Baza je ažurirana 02.06.2025.
zaključno sa NN 76/25
EU 2024/2679
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: 80 Pn-2303/2018-85
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E NJ E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Ani Štimac, kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. B., OIB: … iz Z., kojeg zastupa punomoćnica I. S., odvjetnica u Z., protiv tuženika E. o. d.d., OIB: …, Z., kojeg zastupa punomoćnik Ć. S., odvjetnik u O. . G. & P. u Z., uz sudjelovanje umješača na
strani tuženika C. o. d.d., OIB: …, Z., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. studenog 2021. u prisutnosti punomoćnika stranaka i umješača, 22. prosinca 2021.
r i j e š i o j e
Utvrđuje se da je tužba tužitelja M. B., OIB: …, u dijelu kojim traži isplatu iznosa 8.300,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, povučena.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku E. o. d.d., OIB: …, isplatiti tužitelju M. B., OIB: …, iznos 7.150,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 22. prosinca 2021. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.
II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja M. B., OIB: …, za isplatu iznosa 4.050,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. kolovoza 2008. do isplate te zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata koje na iznos 7.150,00 kuna teku od 16. kolovoza 2008. do 21. prosinca 2021. kao neosnovan.
2 Poslovni broj: 80 Pn-2303/2018-85
III Nalaže se tuženiku E. o. d.d., OIB: …, naknaditi tužitelju M. B., OIB: …, parnični trošak u iznosu 13.100,00 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. prosinca 2021. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je 25. rujna 2005. stradao u prometnoj nezgodi koja
se dogodila na autocesti između O. i B., kao putnik u osobnom
automobilu registarske oznake ZG ... Navodi da je do nezgode došlo na način
da se vozilo registarske oznake ZG .. zanijelo zadnjim lijevim dijelom vozila
na dijelu kolnika u kojem se kretalo vozilo u kojem se tužitelj nalazio kao putnik.
Tužitelj je pretrpio tjelesne povrede. Stoga, u tužbi predlaže donijeti presudu kojom
će sud naložiti tuženiku isplatiti mu iznos 19.500,00 kuna sa zakonskim zateznim
kamatama koje teku od 16. kolovoza 2008. do isplate, kao i naknaditi mu parnični
trošak uz pripadajuće zatezne kamate.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu, obzirom da mu uz rješenje suda kojim ga se
poziva na davanje odgovora na tužbu, nije bila dostavljena tužba niti bilo kakva druga
dokumentacija, opreza radi, osporio, aktivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja,
pasivnu legitimaciju, odgovornost te osnov i visinu tužbenog zahtjeva.
3. Na ročištu održanom 12. siječnja 2010., nakon što mu je dostavljena tužba s
prilozima tuženik je izmijenio ranije navode te priznao nastanak štetnog događaja,
aktivnu i pasivnu legitimaciju i odgovornost s osnova suputništva, dok je osporio
osnov i visinu tužbenog zahtjeva (list 21 spisa).
4. Tuženik je u podnesku od 5. rujna 2016. istaknuo i prigovor isključive
odgovornosti tužitelja zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom.
5. Sud je dopustio miješanje na strani tuženika C. o. d.d., jer ono
kao osiguratelj vozila u kojem se u vrijeme štetnog događaja nalazio tužitelj, ima
pravni interes da tuženik uspije u sporu, sve u smislu odredbe čl. 206. st. 1. ZPP-a.
6. U podnesku od 30. travnja 2020. tužitelj je predložio donijeti presudu kojom će
sud naložiti tuženiku isplatiti mu na ime naknade štete iznos 15.500,00 kuna sa
zateznim kamatama od 16. kolovoza 2008. do isplate.
7. U podnesku od 19. siječnja 2021. tuženik se protivio povlačenju tužbe
navodeći da je tužitelj disponirao svojim zahtjevom na način da je u tužbi tražio
isplatu iznosa 19.500,00 kuna na 15.500,00 kuna. Iz sadržaja navedenog podneska
proizlazi da se tuženik nije protivio takvom djelomičnom povlačenju, ali je za
povučeni dio tražio troškove parničnog postupka.
8. Na ročištu održanom 10. studenog 2021. tužitelj je konačno postavio svoj zahtjev na način da je predložio sudu donijeti presudu kojom će sud naložiti tuženiku
3 Poslovni broj: 80 Pn-2303/2018-85
isplatiti mu s osnova pretrpljenih boli iznos 5.000,00 kuna, s osnova pretrpljenog
straha iznos 6.000,00 kuna, s osnova tuđe pomoći i njege iznos 200,00 kuna,
odnosno sveukupno na ime naknade štete iz predmetnog štetnog događaja iznos
11.200,00 kuna s kamatama od 16. kolovoza 2008. do isplate (list 239 spisa).
9. Punomoćnica tuženika nije se protivila djelomičnom povlačenju tužbe te je tražila trošak u odnosu na povučeni dio.
10. Prema shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske
(3/21) održane 26. travnja 2021., broj: Su-IV-16/2021-8 od 26. travnja 2021.
smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje
tužbe iz članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik
upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika.
11. Stoga je riješeno kao u izreci ovog rješenja.
12. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju (listovi
4-6 spisa), zapisnik o očevidu (listovi 7-9 spisa), odštetni zahtjev (list 10 spisa),
presliku spisa MUP, PU karlovačka, Policijska postaje Duga Resa broj … (listovi 90-107 spisa), fotografije predmetne prometne nezgode (list 118
spisa), liječničku potvrdu (list 149 spisa), izveden je dokaz medicinskim vještačenjem
po stalnom sudskom vještaku prof.dr.sc. V. B. (listovi 50-52 i 66-67 spisa),
saslušanjem tužitelja (list 77 spisa), kombiniranim prometnim sudskomedicinskim
vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dipl.ing. P. T. i dr. J.
Š. (listovi 122-123, 126-134, 158-159, 175-177, 203-205, 237-238 spisa).
13. Temeljem tako provedenog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i rezultata
cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja djelomično
osnovanim.
14. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim od tuženika potražuje naknadu štete
povodom štetnog događaja od 25. rujna 2005. kada je kao putnik stradao u osobnom
vozilu registarske oznaka ZG …, a u kojem događaju je zadobio tjelesne
povrede.
15. Između stranaka nisu sporni nastanak štetnog događaja, aktivna i pasivna
legitimacija te odgovornost tuženika po osnovi suputništva.
16. Između stranaka je sporno je li tužitelj u predmetnom štetnom događaju
zadobio ozljede, jesu li ozljede koje je pretrpio bile u uzročnoj vezi s nevezivanjem
sigurnosnim pojasom te visina postavljenog tužbenog zahtjeva.
17. Na tužitelja kao putnika primjenjuje se odredba čl. 178. st. 4. Zakona o
obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96,
112/99 i 88/01, dalje: ZOO), prema kojoj za štetu što je pretrpe treće osobe imaoci
motornih vozila odgovaraju solidarno, odnosno odgovornost tuženika je objektivna.
Međutim, tuženik se može osloboditi od odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala
isključivom radnjom oštećenika (čl. 177. st. 3. ZOO).
4 Poslovni broj: 80 Pn-2303/2018-85
18. Radi utvrđenja je li tužitelj u predmetnom štetnom događaju pretrpio ozljede
navedene u medicinskoj dokumentaciji, je li tužitelj bio vezan sigurnosnim pojasom u
trenutku nastanaka štetnog događaja te stoji li eventualno nevezivanje sigurnosnim
pojasom u uzročnoj vezi sa ozljedama koje je prema medicinskoj dokumentaciji
tužitelj pretrpio izveden je dokaz kombiniranim prometno sudskomedicinskim
vještačenjem po vještacima dr. J. Š. i dipl. ing. P. T.
19. Iz prometnog dijela kombiniranog vještačenja proizlazi da je primarni kontakt u
sudaru uspostavljen između stražnjeg dijela lijevog boka vozila osiguranika umješača
i stražnje (nešto više lijeve) strane vozila osiguranika tuženika. Kronološki gledano,
prvo je vozilo osiguranika umješača destabilizirano na kolniku, a tek potom je u
zanošenju, naletjelo na stražnju stranu vozila osiguranika tuženika.
Mjesto sudara se nalazilo na desnoj prometnoj traci a/c, odnosno na traci
kojom se kretalo vozilo osiguranika tuženika. Mjesto sudara i sudarni položaj vozila
predočeni su na grafičkom prikazu u prilogu nalaza i mišljenja.
U trenutku sudara vozilo osiguranika umješača se kretalo brzinom od 127
km/h. Bilo je u zanošenju te u cijelosti prepriječeno preko sebi desne prometne trake
(prednjim dijelom čak prelazeći na zaustavnu traku). Na mjestu početka tragova
zanošenja, ovo vozilo se kretalo brzinom od 149 km/h.
U trenutku sudara vozilo osiguranika tuženika se kretalo ravno po desnoj prometnoj traci a/c, procijenjenom brzinom od 90-100 km/h.
Vozilo osiguranika umješača je u sudaru bilo izloženo promjeni (padu) brzine od 16 km/h.
U trenutku sudara tužitelj je tijelom imao tendenciju pomaka nešto ravno i više u lijevu stranu (listovi 133-134 spisa).
20. Iz sudskomedicinskom dijela kombiniranog vještačenja proizlazi da su nakon
pregleda i tijekom bolničkog liječenja tužitelja postavljene dijagnoze natučenje lijeve
strane trbuha, natučenja lica u predjelu lijeve strane gornje čeljusti i natučenja
desnog lakta. Sudskomedicinski vještak naveo je da ozljede označene dijagnozama
navedenim u medicinskoj dokumentaciji nisu objektivno medicinski utvrđene i
opisane pa da tako postavljene dijagnoze predstavljaju, sa sudskomedicinskog
stajališta, tzv. radne dijagnoze. Prema tome, sa sudskomedicinskog stajališta
proizlazi da tužitelj M. B. u štetnom događaju nije zadobio ozljede u
sudskomedicinskom smislu. Sudskomedicinski vještak također je naveo da se tužitelj
žalio na glavobolje, koje nije moguće dovesti u uzročno posljedičnu vezu s
odigravanjem štetnog događaja, mjesecima nakon predmetne prometne nesreće (list
123 spisa).
21. Tužitelj je prigovorio prometnom dijelu kombiniranog vještačenja navodeći da
je vozilo u kojem se nalazio tužitelj imalo veću promjenu brzine od one koju je utvrdio
vještak te je predložio da se vještak dopunski očituje koliki je bio pad brzine pri prvom
naletu vozila na zaštitnu metalnu-odbojnu ogradu te kolika je bila promjena brzine pri
drugom naletu vozila na zaštitnu metalnu-odbojnu ogradu, kao i da izračuna koliko je
iznosila sila G u sva tri slučaja promjene brzine.
22. Sudskomedicinskom dijelu kombiniranog vještačenja tužitelj je prigovorio u
dijelu u kojem je vještak naveo da tužitelj nije zadobio ozljede u "sudsko-
medicinskom smislu" (list 153-157 spisa).
5 Poslovni broj: 80 Pn-2303/2018-85
23. Na nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. P. T. i dr. J. Š.
tuženik nije imao primjedbi, ali je predložio da se dr. Š. očituje o tome da li bi
ozljede iz medicinske dokumentacije mogle nastati u slučaju da je tužitelj bio vezan
sigurnosnim pojasom (list 139 spisa).
24. Rješenjem ovog suda od 6. svibnja 2020. pozvan je dr. Š. dopuniti svoj
nalaz i mišljenje te se očitovati je li tužitelj mogao zadobiti ozljede opisane u
medicinskoj dokumentaciji, imajući na umu dinamiku nastanka štetnog događaja te je
li tužitelj prilikom štetnog događaja, obzirom na zadobivene ozljede, bio vezan
sigurnosnim pojasom, odnosno stoji li eventualno nevezivanje sigurnosnim pojasom
u uzročnoj vezi sa ozljedama, koje je prema medicinskoj dokumentaciji tužitelj
pretrpio (list 151 spisa).
25. U dopuni svog nalaza i mišljenja od 26. svibnja 2020. dr. Š. je ponovio da
ozljede tužitelja označene dijagnozama natučenja lijeve strane trbuha, natučenja lica
u predjelu lijeve strane gornje čeljusti i natučenja desnog lakta nisu objektivno
medicinsko utvrđene i opisane pa sa sudskomedicinskog stajališta ne predstavljaju
ozljede, već tzv. radne dijagnoze. Budući da u predmetnom štetnom događaju tužitelj
u sudskomedicinskom smislu nije zadobio ozljede, vještak je na pitanje suda samo
teorijski odgovorio da bi u nekoj sličnoj prometnoj nesreći osoba na stražnjem
desnom sjedalu automobila mogla zadobiti natučenja lijeve strane trbuha, lijeve
strane gornje čeljusti i desnog lakta bez obzira na vezivanje ili nevezivanje
sigurnosnim pojasom (list 159 spisa).
26. Na dopunu nalaza i mišljenja vještaka Š. tuženik nije imao primjedbi (list 201 spisa).
27. Očitujući se na prigovore tužitelja u dopuni svog nalaza i mišljenja od 1.
prosinca 2020. dipl.ing. P. T. naveo je da je vozilo nakon sudara bilo u
zanošenju te je prednjim krajnje desnim dijelom naletjelo na desnu zaštitnu ogradu
autoceste, a prednjim desnim kotačem na ivičnjak kolnika. Od mjesta sudara pa do
mjesta naleta na ogradu i ivičnjak kolnika, vozilo je u zanošenju prešlo put duljine od
s1=8 m, s usporenjem od a1=4 ms-2.
U trenutku naleta na zaštitnu ogradu (i ivičnjak), vozilo se kretalo brzinom od
107 km/h. Vozilo je oštetilo desnu zaštitnu ogradu (prema fotografijama u duljini od
oko 4 m, pri čemu je maksimalni progib ograde mogao iznositi 30 cm). U zapisniku o
očevidu stoji da se u duljini od 16,2 m nalazi zaštitna ograda, koja je na situacijskom
planu označena brojem 7. U situacijskom planu je pod ovim brojem naveden opis:
"oštećeni dio zaštitne elastične odbojne ograde". Kako se radi o prevelikoj razlici u
duljini oštećenja ograde, realno je za zaključiti da se duljina od 16,2 m, odnosi na
duljinu traga klizanja guma po ivičnjaku i uz njega. Pri odvajanju od desnog ivičnjaka,
vozilo se kretao brzinom od 94 km/h. Udarom u ogradu i ivičnjak kolnika, vozilo je bilo
izloženo promjeni brzine od 13 km/h pa kako je kontakt vozila s ovim zaprekama
trajao 0,93 sekundi tijelo tužitelja je bilo izloženo ubrzanju od 0,4 gravitacije. U ovoj
fazi je tužitelj imao tendenciju pomaka tijelom prema naprijed i u lijevu bočnu stranu.
U spisu nema fotografija, na kojima bi se jasno vidjela oštećenja središnje
ograde a/c. S druge strane pak, na vozilu osiguranika umješača, nema oštećenja
koja bi se mogla povezati s naletom ovog vozila na središnju zaštitnu ogradu. Zbog
toga nije moguće utvrditi promjenu brzine ovog vozila kod eventualnog naleta na
središnju zaštitnu ogradu. Međutim, u prethodnoj točki su analizom obuhvaćena sva
6 Poslovni broj: 80 Pn-2303/2018-85
oštećenja vozila kao da su nastala naletom na vanjsku desnu zaštitnu ogradu (listovi 176-177 spisa).
28. U podnesku od 18. prosinca 2020. tužitelj je prigovorio dopuni nalaza i
mišljenja u dijelu u kojem je vještak zaključio da se opis situacijskog plana koji se
odnosi na oštećeni dio zaštitne elastične odbojne ograde odnosi na duljinu traga
klizanja guma, a ne oštećenja ograde, kako je navedeno u očevidnoj dokumentaciji
te je predložio da vještak izradi pisanu dopunu nalaza i mišljenja u pogledu daljnje
dvije promjene brzine i izračuna sile G pri svakoj od tih promjena brzine.
29. U dopuni nalaza i mišljenja od 21. siječnja 2021. vještak dipl.ing. T.
naveo je da je točno da je vozilo u kojem se nalazio tužitelj ukupno bilo u tri fizička
kontakta s fizičkim zaprekama i to u kontaktu s vozilom osiguranika tuženika,
vanjskom zaštitnom ogradom i središnjom zaštitnom ogradom. Dalje je naveo da u
tehničkom smislu službene informacije čine zapisnik o očevidu, situacijski plan i
fotodokumentacija.
Kod analize štetnog događaja, nužno je komparativno promatrati sva tri izvora
informacija te ukazati ako podaci nisu međusobno usuglašeni. U tom smislu,
fotoaparat vjerno registrira sve što se nalazi ispred objektiva. Na fotografijama su
vidljiva oštećenja vanjske zaštitne ograde autoceste, temeljem čega vještak navodi
da je procijenio duljinu oštećenja.
Međutim, kod izračuna promjene brzine vozila pri naletu na ivičnjak i vanjsku
zaštitnu ogradu, računato je s duljinom od 16,2 m (kako se navodi u zapisniku o
očevidu). Korišteno je nešto povećano usporenje vozila, koje obuhvaća usporenje
prouzročeno klizanjem gume po ivičnjaku kolnika, te klizanjem po zaštitnoj ogradi. Na
ovom dijelu puta je (ranije očitovanje - 27. studenog 2020.) promjena brzine vozila
iznosila 13 km/h, odnosno, vozilo je bilo izloženo usporenju (a tijelo tužitelja ubrzanju)
od 0,4 gravitacije. Prema tome, kod naleta na vanjsku zaštitnu ogradu, u potpunosti
su poštivani podaci navedeni u dokumentaciji očevida.
Kako je već navedeno u prethodnom očitovanju (27. studenog 2020.), u spisu
nema fotografija, na kojima bi se jasno vidjela oštećenja središnje ograde a/c.
Jednako tako, na vozilu nema oštećenja koja bi se mogla povezati s naletom na
središnju zaštitnu ogradu. Iz navedenih razloga nije moguće utvrditi promjenu brzine
vozila kod eventualnog naleta na središnju zaštitnu ogradu. Ova promjena brzine je
obuhvaćena u izračunu promjene brzine naletom na vanjsku zaštitnu ogradu
autoceste.
Pogrešan je zaključak tužitelja da je vozilo na vanjsku zaštitnu ogradu (i
ivičnjak kolnika) naletjelo brzinom od 111 km/h. U trenutku naleta na zaštitnu ogradu
(i ivičnjak), vozilo se kretalo brzinom od 107 km/h.
Međutim, tehnički je nedopustivo uspoređivati nalet na zid, betonski nosač
nadvožnjaka ili mosta s naletom na zaštitnu ogradu. Naime, za razliku od u podnesku
navedenih krutih zapreka (zid i sl.) zaštitne ograde su projektirane da kao
poluelastične zapreke amortiziraju nalet vozila, skrenu ga ponovno na kolnik i
spriječe njegovo izlijetanje s kolnika. Vozilo je na vanjsku zaštitnu ogradu naletjelo
pod relativno malenim kutom, pa nije riječ o frontalnom naletu na zapreku, što
rezultira izrazito manjim silama, pa samim time i manjim promjenama brzine vozila.
Tvrdnja u podnesu da je vozilo imalo pad brzine veći od 50 km/h, je apsurdna i
tehnički neprihvatljiva (listovi 203-205 spisa).
7 Poslovni broj: 80 Pn-2303/2018-85
30. U podnesku od 11. veljače 2021. tužitelj je naveo da iz dopune nalaza i
mišljenja vještaka nije jasno da li pod konstatacijom "računato je s duljinom od 16,2
m (kako se navodi u zapisniku o očevidu)" vještak podrazumijeva samo da se u
duljini od 16,2 m nalazi zaštitna ograda ili podrazumijeva da je ograda oštećena u
cijeloj toj duljini. Tužitelj je stoga predložio da sud naloži tuženiku i umješaču da
dostavi cjelokupnu dokumentaciju spisa predmeta koju su rješavali povodom istog
štetnog događaja, a po zahtjevu Hrvatskih autocesta d.o.o.
31. Sud je rješenjima od 4. svibnja 2021. naložio tuženiku i umješaču da dostave
sudu odštetni spis povodom zahtjeva Hrvatskih autocesta d.o.o. radi naknade štete
na ogradama autoceste povodom predmetnog štetnog događaja. Postupajući po tim
rješenjima tuženik i umješač očitovali su se da su ti spisi škartirani, obzirom da je
prošao zakonski rok za čuvanje istih (listovi 226-227 spisa).
32. Očitujući se na prigovore tužitelja na ročištu održanom 10. studenog 2021.
stalni sudski vještak dipl.ing. P. T. u cijelosti je ostao kod pisanog nalaza i
mišljenja, dopune tom nalazu i mišljenju te očitovanja kojega je dao u ovom
postupku.
Odgovarajući na pitanja punomoćnice tužitelja vještak je pojasnio da je uzeo u
obzir da iz situacijskog plana pod točkom 7. proizlazi da postoji oštećenje na
zaštitnom elastičnom dijelu središnje ograde i da je u dopuni nalaza i mišljenja,
sačinio veličinu promjene brzine vozila kod naleta na desnu ogradu na autocesti.
Promjenu veličine brzine vozila kod naleta na središnju zaštitnu ogradu
autoceste nije mogao utvrditi, jer ne postoje fotografije oštećenja tog dijela ograde, a
osim toga s obzirom da je vozilo s jednom i drugom ogradom kontaktiralo prednjom
stranom, pri čemu su se oštećenja od jednog i drugog naleta na ogradu preklapala
nije bilo moguće selektirati koji dio oštećenja vozila je mogao nastati kod naleta na
središnju ogradu autoceste.
Vještak je ponovio da nije moguće izračunati brzinu vozila prilikom udara na
središnju zaštitnu ogradu, bez fotografija oštećenja središnje ograde, unatoč tome
što je u očevidnoj dokumentaciji navedena duljina tragova na toj ogradi. Također,
trebalo bi poznavati koliko intenzivno je kod naleta na središnju ogradu oštećeno
predmetno vozilo. Kako je već naveo na vozilu koje je prednjom stranom naletjelo na
desnu, a potom također i prednjom stranom naletjelo na središnju ogradu nije
moguće selektirati oštećenja koja potječu iz prvog, odnosno drugog naleta na
ogradu.
Osim toga vještak je naveo da je realno očekivati da je promjena brzine
prilikom naleta na središnju ogradu bila najmanja, a obzirom na činjenicu da se radilo
o trećem udaru vozila u kojem se nalazio tužitelj. Ovo iz razloga što je udarom na
središnju ogradu brzina kretanja vozila u trenutku naleta bila najmanja, u odnosu na
nalet na vozilo oštećenika te u odnosu na nalet na desnu ogradu autoceste. Radi se
isključivo o procjeni i očekivanju, jer za konkretnije mišljenje trebalo bi raspolagati
fotografijama oštećenja središnje ograde, što još uvijek ne bi dalo decidiran odgovor
kolika je bila promjena brzine pri naletu na središnju ogradu, jer bi se za decidiran
odgovor trebalo raspolagati stupnjem oštećenja vozila pri udaru u središnju ogradu.
Vještak je naglasio da je u dopuni nalaza i mišljenja kao i temeljnom nalazu i
mišljenju kod naleta na desnu ogradu autoceste uzeo u obzir sva oštećenja koja se
nalaze na prednjoj strani vozila.
Vještak je također naveo da nije moguće da se štetni događaj odigrao na
način kako su to iskazivali vozač vozila u kojem se nalazio tužitelj R. B. i
8 Poslovni broj: 80 Pn-2303/2018-85
vozač vozila u koje je udarilo vozilo u kojem se nalazio tužitelj B. B. u spisu
naslovnog suda Pn-7295/05, jer njihovi iskazi u pogledu redoslijeda udara vozila u
pojedine zapreke tehnički nisu prihvatljivi. Naime, nije mogao prvo uslijediti udar
vozila u središnju ogradu, a potom udar u desnu zaštitnu ogradu autoceste, jer se s
obzirom na smjer kretanja vozila, oštećenje desne ograde nalazi prije nego li
oštećenje središnje ograde (listovi 237-238 spisa).
33. Nakon usmenog očitovanja vještaka punomoćnica tužitelja predložila je priklop
ovosudnog predmeta poslovni broj Pn-7205/05, kako bi se vidjelo postoji li u tom
spisu fotodokumentacija u vezi oštećenja središnje zaštitne ograde.
34. Budući da su vještaci Š. i T. nalaz i mišljenje sačinili jasno i
obrazloženo, da isti nisu u proturječnosti sami sa sobom ili s izviđenim okolnostima,
da u njihovom nalazu i mišljenju nije bilo nedostataka te se nije pojavila sumnja u
pravilnost danih mišljenja, a osobito imajući na umu da je vještak T. u
pisanim dopunama i usmenim očitovanjem detaljno i iscrpno otklonio sve prigovore
tužitelja sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje dipl. ing. T. i dr. Š.
te utvrdio:
- da je vozilo u kojem se nalazio tužitelj prvo destabilizirano na kolniku, nakon
čega je bilo u tri fizička kontakta s fizičkim zaprekama i to u kontaktu s vozilom
osiguranika tuženika, vanjskom zaštitnom ogradom i središnjom zaštitnom ogradom
- da je vozilo u kojem se nalazio tužitelj u sudaru bilo izloženo promjeni (padu)
brzine od 16 km/h sa tendencijom pomaka tijela tužitelja nešto ravno i više u lijevu
stranu
- da je udarom u ogradu i ivičnjak desnog kolnika vozilo bilo izloženo promjeni
brzine od 13 km/h te da je u toj fazi tužitelj imao tendenciju pomaka tijelom unaprijed i
u lijevu bočnu stranu
- da nije moguće utvrditi promjenu brzine vozila u kojem se nalazio tužitelj
prilikom naleta na središnju zaštitnu ogradu, jer nema fotografija, na kojima bi se
jasno vidjela oštećenja središnje ograde autoceste te nije moguće selektirati koji dio
oštećenja vozila je mogao nastati kod naleta na središnju ogradu autoceste tj. nije
moguće selektirati oštećenja koja potječu iz prvog, odnosno drugog naleta na ogradu
- da je realno očekivati da je promjena brzine prilikom naleta na središnju
ogradu bila najmanja u odnosu na brzinu kretanja vozila u trenutku naleta na vozilo
osiguranika tuženika te u odnosu na brzinu kretanja vozila u trenutku naleta na
desnu ogradu autoceste, obzirom na činjenicu da se radilo o trećem udaru vozila u
kojem se nalazio tužitelj, time da je tehnički nemoguće da bi prvo bio udar u središnju
ogradu, a potom udar u desnu zaštitnu ogradu autoceste, jer se s obzirom na smjer
kretanja vozila oštećenje desne ograde nalazi prije nego li je oštećenje središnje
ograde
- da je promjena brzine nastala udarom vozila osiguranika umješača na
srednju zaštitnu ogradu obuhvaćena u izračunu promjene brzine naletom na vanjsku
zaštitnu ogradu autoceste, jer je vještak kod naleta na desnu ogradu autoceste uzeo
u obzir sva oštećenja koja se nalaze na prednjoj strani vozila
- da su vanjska zaštitna ograda i središnja zaštitna ograda - zapreke koje su
po svojim svojstvima različite od krutih zapreka (zid i sl.), jer se radi o poluelastičnim
zaprekama koje amortiziraju nalet vozila, time da je u konkretnom slučaju vozilo na
njih naletjelo pod relativno malenim kutom pa nije riječ niti o frontalnom naletu na
poluelastičnu zapreku
9 Poslovni broj: 80 Pn-2303/2018-85
- da dijagnoze natučenja lijeve strane trbuha, natučenje lica u predjelu lijeve
strane gornje čeljusti i natučenja desnog lakta nisu objektivno medicinski utvrđene te
- da je tužitelj teoretski, u predmetnom štetnom događaju, mogao zadobiti ove
ozljede bez obzira na vezivanje ili nevezivanje sigurnosnim pojasom.
35. Obzirom na utvrđeno, da je udar vozila u kojem se nalazio tužitelj u središnju
zaštitu ogradu autoceste, bio treći fizički kontakt sa preprekom te da je realno
očekivati da je promjena brzine prilikom naleta na središnju ogradu bila najmanja u
odnosu na prethodna dva kontakta (u vozilo osiguranika tuženika i desnu zaštitnu
ogradu), obzirom da je vještak kod naleta na desnu ogradu autoceste uzeo u obzir
sva oštećenja koja se nalaze na prednjoj strani vozila te obzirom da nije moguće
selektirati oštećenja koja potječu iz udara u središnju ogradu, sud je ocijenio
nepotrebnim dokazni prijedlog tužitelja da se priklopi ovosudni predmet poslovni broj
Pn-7205/05, kako bi se vidjelo postoji li u tom spisu fotodokumentacija u vezi
oštećenja središnje zaštitne ograde, a radi izračuna promjene brzine prilikom udara
vozila u kojem se nalazio tužitelj u središnju zaštitnu ogradu.
36. Iz nalaza i mišljenja vještaka prof.dr.sc.prim. V. B. proizlazi da je
tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio udarac u područje lica - lijeve
maksilarne regije, udarac u područje lijeve polovine trbuha i udarac u područje
desnog lakta. Ozljede su bile liječene na uobičajen način. Tijekom opservacije, koja
je poduzeta zbog mogućih komplikacija koje se nisu dogodile, opisuje se da tužitelj
negira bolove i nema drugih simptoma.
Ozljede su u mogućoj uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem.
Glavobolje, koje se u medicinskoj dokumentaciji opisuju šest mjeseci po
povređivanju, a bez priloženih nalaza učinjenih u navedenom vremenskom intervalu
koji bi ukazivali na moguću uzročno-posljedičnu vezu nije s aspekta medicinskog
vještačenja u mogućnosti jasno povezati predmetno ozljeđivanje i navedene smetnje.
Vještak navodi da ukoliko oko navedenog postoje daljnje dileme, moguće je izvršiti
uvid u osobni zdravstveni karton te u pisane navode u navedenom periodu.
Vještak dalje navodi da je kod tužitelja učinjena dijagnostička obrada i
provedeno hospitalno te ambulantno liječenje po specijalistima.
U spisu priloženoj medicinskoj dokumentaciji nema elemenata koji bi ukazivali
na postojanje trajnih posljedica gore navedenih ozljeda. To proizlazi iz anamnestičkih
podataka, kliničke slike tijekom liječenja te negativne dijagnostičke obrade.
Prema spisu priloženoj medicinskoj dokumentaciji liječenje je trajalo do 1.
svibnja 2006.
Vještak navodi da je tužitelj pretrpio bol jakog intenziteta i remitentnog
karaktera 12 sati - do smirenja akutne posttraumatske neurovegetativne
simptomatologije, srednjeg intenziteta i intermitentnog karaktera jedan dan i manjeg
intenziteta još jedan dan.
Primarni strah koji se javlja u trenutku životne ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja bio je jačeg intenziteta i kratkotrajan.
U daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah, koji nastaje uslijed
tjelesnih ozljeda i njenih posljedica: jačeg intenziteta bio je u trajanju od 4 dana,
srednjeg intenziteta 10 dana (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) te manjeg
intenziteta još mjesec dana.
Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega u zbrinjavanju svakodnevnih fizioloških i higijenskih potreba i pojačanog nadzora 2 sata dnevno kroz 5 dana.
10 Poslovni broj: 80 Pn-2303/2018-85
Naruženje nije nastupilo kao posljedica ozljede nastale u predmetnom štetnom događaju (listovi 51-52 spisa).
37. Nalazu i mišljenju vještaka B. tužitelj je prigovorio u dijelu ocjene trajanja i
intenziteta bolova te ocjene potrebe za tuđom pomoći i njegom ističući da iz
otpusnog pisma proizlazi da je tužitelj u bolnici bio hospitaliziran šest dana te da se
radi o djetetu u dobi od 10 godina, koji uvijek negiraju bolove u želji da što prije izađu
iz bolnice. Tužitelj je istaknuo i da su bolovi manjeg intenziteta, koji su se povremeno
javljali kod tužitelja najviše u obliku glavobolja koje do tada tužitelj nije imao trajali
kroz sljedećih šest mjeseci, zbog čega je tužitelj bio upućen na pregled kojeg je
obavio 1. travnja 2006. Iz svega da proizlazi da su bolovi manjeg intenziteta trajali
najmanje 40 dana. Također tužitelj je istaknuo da je tuđa pomoć i njega bila potrebna
kroz razdoblje od 20 dana.
38. Na ročištu održanom 13. ožujka 2018. očitujući se na prigovore tužitelja
vještak je naveo da je ocjenu bolova i straha nastojao prilagoditi spisu priloženoj
medicinskoj dokumentaciji. Iako je činjenica da je tužitelj bio hospitaliziran također je
neupitno da se u otpusnom pismu navodi da negira bolove vjerojatno zbog primjene
analgetske terapije. Odgođeno u pregledima pedijatra i neurokirurga opisuje se
postojanja istih koje također obzirom na vremenski odmak nije neupitno i jasno
mogao povezati sa predmetnim ozljeđivanjem. Vještak je naveo da ukoliko nema
novih elemenata ostaje u cijelosti pri svojem nalazu.
Vještak se dalje očitovao da uobičajeno bolovi srednjeg i manjeg intenziteta
traju neko vrijeme koje jedino može analizirati ukoliko je spisu priložena medicinska
dokumentacija koja na isto ukazuje. Obzirom da takve dokumentacije nema i obzirom
da se tijekom hospitalizacije ne opisuje postojanje subjektivne simptomatologije
vještak nije mogao donijeti drugačije mišljenje nego što je iskazano.
Nadalje je vještak iskazao da u otpusnom pismu nema opisanih vanjskih
znakova ozljeđivanja. Međutim, da bi medicinska logika ukazivala da je tužitelj
prošao trijažno dijagnostičko terapijski tretman u kojem je na osnovu i anamnestičkih
podataka i kliničke slike i kliničkog nalaza postavljena jasna dijagnoza, učinjena RTG
obrada te ultrazvučna obrada uz hospitalizaciju u trajanju od čak 5 dana i
monitoriranje vitalnih parametara što sve vjeruje da ne bi bilo učinjeno da nije bilo
znakova ozljeđivanja i zadobivanja tjelesnih ozljeda. U otpusnom pismu nema
podataka o apliciranoj terapiji tijekom boravka u bolnici (listovi 66-67 spisa).
39. I nakon usmenog očitovanja vještaka tužitelj je naveo da je nalaz i mišljenje
vještaka B. protivan medicinskoj dokumentaciji iz koje proizlazi da je tužitelj bio
hospitaliziran 5 dana te da se u otpusnom pismu ne navodi da pri prijemu i prvom
pregledu tužitelj nema bolova.
40. U podnesku od 30. travnja 2020. tužitelj tvrdi da je negirao bolove kako bi što
prije izašao iz bolnice te kako ga ne bi ponovo poslali u bolnicu. Tvrdi da su roditelji
od tužitelja "izvukli" podatak da isti često ima jake glavobolje, te bolove između
ramena, a zbog čega je tužitelj bio potišten i premiran, nakon čega su ga roditelji
odveli na pregled i kontrolu kod neuropedijatra, koji ga je uputio na pretragu EEG 1.
travnja 2006., a nakon toga i na pregled kod neurokirurga 1. svibnja 2006.
41. Nadalje, tužitelj ističe da od predmetnog štetnog događaja pa do 1. svibnja
2006. tužitelj nije imao istih ili sličnih ozljeda, o čemu u spis dostavlja potvrdu liječnika
11 Poslovni broj: 80 Pn-2303/2018-85
primarne zdravstvene zaštite (list 149 spisa) tvrdeći da su bolovi u vratu i česte
glavobolje, koje je tužitelj trpio sve do lipnja 2006. i kasnije posljedica ozljeđivanja u
predmetnom štetnom događaju. Također navodi da je tužitelj češće izbivao iz škole
(listovi 142-147 spisa).
42. U podnesku od 19. siječnja 2021. tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju
vještaka B. u dijelu u kojem navodi da bi tužitelj u predmetnoj prometnoj nezgodi
zadobio tjelesne ozljede i njegovoj procjeni glede pretrpljenih bolova i straha te
potrebne tuđe pomoći i njege, jer iz nalaza vještaka Š. proizlazi da u sudsko-
medicinskom smislu tužitelj nije zadobio tjelesne ozljede opisane u medicinskoj
dokumentaciji, jer iste nisu objektivno medicinski utvrđene i opisane (list 201 spisa).
43. Vještak dr. B. svoj vještački nalaz i mišljenje dao je na temelju uvida u
medicinsku dokumentaciju te je utvrdio da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju
zadobio udarac u područje lica - lijeve maksilarne regije, udarac u područje lijeve
polovine trbuha i udarac u područje desnog lakta ističući da su ozljede u mogućoj
uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem te je ocijenio trajanje i jačinu fizičkih
bolova, straha i opseg tuđe pomoći i njege.
44. Kombinirano prometno i sudskomedicinsko vještačenje potvrdilo je mogućnost
nastanka ozljeda natučenja lijeve strane trbuha, natučenje lica u predjelu lijeve
strane gornje čeljusti i natučenja desnog lakta u dinamici odigravanja nastanka
predmetnog štetnog događaja za osobu na stražnjem desnom sjedalu automobila,
kao što je to bio tužitelj u konkretnom slučaju.
45. Unatoč činjenici da u otpusnom pismu nema opisanih vanjskih znakova
ozljeđivanja, tužitelju je postavljena jasna dijagnoza, učinjena RTG obrada te
ultrazvučna obrada uz hospitalizaciju u trajanju 5 dana. Također, iz prometnog dijela
kombiniranog vještačenja proizlazi da je tendencija pomaka tijela tužitelja u sudaru s
vozilom osiguranika tuženika te u sudaru sa desnom zaštitnom ogradom autoceste
bila u lijevu bočnu stranu.
46. Stoga je ovaj sud, protivno tvrdnjama tuženika, ocjenjujući nalaz i mišljenje
prometnog, sudskomedicinskog i medicinskog vještaka te kraj činjenice da iz
medicinske dokumentacije tužitelja proizlazi da je on zadobio predmetne ozljede
(nalaz i mišljenje dr. B.) utvrdio da je tužitelj upravo u predmetnom štetnom
događaju zadobio tjelesne ozljede opisane u spisu priloženoj medicinskoj
dokumentaciji - natučenje lijeve strane trbuha, lica u predjelu lijeve strane gornje
čeljusti i desnog lakta.
47. Nadalje, iz sudskomedicinskog mišljenja provedenog kombiniranog
vještačenja proizlazi da su natučenje lijeve strane trbuha, lica u predjelu lijeve strane
gornje čeljusti i desnog lakta, u dinamici kakva proizlazi iz prometnog vještačenja,
mogli nastati bez obzira na vezivanje ili nevezivanje sigurnosnim pojasom.
48. Stoga je sud utvrdio da bi tužitelj zadobio predmetne ozljede i da je bio vezan
pa su neosnovani prigovori tuženika koji se odnose na suodgovornost tužitelja zbog
nevezivanja pojasom.
12 Poslovni broj: 80 Pn-2303/2018-85
49. Međutim, sud nije prihvatio tvrdnje tužitelja da bi bolovi i potreba za tuđom pomoći i njegom trajali duže nego li je to procijenio medicinski vještak.
50. Naime, iako je tužitelj saslušan na ročištu 14. svibnja 2018. naveo da je u
bolnici bio zadržan zbog bolova u glavi i prsima te da ga je boljelo i nakon izlaska iz
bolnice, dva tjedna jače, kasnije da je trpio manje bolove te da mjesec dana nije išao
u školu, kao i da je ponekad znao otići iz škole zbog glavobolje, sud ovakav iskaz
tužitelja nije prihvatio kao istinit (list 77 spisa) te ga je ocijenio usmjerenim na
ostvarivanje uspjeha u ovom parničnom postupku. Prema mišljenju ovog suda nije
životno i logično da bi se tužitelj nakon 13 godina, osobito kraj činjenice da je u
vrijeme štetnog događaja imao 10 godina, sjećao točnog trajanja i intenziteta bolova
te navodnog trajanja izostanka iz škole.
51. Osim toga, tužitelj tijekom postupka nije dostavio u spis dokaz o navodnim
čestim izostancima iz škole zbog glavobolje. Također, iz medicinske dokumentacije
koja prileži spisu ne proizlazi da bi tužitelj trpio bolove i strah te da bi mu bila
potrebna tuđa pomoć i njega duže nego što je to procijenio medicinski vještak.
Naime, tijekom hospitalizacije medicinska dokumentacija ne opisuje postojanje
subjektivne simptomatologije. Također, u otpusnom pismu navodi se da tužitelj
negira bolove. Stoga, medicinski vještak, obzirom na vremenski odmak, nije mogao
jasno i neupitno povezati bolove spomenute u pregledima pedijatra i neurokiruga sa
posljedicama iz predmetnog štetnog događaja.
52. Jednako se očitovao i sudskomedicinski vještak, koji je u svom mišljenju
također naveo da se glavobolje na koje se tužitelj žalio mjesecima nakon predmetne
prometne nesreće ne mogu dovesti u uzročno-posljedičnu vezu s odigravanjem
štetnog događaja.
53. Zbog svega navedenog sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje dr. V.
B., budući da je isti sačinjen jasno i obrazloženo, isti nije u proturječnosti sam sa
sobom ili s izviđenim okolnostima i medicinskom dokumentacijom, a vještak je
prilikom saslušanja otkloni prigovore tužitelja, zbog čega je sud odbio prijedlog
tužitelja za izvođenje dokaza novim medicinskim vještačenjem.
54. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta
u trajanju 12 sati - do smirenja kutne posttraumatske neurovegetativne
simptomatologije, srednjeg intenziteta u trajanju 1 dan i manjeg intenziteta u trajanju
1 dan. Imajući na umu te tegobe, vrstu i lokalitet ozljeda, posebice duljinu i intenzitet
fizičkih bolova, ovaj sud smatra da u smislu članka 200. ZOO-a tužitelju pripada
pravična novčana naknada za pretrpljene fizičke bolove u iznosu 1.000,00 kuna.
55. Iz nalaza i mišljenja dalje proizlazi da je tužitelj pretrpio primarni strah koji se
javlja u trenutku životne ugroženosti istovremenog tjelesnog ozljeđivanja bio jačeg
intenziteta i kratkotrajan te sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju 4 dana,
srednjeg intenziteta u trajanju 10 dana i manjeg intenziteta u trajanju 30 dana
kumulativno. S obzirom na duljinu straha i njegov intenzitet, ovaj sud smatra da u
smislu članka 200. ZOO-a tužitelju pripada pravična novčana naknada zbog
pretrpljenog straha u iznosu zatraženih 6.000,00 kuna.
13 Poslovni broj: 80 Pn-2303/2018-85
56. Iz nalaza i mišljenja također proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i
njega i to u razdoblju od 5 dana po 2 sata dnevno, odnosno ukupno 10 sati. Sud je
temeljem odredbe čl. 223. ZPP-a utvrdio visinu cijene sata pružanja nestručne
pomoći i njege u iznosu 15,00 kuna po satu, zbog čega tužitelju pripada pravo na tu
naknadu u iznosu 150,00 kuna. Ističe se da je sud cijenu pružanja nestručne pomoći
i njege utvrdio slobodnom ocjenom, uzevši u obzir vrijeme pružanja nestručne pomoć
i njege (2005. godina) i činjenicu da se cijena sata tuđe pomoći određuje prema cijeni
sata rada NKV radnika u mjestu prebivališta tužitelja.
57. Slijedom navedenog tužitelju je određena pravična novčana naknada i to za
pretrpljene fizičke bolove 1.000,00 kuna, pretrpljeni strah 6.000,00 kuna i za tuđu
pomoć i njegu 150,00 kuna, odnosno ukupno 7.150,00 kuna, dok je tužitelj odbijen sa
preostalim dijelom zahtjeva u iznosu 4.050,00 kuna.
58. Na tako dosuđen iznos, tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate
tekuće od presuđenja do isplate sukladno članku 277. stavak 1. ZOO-a. Odluka o
visini stope zakonske zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 3. Zakona o
izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj
78/15.).
59. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 151. st. 1., čl. 154. st.
2. i čl. 155. ZPP, a trošak se odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku, koji je
odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne
novine'' 142/12 i 103/14, dalje: Tarifa) i vrijednosti predmeta spora u vrijeme
poduzimanja svake radnje.
60. Iako je tužitelj djelomično povukao tužbu, tako što je tijekom postupka
smanjivao tužbeni zahtjev, tuženiku bi pripadalo pravo na naknadu troškova koje je
imao u vezi dijela tužbenog zahtjeva za koji je zahtjev smanjen neovisno o uspjehu u
sporu, ali samo u slučaju ako bi troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora
ranijeg zahtjeva bili veći od troškova izračunatih prema vrijednosti smanjenog
tužbenog zahtjeva (tako VSRH u Rev 2603/11 od 19. veljače 2013. i dr.), što u ovom
parničnom postupku nije slučaj.
61. Stoga je u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužitelj uspio u sporu sa 64%
(prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u pogledu visine uspio je sa 64%,
dok je u pogledu osnove zahtjeva uspio sa 100%, odnosno kada se ova dva postotka
uspjeha zbroje i podijele na dva slijedi da je tužitelj uspio u postupku sa 82%; od
navedenog postotka uspjeha valja oduzeti postotak tuženika koji je u manjoj mjeri
uspio sa 18%).
62. Tako je tužitelju, priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva u visini 100
bodova, sastava tužbe u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, zastupanja na
ročištu 30. rujna 2008. u visini 50 bodova prema Tbr. 9/2 Tarife, zastupanja na
ročištu 12. siječnja 2010. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, sastava
podneska od 18. lipnja 2012. u visini 25 bodova prema Tbr. 8/3 Tarife, zastupanja na
ročištu 14. siječnja 2013. u visini 50 bodova prema Tbr. 9/2 Tarife, sastava podneska
od 15. travnja 2015. u visini 25 bodova prema Tbr. 8/3 Tarife, zastupanja na ročištu
6. studenog 2015. u visini 25 bodova prema Tbr. 9/5 Tarife, sastava podneska od 17.
kolovoza 2016. u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, zastupanja na ročištu 1.
14 Poslovni broj: 80 Pn-2303/2018-85
rujna 2016. u visini 50 bodova prema Tbr. 9/2 Tarife, sastava podneska od 3. siječnja
2018. u visini 25 bodova prema Tbr. 8/3 Tarife, zastupanja na ročištu 13. ožujka
2018. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, zastupanja na ročištu 14. svibnja
2018. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, zastupanja na ročištu 8. studenog
2018. u visini 25 bodova prema Tbr. 9/5 Tarife, zastupanja na ročištu 4. travnja 2019
u visini 25 bodova prema Tbr. 9/5 Tarife, sastava podneska 28. travnja 2020. u visini
100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, sastava podneska od 11. svibnja 2020. u visini
100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, sastava podneska od 8. lipnja 2020. u visini 100
bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, sastava podneska od 18. prosinca 2020. u visini 100
bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, sastava podneska od 11. veljače 2021. u visini 100
bodova prema Tbr. 8/1 Tarife i zastupanja na ročištu 10. studenog 2021. u visini 100
bodova prema Tbr. 9/1 Tarife.
63. Vrijednost jednog boda prema Tbr. 50 Tarife iznosi 10,00 kuna, te tužitelju
pripada iznos 15.000,00 kuna uz PDV od 25 % u iznosu 3.750,00 kuna, odnosno
ukupno 18.750,00 kuna.
64. Tužitelju je za sastav podnesaka od 18. lipnja 2012., 15. travnja 2015. i 3.
siječnja 2018. nagrada odmjerena prema Tbr. 8/3 Tarife, a ne kako je zatraženo
prema Tbr. 8/1 Tarife, jer se ne radi o odgovoru na tužbu, prigovoru protiv platnog
naloga niti o obrazloženim podnescima kojim se odgovora na navode odgovora na
tužbu ili prigovora ili se očituje na nalaz i mišljenje vještaka, već se radi o
podnescima koji ulaze u krug "ostalih" podnesaka.
65. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 28. prosinca 2017., jer isti ne
prileži spisu, niti sastav podnesaka od 25. listopada 2016., 5. ožujka 2018., 8. svibnja
2018. i 12. siječnja 2021., jer u istima tužitelj ili ponavlja ranije iznesene navode ili
dostavlja uplatnice u spis, zbog čega isti nisu bili potrebni za vođenje ove parnice u
smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.
66. Nadalje, da bi se smatralo da je na ročištu za glavnu raspravu raspravljano o
glavnoj stvari potrebno je da makar jedna stranka usmeno na ročištu iznese nove
navode ili obrazloži dotadašnje navode, koji se odnose na tražbinu o kojoj se
raspravlja. Kako se na ročištima 30. rujna 2008., 14. siječnja 2013. i 1. rujna 2016.
raspravljalo samo o procesnim pitanjima, za zastupanje na tim ročištima tužitelju je
odmjerena nagrada prema Tbr. 9/2 Tarife, a ne kako je zatraženo prema Tbr. 9/1
Tarife.
67. Tužitelju nije priznat trošak predujma za pristup vještaka Beroša i vještaka
Todorovića na ročište u ukupnom iznosu 500,00 kuna, radi usmenog očitovanja na
njegove prigovore, jer tužitelj nije uspio sa svojim prigovorima.
68. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo dosuditi parnični trošak u ukupnom
iznosu 18.750,00 kuna, odnosno razmjerno uspjehu u sporu 64 % iznos 12.000,00
kuna, kojem iznosu je valjalo dodati i cjelokupni iznos predujma za izvedeno
medicinsko vještačenje u iznosu 1.100,00 kuna.
69. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo dosuditi parnični trošak u iznosu 13.100,00 kuna.
15 Poslovni broj: 80 Pn-2303/2018-85
70. Na tako određen trošak tužitelju su dosuđene zatražene zatezne kamate koje
teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 30. st. 2.
Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17.), po
stopi određenoj odredbom čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o
obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.).
71. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 22. prosinca 2021.
Sutkinja: Ana Štimac
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu koja se podnosi
ovom sudu, u 4 istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove
presude, o kojoj odlučuje županijski sud.
Dostaviti:
- punomoćnici tužitelja
- punomoćniku tuženika
- umješaču
Rj:
- presuda nepravomoćna - kal 45 dana
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.