Baza je ažurirana 12.01.2025. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679
- 1 - Rev 2499/2017-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja i predlagatelja osiguranja M. O. iz Z., OIB: …, koga zastupa punomoćnik F. K. O., odvjetnik u Z., protiv tuženice i protivnice osiguranja M. A. d. O. iz M., OIB: …, koju zastupa punomoćnik B. I., odvjetnik u Z., radi isplate i osiguranja privremenom mjerom, odlučujući o reviziji tužitelja i predlagatelja osiguranja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-313/15-2 od 18. travnja 2017., kojom su preinačeni presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6090/12-20 od 29. listopada 2014., na sjednici održanoj 22. prosinca 2021.,
r i j e š i o j e :
I. Ukidaju se presuda i toč. II., III. i V. rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-313/15-2 od 18. travnja 2017. i predmet se u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena u dijelu kojim se pobija toč. I. izreke rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-313/15-2 od 18. travnja 2017.
III. O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1.1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici i protivnici osiguranja (dalje: tuženici) platiti tužitelju i predlagatelju osiguranja (dalje: tužitelju) 1.796.366,16 kn sa zateznim kamatama pobliže opisanima u izreci presude te je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva za iznos od 222.873,84 kn.
1.2. Prvostupanjskim je rješenjem prihvaćen i prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere radi osiguranja predmetne novčane tražbine, zabranom tuženici da otuđi i optereti nekretninu pobliže opisanu u izreci rješenja, dok je odbijen prijedlog tužitelja za određivanjem privremene mjere zabranom raspolaganja novčanim sredstvima na računima također pobliže opisanima u izreci rješenja. Ujedno je naloženo tuženici platiti tužitelju troškove postupka u iznosu od 84.229,91 kn, sa zateznim kamatama pobliže opisanima u izreci rješenja.
2.1. Drugostupanjskom presudom preinačena je u cijelosti prvostupanjska presuda kojom je, u toč. I. izreke, bio prihvaćen tužbeni zahtjev, na način da je suđeno:
„Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji glasi:
„Nalaže se tuženici M. A. d. O. platiti tužitelju M. O., 1.796.366,16 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 12. studenoga 2011. do isplate po stopi određenoj za svakopolugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 15. dana.“
2.2. Drugostupanjskim rješenjem odlučeno je:
„I. Preinačava se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6090/12-20 od 29. listopada 2014. u točkama I., II. i III. izreke, te se rješava:
Odbija se kao neosnovan zahtjev za izdavanje privremene mjere koji glasi:
„I. Radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja M. O. u iznosu od 1.796.366,16 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 12. studenoga 2011. do isplate određuje se privremena mjera zabranom protivnici osiguranja M. A. d. O. da otuđi i optereti
- cijeli svoj suvlasnički dio od 1/1 dijela nekretnine upisane na njezino ime kao 75. etaža 0/0 u podulošku 75 zk.ul.br. 766 k.o. Z. O., a koja se nekretnina u naravi sastoji od stana br. … u VIII (osmom) katu sa 75,97 čm, koji se nalazi u stambenom neboderu „A“ sa 17 katova, dva stubišta, podrumom i prizemljem u Z., Naselje S. pop. br. … u Ulici … br. … i …, sagrađenom na zk. čestici br. 902 sa 737 m2.
II. Zabilježba ove zabrane u odnosu na nekretninu iz točke I. provesti će Zemljišno-knjižni odjel Općinskog građanskog suda u Zagrebu, time da se zabrana smatra provedenom dostavom ove zabrane zemljišno-knjižnom odjelu nadležnog suda.
III. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parnice u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6090/2012 ili do drugačije odluke istog suda, ako se okolnosti zbog kojih je mjera određena kasnije promijene, tako da mjera više nije potrebna.“
II. Preinačava se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P.6090/12-20 od 29. listopada 2014. u odluci o troškovima postupka u točki V. izreke te se rješava:
Nalaže se tužitelju M. O. da tuženici M. A. d. O. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 101.575,00 kn u roku od 15 dana.
III.Nalaže se tužitelju M. O. da tuženici M. A. d. O. naknadi trošak žalbe u iznosu od 38.078,13 kn u roku od 15 dana.
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troška žalbe u iznosu od 3.468,74 kn.
V .Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.“
3. Protiv drugostupanjske presude i rješenja reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) podnio tužitelj, navodeći da istu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje drugostupanjske odluke preinače na način da se potvrde prvostupanjska presuda i rješenje, podredno da se iste odluke ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.
4. U odgovoru na reviziju, tuženica predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu. Traži troškove na ime sastava odgovora na reviziju.
5. Revizija je djelomično osnovana, a djelomično nedopuštena.
6. Kako vrijednost pobijanog dijela presude prelazi iznos od 200.000,00 kn, ovaj sud ispitao je pobijanu presudu po čl. 392.a st. 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojemu se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
6.2. U odnosu na toč. I. pobijanog drugostupanjskog rješenja, prema odredbi čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 67/08 i 139/10 - dalje: OZ) u ovršnom postupku dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.
6.3. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja, važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s time da u takvoj reviziji, a sukladno st. 3. iste zakonske odredbe, stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela, i izložiti razloge zbog kojih smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
6.4. Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži sljedeća tri elementa: određeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade za zastupanje na temelju sporazuma o naknadi za zastupanje od 6. rujna 2002., kojim su tužitelj kao odvjetnik i tuženica kao zastupana stranka ugovorili naknadu za odvjetničko zastupanje u upravnom postupku koji se vodio kod Gradskog ureda za … pod brojem Klasa: …, radi povrata oduzete imovine, a u visini od 15% od vrijednosti nekretnina koje će tuženici biti vraćene.
8. U nižestupanjskom je postupku utvrđeno da je tuženici, u spomenutom postupku radi povrata imovine, vraćena ¼ nekretnine, koju je 12. lipnja 2012. prodala kupcu I. G. za iznos od 1.600.000,00 EUR-a, od čega 15% iznosi 240.000,00 EUR-a, pri čemu je tužitelj postavio tužbeni zahtjev prema srednjem tečaju HNB za EUR na dan 11. studenog 2011., koji tečaj je manji od tečaja na dan 12. lipnja 2012.
9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud tužitelju dosudio iznos od 1.796.366,16 kn kunske protuvrijednosti prema traženom tečaju i odbio dio tužbenog zahtjeva radi isplate daljnjeg iznosa od 222.873,84 kn.
10.1. Preinačujući prvostupanjsku presudu i rješenje i odgovarajući na žalbeni navod da tužitelj, kao osoba koja je brisana iz imenika Hrvatske odvjetničke komore, nema više pravo na naplatu odvjetničkih usluga, odnosno ovlaštenje za vođenje parnice, već bi eventualno pravo na naplatu odvjetničkih usluga imao preuzimatelj njegovog odvjetničkog ureda, drugostupanjski sud obrazlaže da iz sadržaja tužbe proizlazi da je kao tužitelj u tužbi naznačen M. O. kao fizička osoba, a ne M. O. odvjetnik, kao i da isplatu tužitelj potražuje kao fizička osoba, a ne kao odvjetnik.
10.2. Osvrćući se i na navod tužitelja iz odgovora na žalbu da je prigovor tuženice o nedostatku aktivne legitimacije materijalnopravni prigovor kojega je tuženica istaknula tek u žalbi (protivno čl. 352. st. 2. ZPP), drugostupanjski sud obrazlaže da se radi o pitanju materijalnog prava na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Pa kako je Statutom Hrvatske odvjetničke komore („Narodne novine“, broj: 74/09, 90/10 i 64/44, dalje u tekstu: Statut) i to čl. 51. st. 1. propisano da ako odvjetniku prestane pravo na obavljanje odvjetništva, Izvršni odbor određuje mu preuzimatelja ureda iz redova odvjetnika istim rješenjem kojim utvrđuje da mu je prestalo pravo na obavljanje odvjetništva, a odredbom čl. 54. st. 1. Statuta propisano je da nakon dovršene likvidacije poslova ureda bivšeg odvjetnika, preuzimatelj predaje čisti prihod u gotovu novcu i preostale naplaćene tražbine s ispravama koje se odnose na potraživanje bivšem odvjetniku odnosno njegovim nasljednicima, drugostupanjski sud smatra da, nakon što je tužitelju prestalo pravo na obavljanje odvjetništva radi umirovljenja i nakon što je brisan iz imenika Hrvatske odvjetničke komore, on nema pravo naplaćivati odvjetničke usluge, već je na isto ovlašten preuzimatelj njegovog ureda u svoje ime, a za račun tužitelja. Stoga je preinačio prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke i odbio dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu iznosa od 1.796.366,16 kn kao neosnovan, a ujedno je, posljedično, preinačio i prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je određena privremena mjera, na način da je isti prijedlog odbio, sve na temelju odredbe čl. 380. st. 3. ZPP.
11. Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda u dijelu koji se tiče isticanja razloga nedostatka aktivne legitimacije tek u žalbi nije pravilno.
12. U pravu je revident kada tvrdi da je pogrešno drugostupanjski sud primijenio odredbu čl. 352. st. 2. ZPP, u situaciji kada je tuženica tek u žalbi istaknula prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja.
13. Naime, odredbom čl. 352. st. 1. ZPP određeno je da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti. Prema st. 2. istog čl. ako stranka nije tijekom prvostupanjskog postupka istaknula prigovor zastare ili prigovor radi prebijanja, odnosno neki drugi materijalnopravni ili postupovnopravni prigovor o pitanju na koji prvostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, ona taj prigovor ne može iznijeti u žalbi.
14.1. Uvidom u spis vidljivo je da je navedeni prigovor nedostatka aktivne legitimacije istaknut tek u žalbi.
14.2. U konkretnom slučaju, nisu bili ispunjeni uvjeti za razmatranje predmetnog prigovora, u smislu gore citirane odredbe ZPP, što je dovelo do počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 385. st. 2. ZPP (čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 352. st. 1. i 2. ZPP).
15.1. Budući da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 352. st. 1. i 2. ZPP, što je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, valjalo je, na temelju odredbe čl. 394. st. 4. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i toč. II., III. i V. drugostupanjskog rješenja i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.
15.2. U ponovnom postupku drugostupanjski će sud, u skladu s pravnim shvaćanjem revizijskog suda, ponovno odlučiti o žalbi tuženice podnesenoj protiv prvostupanjske presude i rješenja, otklanjajući gore navedenu relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka i uzimajući u obzir izraženo shvaćanje ovoga revizijskog suda.
15.3. Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke rješenja.
16.1. Vezano za drugostupanjsku odluku o privremenom mjeri tužitelju valja reći da, iako je naveo sudsku praksu u smislu revizijskih razloga iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP (odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2930/15 od 16. prosinca 2015. i dr.), u reviziji nije određeno naznačeno ni jedno postupovnopravno ni materijalnopravno pitanje u pogledu odluke o privremenom mjeri.
17.1. Kako revizija u dijelu koji se tiče odluke o privremenom mjeri ne sadrži određeno navedeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a revizijski sud nije ovlašten iz ukupno izloženih navoda u reviziji kreirati pravna pitanja koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ukoliko ih sam revident u reviziji nije određeno naznačio, to nisu ispunjene sve pretpostavke za razmatranje osnovanosti izjavljene revizije u tom dijelu, u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.
17.2. Stoga je na temelju čl. 392.b. st. 2. ZPP u vezi čl. 19. st. 1. OZ reviziju valjalo u tom dijelu odbaciti kao nedopuštenu i odlučiti kao u toč. II. izreke rješenja.
18. Odluka o naknadi troškova revizijskog postupka osniva se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (st. III. izreke ovog rješenja).
|
|
|
Predsjednica vijeća: Mirjana Magud, v.r. |
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.