Poslovni broj: 8 UsI-2196/21-10

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu,
uz sudjelovanje sudske zapisničarke Maje Colić, u upravnom sporu tužitelja Pomorsko
športsko društvo „Š.“ iz S., , OIB…, zastupanog po
opunomoćeniku A. B., odvjetnik u S., , protiv
tuženika Ministarstva financija, Carinska uprava, Područni carinski ured S., , zastupanog po opunomoćenicima N. G. i J.
C., zaposlenicima tuženika, radi posebne naknade za nezakonito obavljanje
djelatnosti na pomorskom dobru bez koncesije, nakon neposredne i javne rasprave
zaključene 14.prosinca 2021. godine, u prisutnosti stranaka, 22. prosinca 2021.
godine,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva
financija, Carinska uprava, Područni carinski ured S., KLASA: UP/I-471-01/20-
11/36, URBROJ: 513-02-8008/7-21-2 od 17. svibnja 2021. godine.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao
neosnovan.

Obrazloženje

1. U pravodobno podnijetoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/I-471-
01/20-11/36, URBROJ: 513-02-8008/7-21-2 od 17. svibnja 2021. godine tužitelj je u
bitnom naveo: da kao sportski klub se ne bavi gospodarskom djelatnosti pa da ne može
ostvarivati gospodarsku korist te da kao sportski klub ne može biti obveznik poreza na
dobit jer obavlja djelatnost koja se smatra općekorisnom za društvenu zajednicu; da
tuženik kod donošenja rješenja nije cijenio odredbe Zakona o financijskom poslovanju
i računovodstvu neprofitnih organizacija (čl. 22); da sva sredstva koja tužitelj uprihodi,
ulaže u pomorsko dobro na području športske luke Š., čime je financijsko
poslovanje tužitelja usklađeno s odredbama Zakona o pomorskom dobru i morskim
lukama; da se na tužitelja ne može primjenjivati članak 89. stavak 7. Zakona o
koncesijama („Narodne novine“, broj: 69/17); da obuhvat nekretnina na kojem je
smještena športska luka Š.je u postupku evidentiranja pomorskog dobra koji vodi
Općinsko državno odvjetništvo u S. još od 2015. godine i da još nije okončan; da
je tužitelj pokrenuo inicijativu za provođenje postupka javnog prikupljanja ponuda u
svrhu dodjele koncesije na pomorskom dobru na predjelu postojeće športske luke
Š., čime je defacto učinio sve što je zakonom bilo moguće u pogledu ishođenja
koncesije na pomorskom dobru; da tužitelj na predmetnom dijelu pomorskog dobra -

-2- Poslovni broj: 8 UsI-2196/21-10

športske luke Š. posluje više desetaka godina, te je u stvarnosti i izgradilo športsku
luku u današnjem obliku i obuhvatu, obzirom da je tužitelj kroz navedeno razdoblje sva
uprihođena sredstva uložio u izgradnju i održavanje športske luke i njene
infrastrukture, tako da je istu unapređivao i štitio pomorsko dobro, čime je zapravo
činio poboljšice na općem dobru; da je tužitelj udruga sa svojstvom pravne osobe čiji
Statut i područje djelovanja su usmjereni među ostalim i na vođenje brige o dogradnji
i tehničkoj opremljenosti luke, lučke infrastrukture i drugih objekata unutar obuhvata
same športske luke. Poziva se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-
III-5472/21 od 04. travnja 2013. godine. Tužbenim zahtjevom je zatražio da se poništi
rješenje tuženika. Popisao je trošak sastava tužbe u iznosu od … kn uvećano
za PDV- od 25% u iznosu od … kuna i sudsku pristojbu, te je zatražio da se
tuženiku naloži isplata istih troškova.

2. Tuženik je dostavio odgovor na tužbu u kojem je u bitnom ostao kod
obrazloženja osporenog rješenja. Naveo je da je činjenično stanje pravilno utvrđeno te
da je materijalno pravo pravilno primijenjeno; da presudna činjenica kod donošenja
rješenja kojim je tužitelju utvrđena posebna naknada za nezakonito obavljanje
djelatnosti bez koncesije, te mu je obračunata imovinska korist stečena nezakonitim
obavljanjem djelatnosti bez koncesije je bila da je tužitelj gospodarskim korištenjem
pomorskog dobra za svoje potrebe pomorsko dobro isključio od opće uporabe, a da
mu za to nije dodijeljena koncesija; da prigovor tužitelja da dobit ostvarena na
pomorskom dobru nije dobit ostvarena na temelju obavljanja gospodarske djelatnosti
jer se takvom djelatnosti ne bavi je neosnovan, je je nadzorom utvrđeno da je tužitelj
u razdoblju obuhvaćenom nadzorom ostvarivao prihode od gospodarske djelatnosti
između ostalih i: prihode od naplate vezarine, prihode od usluga (naplata pumpe,
dizalice, traktora), prihode od najma prostora te refundacija i ostalih prihoda; da sam
tužitelj navodi da se radi o športskoj luci Š., a da je nadzorom utvrđeno da su u
istoj lučici zatečeno … brodova i jahti koje su registrirane za gospodarsku djelatnost;
da se navedena plovila sukladno članku 42., članku 81. stavak 2. i 3., članku 82.
Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama i članku 10. Uredbe o razvrstavanju
luka otvorenih za javni promet i luka posebne namjene, nikako ne bi smjela nalaziti u
luci posebne namjene - športskoj luci Š., za privez i smještaj kojih je tužitelj
nezakonito ostvario prihode (imovinsku korist); da iznijeti argumenti tužitelja: - da kao
sportski klub sukladno odredbama Zakona o porezu na dobit ne može biti obveznik
poreza na dobit; - da sukladno članku 22. stavak 7. Zakona o financijskom poslovanju
i računovodstvu neprofitnih organizacija, novčani iznos utvrđen nadzorom predstavlja
vlastiti izvor imovine tužitelja a ne nezakonito utvrđenu imovinsku korist ostvarenu iz
nezakonitog obavljanja djelatnosti; - da se na tužitelj ne može primjenjivati odredba
članka 89. stavak 7. Zakona o koncesijama jer je isti svoju obvezu iz korištenja
pomorskog dobra podmirio uplatama, kako je utvrđeno rješenjem, te da je tužitelj
načelno obavljao dopušteni posao (naplata veza), te da je privremeno osigurao red na
pomorskom dobru; - da je postojeća športska luka Š. u postupku evidentiranja
pomorskog dobra još od 2015. godine i da taj postupak još nije okončan; - da je isti
udruga sa svojstvom pravne osobe čiji Statut i područje djelovanja su usmjereni među
ostalim i na vođenje brige o dogradnji i tehničkoj opremljenosti lučice, lučke
infrastrukture i drugih objekata unutar obuhvata same športske lučice; - da sva
sredstva koja uprihodi, ulaže u pomorsko dobro na području športske lučice Š., te
da istu unapređuje i štiti pomorsko dobro, čime zapravo čini poboljšice na općem
dobru, se ne mogu prihvatiti jer je tužitelj gospodarskim korištenjem pomorskog dobra
za svoje potrebe to pomorsko dobro isključio od opće uporabe, a da mu za to nije

-3- Poslovni broj: 8 UsI-2196/21-10

dodijeljena koncesija a da je pri tome nezakonito koristeći pomorsko dobro u luci
posebne namjene - športskoj luci Š., tužitelj ostvarivao prihode obavljanjem
nezakonite gospodarske djelatnosti od smještaja plovila registriranih za obavljanje
gospodarske djelatnosti. Predložio je da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

3. Osporenim rješenjem u točki I.1. izreke rješenja tužitelju je utvrđena obveza
po osnovi posebne naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti bez koncesije, stalni
i promjenjivi dio, za razdoblje od 01. siječnja 2018. do 28. ožujka 2019. godine u
iznosima kako je navedeno u rješenju Točkom I.2. izreke rješenja utvrđuje se i
oduzima od tužitelja imovinska korist ostvarena nezakonitim obavljanjem djelatnosti
bez koncesije u iznosu navedenom u rješenju. Točkom I. 3. utvrđeno je da je tužitelj
uplatio utvrđenu obvezu stalnog i promjenjivog dijela naknade s obilježjem naknade za
koncesiju navedenu u točci I.1. izreke rješenja. Točkama II. do V. izreke rješenja
tužitelju je naloženo da utvrđeni iznos imovinske koristi ostvarene nezakonitim
obavljanjem djelatnosti bez koncesije uplati u korist Državnog proračuna RH i da
dostavi dokaz o uplati, te nakon toga da provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim
knjigama, uz upozorenje da u slučaju neizvršenja uplate će se naplata provesti
ovrhom.

4. Na ročištu od 14. prosinca 2021. godine opunomoćenik tužitelja je iskazao
da ostaje u cijelosti kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva. Istakao je u navodu da
tužitelj kao športska udruga ne ostvaruje zaradu komercijalnim obavljanjem djelatnosti,
odnosno da eventualni višak prihoda tužitelj ulaže u pomorsko dobro i u unapređenje
svoje registrirane djelatnosti. Popisao je trošak sastava tužbe sastava podneska od

10. lipnja 2021. godine i trošak pristupa (zastupanja) na ročištu, za svaku radnju u
iznosu od … kn uvećano za PDV od 25 %. Opunomoćenici tuženika je iskazali
su da ostaju kod odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja.

5. U dokaznom postupku pregledana je tužba, osporeno rješenje tuženika od

17. svibnja 2021. godine, odgovor na tužbu te se pregledao sudski spis i spis upravnog
tijela dostavljen uz odgovor na tužbu. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga i
nisu popisale trošak.

6. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir
navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, odnosno da li je
rješenjem zakonito tužitelj obvezan na plaćanje posebne naknade s obilježjem
naknade za koncesiju ( stalni i promjenjivi dio) za navedena razdoblja, te da li je
zakonito utvrđena i oduzima se imovinska korist ostvarena nezakonitim obavljanjem
djelatnosti na pomorskom dobru u navedenom razdoblju.

Sporno je među strankama da li je tužitelj nezakonito koristio pomorsko dobru u luci posebne namjene - športskoj luci Š.

Kako tužitelj osporava osnovu za po kojoj mu je utvrđena obveza a ne osporava
pravilnost samog obračuna, to nema potrebe da se u ovom upravnom sporu posebno
ocjenjuje i obrazlaže pravilnosti obračuna naknade i utvrđenja imovinske koristi.

8. Iz spisa upravnog tijela proizlazi: da je Ministarstvo financija, Carinska
uprava, Područni carinski ured S. obavilo nadzor obračunavanja i plaćanja naknade
za koncesiju, ugovora o podkoncesiji, podugovora i ugovora s takvim svojstvom

-4- Poslovni broj: 8 UsI-2196/21-10

sklopljeni sklopljeni s koncesionarom, a koji su formalno i/ili sadržajno vezani uz ugovor
o koncesiji, obavljanje djelatnosti za koje je potrebna koncesija, bez dodjeljene
koncesije ili prekoračenjem opsega i sadržaja koncesije, za razdoblje od 01. siječnja

2018. do 28. ožujka 2019. godine kod tužitelja, o čemu su sastavljen zapisnik od

03.lipnja 2020. godine, na koji zapisnik je tužitelj podnio prigovor.

9. Prema članku 3. stavku 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama
(Narodne novine, broj: 158/03,100/04, 141/06,38/09,123/11. i 56/16, dalje: ZoPDML-
a) pomorsko dobro je opće dobro do interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu
posebnu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan ovim
Zakonom.

Člankom 7. stavak 1.ZoPDML-a propisano je da se za posebnu uporabu ili
gospodarsko korištenje pomorskog dobra može u zakonom propisanom postupku
fizičkim i pravnim osobama dati koncesija. Prema stavku 2. istog članka za obavljanje
djelatnosti na pomorskom dobru koja ne isključuje niti ograničuje opću upotrebu
pomorskog dobra, pravnim i fizičkim osobama daje se koncesijsko odobrenje.
Odredbom članka 16. ZoPDML-a propisano je da je koncesija pravo kojim se
dio pomorskog dobra djelomično ili potpuno isključuje iz opće upotrebe i daje na
posebnu upotrebu ili gospodarsko korištenje pravnim osobama i fizičkim osobama
registriranim za obavljanje obrta. Prava i obveze na temelju koncesije nastaju
sklapanjem ugovora o koncesiji. Opseg i uvjeti posebne upotrebe ili gospodarskog
korištenja, uređuju se odlukom i ugovorom o koncesiji, a u skladu s odredbama ovog
Zakona i propisa donesenih na temelju ovog Zakona.

Člankom 38. ZoPDML-a propisano je da se pravnim osobama i fizičkim
osobama koje su registrirane za obavljanje obrta može dati koncesijsko odobrenje za
obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru koje ne isključuje niti ograničuje opću
upotrebu pomorskog dobra. Koncesijsko odobrenje daje se za obavljanje djelatnosti
na 1. morskoj obali, 2. unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike
Hrvatske. Koncesijsko odobrenje daje se na zahtjev na rok od 5 godina.
Člankom 81. stavak 2. ZoPDML-a propisano je da se koncesija za luku posebne
namjene – sportsku luku može dodijeliti udruzi registriranoj za obavljanje sportske
djelatnosti.

Člankom 68. Zakona o koncesijama („Narodne novine“, broj:69/17, 107/17,
dalje: ZoK-a) propisano je da za vrijeme trajanja ugovora o koncesiji, koncesionar
može s trećim osobama sklopiti podugovor i/ili ugovor o podkoncesiji radi: a) izvođenja
određenih radova ili pružanja pojedinih usluga iz ugovora o koncesiji u manjem
opsegu, b) radi obavljanja sporednih djelatnosti.

Člankom 12. st. 1. ZoK-a propisano je da je zabranjeno svako obavljanje djelatnosti za koje je potrebna koncesija, a obavlja se bez dane koncesije.

Člankom 89. st. 1. Zakona o koncesijama propisano je da ako se u postupku
nadzora utvrdi da koncesionar obavlja djelatnost koncesije izvan opsega koji je
određen ugovorom o koncesiji, odnosno da druga osoba djelatnost za koju je
propisano da se obavlja na temelju koncesije obavlja bez koncesije ili prekoračenjem
opsega i sadržaja koncesije, inspektor donosi rješenje kojim se utvrđuje obveza i
nalaže uplata iznosa posebne naknade za nezakonito obavljane djelatnosti bez
koncesije. Stavkom 2. istog članka propisano je da obveza plaćanja naknade s
obilježjem naknade za koncesiju nastaje obavljanjem djelatnosti u okolnostima iz st. 1.
ovog članka. Stavkom 3. istog članka propisao je da se iznos naknade s obilježjem
naknade za koncesiju utvrđuje na temelju činjenica utvrđenih prema njihovoj
gospodarskoj biti i pripadajućim najvišim iznosima koji se obračunavaju primjenom

-5- Poslovni broj: 8 UsI-2196/21-10

kriterija koji su posebnim zakonom propisani za određivanje visine nakade za
koncesiju. Prema stavku 6. istog članka utvrđenje i plaćanje naknade s obilježjem
naknade za koncesiju ne predstavlja ozakonjenje nezakonitog obavljanja djelatnosti iz
stavka 1. ovoga članka i ne može se smatrati osnovom za stjecanje prava koncesije te
ne isključuje obvezu oduzimanja imovinske koristi ostvarene nezakonitim obavljanjem
djelatnosti, kao ni pravo na naknadu svake druge štete koja je nastala zbog
nezakonitog obavljanja djelatnosti.

Stavkom 7. istog članka propisano je da će se, ako posebnim propisom nije
drukčije propisano, imovinska korist ostvarena nezakonitim obavljanjem djelatnosti
oduzeti rješenjem iz stavka 1. ovoga članka kojim se utvrđuje obveza i nalaže uplata
iznosa naknade s obilježjem naknade za koncesiju. Na uvjete i način oduzimanja
imovinske koristi primjenjuju se odredbe posebnih zakona i propisaa donesenih na
temelju posebnih zakona. U svakom slučaju, oduzeta imovinska korist neće se umanjiti
za iznos sredstava na bilo koji način uloženih u nezakonito obavljanje djelatnosti.
Imovinska korist koja se ne može ili može pouzdano utvrditi na temelju poslovnih knjiga
ili evidencija mora se procijeniti, odgovarajućom primjenom odredbi o procijeni porezne
osnovice sukladno propisu kojim se uređuje porezni postupak. Ako ovim Zakonom,
posebnim zakonima i propisima donesenim na temelju posebnih zakona nisu uređeni
ili nisu u cijelosti uređeni uvjeti i način oduzimanja imovinske koristi, na odgovarajući
način se primjenjuju propisi kaznenog prava kojima se uređuje oduzimanje imovinske
koristi. Stavkom 8. istog članka je propisano da u slučaju iz stavka 1. ovoga članka
zapisnik o provedenom nadzoru se dostavlja državnom odvjetništvu i tijelu javne vlasti,
odnosno pravnoj osobi koja je u skladu s ovim Zakonom i posebnim zakonom nadležna
za davanje koncesije u odnosnom području.

Člankom 16. Točka A. Uredbe o postupku davanja koncesije na pomorskom
dobru („Narodne novine“, broj: 23/04 do 10/17) određeni su kriteriji za utvrđivanje
početnog iznosa stalnog i promjenjivog dijela naknade za koncesiju na pomorskom
dobru ( turističko-ugostiteljska djelatnost,) prema tablici 1, kao Prilog 1, koja je sastavni
dio Uredbe.

10. Iz navedenih odredbi ZoK-a vidljivo je da postoji zakonska osnova da se
korisniku koji pomorsko dobro koristi bez odobrene koncesije na pomorskom dobru i
zaključenog ugovora o koncesiji, za razdoblje nakon 22. srpnja 2017. godine, kada je
navedeni Zakon stupio na snagu, utvrdi obveza s osnova korištenja pomorskog dobra
bez koncesije, jer je isti Zakon propisao obvezu plaćanja naknade s obilježjem
naknade za koncesiju u slučaju kada se utvrdi korištenje pomorskog dobra bez
koncesije.

11. Nesporno je da je luku posebne namjene – športsku luku Š., tužitelj
koristio temeljem ugovora o davanju na uporabu i korištenje luke posebne namjene –
športske luke Š., sklopljenog između Splitsko-dalmatinske županije, kao davatelj
koncesije i tužitelja, kao ovlaštenika koncesije od dana 05. studenog 1997. godine u
razdoblju od 01. rujna 1997. do 31. kolovoza 2005. godine, a temeljem Dodatka
navedenog Ugovora je zakonito koristio navedeni dio pomorskog dobra u razdoblju
nakon 2005. (isteka Ugovora) do 31. kolovoza 2015. godine.

12. Nakon isteka predmetnog Ugovora (31. kolovoza 2015. tužitelj je
Ministarstvu pomorstva, prometa i infrastrukture dana 26. svibnja 2015. godine poslao
zamolbu za produženje koncesije na vremenski rok od 30 godina, o čemu nije donijeta

-6- Poslovni broj: 8 UsI-2196/21-10

odluka, što znači da tužitelj nema koncesiju za korištenje pomorskog dobra u obuhvatu luke posebne namjene – športsku luku Š., kojeg je koristi.

13. Nadzorom je utvrđeno da je tužitelj u razdoblju obuhvaćenom nadzorom
ostvarivao prihode od gospodarske djelatnosti i to: prihode od naplate vezarine,
prihode od usluga (naplata pumpe, dizalice, traktora), prihode od najma prostora te
ostalih prihoda, obzirom da je kod prilikom nadzora u istoj lučici zatečeno … brodova
i jahti koje su registrirane za gospodarsku djelatnost, za privez i smještaj kojih je tužitelj
nezakonito ostvario prihode (imovinsku korist).

Sukladno članku 42., članku 81. stavak 2. i 3., članku 82. ZoPDML-a i članku

10. Uredbe o razvrstavanju luka otvorenih za javni promet i luka posebne namjene
(„Narodne novine“, broj: 110/04 i 82/07), plovila registrirana za charter se nisu smjela
nalaziti u luci posebne namjene - športskoj luci Š..

Stoga, je neosnovan tužbeni navod da je tužitelj u obavljanju gospodarske
djelatnosti na pomorskom dobru zakonito koristio pomorsko dobro u luci posebne
namjene – športskoj luci Š..

14. Kako je utvrđeno da je tužitelj na pomorskom dobru sportske luke obavljao
komercijalnu – gospodarsku djelatnost temeljem koje je ostvarivao prihode i dobit, iako
pomorsko dobro koristi nezakonito tj. bez pravnog osnova (bez koncesije), pa
sukladno članku 11. stavak 2. Općeg poreznog zakona ne može ostati neoporezovana
korist (prihod) kojeg ostvaruje bez pravne osnove.

Prema članku 12. ZoK-a zabranjeno je na pomorskom dobru obavljanje
djelatnosti za koje je potrebna koncesija, ako se obavlja se bez dane koncesije a tužitelj
je koristio pomorsko dobro (obavljao djelatnost) bez dodijeljene koncesiju za obavljanje
djelatnosti na pomorskom dobru.

15. Sukladno članku 16. stavak 1. točka A. Uredbe o postupku davanja
koncesije na pomorskom dobru promjenjivi-varijabilni dio naknade utvrđen tako da je
temeljem podataka iz IS Porezne uprave o ostvarenom prihodu tužitelja u označenom
razdoblju (temeljem izdanih računa, utvrđena osnovica za obračun varijabilnog dijela,
a iznos varijabilnog dijela naknade utvrđen u visini od 3% od utvrđene osnovice za
izračun varijabilnog dijela.

16. Radi utvrđenog nezakonitog korištenja pomorskog dobra (obavljanja
djelatnosti na pomorskom dobru), u navedenom razdoblju, rješenjem tuženika,
zakonito je tužitelju temeljem članka 89. ZoK-a obračunata naknada s obilježjem
naknade za koncesiju varijabilni dio naknade (prema ostvarenom prihodu s osnova
izdanih računa prema podacima IS PU-e), te ostvarena imovinska korist (prema
ostvarenoj dobiti tj. prema razlici ostvarenog prihoda i rashoda a temeljem podataka
ISPU-e.

17. Tuženik se u odgovoru na tužbu detaljno očitovao na tužbene navode i
argumente kojim je tužitelj pokušao ukazati da nije bilo osnove da mu se rješenjem
utvrđuje obveza po osnovi ostvarene imovinske koristi, koje Sud u cijelosti prihvaća
kao pravilne i na zakonu utemeljene.

18. Istaći je da je u sličnoj pravnoj i činjeničnoj osnovi vezano za primjenu
odredbi ZOK-a (čl. 12. i 89.) tj. nezakonito korištenje pomorskog dobra – korištenje

-7- Poslovni broj: 8 UsI-2196/21-10

pomorskog dobra bez konce, ovaj sud donio više identičnih presuda koje je Visoki
upravni sud RH-e u žalbenom postupku potvrdio.

19. Slijedom navedenog sud ocjenjuje da tuženik u postupku potpuno i pravilno
utvrdio činjenično stanje i na isto pravilno primijenio odredbe materijalnog prava, te da
nisu počinjene povrede procesnog prava, pa je osporeno rješenje zakonito.
Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim
sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10. 143/12,152/14, 94/16 i 29/17, dalje: ZUS-
a), odbiti tužbeni zahtjev, odnosno presuditi kao u izreci.

20. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 79. st. 4. ZUS-a, kojim je
propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom
nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz
razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci
pod točkom II. izreke.

U Splitu, 22. prosinca 2021. godine

SUDAC

Studenko Vuleta UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog
otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda
pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje
presude (čl. 66. st. 5 ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, A. B., S., , uz

zapisnik o objavi,

- tuženiku, Ministarstvu financija RH, Carinskoj upravi, Područnom carinskom
uredu S., , uz zapisnik o objavi,
- u spis.