1            Poslovni broj: 10 Us I-1223/2021-9

 

                                                         

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

  Rijeka, Erazma Barčića 5

 

Poslovni broj: 10 Us I-1223/2021-9

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja I. P. iz K…, kojeg zastupa opunomoćenica K. M. D., odvjetnica u K…, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z…, radi prisilne naplate poreza i drugih proračunskih prihoda, 23. prosinca 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-415-01/21-01/36, URBROJ: 513-04-21-2 od 6. rujna 2021.

 

2. Odbija se zahtjev tužitelja radi naknade troškova ovog upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

              1. Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/415-02/2020-001/761, URBROJ: 513-007-08/2020-4 od 1. prosinca 2020., utvrđeno je da tužitelj, kao ovršenik, na dan 1. prosinca 2020., na ime poreznog duga i ostalih proračunskih prihoda duguje iznos od xx kn, te je određeno da do obavljanja popisa nekretnina se u smislu osiguranje izvršenja utvrđene obveze, privremeno zabranjuje otuđenje imovine. 

 

2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužitelj je podnio žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-415-01/21-01/36, URBROJ: 513-04-21-2 od 6. rujna 2021., odbio kao neosnovanu.

 

3. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu kojom osporava zakonitost tuženikova rješenja, te u bitnome navodi da rješenje ne sadrži razloge o činjenicama temeljem kojih bi drugostupanjsko tijelo donijelo napadanu odluku, da je otac ovršenika u posjedu predmeta ovrhe, za kojega ovršenik tvrdi da je isti i vlasnik istih i stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika.

 

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja, te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

 

5. U ovom sporu provedena je rasprava na ročištu održanom 20. prosinca 2021. u prisutnosti zamjenice opunomoćenice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama, u smislu odredbi članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

 

6. Zamjenica opunomoćenice tužitelja ustrajala je kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva i ostala je kod dokaznog prijedloga da se sasluša I. P..

 

7. U cilju ocijene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora. Sud je odbio u sporu provesti po tužitelju predloženi dokaz saslušanja tužitelja. Ovo iz razloga što je odluku o zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud mogao donijeti na temelju ostalih provedenih dokaza, odnosno na temelju činjenica utvrđenih iz dokumentacije koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i spisu predmeta ovoga upravnog spora, a pritom je Sud imao u vidu osnovno načelo na kojemu se temelji porezni postupak, načelo dokumentarnosti, sukladno kojemu se sve činjenice bitne za oporezivanje dokazuju urednom poslovnom dokumentacijom, odnosno vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama.

 

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

9. Odredbom članka 140. stavak 1. i 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20 , dalje: OPZ), propisano je da se ovrha provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave. Ovršne isprave iz stavka 1. ovoga članka jesu: 1. rješenje o utvrđivanju poreza, 2. obračunska prijava koju porezni obveznik podnosi u propisanim rokovima radi obračuna i iskazivanja obveze uplate poreza, a prema odredbama zakona kojima se uređuje pojedina vrsta poreza, 3. jedinstvena ovršna isprava koja se koristi pri naplati stranih tražbina, 4. druga isprava koja je posebnim zakonom određena kao ovršna isprava, 5. rješenje o ovrsi, 6. upravni ugovor i porezna nagodba.

 

10. Odredbom člana 142. OPZ-a, propisano je da se protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju ovršne isprave iz članka 140. stavka 2. ovoga Zakona može podnijeti žalba u roku od osam dana od dana dostave rješenja (stavak 1.). Žalbom na rješenje iz stavka 1. ovoga članka ne može se pobijati zakonitost ovršne isprave (stavak 7.).

 

11. Odredbom članka 152. stavak 1. i 2. OPZ-a, propisano je da se ovrha može provesti na novčanoj tražbini ovršenika, pokretninama, drugim imovinskim, odnosno materijalnim pravima te na nekretninama. Radi osiguranja naplate poreza, u postupku ovrhe može se upisati zalog i/ili hipoteka na pokretninama i/ili nekretninama ovršenika.

 

12. Odredbom članka 159. stavak 1. i 2. OPZ-a, propisano je da pokretnine koje su kod ovršenika ovrhovoditelj popisuje i plijeni (pljenidbeni popis). Pokretnine osim novca, dragocjenosti i vrijednosnih papira (vrijednosnica) ostavljaju se kod ovršenika, ako se time ne ugrožava ovrha. Zaplijenjene pokretnine koje ostaju kod ovršenika treba označiti stavljanjem pečata ili na drugi način. Ovršenikove pokretnine koje se nalaze u posjedu treće osobe popisuju se i plijene prema odredbama stavka 1. ovoga članka.

 

13. Odredbom članka 161. stavak 1. i 2. OPZ-a, propisano je da ako ovršenik izjavi da su popisane pokretnine vlasništvo treće osobe, a za to ne pruži dokaze ni on ni treća osoba, ovrhovoditelj može popisati i te predmete, ali je tu treću osobu dužan uputiti da podnese tužbu sudu u roku od osam dana od dana dostave obavijesti o popisu radi dokazivanja svoga prava vlasništva. Ako u tom roku ne podnese dokaz da je tužba podnesena sudu, ovrha će se nastaviti kao da nije bilo prigovora. Podnošenjem tužbe sudu u roku određenom u stavku 1. ovoga članka obustavlja se prodaja popisanih stvari do okončanja sudskog postupka.

 

14. Porezno tijelo je nakon provedenog postupka donijelo ovdje osporavano rješenje o ovrsi pljenidbom, procjenom i prodajom motornog vozila, temeljem ovršne isprave, te je tužitelju privremeno zabranjeno raspolaganje imovinom u smislu osiguranja izvršenja obveze do upisa zabilježbe ovrhe na zaplijenjenom vozilu.

 

15. Tužitelj kao jedini prigovor navodi da je treća osoba, odnosno otac tužitelja, u posjedu predmeta ovrhe i da tuženik nije postupio sukladno članku 161. OPZ-a.

 

16. Spisu predmeta prileži službena bilješka službene osobe porezne uprave od 21. prosinca 2020., iz koje je vidljivo da je tužitelj 1. prosinca 2020. nazočio popisu imovine i zapisniku o procjeni pokretne imovine i da je izjavio kako predmetno vozilo nije u njegovu vlasništvu, pa je 21. prosinca 2020. putem e-mail-a dostavljen dokument iz worda koji bi trebao predstavljati račun, ali koji nije niti potpisan, niti pečatiran, niti su dostavljeni dokazi da je vozilo prodano. Na tom dokumentu je upisan datum 4. prosinca 2020., dok je rješenje o pljenidbi vozila izdano 1. prosinca 2020., a izvršno je postalo 3. prosinca 2020. Također iz dopisa Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko-goranske Rijeka, Policijske postaje K. od 22. prosinca 2020., proizlazi da je predmetno vozilo u vlasništvu I. P.. Slijedom navedenog, neosnovani su navodi tužitelja da se vozilo nalazi u vlasništvu treće osobe jer to ničim nije dokazao.

 

17. Dakle, nesporno je da tužitelj u roku za dobrovoljno izvršenje nije ispunio dospjele tražbine utvrđene  ovršnim ispravama, a ovdje osporavanim rješenjem o ovrsi zakonito je protiv tužitelja određena prisilna naplata toga duga pljenidbom, procjenom i prodajom motornog vozila.

18. Slijedom navedenoga, u sporu je utvrđeno da je u upravnom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, u zakonito provedenom postupku, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok prigovori koje je tužitelj iznio u ovome sporu nisu osnovani.

 

19. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom, pa je stoga trebalo na temelju odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.

 

20. Odluka o troškovima ovog upravnog spora iz točke II. izreke ove presude temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove.

 

U Rijeci 23. prosinca 2021.

 

                                                                                                 S u t k i nj a

 

                                                                          Danica Vučinić, dipl. iur., v. r.

 

             

                UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.