- 1 -              III Kr 36/2021-6

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 36/2021-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđene V. D. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 247. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevima osuđene V. D. i osuđenog M. T. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 12. travnja 2019. broj K-835/2004. i presuda Županijskog suda u Karlovcu od 30. studenog 2020. broj Kž-230/2019-7, u sjednici održanoj 23. prosinca 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

 

I.              Utvrđuje se da je zahtjev osuđene V. D. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osnovan, a u povodu tog zahtjeva, po službenoj dužnosti, i u odnosu na osuđenog M. T., preinačuje se pravomoćna presuda koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 12. travnja 2019. broj K-835/2004. i presuda Županijskog suda u Karlovcu od 30. studenog 2020. broj Kž-230/2019-7 u odluci o oduzimanju imovinske koristi na način da se odluka o oduzimanju imovinske koristi od osuđene V. D. i osuđenog M. T. u odnosu na kazneno djelo opisano pod točkom 3. izreke pobijane presude, ukida.

 

II.              Zahtjev osuđenog M. T. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 12. travnja 2019. broj K-835/2004. i presuda Županijskog suda u Karlovcu od 30. studenog 2020. broj Kž-230/2019-7, optuženici V. D. i M. T. proglašeni su krivima za počinjenje tri kaznena djela protiv gospodarstva iz članka 247. stavka 2. KZ/11. (točke 1., 2 i 3. izreke). Optuženoj V. D. su utvrđene kazne zatvora od po jedne godine za svako kazneno djelo pa je uz primjenu članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11. osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora od dvije godine i šest mjeseci, a na temelju članka 57. KZ/11. izrečena joj je djelomična uvjetna osuda na način da se ima izvršiti kazna zatvora od jedne godine i tri mjeseca, dok se preostali dio kazne od jedne godine i tri mjeseca neće izvršiti ako optuženica u vremenu provjeravanja od četiri godine ne počini novo kazneno djelo. Optuženom M. T. utvrđene su kazne zatvora od po jedna godina i četiri mjeseca za svako djelo pa je uz primjenu čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od tri godine. 

 

2. Osuđena V. D. podnijela je po branitelju, odvjetniku P. J., zahtjev za izvanredno preispitivanje navedene pravomoćne presude (dalje: zahtjev), zbog povrede zakona iz članka 517. stavka 1. točke 1. ZKP/08. tj. zbog prekoračenja ovlasti koje sud ima po zakonu, s prijedlogom da se pravomoćna presuda preinači na način da se ukine odluka o oduzimanju imovinske koristi.

 

3. Zahtjev je podnio i osuđeni M. T. po branitelju, odvjetniku V. G., zbog povrede prava na obranu, povrede odredaba u žalbenom postupku te zbog povrede prava na "pravično i nepristrano suđenje", s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pravomoćnu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, a predloženo je da se odgodi izvršenje pobijane presude.

 

3. Na temelju članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/1., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) spis je sa zahtjevom dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na koji je dan odgovor, a taj je odgovor dostavljen osuđenicima i njihovim braniteljima na znanje.

 

4. Zahtjev osuđene V. D. je osnovan, dok zahtjev osuđenog M. T. nije osnovan.

 

5. U pravu je osuđena V. D. kada tvrdi da je sud nepravilno oduzeo imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom pod točkom 3. izreke od osuđenika osobno, umjesto od trgovačkog društva koje je tu korist prema optužbi i steklo, čime je prekoračio ovlast koju ima po zakonu.

 

5.1. Naime, u skladu s člankom 557. st. 2. ZKP/08. od optuženika se oduzima ona imovinska korist ostvarena protupravnom radnjom koja je sadržana u opisu kaznenog djela iz optužbe. Iz činjeničnog opisa kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 2. KZ/11. pod točkom 3.) izreke pobijane presude ne proizlazi da su osuđena V. D. i osuđeni M. T. sebi pribavili imovinsku korist, već da je njihovim zajedničkim i dogovornim postupanjem pribavljena imovinska korist društvu K. K. d.o.o. u iznosu od 102.222,28 kn. Stoga je  u pravu osuđenica kada tvrdi da se osuđenicima činjeničnim opisom ne stavlja na teret, a niti su proglašeni krivima, da bi počinjenjem kaznenog djela pod točkom 3. izreke sebi pribavili bilo koju imovinsku korist, pa niti za oduzeti iznos. Prema tome, nije bilo zakonskih pretpostavki da se imovinska korist u iznosu od 51.111.14 kn oduzme osobno od osuđene V. D. na način kako je to učinjeno u pobijanoj pravomoćnoj presudi.

 

5.2. Kako je odlukom o oduzimanju imovinske koristi u odnosu na kazneno djelo pod točkom 3. izreke u pravomoćnoj presudi sud prekoračio ovlasti koje ima po zakonu u smislu odredbe članka 469. točke 5. ZKP/08. i time povrijedio kazneni zakon na štetu osuđenika, trebalo je prihvaćanjem zahtjeva osuđene V. D., preinačiti pobijanu presudu u odluci o oduzimanju imovinske koristi na način da se ta odluka ukida.

 

5.3. Sukladno članku 519. u vezi s člankom 511. stavkom 2. ZKP/08., primjenom načela beneficium cohaesionis, postupljeno je po službenoj dužnosti i u odnosu na osuđenog M. T., s obzirom na to da su razlozi koje je u svom zahtjevu istaknula osuđenica od koristi i za tog osuđenika. Naime, osuđeniku je tom odlukom također nepravilno oduzeta imovinska korist ostvarena kaznenim djelom pod točkom 3. izreke pobijane presude u iznosu od 51.111,14 kn, iako je i tu imovinsku korist prema činjeničnom opisu tog djela iz presude ostvarilo društvo K. c. d.o.o

 

6. Iz navedenih je razloga, sukladno članku 519. u vezi s čl. 513. ZKP/08., odlučeno kao pod točkom I. izreke ove odluke.

 

7. Osuđeni M. T. podnosi zahtjev na temelju "čl. 442. st. 1. i 2., čl. 444. st. 1. toč. 3. i čl. 445. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku", zbog povrede prava na obranu na raspravi (jer nisu s pažnjom utvrđene činjenice koje idu u korist osuđeniku), povrede odredaba u žalbenom postupku, koje su mogle utjecati na presudu te zbog povrede prava na "pravično i nepristrano suđenje".

 

7.1. Prije svega, treba napomenuti da se osuđenik u svom zahtjevu poziva na odredbe ZKP/08., koje ne predstavljaju taksativno predviđene razloge zbog kojih se taj izvanredni pravni lijek može podnijeti. Iako nastavno navodi povrede u smislu članka 517. stavka 1. točaka 2. i 3. ZKP/08., iz sadržaja zahtjeva proizlazi da je on isključivo podnesen zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (u odnosu na prijevarno postupanje, svojstvo osuđenika, potpisivanje ugovora i niz drugih činjeničnih prigovora). S tim u vezi osuđenik tvrdi da sud nije postupio po prijedlogu osuđenika kojom je tražio pribavu kaznene prijave podnesene protiv osuđene V. D., iako iz zapisnika rasprave održane 18. veljače 2018. proizlazi da je prvostupanjski sud izvršio uvid u spis broj K 1190/06. u kojem se nalazi ta kaznena prijava, dok, s druge strane, ističe da nije provedeno financijsko vještačenje u odnosu na podnesene imovinskopravne zahtjeve koje osuđenik tijekom postupka nije niti predlagao.

 

7.2. Prema tome, svi ovi navodi zahtjeva, u stvari, svode se na pobijanje pravilnosti  i potpunosti činjeničnog stanja utvrđenog u pravomoćnoj presudi, a to ne može biti predmetom ocjene povodom ovog izvanrednog pravnog lijeka, kako proizlazi iz taksativno navedenih razloga u članku 517. ZKP/08. U protivnom, dozvolilo bi se preispitivanje dokazanosti kaznenog djela u trećem stupnju, mimo zakonom dopuštenih uvjeta.

 

8. Slijedom navedenog, na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. ZKP/08. trebalo je zahtjev osuđenog M. T. odbiti kao neosnovan kao pod točkom II. izreke.

 

Zagreb, 23. prosinca 2021.

 

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.