Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679
- 1 - Revd 4728/2021-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz Z., OIB ..., zastupane po punomoćniku I. M., odvjetniku u Z., protiv tuženika A. b. d.d., Z., OIB ..., zastupanoga po punomoćniku D. P., odvjetniku u Odvjetničkom društvu K. i P. d.o.o., Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-177/2021-2 od 14. srpnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2184/19-21 od 15. prosinca 2020., na sjednici održanoj 22. prosinca 2021.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-177/2021-2 od 14. srpnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2184/19-21 od 15. prosinca 2020., postavljajući šest pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
„- Je li sud ovlašten donijeti odluku o osnovanosti zahtjeva tužitelja za utvrđenjem ništetnosti dijela ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli sadržanoj u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF i denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF, direktno primjenjujući utvrđenja iz kolektivnog spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, u situaciji kada je tijekom postupka odbio izvesti predložene dokaze tuženika, kojima bi se, prema tvrdnji tuženika, utvrdile odlučne činjenice?
- Ima li mjesta za ocjenu da se o ugovornoj odredbi o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF i denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF nije pregovaralo u situaciji kada u postupku nisu izvedeni predloženi dokazi tuženika, odnosno dokaz za saslušanjem radnika tuženika koji je radio na obradi spornog ugovora o kreditu, a tuženik tvrdi da se o spornim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo?
- Je li tužba tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača (''Udruga Potrošač''), podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. travnja 2012.g., radnja vjerovnika poduzeta protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001,35/05)?
- Pripada li korisniku kredita s osnove ništetnosti ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate i valutne klauzule sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF i denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF, isplata razlike koju je platio i kamate koja bi za cijelo vrijeme otplate kredita bila izračunata na temelju početno ugovorene kamatne stope ili isplata razlike koju je platio i kamate koju su banke redovno naplaćivale za kredite u hrvatskim kunama, pod uvjetom da takva razlika postoji?
- Treba li ugovorne strane u slučaju ništetnosti ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate i valutne klauzule sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF i denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u smislu čl. 214. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005), smatrati savjesnima, tako da je stjecatelj dužan vratiti stečeno sa zateznim kamatama od dana podnošenja zahtjeva?
- Nastaje li obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutne klauzule sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF i denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF, od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost odredbe ugovora ili od dana svakog pojedinog stjecanja kao posljedice ništetnosti?“
2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se poziva na više odluka revizijskog suda i na odluke Suda Europske unije, smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženima u tim odlukama.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
5.1. Postupajući prema odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio slijedeće.
5.2. Osporena presuda je, u odnosu na postavljena pitanja, utemeljena na pravnom shvaćanju koje je revizijski sud zauzeo na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020., kao i na shvaćanjima koja su u skladu s stabilnom, već ustaljenom i dosljednom sudskom praksom revizijskog suda (izraženom primjerice u revizijskim odlukama: Rev-2221/2018-2 od 3. rujna 2019., Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Revd-3146/2020-2 od 3. studenoga 2020., Revd-221/2020 2 od 4. veljače 2020., Revd-479/2020-2 od 10. ožujka 2020., Revd-2469/2020-2 od 22. rujna 2020. i dr.). Stoga, pitanja iz prijedloga tuženika nisu važna za odluku o konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer s obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu, a niti smatrati da u svezi postavljenih pitanja postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa.
6. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 22. prosinca 2021.
Mirjana Magud, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.