1                    Poslovni broj 15 Gž-1193/2021-2

 

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. Z. K. iz V., …, OIB: … i 2. S. K. iz N., …, OIB: …, zastupanih po punomoćnici M. B., odvjetnici u S., …, protiv tuženika 1. P. Č. iz S., …, OIB: …, zastupanoga po punomoćniku M. P., odvjetniku u S., … i 2. J.-B. K. pok. J., nepoznatog prebivališta i boravišta, zastupanoga po privremenom zastupniku V. V., odvjetniku u V., …, radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika P. Č. protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1041/2017 od 8. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 23. prosinca 2021.,

 

 

         p r e s u d i o  j e

 

Odbija se žalba tuženika P. Č. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1041/2017 od 8. srpnja 2021.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

''I. Utvrđuje se da su tužitelj pod 1 Z. K. i tužitelj pod 2 S. K., naspram tuženika pod 1 P. Č. i tuženika pod 2 J.-B. K. pok. J., svaki za po ½ dijela, vlasnici realnog dijela nekretnine položene u K.O. V., a označene kao čest. zem. 1632/1 koji je u prvoj skici lica mjesta, koja čini sastavni dio vještva sudskog vještaka R. R. naslovljenog kao Nalaz vještaka za geodeziju u predmetu P-2041/2017 od nadnevka U V., siječanj 2021. godine, a nalazi se u privitku ove presude i čini njezin sastavni dio, prikazan likom čije su međašne linije osjenčane žutom bojom, a lomne točke tog lika označene slovima A-B-C-D-H-G-A, ukupne površine 466 m2, od čega 395 m2 površine čini uređeni i ograđeni prostor, a 71 m2 površine čini neograđeni prostor, kao i onog dijela gornje nekretnine označene kao čest. zem. 1632/1 koji je u Skici lica mjesta 2 prikazan likom osjenčanim rozom bojom, a lomne točke tog lika označene slovima I-K-F-H-J-I površine 782 m2, kao svega što je na opisanim realnim dijelovima gornje nekretnine trajno povezano i izgrađeno, na površini i ispod površine, pa se tužitelj pod 1 Z. K. i tužitelj pod 2 S. K. ovlašćuju to svoje pravo temeljem ove presude upisati u zemljišnim knjigama, uz istodobno brisanje tog prava sa cjelokupnog vlasničkog dijela upisanog na ime tuženika pod 1 P. Č., odnosno za 160/384 idealna dijela i tuženika pod 2 J.-B. K. kao jedinog i isključivog pravnog slijednika preminule uknjižene vlasnice A. K. koja je upisana za 112/384 idealna dijela, a što su ovi dužni trpjeti.

II. Utvrđuje se da su tužitelj pod 1 Z. K. i tužitelj pod 2 S. K., naspram tuženika pod 1 P. Č. i tuženika pod 2 J.-B. K. pok. J., svaki za po ½ dijela, vlasnici realnog dijela nekretnine položene u K.O. V. oznake čest. zem. 1631/2 koji je u skici lica mjesta 2, koja čini sastavni dio vještva sudskog vještaka R. R. naslovljenog kao Nalaz vještaka za geodeziju u predmetu P-2041/2017 od nadnevka u V., siječanj 2021. godine, koji čini sastavni dio ove presude, prikazan likom čije su linije osjenčane rozom bojom, a lomne točke tog lika označene slovima A-B-K-F-G-A površine 358 m2, kao i svega što je na opisanim realnim dijelovima gornje nekretnine trajno povezano i izgrađeno, na površini i ispod površine te se ovlašćuju to svoje pravo temeljem ove presude upisati u zemljišnim knjigama, uz istodobno brisanje tog prava sa cjelokupnog vlasničkog dijela upisanog na ime imena tuženika pod 1 P. Č., odnosno za 160/384 idealna dijela i tuženika pod 2 J.-B. K. kao jedinog i isključivog pravnog slijednika preminule uknjižene vlasnice A. K. koja je upisana za 112/384 idealna dijela, a što su ovi dužni trpjeti.

III. Dužni su tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe tužiteljima naknaditi parnični trošak u iznosu od 13.980,30 kn.''

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik P. Č. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je vlasnik točno određenih, realnih dijelova nekretnina kč. br. 1632/1 i kč. br. 1631/2 k. o. V., pobliže opisanih u izreci pobijane presude.

 

5. Donošenjem pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), na koje povrede sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), a ni tuženik u žalbi određeno ne navodi u čemu bi se bitna povreda odredaba postupka konkretno sastojala.

 

6. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da su dijelovi predmetnih nekretnina upisani kao suvlasništvo tuženika P. Č. u 160/384 dijela,

- da je tuženik P. Č. suvlasništvo stekao na temelju ugovora o kupoprodaji od 9. veljače 2008., sklopljenog s prodavateljem M. P., koji mu je prodao vlasnička, odnosno suvlasnička prava pok. M. P. u odnosu na niz nekretnina, među kojima i sporne čest. zem. 1631/2 i kč. br. 1632/1 k. o. V.,

- da su prednici tužitelja na spornim dijelovima predmetnih nekretnina izgradili kuće s pripadajućim pomoćnim objektima, da su zemljišta uređena, da su zasađena stabla masline, smokve, višnje i drugog voća, uz koje raste i različito povrće te da su sporni dijelovi nekretnina ograđeni i fizički odvojeni od svih ostalih nekretnina,

- da su tužitelji u samostalnom, neometanom i neosporavanom posjedu tužitelja i njihovih prednika, koji kontinuirano traje preko 60 godina,

- da je otac tužitelja S. K. s prednicima tuženika sklopio usmeni ugovor o zamjeni nekretnina te da je na ime predmetnih nekretnina u zamjenu prednicima tuženika dao svoje nekretnine u mjestu P. P., nakon čega su na predmetnim nekretninama izgrađene kuće i pomoćni objekti, a posjed tužitelja ograđen te svo vrijeme neometano i neosporavano korišten.

 

7. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud zaključio da su ispunjene pretpostavke propisane pravnim pravilima 1468. Općeg građanskog zakonika, u vezi s čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta – dalje: ZVDSP) te da su tužitelji dosjelošću stekli pravo vlasništva spornih, realnih dijelova čest. zem. 1631/2 i kč. br. 1632/1 k. o. V..

 

8. Takav zaključak prvostupanjskoga suda je pravilan te ga prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja. Žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja i primjena materijalnog prava sadržana u pobijanoj prvostupanjskoj odluci.

 

9. Naime, prema odredbi čl. 388. st. 1. ZVDSP, stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ZVDSP prosuđuju se prema njegovim odredbama, ako ovim prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije drukčije određeno, s time da je st. 3. navedene odredbe propisano da rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom st. 2. toga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ZVDSP ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.

 

10. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 24. veljače 2017. te kako je prvostupanjski sud utvrdio da je rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini počeo teći prije više od 60 godina (dakle, prije 24. veljače 1957.), pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su ostvarene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću jer je dosjedanje dovršeno najkasnije do 24. veljače 1977., dakle prije 1. rujna 1980., kada je stupio na snagu Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 – dalje: ZOVO), odnosno za vrijeme važenja Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), koji se kao pravna pravila primjenjuje na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine" 73/91).

 

11. U smislu pravnog pravila iz paragrafa 1460. OGZ, za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti zahtijevao se zakonit, pošten i istinit posjed, a u smislu paragrafa 1468. OGZ, dopunjenog i izmijenjenog načelnim mišljenjem sjednice Saveznog vrhovnog suda SFRJ od 4. travnja 1960., rok dosjedanja iznosio je 20 godina (izvanredna dosjelost), s time da u tom slučaju pošteni posjednik nije dužan dokazivati zakonit način stjecanja posjeda (paragraf 1477. OGZ).

 

12. Budući da je odlučna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću pošten (savjestan) posjed, s time da se poštenje posjeda pretpostavlja (paragraf 328. OGZ) te kako je prvostupanjski sud utvrdio da su tužitelji u posjedu spornih dijelova predmetnih nekretnina u razdoblju dužem od 60 godina, to tužitelji nisu bili dužni dokazati zakonitost svog posjeda. Zbog navedenoga izlišni su žalbeni navodi tuženika P. Č. kojima ukazuje kako u postupku nije utvrđeno da je ugovor o zamjeni nekretnina uistinu izvršen i u odnosu na drugu ugovornu stranu, tj. u odnosu na nekretnine u selu P. P. jer o tim činjenicama u konkretnom slučaju ne ovisi primjena materijalnog prava.

 

13. Tuženik u žalbi ustraje i u tvrdnji da je predmetne nekretnine stekao u dobroj vjeri te da je prilikom njihove kupnje postupao s povjerenjem u zemljišne knjige. Međutim, prvostupanjski je sud također pravilno utvrdio da sporni dijelovi predmetnih nekretnina (nikada) nisu bili u posjedu prodavatelja, već da su bili u posjedu tužitelja, da su isti izgrađeni, kultivirani i u cijelosti ograđeni te da se tuženik stoga ne može pozivati da je postupao u dobroj vjeri, a taj zaključak prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja. Naime, imajući u vidu navedena činjenična utvrđenja, u situaciji kada prodavatelj sporne dijelove predmetnih nekretnina nije predao u posjed kupcu, niti ih je mogao predati jer su iste u posjedu trećih osoba, onda je tuženik već zbog toga imao dovoljno razloga posumnjati da se zemljišnoknjižno stanje razlikuje od stvarnog, izvanknjižnog stanja kupljenih nekretnina. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da se u konkretnom slučaju ne može smatrati da je tuženik prilikom sklapanja navedenog pravnog posla postupao u dobroj vjeri s povjerenjem u zemljišne knjige, jer prilikom stjecanja predmetnih nekretnina nije upotrijebio dužnu pažnju potrebnu za takav način stjecanja u pravnom prometu.

 

14. Prema odredbi čl. 130. st. 1. ZVDSP, tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. Stoga je osnovano sud prvoga stupnja tužitelje ovlastio na ishođenje uknjižbe prava vlasništva na spornim dijelovima predmetnih nekretnina na svoje ime.

 

15. I odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita (čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP).

 

16. Iz navedenih razloga, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, valjalo je odbiti žalbu tuženika P. Č. kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

 

 

U Velikoj Gorici 23. prosinca 2021.

 

 

                                                                                                                                  Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                                         Verica Kos, v.r.