1

Poslovni broj: 4 Us I-802/2021-6

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 4 Us I-802/2021-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje  zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja T. L. iz Ž., kojeg zastupa opunomoćenica G. Š., odvjetnica iz Ž., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg Kralja Petra Krešimira IV/1, Zagreb, kojeg zastupa opunomoćenik D. K., službena osoba, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 22. prosinca 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 561-01/19-01/236, URBROJ: 512-2501-21-18 od 10. lipnja 2021. i rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O. KLASA: UP/I 561-01/18-01/819, URBROJ: 512M2-76-21-18 od 15. ožujka 2021. te za vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje prvostupanjskom tijelu.

 

              II.                Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnoga spora.

 

Obrazloženje

 

1.               Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 561-01/19-01/236, URBROJ: 512-2501-21-18 od 10. lipnja 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O. KLASA: UP/I 561-01/18-01/819, URBROJ: 512M2-76-21-18 od 15. ožujka 2021.
2.               Navedenim rješenjem prvog stupnja je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 1. lipnja 1991. do 24. listopada 1991. (točka 1.), te je obustavljen postupak utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 25. listopada 1990. do 12. veljače 1991. (točka 2.).
3.               Tužitelj u tužbi navodi da je uz zahtjev za utvrđivanje predmetnog statusa priložio dokumentaciju iz koje proizlazi njegova pripadnost DOS-u (dragovoljačkim oružanim snagama) te je predložio saslušanje svjedoka, ali da tuženik nije zakonito proveo postupak niti saslušao sve svjedoke. Navodi da je općepoznato da u Ž. nije bilo izravnog ratnog djelovanja, odnosno borbenih akcija, ali da su se okupljali ljudi, stražarili i bili u pripravnosti za oružani sukob. Tužitelj tvrdi da svjedoci koji su saslušani iako nisu sudjelovali u oružanom otporu su svejedno stekli status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata jer su kroz odrede Narodne zaštite obavljali patrole po mjestu, vršili legitimacije osoba, stražarili na nasipu i čuvai vitalne objekte. Nadalje, tvrdi da mu je službena osoba u postupku sugerirala da se odrekne zahtjeva za razdoblje od 25. listopada 1990. do 12. veljače 1991., a za koji tužitelj raspolaže materijalnim dokazima. Poziva se na upravni spor koji je prethodio, poslovni broj: UsI-1108/2019 u kojem je predložio da se pribavi popis od 15. veljače 2007. na kojem tvrdi da se nalazi te ujedno tvrdi i da mu je usmeno rečeno da će mu za taj period biti priznat status, ali da je izigran. Smatra da tuženik raspolaže s navedenim popisom, ali da ga ne želi uzeti u obzir te tvrdi da nisu saslušani svi svjedoci koje je predložio. Predlaže Sudu pribaviti popis branitelja-dragovoljaca s područja Ž. od 15. veljače 2007. te po potrebi saslušati svjedoke A. N., I. M., A. P., D. H. i J. O., na okolnost sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu. Predlaže Sudu poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela i vratiti predmet na ponovno odlučivanje uz naknadu troška upravnoga spora.
4.               U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti ponavlja navode iz osporavanog rješenja i citira mjerodavne zakonske odredbe te navodi da su tužbeni navodi neosnovani. Navodi kako je u provedenom postupku potpuno i točno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenjeno materijalno pravo te da je iz spisa razvidno da je tužitelj naveo da traži pripadnost DOS-u Ž. za razdoblje od 1. lipnja 1991. do 24. listopada 1991., a da se odrekao zahtjeva da mu se prizna status od 25. listopada 1990. do 12. veljače 1991. Navodi i da iz izjave svjedoka Lj. B. od 3. ožujka 2021. je razvidno da nema nikakva saznanja o sudjelovanju tužitelja u Domovinskom ratu za razdoblje od lipnja 1991. nadalje, a svjedok B. Š. je u izjavi od istog datuma naveo isto. Tuženik navodi i kako je uvidom u popis osoba koje su sudjelovale u dragovoljačkim postrojbama 1990/91 od 25. listopada 1990. do 24. listopada 1991. u županjskoj posavini, a koji popis su za konkretnu ustrojstvenu sastavnicu supotpisali zapovjednici Lj. B., J. F., B. Š., L. M. i B. B. utvrđeno da tužitelj nije evidentiran za razdoblje od 1. lipnja 1991. do 24. listopada 1991. već samo za razdoblje od 25. listopada 1990. do 12. veljače 1991. Stoga navodi da je braniteljima županjske posavine predmetni status kroz pripadnost DOS-a utvrđen na temelju predanog popisa Ministarstva obrane. Predložio je Sudu odbiti tužbeni zahtjev.
5.               Radi utvrđivanja svih relevantnih činjenica u sporu, kod ovoga Suda zakazana je i održana javna rasprava 15. prosinca 2021. u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), u prisutnosti opunomoćenice tužitelja koja je ostala pri svim dotadašnjim navodima tijekom spora te dokaznim prijedlozima iz tužbe za saslušanjem predloženih svjedoka. Predložila je Sudu usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška upravnog spora pobliže zatraženog u troškovniku predanom u spis (list 33. spisa). Opunomoćenik tuženika je ostao pri navodima odgovora na tužbu te kod obrazloženja osporavanog rješenja te se protivio saslušanju predloženih svjedoka budući da su u postupku saslušani zapovjednik i relevantni svjedoci, a iskazi svjedoka predloženih u tužbi nisu od utjecaja na drugačije odlučivanje.
6.               Sud je izveo dokaze uvidom u spis i spise upravnog postupka te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7.               Iz podataka spisa proizlazi da je predmetni postupak vođen po zahtjevu tužitelja od 27. prosinca 2018. za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 25. listopada 1990. do 12. veljače 1992. i za razdoblje od 10. kolovoza 1991. do 24. listopada 1991. Uz zahtjev je priložio rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Vukovarsko-srijemske broj: 511-13-05-02036-433/3-08 od 29. svibnja 2015. o odbijanju zahtjeva tužitelja za priznanjem predmetnog statusa, spisak osoba koje su sudjelovale u dragovoljačkim postrojbama 90/91. u Ž., iskaznicu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, potvrdu od 27. rujna 2018. o stečenom statusu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u razdoblju od 18. studenoga 1991. do 19. ožujka 1992. i drugo.
8.               Postupajući po zahtjevu tužitelja, prvostupanjsko tijelo je provelo postupak, saslušalo tužitelja i svjedoke A. N. i I. M. te je zaključilo kako tzv. “Dragovoljačka oružana skupina Ž.“ nije prepoznata kao kategorija kojoj predstoji mogućnost utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, da tužitelj nije evidentiran na Spisku osoba koje su sudjelovale u dragovoljačkim postrojbama 90/91 u mjestu Ž. u traženom razdoblju te je zaključeno kako tužitelj nije bio pripadnik bilo koje sastavnice Oružanih snaga Republike Hrvatske u smislu članka 3. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17. i 98/19., dalje: ZOHBDR). Stoga je zahtjev tužitelja odbijen rješenjem Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O. KLASA: UP/I-561-01/18-01/819, URBROJ: 512M2-76-19-8 od 30. svibnja 2019. To rješenje je potvrđeno rješenjem tuženika KLASA: UP/II 561-01/19-01/236, URBROJ: 512M-0201-19-4 od 27. rujna 2021.

U upravnom sporu koji se vodio pred ovim Sudom, presudom poslovni broj: 3 UsI-1108/2019-6 od 21. veljače 2020. je poništeno navedeno rješenje tuženika i predmet je vraćen na ponovni postupak. U istome je trebalo ocijeniti sve navode žalbe tužitelja, odlučiti o cjelokupnom vremenskom razdoblju za koje je tužitelj tražio priznavanje statusa, saslušati svjedoke i uzeti u obzir svu materijalnu dokumentaciju, odnosno adekvatno provesti dokazni postupak.

9.               U izvršenju navedene presude, prvostupanjsko tijelo je saslušalo tužitelja 3. ožujka 2021., što je razvidno iz zapisnika KLASA: 561-01/19-01/67, URBROJ: 512M2-82-21-18. Iz istoga proizlazi da je tužitelj izričito zatražio priznavanje predmetnog statusa na ime pripadnosti DOS-u Ž. i to za razdoblje od 1. lipnja 1991. do 24. listopada 1991. te se odrekao zahtjeva u odnosu na priznanje statusa od 25. listopada 1990. do 12. veljače 1991. Zapisnik je vlastoručno potpisao te je stoga potvrdio navedeno i prigovori tužitelja u vezi istoga nisu osnovani.
10.          Nadalje, istoga dana su u postupku salušani relevantni svjedoci, Lj. B., koji je obnašao zapovjedne dužnosti pri odredu DOS-a Ž. koji je jedan od sastavljača popisa pripadnika postrojbe. Isti je izjavio da je tužitelj bio na osiguranjima vitalnih objekta u Županji, na straži, ali za daljnji tijek ne može ništa reći jer su nakon podjele prvog naoružanja bili na različitim mjestima i dužnostima i ne sjeća se jer je popisao dio do 1. lipnja 1991.
11.          Iz izjave svjedoka B. Š. od 3. ožujka 2021., zapovjednika odreda DOS-a Ž., i jednog od sastavljača popisa pripadnika te postrojbe, proizlazi da je tužitelj bio na osiguranju vitalnih objekata u Ž. i na straži, a o daljnjem tijeku događaja se ne sjeća.
12.          Prvostupanjsko tijelo je nakon tako provedenog postupka donijelo osporavano rješenje od 15. ožujka 2021. kojim je odbilo zahtjev tužitelja u odnosu na razdoblje od 1. lipnja 1991. do 24. listopada 1991. za priznavanje predmetnog statusa, a tuženik je isto potvrdio i odbio žalbu tužitelja osporavanim rješenjem od 10. lipnja 2021.

13.              Prema članku 3. stavku 1. točki a) ZOHBDR-a, hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga).

Stavkom 2. istog članka je propisano da pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

Stavkom 4. je predviđeno da se status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz ovoga članka dokazuje potvrdom ministarstva nadležnog za obranu odnosno ministarstva nadležnog za unutarnje poslove.

Člankom 179. stavkom 1. točkom a.) ZOHBDR-a je propisano da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

14.               Dakle, iz propisanog odredbom članka 3. stavka 1. točke a) ZOHBDR-a, a u vezi s člankom 179. stavkom 1. točkom a.) proizlazi da bi se pripadnost bilo kojoj sastavnici Hrvatske vojske, trebala dokazati prvenstveno podacima službene evidencije, a u kojoj tužitelj nije zaveden, a nije naveden niti na popisu DOS-a Ž., u razdoblju od 1. lipnja 1991. do 24. listopada 1991., već samo za razdoblje od 25. listopada 1990. do 12. veljače 1991. Stoga, ne postoje materijalni dokazi niti podaci službenih evidencija koji bi govorili u prilog činjenici da je tužitelj bio pripadnik bilo koje sastavnice Oružanih snaga Republike Hrvatske u traženom razdoblju.

K tome, tužitelj traži utvrđivanje predmetnog statusa na temelju pripadnosti tzv, „Dobrovoljačkoj oružanoj skupini Ž.“ (DOS), odnosno formaciji koju ZOHBDR ne predviđa i koja je prethodila postrojbama Hrvatske vojske. Odnosno, 25. listopada 1991. ustrojena je 131. brigada HV Ž. i svi pripadnici DOS-a su preuzeti u sastav te postrojbe.

U odnosu na razdoblje koje je prethodilo, dakle, od 1. lipnja 1991. do 24. listopada 1991. predan je popis od 1613 osoba, ovjeren od zapovjednika, od kojih je 1455 evidentirano u službenoj evidenciji o priznatim statusima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata.

15.          Dakle, s tražene osnove se status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata može utvrditi samo unutar razdoblja od 1. lipnja 1991. do 24. listopada 1991., a razdoblje prije eventualno kroz pripadnost Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, a nakon 25. listopada 1991. svi pripadnici DOS-a su preuzeti u sastav 131. brigade HV Ž.

16.              Slijedom svega iznesenoga su prvostupanjsko tijelo i tuženik pravilno zaključili da tužitelj niti je pripadao nekoj od taksativno navedenih sastavnica Oružanih snaga Republike Hrvatske predviđenih člankom 3. stavkom 1. točkom a) ZOHBDR-a, a niti iz izjava saslušanih svjedoka (zapovjednika) proizlazi da je u traženom razdoblju tužitelj obavljao borbene aktivnosti, odnosno aktivnosti stražarenja oko vitalnih objekata se ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru i djelovanju u izravnoj vezi s tim otporom, kako to predviđa odredba članka 3. stavka 2. ZOHBDR-a.

17.              Iz svih prethodno navedenih razloga, Sud nije smatrao potrebnim saslušavati predložene svjedoke, budući da su relevantni svjedoci, odnosno zapovjednici koji su i sačinili popis pripadnika DOS-a Ž., saslušani u postupku i njihove izjave su sadržane u spisu, te je izjavljeno uzeto u obzir i pravilno ocijenjeno. Stoga je Sud odbio provoditi predložene dokaze. 

18.              Slijedom navedenoga, pravilno je odbijen zahtjev tužitelja, te i njegova žalba osporavanim rješenjem tuženika jer tužitelj ne ispunjava potrebne uvjete predviđene člankom 3. stavcima 1. i 2. ZOHBDR-a za utvrđivanje predmetnog statusa u traženom razdoblju.

Stoga je Sud odbio tužbeni zahtjev u cijelosti i odlučio kao u izreci presude pod točkom I. u skladu s odredbom članka 57. stavka 1. ZUS-a.

19.              Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnog spora u skladu s odredbom članka 79. stavkom 4. ZUS-a te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnog spora, odnosno zastupanja po opunomoćenici odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

 

U Osijeku 22. prosinca 2021.

 

 

                                                                                                  Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo,v.r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).