1

Poslovni broj: 2 Us I-992/2021-6

Poslovni broj: 2 Us I-992/2021-6

U I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc u upravnom sporu tužitelja D. H. iz P., protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, Zagreb, Glavno tajništvo, Služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja P. Krešimira IV 1, koga zastupa službena osoba D. K., radi utvrđivanja statusa branitelja, 23. prosinca 2021.

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja tuženika, Klasa: UP/II 561-01/21-01/212, Urbroj: 512-2501-21-2 od 28. lipnja 2021. te vraćanje predmeta na ponovni postupak.

Obrazloženje

Tuženik je rješenjem, Klasa: UP/II 561-01/21-01/212, Urbroj: 512-2501-21-2 od 28. lipnja 2021. odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, Uprave za ljudske resurse, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O., Klasa: UP/I-561-01/21-01/441, Urbroj: 512M2-76-21-2 od 26. travnja 2021.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 2. rujna 1991. do 6. siječnja 1992.

Tužitelj u tužbi navodi kako je u provedenom postupku pogrešno utvrđeno činjenično stanje, budući nisu uzete u obzir izjave svjedoka M. K. i M. Z., o tome da je u spornom razdoblju bio naoružan i angažiran kao pripadnik Narodne zaštite MZ P. Zbog toga predlaže sudu poništavanje osporavane odluke tuženika i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ponavlja navode iz osporavane odluke, a koji se odnose na to da se tužitelj ne vodi u službenim evidencijama kao hrvatski branitelj i da činjenično stanje po toj osnovi nije dovedeno u dvojbu. Ističe i kako tužitelj nije sudjelovao u izravnom otporu agresoru, obzirom da se njegove zadaće ne mogu podvesti pod takvo djelovanje. Stoga predlaže sudu odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

Dana 16. prosinca 2021. kod ovoga suda održana je rasprava u ovom upravnom sporu, u nazočnosti tužitelja i službene osobe tuženika.

Tijekom rasprave tužitelj je izjavio da ostaje kod tužbe i svih navoda iz iste. Prvenstveno navodi kako prilikom davanja izjave u Đ. nisu uzete u obzir sve okolnosti koje želi naglasiti pa sada želi pojasniti svoju ulogu u spornom razdoblju. U pogledu činjenice što se navodi da je zadužio pištolji ukazuje da se radilo o njegovom osobnom oružju, ističe da navedeno nije ni sporno, ali pojašnjava kako je za obranu mjesta P. osigurano 18 pušaka i jedan puškomitraljez. Sve zapovijedi dolazile su iz Đ. te su se prenosile kroz mjesnu zajednicu. Oni su sudjelovali u stražama i to na način da su se izmjenjivali kako u zaduživanju pušaka, tako i rotiranju na način da je ponekad bilo zaduženje straža, a ponekad ophodnja. Posebno naglašava kako je mjesto P. sa tri strane okruženo selima s većinskim pravoslavnim stanovništvom te su zbog toga bili u pripravnosti, obzirom da je postojala opasnost od napada. Isto tako u pripravnosti su bili i prilikom napada na vojarnu u Đ. te su bili spremni pridružiti se, ali im je rečeno da ostanu u P. te budu u pripravnosti, koju zapovijed su izvršili. Na kraju naglašava kako je prije spornih događaja bio u SR Njemačkoj te nakon što su započele borbene aktivnosti se vratio u Republiku Hrvatsku, radi obrane iste. Izjavljuje i da mu je nejasno zbog čega ne može dobiti predmetni status, obzirom da su njegovi suborci to ostvarili i da su se zajedno uključili u 122. brigadu HV, a gdje je on ostao sve do umirovljenja.

Na istoj raspravi službena osoba tuženika ostala je kod navoda iz odgovora na tužbu, budući smatra da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje pravilne odluke.

U upravnom sporu sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika te sve isprave koje prileže u istome.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10.,143/12.,152/14., 94/16., 29/17., i 110/21., nastavno: ZUS) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Iz stanja spisa tuženika vidljivo je kako je predmetni upravni postupak pokrenut povodom zahtjeva tužitelja za utvrđivanjem predmetnog statusa, a u kojem zahtjevu tužitelj tvrdi kako je u spornom razdoblju sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i to kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite MZ P. i to u razdoblju od 2. rujna 1991. do 6. siječnja 1992. U zahtjevu tužitelj navodi kako je izvršavao zadaće u vidu čuvanja straže, dežurstva kraj sredstava veze, noćnih ophodnji i izviđanja u okolici sela. Prilikom izvršavanja tih zadaća bio je naoružan, ali nije sudjelovao u oružanom otporu, jer u to vrijeme nije bilo agresorskih napada, već su bili u pripravnosti. U istom zahtjevu tužitelj je kao svjedoke naveo suborca M. Z. i zapovjednika M. K.

Člankom 3. stavkom 1. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17., nastavno: ZOPHBDR) propisano je da je Hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

Stavkom 2. istoga članka određeno je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

Člankom 179. točkom a. ZOHBDR propisano je da se statusi odnosno prava iz ovoga Zakona ostvaruju se status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju

U svezi odlučnih činjenica na temelju kojih tužitelj traži priznanje predmetnog prava uzeta je njegova izjava na zapisnik od 23. ožujka 2021.

U svom iskazu tužitelj je naglasio da se u Narodnu zaštitu prijavio 2. rujna 1991., a kada se vratio s rada u SR Njemačkoj i kako je bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite u mjestu P., a da je vršio dužnosti stražara, odnosno da je sudjelovao u naoružanim patrolama po mjestu i da mu je zapovjednik bio M. K., koji može potvrditi njegove tvrdnje, kao i suborac M. Z. Posjeduje iskaznicu Narodne zaštite, koju je priložio uz svoj zahtjev te smatra da se na popisu pripadnika Narodne zaštite bivše MZ P. ne nalazi uslijed propusta.

Dakle, tužitelj je u svom iskazu naveo kako je sudjelovao u obrani mjesta O. na prethodno opisani način,  a nesporno je da u tom razdoblju u mjestu O. nije bilo borbenih aktivnosti.

Iz iskaza svjedoka M. K. na zapisniku od 23. ožujka 2021. proizlazi da isti ima iskaznicu pripadnika Narodne zaštite i priznat status, s osnove zapovjednika Narodne zaštite MZ P. Svjedok navodi kako je tužitelj bio pripadnik te postrojbe te je obavljao dužnosti stražara i to na način što je vršio ophodnje selom, sa svrhom zaštite stanovnika, objekata i imovine, kao i stražarenja. Navedene dužnosti tužitelj je izvršavao naoružan vlastitim oružjem. Smatra da se isti ne vodi na popisu pripadnika obzirom da je isti popis predan prije nego što je on postao pripadnik njihovog odreda te popis kasnije nije ažuriran. Na njihovom području nije bilo borbenog djelovanja niti je postrojba odlazila u borbene akcije izvan mjesta, tako da svjedok ističe kako tužitelj nije borbeno djelovao niti sudjelovao u borbenim akcijama, već su bili u pripravnosti kada je bila akcija oslobađanja vojnih objekata na području Đ.

Svjedok M. Z. u svom iskazu na zapisniku od 23. ožujka 2021., navodi kako je bio pripadnik naoružanih odreda MZ P., da je izvršavao dužnosti stražara te da je i tužitelj bio pripadnik te postrojbe. U pogledu dužnosti koje je tužitelj obavljao, svjedok navodi dežurstva i noćne ophodnje selom sa svrhom zaštite stanovnika, objekata i imovine, kao i stražarenja na punktovima na ulazima u selu. Navedene dužnosti tužitelj je izvršavao naoružan. Na njihovom području nije bilo borbenog djelovanja niti je postrojba odlazila u borbene akcije izvan mjesta, tako da svjedok ističe kako tužitelj nije borbeno djelovao niti sudjelovao u borbenim akcijama.

Dakle, navedeni svjedoci u svojim izjavama potvrđuju navode tužitelja kako je isti u svojstvu pripadnika naoružanih odreda Narodne zaštite mjesta P. izvršavao zadaće dežurstva i noćne ophodnje selom sa svrhom zaštite stanovnika, objekata i imovine, kao i stražarenja na punktovima na ulazima u selu.

Isto tako, u provedenom postupku je nesporno utvrđeno, izvršenim uvidom u očitovanje Područnog odsjeka za poslove obrane O., Klasa: 561-01/19-01/254, Urbroj: 512M2-78-21-4 od 24. ožujka 2021., kako se tužitelj u službenim evidencijama ne vodi kao pripadnik Narodne zaštite niti je evidentiran na popisu pripadnika Narodne zaštite bivše MZ P. Prema podacima iz službene evidencije tužitelj je regulirao obvezu služenja vojnog roka i imao je obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu, a ima utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti VP 2144 u razdoblju od 6. siječnja 1992. do 30. lipnja 1994. i ZM Đ. u razdoblju od 1. srpnja 1994. do 30. lipnja 1996.

Daljnjom analizom odlučnih činjenica, a posebno iskaza tužitelja i svjedoka, to i ovaj sud prihvaća zaključak da tužitelj ne ispunjava niti pretpostavke za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i iz razloga jer se dužnosti koje je obnašao (a koje su utvrđene, između ostalog i na temelju njegove vlastite izjave u kojoj je detaljno opisao svoje zadaće) ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru, odnosno djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. ZOHBDR.

Imajući na umu vrste zadaća koje je u spornom razdoblju obavljao tužitelj, iste se, prema ocjeni ovoga suda, ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. ZOHBDR. Pri tome ovaj sud smatra da je tuženik pravilno utvrdio činjenično stanje kako u vezi zadaća koje je tužitelj obavljao, tako i u vezi činjenice da se isti ne vodi u službenim evidencijama kao pripadnik Narodne zaštite te primijenio mjerodavne, gore navedene odredbe ZOHBDR, odbivši zahtjev tužitelja.

Imajući u vidu navedeno, osporavana odluka tuženika se ocjenjuje zakonitom, a donošenjem osporavane odluke nije došlo do povrede prava, obveza ili pravnog interesa tužitelja.

Stoga je temeljem odredbe članka 57. stavak 1. ZUS tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i donijeta je odluka kao u izreci presude.

Sud u smislu odredbe članka 79. ZUS nije donosio odluku o troškovima upravnog spora, budući stranke nisu postavile zahtjev za naknadu troškova spora.

U Osijeku 23. prosinca 2021.

Sudac

Berislav Babić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS).