1

Poslovni broj: 2 Us I-1081/2021-6

 

 

 

 

 

 

 

   Poslovni broj: 2 Us I-1081/2021-6

 

 

 

  U I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja J. G. iz S.,  kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu V. & R. & C. C. d.o.o. u G., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Margaretska 3, Zagreb, koga zastupa službena osoba L. Š., radi priznavanja prava na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, 23. prosinca 2021.

p r e s u d i o j e

 

I          Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-502-04/21-01/100, URBROJ: 338-01-06-05-21-02 od 9. srpnja 2021. i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Osijek, Područnog ureda Virovitica KLASA: UP/I-502-04/21-01/02, URBROJ: 338-10-02-21-09 od 27. travnja 2021.

 

II        Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

 

              Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-502-04/21-01/100, URBROJ: 338-01-06-05-21-02 od 9. srpnja 2021. u točki I. izreke djelomično je usvojena žalba tužitelja. Točkom II. izreke usvojena je žalba tužitelja i poništena točka 1. rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda O., Područne službe V., KLASA: UP/I-502-04/21-01/02, URBROJ: 338-10-02-21-09 od 27. travnja 2021. te se predmet u odnosu na taj dio vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. U točki III. izreke odbijena je žalba tužitelja i potvrđena točka 2. rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda O., Područne službe V., KLASA: UP/I-502-04/21-01/02, URBROJ: 338-10-02-21- 09 od 27. travnja 2021.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda O., Područnog ureda V. KLASA: UP/I-502- 04/21-01/02, URBROJ: 33-10-02-21-09 od 27. travnja 2021. u točki 1. izreke je usvojen zahtjev tužitelja za priznavanje prava na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od 1. svibnja 2019. do 2. prosinca 2019. u sveukupnom iznosu od 11.099,78 kn. Točkom 2. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanje prava na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od 19. lipnja 2018. do 2. prosinca 2019.

U tužbi tužitelj, u bitnome, osporava točku III. izreke osporavanog rješenja jer smatra da je navedeno rezultat pogrešnog pravnog pristupa u tumačenju i primjeni odgovarajućih odredbi Zakona o trošarinama te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Navodi da je u postupku priložio dokaze da je njegov poslodavac u razdoblju za koji mu je odbijen zahtjev bio u blokadi i nesposoban za plaćanje, što je izravno dokaz da mu naknada za vrijeme privremene nesposobnosti za rad nije bila isplaćena, a što javnopravna tijela nisu cijenila. S obzirom na navedeno predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev, poništiti osporavano rješenje tuženika, kao i prvostupanjsko rješenje od 27. travnja 2021. te potražuje trošak upravnog spora.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je pobijano rješenje doneseno na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Navodi odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju te ističe kako iz dokaza provedenih tijekom upravnog postupka nedvojbeno proizlazi da je tužitelju u relevantnom razdoblju od 19. lipnja 2018. do 30. travnja 2019. isplaćena naknada plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad od tadašnjeg poslodavca te je stoga tužiteljev tužbeni zahtjev neosnovan. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

              Dana 16. prosinca 2021. pred ovim sudom je održana rasprava na koju je pristupio tuženik dok nije pristupio uredno pozvani tužitelj te je ista održana bez njegove prisutnosti sukladno članku 39. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS).  Na održanoj raspravi službena osoba tuženika ostala je kod navoda iz odgovora na tužbu.

              Tijekom rasprave sud je odbio dokazne prijedloge za saslušanjem tužitelja te pribavom izvoda žiro računa poslodavca tužitelja za razdoblje u odnosu na koje je odbijen sa zahtjevom za naknadu i pribavljanje izvoda sa tužiteljevog tekućeg računa za isto razdoblje, obzirom da se radi o dokaznim prijedlozima koji nemaju utjecaja na pravilno rješenje ove upravne stvari.

Sud je izveo dokaze uvidom u spis, svu dokumentaciju koja prileži spisu kao i u spis provedenog upravnog postupka te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 57. stavka 1. ZUS utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj bio zdravstveno osiguran kao osoba u radnom odnosu kod pravne osobe sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, G. T. j.d.o.o. od 12. kolovoza 2017. do 2. prosinca 2019., na nepuno radno vrijeme.  Također proizlazi da je tužitelj bio privremeno nesposoban za rad u razdoblju od 8. svibnja 2018 do 2. prosinca 2019., šifra uzroka A0 te da je 43. dan od početka privremene nesposobnosti za rad 19. lipnja 2018.

Isto tako, proizlazi i da je tužitelj bio osnivač i zakonski zastupnik društva G. T. j.d.o.o.

Iz podataka spisa, nadalje, proizlazi da je rješenjem Trgovačkog suda u B., poslovni broj St-452/2020 od 24. travnja 2020. otvoren i istovremeno zaključen stečajni postupak nad društvom G. T. j.d.o.o. te da je navedeno društvo brisano iz sudskog registra 3. lipnja 2020. na temelju rješenja Trgovačkog suda u B. broj Tt-20/899-1.

 

 

 

 

Prema očevidniku o danima insolventnosti društvo G. T. j.d.o.o. je bilo u blokadi u siječnju, veljači, ožujku, travnju i do 29. svibnja 2018. te od 9. studenog do 31. prosinca 2018. i 1. i 2. siječnja 2019. te od 22. listopada 2019. do 31. prosinca

2019. godine.

Nadalje, iz očitovanja Porezne uprave, Područnog ureda V., Ispostave S. KLASA: 034-04/21-04/46, URBROJ: 513-07-10-02-2021-02 od 30. ožujka

2021. i KLASA: 034-04/21-04/46, URBROJ: 513-07-10-02-2021-03 od 9. travnja 2021. tužitelju je izvršena isplata na ime naknade plaće (šifra 5201 Osiguranik koji plaću za vrijeme bolovanja ostvaruje na teret sredstava nositelja zdravstvenog osiguranja) za neodrađeni rad u lipnju, srpnju, kolovozu, rujnu, listopadu, studenom i prosincu 2018. te u siječnju, veljači, ožujku, travnju 2019., dok mu nije izvršena isplata na ime naknade plaće po istoj osnovi od lipnja do prosinca 2019.

Odredbom članka 7. stavka 1. točke 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj 80/13., 137/13. i 98/19., dalje: Zakon) propisano je da se na obvezno zdravstveno osiguranje prema ovom Zakonu obvezno osiguravaju i stječu status osiguranika osobe u radnom odnosu kod pravne ili fizičke osobe sa sjedištem u Republici Hrvatskoj.

              Člankom 38. Zakona propisano je da pravo na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti, odnosno spriječenosti za rad radi korištenja zdravstvene zaštite, odnosno drugih okolnosti iz članka 39. ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: privremena nesposobnost) pripada osiguranicima iz članka 7. stavka 1. točaka 1. do 4. te točaka

6., 8., 9., 20. i 25. ovoga Zakona, ako posebnim propisom nije drukčije utvrđeno (stavak

1.). Pod privremenom nesposobnošću iz stavka 1. ovoga članka, za vrijeme kojeg osiguraniku pripada pravo na naknadu plaće u smislu ovoga Zakona, smatra se odsutnost s rada zbog bolesti ili ozljede, odnosno drugih okolnosti utvrđenih člankom

39. ovoga Zakona zbog kojih je osiguranik spriječen izvršavati svoju obvezu rada u skladu s ugovorom o radu, drugim ugovorom ili aktom (stavak 2.).

Prema odredbi članka 39. stavka 1. točke 1. Zakona pravo na naknadu plaće pripada korisniku u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, odnosno drugih okolnosti utvrđenih ovim Zakonom, ako je privremeno nesposoban za rad zbog bolesti ili ozljede, odnosno ako je radi liječenja ili medicinskih ispitivanja smješten u zdravstvenu ustanovu.

Članak 40. Zakona propisuje da naknadu plaće u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz članka 39. točka 1. i 2. ovoga Zakona isplaćuje osiguraniku iz svojih sredstava pravna ili fizička osoba – poslodavac za prva 42 dana privremene nesposobnosti, kao i za sve vrijeme dok se osiguranik nalazi na radu u trećoj državi na koji ga je uputila pravna ili fizička osoba ili je sam zaposlen u trećoj državi, pravna osoba za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, odnosno pravna ili fizička osoba – poslodavac za osiguranika radnika – invalida rada za prvih sedam dana privremene nesposobnosti.

              Članak 41. stavak 3. Zakona propisuje da naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti iz članka 39. točaka 1. i 2. ovoga Zakona od 43. dana, odnosno osam dana privremene nesposobnosti obračunava i isplaćuje pravna, odnosno fizička osoba – poslodavac, s tim da je Zavod obvezan vratiti isplaćenu naknadu plaće u roku od 45 dana od dana primitka zahtjeva za povrat.

Stavkom 6. istoga članka Zakona propisano je da u slučaju kada pravna, odnosno fizička osoba – poslodavac nije u mogućnosti, iz razloga nelikvidnosti, isplatiti plaću, odnosno naknadu plaće u trajanju od najmanje dva kalendarska mjeseca, isplatu naknade plaće iz stavka 3. i 4. ovog članka, koja tereti sredstva Zavoda, odnosno državnog proračuna, osiguraniku će izvršiti Zavod.

Odredbom članka 42. Zakona propisano je da u slučaju stečajnog postupka poslodavca naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti iz članka 39. točaka 1. i 2. te točaka 4., 5. i 10. ovoga Zakona, kada se naknada plaće isplaćuje na teret sredstava Zavoda, osiguraniku isplaćuje Zavod.

              Člankom 44. Zakona propisano je da naknada plaće za vrijeme privremene nesposobnosti pripada osiguraniku za sve vrijeme privremene nesposobnosti, a najduže u trajanju propisanom ovim Zakonom (stavak 1.). Naknada plaće pripada osiguraniku samo za dane, odnosno sate za koje bi osiguranik imao pravo na plaću da radi prema propisima o radu, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano (stavak 2.).  Prema tome, imajući u vidu naprijed citirane odredbe kao i činjenicu da je u tijeku upravnog postupka nedvojbeno utvrđeno da je tužitelju u razdoblju od 19. lipnja 2018. do 30. travnja 2019. godine isplaćena naknada plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad od tadašnjeg poslodavca, pravilno su i tuženik u osporavanom rješenju i prvostupanjsko tijelo u točki 2. izreke prvostupanjskog rješenja utvrdili da tužitelj ne ostvaruje pravo na naknadu plaće od strane tuženika za navedeno vremensko razdoblje.

Dakle, budući da su i točka 2. prvostupanjskog rješenja od 27. travnja 2021., kao i točka III. izreke pobijanog rješenja tuženika od 9. srpnja 2021. utemeljeni na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni odredaba materijalnih propisa, tužbeni zahtjev je odbijen na temelju članka 57. stavka 1. ZUS i odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. ZUS te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćenicima odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

 

U Osijeku 23. prosinca 2021.

 

Sudac

Berislav Babić v.r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 6. ZUS-a).