- 1 -              Rev 4299/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 4299/2019-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz P., OIB …, koju zastupaju punomoćnici A. Z. i T. K., odvjetnici u P., protiv tuženika: 1. N. J. iz P., OIB … i 2. V. E., sada V. D., iz Republike Francuske, L., OIB …, koje zastupa punomoćnik N. P., odvjetnik u P., radi utvrđenja prava vlasništva i činidbe, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-913/2017-2 od 8. svibnja 2019., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1622/16-58 od 19. svibnja 2017., u sjednici održanoj 22. prosinca 2021. 

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Odbacuje se revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-913/2017-2 od 8. svibnja 2019., pod točkom II., alineja 2.

 

II. Ukida se presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-913/2017-2 od 8. svibnja 2019. pod točkom II. alineje 1. i 3. te pod točkom III. izreke i predmet u tom dijelu vraća istom sudu na ponovno suđenje.

 

III. O troškovima nastalima u povodu revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1622/16-58 od 19. svibnja 2017. suđeno je:

 

„Utvrđuje se da izgrađeni stambeni objekt površine 50 m2 s natkrivenom terasom površine 28 m2 i stepeništem sagrađen na kč.br. 1136 upisanoj u zk.ul. 5759 k.o. P., obojan narančastom bojom u skici mjerenja stalnog sudskog vještaka M. K. od 22. rujna 2012. godine koja je sastavni dio ove presude te 1/6 idealnog dijela vlasništva kč.br. 1136 park upisana u zk.ul. 5759 k.o. P. ne spadaju u ostavinu iza pok. J. D. već su u cijelosti vlasništvo tužiteljice koja se ovlašćuje da na temelju ove presude u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli ishodi prijenos prava vlasništva 1/6 dijela kč.br. 1136 park upisane u zk.ul. 5759 k.o. P. na svoje ime.

 

Tuženici su dužni potpisati elaborat o snimanju stambenog objekta površine 50 m2 s natkrivenom terasom površine 28 m2 i stepeništem sagrađen na kč.br. 1136 upisanoj u zk.ul. 5759 k.o. P., obojan narančastom bojom u skici mjerenja stalnog sudskog vještaka M. K. od 22. rujna 2012. godine koja je sastavni dio ove presude, a kojim će elaboratom dvorišna zgrada s natkrivenom terasom i stepeništem s oznakom novoformirane ili postojeće katastarske čestice biti označena kao vlasništvo tužiteljice jer će u protivnom isti zamijeniti ova presuda.

 

Nalaže se tuženicima da tužiteljici solidarno isplate parnični trošak od 36.979,78 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom nastalom uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja teče od 13. travnja 2017. godine do isplate, u roku od 15 dana dok se u preostalom dijelu od 19.380,22 kune zahtjeva odbija.“

 

2. Presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-913/2017-2 od 8. svibnja 2019., a u povodu žalbe 1. i 2. tuženika (dalje: tuženika), suđeno je:

 

„I Djelomičnim odbijanjem žalbe 1. i 2. tuženika kao neosnovane, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-1622/2016-58 od 19. svibnja 2017. u dijelu koji glasi:

 

"Utvrđuje se da izgrađeni stambeni objekt površine 50 m2 s natkrivenom terasom površine 28 m2 i stepeništem sagrađen na kč.br. 1136 upisanoj u zk.ul. 5759 k.o. P., obojan narančastom bojom u skici mjerenja stalnog sudskog vještaka M. K. od 22. rujna 2012. koja je sastavni dio ove presude ne spada u ostavinu iza pok. J. D. već su u cijelosti vlasništvo tužiteljice.

 

Nalaže se tuženicima da tužiteljici solidarno isplate parnični trošak od 29.583,83 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom nastalom uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja teče od 13. travnja 2017. do isplate, u roku od 15 dana."

 

II Djelomičnim prihvaćanjem žalbe 1. i 2. tuženika kao osnovane, preinačava se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-1622/2016-58 od 19. svibnja 2017. na način da se obija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

"Utvrđuje se da 1/6 idealnog dijela vlasništva kč.br. 1136 park upisana u zk.ul. 5759 k.o. P. ne spadaju u ostavinu iza pok. J. D. već je u cijelosti vlasništvo tužiteljice koja se ovlašćuje da na temelju ove presude u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli ishodi prijenos prava vlasništva 1/6 dijela kč.br. 1136 park upisane u zk.ul. 5759 k.o. P. na svoje ime.

 

Tuženici su dužni potpisati elaborat o snimanju stambenog objekta površine 50 m2 s natkrivenom terasom površine 28 m2 i stepeništem sagrađen na kč.br. 1136 upisanoj u zk.ul. 5759 k.o. P., obojan narančastom bojom u skici mjerenja stalnog sudskog vještaka M. K. od 22. rujna 2012. godine koja je sastavni dio ove presude, a kojim će elaboratom dvorišna zgrada s natkrivenom terasom i stepeništem s oznakom novoformirane ili postojeće katastarske čestice biti označena kao vlasništvo tužiteljice jer će u protivnom isti zamijeniti ova presuda.

 

Odbija se tužiteljica za zahtjevom za naknadom parničnog troška preko priznatog iznosa od 29.583,84 kn do iznosa od 36.979,78 kn, dakle sa daljnjim iznosom od 7.395,94 kn kao neosnovanim."

 

III Nalaže se tužiteljici da 1. i 2. tuženicima naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 4.926,00 kn u roku od 15 dana, dok se sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.231,50 kn 1. i 2. tuženici odbijaju kao neosnovanim.“

 

3. Protiv te drugostupanjske presude, u dijelu kojim je žalba tuženika prihvaćena i preinačena presuda suda prvog stupnja (točke II. i III. izreke), reviziju je podnijela tužiteljica pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se ista preinači u skladu s navodima revizije. Traži naknadu troškova revizije.

 

4. Tuženici na reviziju nisu odgovorili.

 

5. Revizija djelomično nije dopuštena, dok je u preostalom dijelu osnovana.

 

6.1. Tužiteljica je u reviziji postavila dva pravna pitanja koja glase:

 

              „1. Ako je predmet ugovora o darovanju vlasništvo zgrade, da li je obdarenik sukadno načelu jedinstva nekretnine stekao i vlasništvo cijele čestice na kojoj je zgrada izgrađena odnosno barem srazmjerni dio te čestice koja se ne može cijepati, ako ne u času darovanja, onda barem stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?

 

              2. Može li predmetom parničnog postupka biti, uz tužbeni zahtjev na utvrđenje vlasništva te zgrade i objektivno kumulirani zahtjev postavljen na nalaganje tuženicima da potpišu elaborat o snimanju zgrade i cijepanje čestice?“

 

6.2. Ističe da je navedeno prvo pitanje, koje se u bitnom svodi na pitanje stjecanja vlasništva pretvorbom društvenog vlasništva sjedinjenjem zemljišta i neupisane zgrade u vezi s načelom jedinstva nekretnine, važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbi čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP, jer je drugostupanjska presuda zasnovana na stavu nepodudarnom stavovima drugih drugostupanjskih sudova (Županijski sud u Bjelovaru u odlukama poslovni broj Gž-996-04 od 16. rujna 2004. i Gž-2026/2000 od 21. prosinca 2000.), kao i pravom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženog u odlukama broj U-III-3214-2005 od 19. ožujka 2008., a što predstavlja razloge navedene u čl. 382. st. 2. toč. 2. i 3. ZPP za dopuštenost tzv. izvanredne revizije. U vezi drugog postavljenog pitanja tužiteljica ističe da o tom pitanju zasigurno postoji različita praksa drugostupanjskih sudova i revizijskog suda koja je nepodudarna pravnom shvaćanju o tom pitanju u pobijanoj presudi, a tužiteljica ima interes da se jednom sveobuhvatnom odlukom postigne cjelokupna zaštita prava tužiteljice.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem prava vlasništva zgrade te pripadajuće terase i stepeništa, sagrađenih na dijelu kč.br. 1136, upisanoj u zk.ul. 5759, k.o. P., te pripadajućeg suvlasničkog dijela (1/6) dijela te čestice, kao i zahtjevi da tuženici trpe upis prava vlasništva tužiteljice u zemljišnoj knjizi te zahtjev da opisana nekretnina ne spada u ostavinsku imovinu iza pok. D. J. Ujedno je predmet spora i zahtjev tužiteljice da se naloži tuženicima potpisati elaborat o snimanju predmetnog stambenog objekta, a kojim će elaboratom ta nekretnina, s oznakom novoformirane ili postojeće katastarske čestice, biti označena kao vlasništvo tužiteljice.

 

8. Tužiteljica je rješenjem suda u ostavinskom postupku iza pok. D. J. upućena u ovu parnicu, budući da su joj tuženici u tom postupku osporili pravo vlasništva dvorišne prizemne zgrade koja je izgrađena u dvorištu kuće u P., …, a koja je bila predmet Ugovora o darovanju od 27. kolovoza 1987. sklopljenog između D. J. kao darodavatelja i tužiteljice kao daroprimateljice. Predmet tog ugovora je ½ suvlasničkog dijela darodavatelja (što predstavlja 1/6 dijela vlasništva cijele nekretnine), a na temelju kojeg ugovora se tužiteljica uknjižila kao vlasnica 1/6 dijela kč.br. 1136 park i kč.br. 3653/zgr. kuća, a obje upisane u zk.ul. 5759 k.o. P., dok je ostalo sporno vlasništvo dvorišne zgrade sagrađene također na kč.br. 1136, a koja nije upisana u zemljišnoj knjizi.

 

9. Prvostupanjski je sud prihvatio zahtjev tužiteljice u cijelosti utvrđujući da iz rezultata dokazivanja proizlazi da je tužiteljica dvorišnu zgradu sagrađenu na kč.br. 1136, k.o. P. stekla darovanjem iza svog pok. oca D. J. pa stoga ona predstavlja njezino vlasništvo zajedno sa zemljištem na kojem je sagrađena, a koje zemljište zauzima više (cca 40%) od 1/6 dijela čestice kč.br. 1136, koji idealni dio nekretnine zahtjeva tužiteljica.

 

10. Drugostupanjski je sud, djelomično preinačio prvostupanjsku presudu, u dijelu kojim je tužiteljica zahtijevala utvrđenje da je suvlasnica zemljišta na kojem je dvorišna zgrada sagrađena, izražavajući pravno shvaćanje da je pok. D. J. na temelju čl. 9. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91) postao suvlasnik sporne kč.br. 1136 na kojoj je sagrađen sporni dvorišni objekt, međutim, da iz Ugovora o darovanju iz 1987. jasno proizlazi  da darovatelj svojoj kćeri daruje vanknjižno pravo vlasništva izgrađene dvorišne zgrade koja je izgrađena na kč.br. 1136, ali ne i 1/6 idealnog dijela vlasništva kč.br. 1136, jer se suvlasništvo proteže na cijelu nekretninu. Također je odbijen zahtjev koji se odnosi na činidbu, uz obrazloženje da taj zahtjev tužiteljica može ostvariti u upravnom, a ne u parničnom postupku.

 

11. Tužiteljica prvim revizijskim pitanjem problematizira odluku drugostupanjskog suda s obzirom na stjecanja vlasništva pretvorbom društvenog vlasništva sjedinjenjem zemljišta i neupisane zgrade, u vezi s načelom jedinstva nekretnine, a drugim pitanjem traži odgovor u pogledu postojanja sudske nadležnosti za odlučivanje o postavljenom zahtjevu na činidbu (potpisivanje elaborata).

 

12.1. U odnosu na drugo pitanje revizija nije dopuštena.

 

12.2. Naime, u smislu odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose. U takvoj reviziji stranka treba, prema čl. 382. st. 3. ZPP određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

12.3. Dakle, iz tih propisa proizlaze uvjeti za dopuštenost revizije tj. dužnost revidenta da u reviziji: 1) određeno naznači pravno pitanje uz 2) određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, zatim 3) izloži razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te 4) da odluka u sporu ovisi o rješenju tog pitanja.

 

12.4. Iako revidentica postavlja citirano pravno pitanje, propustila je u reviziji određeno i obrazloženo navesti razloge zbog kojih smatra da bi rješenje tih pitanja bilo važno, ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u smislu da je propušteno u reviziji ukazati na eventualno postojanje prakse revizijskog suda ili različite sudske prakse drugostupanjskih sudova o tom pitanju (prema kojoj je o tome u točno određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke), a zbog čega da bi postojala potreba usuglašavanja različite sudske prakse od strane ovog suda putem izjavljene revizije; odnosno određeno ukazati na razloge zbog kojih je očekivati da će o tim pitanjima drugi sudovi zauzeti pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke.

 

13. Zbog navedenih razloga je revizija, protiv dijela drugostupanjske presude kojim je odlučeno o zahtjevu na činidbu, odbačena na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP (točka I. izreke).

 

14. U vezi prvog postavljenog pitanja ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog navedenog pitanja za koje je utvrdio da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni budući da je predlagateljica ukazala na različitu praksu drugostupanjskih sudova o tom pitanju.

 

15. Prema odredbi čl. 9. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 142/12 i 154/14 - dalje: ZVDSP) pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje, ali kada je više zemljišnih čestica upisano u zemljišnu knjigu u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno zemljišnoknjižno tijelo, koje kao takvo čini jednu nekretninu. Prema tome, pojedinačnu nekretninu čini uvijek zemljišna čestica uključujući i ono što je s njom trajno povezano, a to što je s njom trajno povezano (u konkretnom slučaju to je izgrađena dvorišna zgrada) ne čini pojedinačnu nekretninu. To znači da samo katastarska čestica može biti predmetom spora, odnosno tužbenog zahtjeva, a predmetna zgrada ne čini pojedinačnu nekretninu i ona zasebno ne može biti predmetom tužbenog zahtjeva, već samo kao dio predmetne katastarske čestice. Stoga, tužbeni zahtjev nije pravilno prihvaćen na utvrđenje da je tužiteljica stekla vlasništvo samo zgrade, jer sud može ocjenjivati samo vlasništvo cijele čestice zajedno s tim što je na njoj izgrađeno i na taj način trajno povezano. Posebno pritom valja istaknuti odredbu st. 2. čl. 395. ZVDSP koja je određivala da se od 1. siječnja 1997., kada je stupio na snagu ZVDSP, odredbe propisa koji je na snazi, a različito uređuju pripadanje zgrada, odnosno dijelova zgrade od pripadnosti zemljišta, treba tumačiti i primjenjivati samo u skladu s načelom jedinstvenosti nekretnine (superficies cedit solo).

 

16. Revizijski sud je o tome pitanju u više svojih odluka izrazio shvaćanje, pa tako i u odluci poslovni broj Rev-x 1151/11-2 od 19. rujna 2012., prema kojoj:

 

„...Odredbom čl. 395. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 - dalje u tekstu: ZVDSP) određeno je da se od dana stupanja na snagu tog Zakona odredbe propisa koje su na snazi, a različito uređuju pripadanje zgrada, odnosno dijelova zgrada od pripadnosti zemljišta, imaju tumačiti i primjenjivati samo u skladu s načelom jedinstvenosti nekretnine.

 

Dakle, nakon stupanja na snagu ZVDSP-a odluke sudova bez obzira na kojem se propisu temeljile moraju uvažavati načelo jedinstva nekretnine i ne mogu glede pitanja prava vlasništva na nekretnini glasiti tako da odstupaju od tog načela...

 

Nadalje, na temelju odredbe čl. 67. st. 1. ZVDSP-a vlasništvo posebnog dijela može biti uspostavljeno u vezi s dijelom suvlasničke nekretnine koji čini samostalnu uporabnu cjelinu prikladnu za samostalno izvršavanje suvlasnikovih ovlasti, kao što je stan ili druga samostalna prostorija.

 

Odredbom čl. 69. st. 1. ZVDSP-a vlasništvo posebnog dijela nekretnine (stana u ovom postupku) neodvojivo je povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine, pa ga se samo zajedno s njim može ograničiti, opteretiti, otuđiti, prenijeti i za slučaj smrti i podvrgnuti ovrsi.

 

S obzirom da u ovom postupku tužitelj traži utvrđenje prava vlasništva samo na stanu, bez da istovremeno traži i pravo suvlasništva na odgovarajućem dijelu čitave nekretnine s kojim je pravo vlasništva na stanu neodvojivo povezano, sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu u potpunosti utvrdili sve odlučne činjenice u svjetlu u ovoj odluci citiranih odredbi ZVDSP-a pa je slijedom toga valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci.“

 

17. Prema takvom, već izraženom pravnom shvaćanju ovoga suda u odnosu na mogućnost stjecanja vlasništva na sagrađenoj zgradi sa zemljištem koje joj pripada - kao prostoru koji bi činio samostalnu uporabnu cjelinu, tužbenim zahtjevom ne može se s uspjehom tražiti utvrđenje stjecanja prava vlasništva građevinskog objekta bez zemljišne čestice na kojoj je isti sagrađen (i obrnuto) jer je takav zahtjev je protivan načelu pravnog jedinstva nekretnine.

 

18. Tužiteljica je svoj zahtjev za stjecanje prava vlasništva utemeljila, između ostaloga, i na uspostavi jedinstva nekretnine prema odredbama ZVDSP. Dakle, trebalo je odlučiti ima li mjesta primjeni odredbe čl. 368. st. 1. ZVDSP, na kojoj revidentica ustraje u reviziji, a prema kojoj: „Ako je do stupanja na snagu ovoga Zakona na zemljištu u društvenom vlasništvu izgrađena zgrada koja je u trenutku stupanja na snagu ovoga Zakona u nečijem vlasništvu, ali nije upisana u zemljišnoj knjizi iako je upisano zemljište na kojem je izgrađena, vlasnik te zgrade steći će pravo vlasništva cijele nekretnine upisom postojanja zgrade na zemljišnoj čestici na kojoj je izgrađena, uz upis prava vlasništva na cijelom zemljišnoknjižnom tijelu u korist vlasnika zgrade.“ - nalazeći da ona daje osnovu njenom tužbenom zahtjevu. O navedenom pobijana presuda ne sadrži razloge pa ju nije moguće ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

19. Slijedom toga, kako drugostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nije razmotrio druge okolnosti i činjenice odlučne za odluku o predmetu spora, niti o tome izložio razloge u obrazloženju svoje presude, to je valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za utvrđenje prava suvlasništva zemljišta na kojem je zgrada sagrađena - te odlučiti kao u izreci ove odluke, u stavku II. izreke rješenja, a na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP.

 

20. Kako odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, koji je za sada neizvjestan, valjalo je ukinuti i pobijanu odluku o troškovima (čl. 164. st. 4. ZPP).

 

21. Drugostupanjski će sud pri ponovnom odlučivanju donijeti novu, zakonitu odluku, utemeljenu na izraženom materijalnopravnom shvaćanju ovoga suda, u skladu s čl. 394.a ZPP i dalje odlučiti o svim žalbenim navodima tuženika. Novom odlukom ujedno će se odlučiti i o troškovima revizijskog postupka.

 

Zagreb, 22. prosinca 2021.