- 1 -              Rev-x 159/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 159/2017-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đure Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ivana Vučemila člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. J. B. iz S., OIB: ..., 2. mlljt. Z. B. iz S., OIB: ..., 3. mlljt. G. B. iz S., OIB: ... i 4. M. B. iz S., OIB: ..., (nasljednici iza pok. Lj. B.), svi zastupani po punomoćniku D. R., odvjetniku u S., protiv tuženika O. b. d.d. Z., kao pravnom slijedniku iza N. b. d.d. S., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Ž. P., odvjetnici u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-994/2014-7 od 20. listopada 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku broj P-954/2013 od 24. ožujka 2014., u sjednici održanoj 22. prosinca 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I.              Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Sisku broj Gž-994/2014-7 od 20. listopada 2016. i presuda Općinskog suda u Sisku broj P-954/2013 od 24. ožujka 2014., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II.              O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja je suđeno:

 

„I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Lj. B. koji glasi:

 

Nalaže se tuženiku O. b. d.d Z., kao pravnom slijedniku N. b. d.d S., izvršiti naknadni prijenos devizne štednje sa štednih knjižica J. d.d B., G. f. Z., E. S., broj ..., vlasništvo Lj. B., u iznosu od 103,64 DEM, 7.157.280,61 ITL i 12,94 USD, potom s knjižice broj ..., vlasništvo Lj. B., u iznosu od 31.791.668,14 ITL, na ime tužitelja Lj. B., sve preračunato u Euro na dan prijenosa, zajedno sa kamatom od 5 % godišnje tekućom od 1. siječnja 1992.g pa do isplate, kao i da mu naknadi trošak postupka, sve u roku 15 dana,

 

kao neosnovan.

 

II Nalaže se tužitelju Lj. B. da tuženiku O. b. d.d. Zadar plati trošak ovog postupka u iznosu od 5.000,00 kn u roku 15 dna.“

 

2. Presudom suda drugog stupnja je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja tužitelji su podnijeli reviziju pozivom na odredbu članka 382. stavak 2. točka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlažu da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu u smislu revizijskih navoda, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, te tuženika obveže na plaćanje troškova parničnog postupka. 

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tužitelja je osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži da izvrši prijenos iznosa devizne štednje sa štednih knjižica J. d.d B., G. f. Z., E. S., broj ..., u iznosu od 103,64 DEM, 7.157.280,61 ITL i 12,94 USD, te štedne knjižice broj ... u iznosu od 31.791.668,14 ITL, sve preračunato u Euro na dan prijenosa.

 

7. U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:

 

- da je sada pok. Lj. B. imao deviznu štednu knjižicu kod J. d.d B., G. f. Z., E. S., na dan 27. travnja 1991.,

 

- da je sada pok. Lj. B. bio jugoslavenski državljanin koji je radio u Italiji, s tim da je hrvatsko državljanstvo ishodio tijekom 2005. (Domovnicu je dobio 15. srpnja 2005.),

 

- da se Lj. B. 6. srpnja 1992. prvi put obratio H. g. b. sa zahtjevom za prijenos deviznih sredstava, dok se tuženiku kao pravnom slijedniku N. b. d.d. S., obratio sa zahtjevom za naknadni prijenos devizne štednje dana 28. srpnja 2005.,

 

- da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 5. listopada 2005., i da je tuženik istaknuo prigovor zastare potraživanja.

 

8. Na temelju takvog činjeničnog utvrđenja, sudovi nižeg stupnja su prihvatili prigovor zastare istaknut po tuženiku i odbili tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

8.1. Obrazlažući razloge takve odluke sudovi nižeg stupnja se pozivaju na odredbe Zakona o pretvaranju deviznih depozita građana u javni dug Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 106/93 - dalje: Zakon o pretvaranju) i Pravilnika o utvrđivanju uvjeta i načina pod kojima građani mogu prenijeti svoju deviznu štednju s organizacijske jedinice banke čije je sjedište izvan Republike Hrvatske na banke u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 19/94 - dalje: Pravilnik), uz prosudbu da se na zahtjev tužitelja ima primijeniti opći zastarni (petogodišnji) rok iz odredbe članka 371. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), te su zaključili da je u konkretnom slučaju protekao rok u kojem je tužitelj mogao podnijeti zahtjev za naknadni prijenos. Naime, sudovi nižeg stupnja su zaključili da je tužitelju zastarni rok počeo teći od dana kada je isti mogao zahtijevati prijenos stare devizne štednje, dakle tijekom 1994., kada je donesen Pravilnik koji je uređivao postupak podnošenja zahtjeva i uvjete, te s obzirom da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 5. listopada 2005., tužitelju je protekao petogodišnji rok za podnošenje zahtjeva za naknadni prijenos devizne štednje.

 

9. Prema odredbi članka 382. stavak 2. ZPP u slučajevima u kojima reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

9.1. Prema odredbi stavka 3. toga članka u reviziji iz članka 382. stavak 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

9.2. Navedene pretpostavke iz članka 382. stavak 3. ZPP moraju biti kumulativno ispunjene.

 

10. Revident je u reviziji naznačio sljedeće pitanje:

 

„Kada je počela teći zastara potraživanja tužitelja za naknadnim prijenosom svoje devizne štednje prema bankama sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, a sukladno gore navedenim propisima, odnosno da li je rok za podnošenje ovakovih zahtjeva počeo teći s danom donošenja Pravilnika o utvrđivanju uvjeta i načina pod kojima građani mogu prenijeti svoju deviznu štednju s organizacijske jedinice banke čije je sjedište izvan RH na banke u RH?“

 

10.1. Obrazlažući razloge važnosti za naznačeno pitanje revident se pozvao na odluku Ustavnog suda broj U-III-2725/2009 od 17. lipnja 2010., te odluku ovoga suda broj Rev-2478/2010 od 9. srpnja 2014.

 

11. Ovaj sud je ocijenio da je riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

11.1. Sukladno odredbi članka 392.a stavak 2. ZPP revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a zbog kojeg je podnesena.

 

12. Polazeći od toga da je tužitelj bio vlasnik deviznih štednih uloga kod J. d.d. B., G. f. Z., E. S., te da ispunjava sve uvjete iz članka 4. Pravilnika za prijenos svoje devizne štednje na neku od banaka u Republici Hrvatskoj, ali da je zahtjev za naknadni prijenos devizne štednje tuženiku podnio tek 28. srpnja 2005., sudovi nižeg stupnja, primjenom odredbe članka 371. ZOO su zaključili da je u konkretnom slučaju protekao opći zastarni rok u kojem je tužitelj mogao podnijeti zahtjev za naknadni prijenos.

 

13. Ocjena je ovog suda da izraženo shvaćanje sudova nižeg stupnja nije pravilno - da je u konkretnom slučaju nastupila zastara tražbine i da su prigovori tuženika osnovani.

 

13.1. Međutim, sudovi nižeg stupnja su pravilno zaključili da se, budući Pravilnikom nije određen rok do kada svi vlasnici, koji to nisu uspjeli do 6. srpnja 1992., trebaju prenijeti devizne depozite, naknadni prijenos deviznih depozita ne može izvršiti bez ikakvih ograničenja.

 

14. Naime, točno je da niti Zakon o pretvaranju deviznih depozita ni Pravilnik ne propisuju rok kada zapravo nastupa zastara prava na traženje naknadnog prijenosa, ali to samo po sebi ne znači da je u konkretnom slučaju, kad prestane koji od razloga nemogućnosti ostvarivanja prava iz članka 4. Pravilnika, isključena primjena redovitih zastarnih rokova iz općeg obveznopravnog propisa.

 

15. Prema pravnom shvaćanju ovog suda zastarni rokovi u ovom slučaju počinju teći od dana kada su prestali razlozi spriječenosti za podnošenje zahtjeva za naknadni prijenos naznačeni u članku 4. Pravilnika, odnosno ako zastarijevanje nije moglo početi teći zbog nekog zakonskog uzroka, ono počinje teći kad taj uzrok prestane (članak 384. stavak 1. ZOO).

 

16. Zbog toga je opći (petogodišnji) zastarni rok u konkretnom slučaju počeo teći onog dana kada je tužitelj pribavio domovnicu, tj. 15. srpnja 2005., s tim da je tužba podnesena 5. listopada 2005., slijedom čega je tužba podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka.

 

17. Naime, takvo shvaćanje, koje se nadovezuje na shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske (Odluka broj U-III-2725/09 od 17. lipnja 2010., U-III-2777/13 od 18. studenoga 2016.), izraženo je i u odlukama ovog suda broj Rev-2508/11-2 od 18. listopada 2016., Rev x-212/17-2 od 5. studenoga 2019. i dr., u kojima se navodi da primjena redovitih zastarnih rokova iz općeg obveznopravnog propisa nije isključena kada prestane razlog zbog kojeg vlasnici deviznih štednih uloga nisu bili u mogućnosti ostvarivati svoja prava iz članka 4. Pravilnika, odnosno ako zastarijevanje nije moglo početi teći zbog nekog zakonskog uzroka, počinje teći kada taj uzrok prestane (članak 384. stavak 1. ZOO).

 

18. Zbog pogrešnog pravnog pristupa u postupku koji je prethodio reviziji, to u konkretnom slučaju nisu utvrđene sve činjenice važne za donošenje odluke u ovom sporu. Zbog navedenog, nema uvjeta za preinaku pobijane presude pa je na temelju odredbe članka 395. stavak 2. ZPP, valjalo prihvatiti reviziju tužitelja i odlučiti kao u izreci ovog rješenja (točka I. izreke).

 

19. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima (u smislu odredbe članka 164. stavak 4. ZPP).

 

20. Odluka o troškovima postupka povodom revizije temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP (točka II izreke).

 

Zagreb, 22. prosinca 2021.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Đuro Sessa, v.r.