1             Poslovni broj: 2 Us I-889/2021-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5                                                 Poslovni broj: 2 Us I-889/2021-6

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarki Ljiljane Vasiljević i Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužiteljice K. D., iz K…, koju zastupa opunomoćenik D. P., odvjetnik u K…, protiv tuženika Ministarstva obrane, Glavnog tajništva, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Z…, kojeg zastupa službena osoba I. T., radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 22. prosinca 2021.,

p r e s u d i o   j e

              I. Poništava se rješenje Ministarstva obrane, Glavnog tajništva, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II-561-01/19-01/166, URBROJ: 512-2501-21-17 od 31. svibnja 2021. godine.

              II. Poništava se točka 2. rješenja Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I-561-01/20-01/347, URBROJ: 512M2-50-21-5 od 25. veljače 2021., te se u tom dijelu upravni postupak obustavlja.

              III. U odnosu na žalbu tužiteljice K. D. izjavljenu protiv točke 1. rješenja Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I-561-01/20-01/347, URBROJ: 512M2-50-21-5 od 25. veljače 2021., predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I-561-01/20-01/347, URBROJ: 512M2-50-21-5 od 25. veljače 2021., donesenim u ponovnom postupku,  odbijen je zahtjev tužiteljice za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za pokojnog supruga P. D. (točka 1. izreke rješenja), te je utvrđeno da je potvrdom Ministarstva obrane, KLASA: 034-01/13-01/06, URBROJ: 512M-53-13-15 od 4. studenog 2013., neistinito potvrđen podatak o pripadnosti tužiteljičina supruga Narodnoj zaštiti, te da spomenuta potvrda nema pravni učinak. Predmetni se zahtjev tužiteljice podnesen je po osnovi pripadnosti njenog supruga Narodnoj zaštiti Grabrik.
2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-561-01/19-01/166, URBROJ: 512-2501-21-17 od 31. svibnja 2021., odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja.
3. Tužiteljica osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, da osporavano rješenje nije uredno dostavljeno tužiteljici, a da je prvostupanjsko rješenje kontradiktorno. Ističe da svi svjedoci saslušani u postupku potvrđuju činjenicu pripadnosti P. D. Narodnoj zaštiti. Osporava ovlast prvostupanjskog tijela da neistinitom utvrdi potvrdu od 4. studenog 2013. godine. Tužiteljica predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje, u osnovi, kod navoda osporavanog rješenja i predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
5. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je donesena osporena odluka, u spisu ovosudnog spora vođenog pod poslovnim brojem 4 UsI-659/2019, te u spis ovoga upravnog spora.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
7. Hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je kao dragovoljac i pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (ZNG, Hrvatske vojske, Ministarstva obrane, Policije, Ministarstva unutarnjih poslova, Hrvatskih obrambenih snaga (HOS-a) te pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je u njima proveo najmanje 5 mjeseci do 24. prosinca 1991. godine), organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, odnosno suvereniteta Republike Hrvatske u bilo kojem razdoblju Domovinskog rata (čl. 2. st. 1. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, „Narodne novine“, broj 174/04, 92/05, 2/07, 107/07 i 65/09). Odredbom stavka 2. navedenoga članka propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. toga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. godine.
8. Prema članku 3. stavku 1. ZHB-a, hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. Odredbom stavka 2. navedenoga članka propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. toga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. godine.
9. Radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja, zakonska pretpostavka odgovarajuće institucionalne/formacijske pripadnosti i pretpostavka bitnih obilježja ratnog angažmana propisane su kumulativno. Izostanak makar jedne od navedenih pretpostavki čini zapreku za priznavanje braniteljskog statusa. Za razliku od pripadnika Oružanih snaga, u odnosu na pripadnike naoružanih odreda Narodne zaštite propisane su i dodatne pretpostavke iz članka 3. stavka 1. točke b)-f) ZHB-a.
10. Spisu predmeta upravnog postupka, što ga je tuženik dostavio Sudu uz odgovor na tužbu, ne prileže zapisnici o iskazu tužiteljice ni o iskazima svjedoka L. H. i J. B.. Riječ je o dokazima na koje su se javnopravna tijela pozvala obrazlažući osporavana rješenja. Pri takvom stanju spisa spora, Sud zasad ne može zakonitom ocijeniti točku 1. prvostupanjskog rješenja, niti drugostupanjsko rješenje u dijelu kojim je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv točke 1. prvostupanjskog rješenja. Pritom bi daljnje vođenje spora radi pribave nedostajućeg bilo protivno načelu učinkovitosti (čl. 8. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS, ovdje vezano uz čl. 32. st. 4. toga Zakona).
11. Nadalje, predmetni upravni postupak pokrenut je na zahtjev stranke, u upravnoj stvari utvrđivanja braniteljskog statusa. Po prirodi stvari, odluka u takvom postupku može biti favorabilna ili negativna. Međutim, odluka ne može biti onerozna, što točka 2. prvostupanjskog rješenja jest. Kroz upravnu praksu je razvijena, a upravnosudskom praksom potvrđena, mogućnost donošenja rješenja (upravnog akta) kojom je utvrđuje da sadržaj pojedine potvrde nije vjerodostojan. No, o tome se odlučuje u postupku što se pokreće po službenoj dužnosti, u upravnoj stvari utvrđivanja nevjerodostojnosti potvrde. Pritom je stranci potrebno na način propisan Zakonom o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, u nastavku teksta: ZUP) omogućiti sudjelovanje u postupku, uključujući omogućavanje izjašnjenja o činjenicama odlučnima za rješavanje upravne stvari. Usto, rečene dvije vrste predmeta (priznavanje statusa hrvatskog branitelja, odnosno utvrđivanja nevjerodostojnosti potvrde), ne mogu biti spojene u jedan postupak, jer posrijedi nisu prava ili obveze stranaka koje se temelje na istoj pravnoj osnovi i na istome ili sličnom činjeničnom stanju, u smislu članka 44. stavka 1. ZUP-a. U tom dijelu, dakle, ne postoje pravne pretpostavke za odlučivanje o vjerodostojnosti potvrde u postupku rješavanja upravne stvari priznavanja braniteljskog statusa (čl. 46. st. 5. ZUP-a). To nije zapreka da nadležno javnopravno tijelo po službenoj dužnosti pokrene novi, zaseban postupak utvrđivanja nevjerodostojnosti potvrde.
12. Sukladno prethodnom, Sud je, primjenom članka 58. stavka 1. ZUS-a, poništio drugostupanjsku odluku. U dijelu što se odnosi na točku 2. prvostupanjskog rješenja Sud je ujedno sam riješio stvar, poništenjem te točke prvostupanjske odluke i obustavom postupka u dijelu što se odnosi na točku 2. navedenog rješenja. Preostaje ponovno odlučiti o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv točke 1. prvostupanjskog rješenja, pa je u tom pogledu predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak.
13. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, te uzevši u obzir propisana oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi, tužiteljica nije pozvana na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbama članka 22. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine,“ broj 118/18) i članka 135. ZHB-a.

U Rijeci 22. prosinca 2021.

                            S u d a c   

             dr. sc. Alen Rajko, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv točki I. i III. izreke ove presude žalba nije dopuštena (čl. 66.a st. 1. ZUS-a).

              Protiv točke II. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.