- 1 -              III Kr 28/2021-3

Broj: III Kr 28/2021-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog Đ. M., zbog kaznenog djela iz članka 256. stavka 3. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12., dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Sisku od 5. veljače 2020. broj K-193/2015-72 i presuda Županijskog suda u Splitu od 27. kolovoza 2020. broj Kž-300/2020-6, u sjednici održanoj 23. prosinca 2021.,

p r e s u d i o   j e :

Zahtjev osuđenog Đ. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Sisku od 5. veljače 2020. broj K-193/2015-72 i presuda Županijskog suda u Splitu od 27. kolovoza 2020. broj Kž-300/2020-6, optuženi Đ. M. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv gospodarstva, utaje poreza ili carine uz članka 256. stavka 3. KZ/11. (točka 2. izreke) i na temelju te zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora od dvije godine.

2. Osuđeni Đ. M. podnio je po branitelju, odvjetniku V. K., zahtjev za izvanredno preispitivanje navedene pravomoćne presude (dalje: zahtjev), u odnosu na osuđujući dio pobijane presude iz razloga propisanog odredbom članka 517. stavka 1. točke 1. ZKP/08., predloživši da se ukine pravomoćna presuda i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Na temelju članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku  („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08.) spis je sa zahtjevom dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na koji je dan odgovor.

4. Odgovor državnog odvjetnika dostavljen je osuđeniku i njegovom branitelju na znanje. 

5. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan.

6. Osuđenik ističe da je osuđen zbog počinjenja kaznenog djela utaje poreza ili carine iz članka 256. stavka 3. KZ/11., pri čemu se sud u odnosu na radnje opisane pod točkama a) i c) pozvao na pogrešnu blanketnu normu iz članka 79. stavka 3. točke 1. stavka 5. Općeg poreznog zakona koja ne propisuje obvezu plaćanja poreza na dodanu vrijednost i poreza na dobit. Zbog toga smatra da postupanje osuđenika ne predstavlja kazneno djelo zbog kojeg osuđen. Ujedno tvrdi da je takva povreda kaznenog zakona iz članka 469. točke 1. ZKP/08.  počinjena i u odnosu na radnju opisanu pod točkom d) jer se ne navodi niti jedan blanketni propis koji je povrijeđen. S tim u vezi osuđenik osporava svoje svojstvo odgovorne osobe.

6.1. Osuđenik u svom zahtjevu očito polazi od pogrešne teze da je kazneno djelo utaje poreza ili carine iz članka 256. KZ/11. zbog kojeg je osuđen pravomoćnom presudom, blanketno djelo. Međutim, navedeno kazneno djelo u svom zakonskom izričaju ne upućuje na sadržaj nekog drugog propisa kršenjem kojega bi bila ostvarena neka od radnji počinjenja tog kaznenog djela. To znači da ono po svojoj prirodi nije "blanketno" kazneno djelo koje bi se sadržajno moralo oslanjati na propise iz drugih zakona. Okolnost što je u činjeničnom opisu tog kaznenog djela u odnosu na počinjene radnje pod točkama a) i c) navedena zakonska odredba iz članka 79. Općeg poreznog zakona ("Narodne Novine" broj 127/00., 86/01. i 150/02.), koja se doista odnosi na procjenu porezne osnovice, a ne na obvezu plaćanja poreza na dodanu vrijednost i poreza na dobit, ne čini to kazneno djelo manjkavo opisanim, niti je zbog toga postupanje osuđenika izgubilo objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela iz članka 256. KZ/11. S druge strane, izostanak konkretne odredbe posebnog zakona koja bi bila povrijeđena u odnosu na radnju navedenu u činjeničnom opisu pod točkom d) tog kaznenog djela, ne dovodi do povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika, jer se ne radi o blanketnom kaznenom djelu kod kojeg bi navođenje takve odredbe bilo nužno. S obzirom da tako koncipirani činjenični opis kaznenog djela iz članka 256. KZ/11. sadrži naznaku svih bitnih elemenata, ne radi se o povredi kaznenog zakona iz članka 469. točke 1. ZKP/08., kao taksativno propisanom razlogu iz članka 517. stavka 1. točke 1. ZKP/08. 

6.2. Preostalim navodima zahtjeva u odnosu na pogrešno utvrđeno svojstvo odgovorne osobe, osuđenik, u stvari, osporava pravilnost činjenica utvrđenih u pravomoćnoj presudi, a pobijanje činjeničnog stanja ne može biti osnovom podnošenja zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kako je vidljivo iz razloga taksativno navedenih u čl. 517. st. 1. ZKP/08. U protivnom, dozvolila bi se ocjena dokaza i raspravljanje o činjenicama u trećem stupnju, što ovdje zakonski nije moguće.

7. S obzirom na izloženo, na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. ZKP/08. trebalo je zahtjev osuđenika odbiti kao neosnovan.

Zagreb, 23. prosinca 2021.

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.