivo čl. 22 Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

12.Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je faktični prekid bračne zajednice nastupio u prosincu 2016. kada je sa troje zajedničke djece svojevoljno izašla iz stana u kojem je živjela sa tuženikom u O. koji je samovlasništvo tuženika. Obratila se za pomoć i podršku Centru O. te kako nije imala materijalnih sredstava smještena je u Sklonište za obiteljsko nasilje u O.. Za vrijeme trajanja braka stekli su nekretninu u naravi stan u O.i nekretninu u naravi vikendicu u D. ali da od istih nije imala ključeve. Nije osporavala činjenicu da tuženik nekretninu u Dalju nije koristio za svoje stanovanje kao i da je od faktičnog prekida bračne zajednice plaćao obveze za stan u O. i nekretninu u D.. Tvrdila je da je od tuženika zahtijevala predaju ključeva od obje nekretnine na što se on oglušio, ali i da nije pokretala sudske postupke radi predaje u posjed istih. Tuženik joj nikad nije osporavao pravo suvlasništva na stanu u M., da je imala plan kada izađe iz sigurne kuće reći podstanarima da se isele u roku od mjesec dana kako bi mogla tamo živjeti sa djecom, te da nije pokretala protiv tuženika nikakve postupe radi predaje ključa od stana u M. niti ga je pismeno na to pozivala. Ključ od vikendice od tuženika nikada nije niti tražila.

13.Tuženik je u svom iskazu potvrdio da je tužiteljica u prosincu 2016. napustila bračnu zajednicu i otišla iz stana u kojem su zajedno živjeli za vrijeme dok se isti nalazio na poslu i o tome ga nije obavijestila. Ne čini spornim da su nekretnine u naravi stan u M. i vikendica u D. bračna stečevina slijedom čega je i u provedenom sudskom postupku priznao tužiteljici suvlasništvo u 1 / 2 djela. Tvrdi da se stan u M. temeljem sklopljenog ugovora o najmu od strane tuženika i najmoprimca iznajmljuje za iznos najamnine mjesečno 500,00 kuna te da unazad 6 do 8 mjeseci najmoprimac ne plaća najamninu ali nije zatražio raskid ugovora i iseljenje zbog teške materijalne situacije. Nekretnina u D. je vikendica i istu nikada stranke nisu koristile za stanovanje niti je to činio on nakon prekida bračne zajednice utoliko što je plaćao režijske troškove, a za stan u O. pričuvu i porez i brinuo o održavanju nekretnina. Tvrdi da je tužiteljica posjedovala ključeve nekretnina uprav  iz razloga što je radio na terenu te je to bilo nužno da u slučaju potrebe može intervenirati. Bilo je pokušaja mirnog rješenja o načinu razvrgnuća suvlasničke zajednice na predmetnim nekretninama ali isto nije uspjelo. Prema njegovim saznanjima tužiteljica je u nekoliko navrata dolazila u stan u M. ul. a da li je odlazila u kuću u D. nije mu poznato iako je isto predlagao da može sa djecom otići u vikendicu u D. što tužiteljica nije prihvatila jer ju to nikada nije zanimalo. Tvrdio je da je tužiteljica imala ključ od stana u M. i mogla je ići tamo i kada su bili podstanari u njemu. Nakon podjele bračne stečevine tražio je da mu vrati jedan primjerak ključa od stana i vikendice što ona nije učinila. Naveo je da su mu podstanarke rekle da je dolazila tužiteljica i pitala ih kada će se iseliti. Tvrdio je da od tužiteljice nikada nije dobio pisani zahtjev za njezino useljenje u stanu M. nego samo pisane prijedloge o podjeli bračne stečevine na čega je i odgovarao putem odvjetnika.

5 12. P Ob-73/2021-10

14. Svjedokinji R. I., kćerki stranaka poznato je da ni otac ni majka nikada nisu stanovali u stanu u M. jer je bio iznajmljen podstanarima i iz tužiteljičine izjave joj je poznato da tužiteljica nije imala ključeve od stana, a ne zna je li ih tražila.

15. Svjedokinja M. L. navela je da je upoznala tužiteljicu jer je ista bila kod nje u stanu u M. u kojem je svjedokinja stanovala kao podstanarka u razdoblju od 2017. pa do kolovoza 2019. Tužiteljica joj je rekla da ima rok za iseljenje do studenoga ne zna točno koje godine, a prilikom prvog posjeta tužiteljice kada je došla sa zahtjevom za iseljenje do ostavljenog roka tužiteljica nije spominjala ključeve stana.

16.Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade po osnovi stjecanja bez osnove na ime korištenja suvlasničkog dijela nekretnine u 1 / 2 dijela u naravi kuće i okućnice u k.o. D. i stana u O. od strane tuženika u period od prosinca 2016. pa do dana razvrgnuća suvlasništva

17.Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te ocjene svih dokaza zajedno, kao i svakog zasebno sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

18. Naime, da bi tužiteljici kao suvlasnici predmetnih nekretnina pripadalo pravo na naknadu za korištenje njezinog suvlasničkog dijela u visini ½ najamnine kao stjecanje bez osnova na strani tuženika potrebno je utvrditi kvalitetu njegovog posjeda. U ovom postupku utvrđeno je da je tužiteljica napustila bračnu zajednicu krajem 2016., da je presudom P Ob-222/17 koja je postala pravomoćna 21.studenoga 2017. postala suvlasnicom predmetnih nekretnina. Iz navedene presude koja je u spisu P Ob-222/17 utvrđeno je da tužiteljica nije dokazala da se prije podnošenja tužbe obratila tuženiku i da bi on osporavao njezino pravo na ime bračne stečevine na predmetnim nekretninama, nego je tužbeni zahtjev odmah i priznao. Tužiteljica je, nakon što se upisala u zemljišne knjige, podnijela prijedlog za razvrgnuće suvlasničke zajednice na predmetnim nekretninama 28.prosinca 2017. i to civilnom diobom, da bi tužbu u ovoj pravnoj stvari u kojoj traži stečeno bez osnove od tuženika podnijela 30.siječnja 2018. Stan u M. ulici tuženik je iznajmio prvi puta u ožujku 2016. prije pokretanja svih navedenih postupaka. Tužiteljica je znala da je tuženik iznajmio predmetni stan, dolazila je u isti nakon što je izašla sa djecom iz sigurne kuće i samo je usmeno zatražila od podstanara da stan napuste. Nesporno je među strankama da niti jedna od njih nisu nikada stanovale u predmetnom stanu. Nesporno je i da tužiteljica, osim što je usmeno tražila od tuženika ključeve nije poduzimala nikakve konkretne pravne radnje prema njemu kao što je pisana opomena, tužba za predaju u suposjed, tužba za iseljenje podstanara i sl., nego je od svih pravnih radnji vezano za ishođenja svojih prava na predmetnim nekretninama ustala sa tužbom za utvrđenje bračne stečevine 10.travnja 2017., prijedlogom za razvrgnuće suvlasničke zajednice 28.prosinca 2017. te podnijela ovu tužbu 30.siječnja 2018. Po utvrđenju ovoga suda tuženik nije nepošten posjednik. Naime, sukladno članku 38 stavak 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje u tekstu: ZV) propisano je da nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika, a prema odredbi članka 42 stavak 1 istog zakona svim

6 12. P Ob-73/2021-10

suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari. Obzirom na navedeno svaki suvlasnik je ovlašten glede cijele nekretnine izvršavati suposjed, a tužiteljica je mogla naknadu za korist iz članka 165 stavak 1 ZV-a zahtijevati sa uspjehom samo u slučaju da je prema tuženiku postavila i zahtjev za predaju suposjeda nekretnine ili njezinog dijela. Ovo stoga što je prema odredbi članka 165 ZV-a propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari mora istu predati vlasniku uz obvezu naknade, između ostaloga i svih koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja. Pri tome pošten je posjednik onaj koji s obzirom na okolnosti nije imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed sukladno članku 18 istoga zakona. U ovoj pravnoj stvari tužiteljica nije tuženika, osim eventualno usmeno, pozivala da joj da ključeve od stana u M., nije to tražila niti pisanim putem, nego je u razdoblju od izlaska iz sigurne kuće otprilike 2017. poduzimala pravne radnje glede ostvarivanja suvlasništva na stanu (tužba u predmetu P Ob-222/17 od 10.travnja 2017.), uknjižba suvlasništva u zemljišne knjige, te potom iniciranje izvanparničnog postupka 28.prosinca 2017. za civilno razvrgnuće suvlasničke zajednice kako na stanu u M. tako i vikendici u D.. Nadalje, tužiteljica nije niti nakon stjecanja suvlasništva na predmetnom stanu podmirivala troškove koji terete isti u vidu pričuve, nego je isti nesporno podmirivao tuženik. U pogledu nekretnine u D. tužiteljica istu nije niti koristila niti dokazala da je tražila ključeve za nju, kao i podnosila pisane zahtjeve za predaju ključeva od tuženika. Kako tuženik nije bio nepošten posjednik jer tužiteljica nije dokazala na nedvojben način da je tražila predaju stana u posjed i suvlasništvo to po stavu suda tužiteljici ne pripada zahtijevati od tuženika naknadu za korist koju je imao od korištenja njezinog suvlasničkog dijela, pa je stoga tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti.

19. Odluka o trošku temelji se na članku 154 stavak 1 Zakona o parničnom
postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,
123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14). Tuženiku je zatražio trošak postupka od

11.562,00 kn, a sud mu je dosudio trošak iz izreke koji se sastoji od troška sastava
odgovora na tužbu, zastupanja na 6 ročišta za glavnu raspravu sve od po 1.000,00
kn, trošak žalbe na presudu od 1.250,00 kn, što sa PDV-om čini trošak iz izreke. Pri
tome mu nije priznao sastav obrazloženog podneska od 12.travnja 2021. u iznosu od

1.000,00 kn bez PDV-a jer podnesak nije zatražen od suda. Troškovi zastupanja
odmjereni su sukladno važećoj Odvjetničkoj tarifi.

Osijek, 23.prosinca 2021.

Sudac

Gordana Rotim, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana
računajući od dana primitka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka Županijskom sudu
u Zagrebu putem ovoga suda. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za

7 12. P Ob-73/2021-10

objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije
uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana primitka
pisanog otpravka presude.

DOSTAVITI:

1. pun. tužiteljice

2. pun.tuženika