Poslovni broj: 8 UsI-1448/21-8

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu,
uz sudjelovanje sudske zapisničarke Maje Colić, u upravnom sporu tužitelja Hrvatski
veslački klub „M.“ S., S., VIII., OIB:…,
zastupanog po opunomoćenici S. A. Š., odvjetnici u S., , protiv tuženika Ministarstva financija, Carinska uprava, Područni carinski ured S.,
, zastupanog po opunomoćenicima N. G.i J.
C., zaposlenicima tuženika, radi posebne naknade za nezakonito obavljanje
djelatnosti na pomorskom dobru bez koncesije, nakon neposredne i javne rasprave
zaključene 14.prosinca 2021. godine, u prisutnosti stranaka, 22. prosinca 2021.
godine,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva
financija, Carinska uprava, Područni carinski ured S., KLASA: UP/I-471-01/20-
11/55, URBROJ: 513-02-8008/7-21-1 od 05. veljače 2021. godine
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao
neosnovan.

Obrazloženje

1.U pravodobno podnijetoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/I-471-
01/20-11/55, URBROJ: 513-02-8008/7-21-1 od 05. veljače 2021. godine tužitelj je u
bitnom naveo: da tužbu podnosi zbog neutvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne
primjene materijalnog prava te bitne povrede postupka. Osporava stvarnu i mjesnu
nadležnost tuženika za postupanje. Navodi da je povrijeđeno načelo utvrđivanja
materijalne istine utvrđeno u članku 8. ZUP-a, obzirom da tuženik nije utvrdio pravpo
stanje stvari te utvrdio činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno
rješavanje ove upravne stvari; da tuženik u rješenju samo navodi da je tužitelj uputio
Zahtjev davatelju koncesije kojim od njega traži suglasnost za davanje dijela
pomorskog dobra u podkoncesiju, ali da ne navodi značaj navedene činjenice; da je
tužitelj udruga koja nije osnovana radi stjecanja dobiti već za ostvarenje ciljeva koji su
u javnom interesu i to: rad sa djecom i mladeži (kroz obuku i treninge), sportaši i
sportski djelatnici, promicanje, razvitak i unapređenje veslačkog sporta u cilju
postizanja što veće masovnosti i najvećih dostignuća u veslanju, okupljanje veslača
veterana radi rekreacije i veteranskih natjecanja, sudjelovanje u veslačkim
manifestacijama, suradnja sa drugim veslačkim klubovima u zemlji i inozemstvu,
popularizacija veslačkog sporta, organizacija športskih natjecanja u veslačkom sportu;

-2- Poslovni broj: 8 UsI-1448/21-8

da je tužitelj davatelju koncesije podnio zahtjev kojim je zatražio suglasnost za davanje
dijela koncesioniranog pomorskog dobra u podkoncesiju, obzirom da su tužiteljevi
prihodi od članarina i donacija neizvjesni, neobvezujući i nedostatni, kojim se ne mogu
podmiriti najosnovnije potrebe, jer da tužitelj nema prihode od zakupnine bi mogao
staviti „ključ u bravu“; da je tuženik povrijedio prava tužitelja i pravila postupka obzirom
da je donio rješenje bez mogućnosti da se tužitelj izjasni u vezi stečene imovinske
koristi, što je protivno članku 30 stavak 2. ZUP-a; da iz utvrđenih prihoda i utvrđenih
rashoda nije razvidno na temelju čega je utvrđena imovinska korist; da se je imovinska
korist trebala umanjiti za iznos poreza na dobit kojeg je tužitelj platio Za 2018. i 2019.
godinu. Prigovara pravilnosti obračuna kamate. Tužbenim zahtjevom je zatražio da se
poništi rješenje. Popisao je trošak sastava tužbe u iznosu od … kuna te zatražio
da se tuženiku naloži da plati trošak.

2. Tuženik je dostavio odgovor na tužbu u kojem je u bitnom ostao kod
obrazloženja osporenog rješenja. Otklonio je tužbene navode o stvarnoj i mjesnoj
nenadležnosti tuženika za postupanje, pozvavši se o relevantne zakonske odredbe.
Očitovao se u vezi navoda iz obrazloženja rješenja kojim se konstatira da je tužitelj
podnio zahtjev davatelju koncesije za dobivanje suglasnosti za koncesiju, iskazavši da
se nikako ne radi o odlučnoj činjenici i da se isto ne stavlja tužitelju na teret. Istakao
je da je odlučujuća činjenica za obračun koncesijske naknade i za utvrđivanje i
oduzimanje imovinske koristi (kako je utvrđeno rješenjem),u tome što tužitelj u
razdoblju obuhvaćenom nadzorom nije imao suglasnost za davanje dijela koncesijskog
područja u luci posebne namjene - sportskoj luci M., u podkoncesiju, koju je trebao
imati sukladno članku 5. Ugovora o koncesiji na pomorskom dobru u svrhu korištenja
luke posebne namjene - sportske luke M., odnosno sukladno članku 69. Zakona
o koncesijama. Naveo je da je tužitelj prekoračio opseg i sadržaj koncesije koji je
određen Ugovorom o koncesiji, budući da je bez suglasnosti davatelja koncesije, dio
koncesijskog područja u luci posebne namjene - sportskoj luci M., u nadziranom
razdoblju, dao u podkoncesiju F. K. (vl. UO B.), za obavljanje
ugostiteljske djelatnosti te trgovačkom društvu C. d.o.o., za obavljanje
trgovinsko-ribarske djelatnosti, a da je od dane podkoncesije ostvarivao prihode, radi
čega je tužitelju obračunata posebna naknada za nezakonito obavljanje djelatnost
zbog prekoračenja opsega i sadržaja koncesije, te je temeljem podataka iz
računovodstva tužitelja mu utvrđena imovinska korist stečena nezakonitim korištenjem
pomorskog dobra. Otklonio je tužbene navode da je imovinska korist obračunata i na
donacije, članarine, da nisu priznati rashodi, da mu nije priznat plaćeni porez na dobit
za 2018. i 2019. godinu, te da je ista plaćena iz donacija, pritom prikazavši način i
podatke temeljem kojih je utvrđena imovinska korist. Otklonio je prigovor koji se odnosi
na pravilnost obračuna kamate, pozvavši se na mjerodavne zakonske odredbe.
Predložio je da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

3. Osporenim rješenjem u točki I.1. izreke rješenja tužitelju je utvrđena obveza
po osnovi posebne naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti bez koncesije,
promjenjivi dio, za 2018. i 2019. godinu i kamata, sve u iznosima kako je utvrđeno
rješenjem. Točkom I.2. izreke rješenja utvrđeno je i oduzima se od tužitelja imovinska
korist ostvarena nezakonitim obavljanjem djelatnosti bez koncesije u iznosu
navedenom u rješenju. Točkama II. do V. izreke rješenja tužitelju je naloženo da
utvrđeni iznos naknade i imovinske koristi uplati u korist Državnog proračuna RH i da
dostavi dokaz o uplati, te nakon toga da provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim

-3- Poslovni broj: 8 UsI-1448/21-8

knjigama, uz upozorenje da u slučaju neizvršenja uplate će se naplata provesti ovrhom.

4. Tužitelj je putem opunomoćenice dana 11. studenog 2021. godine sudu
dostavio podnesak u kojem je u bitnom ostao kod tužbenih navoda. U podnesku
navodi da je protivno članku 10. ZUP-a postupanje tuženika na način da je 09. ožujka

2020. godine započeo nadzor za 2018. i 2019. godinu a 05. veljače 2021. godine donio
rješenje kojim je obračunao kamatu počevši od 2018. godine do uplate, a da isto nije
u skladu ni sa načelom zakonitosti utvrđenim člankom 5. stavak 2. ZUP-a. Iznosi da je
nejasno kada je nastala obveza za tužitelja, obzirom da je tuženik obvezu utvrdio prvi
puta u osporenom rješenju kojim se utvrđuje obveza za 2018. i 2019. godinu i kamate,
jer da je tuženik nadzor za 2018. i 2019. godinu trebao obaviti u tim godinama, a da je
navedeno protivno članku 29. Ustava RH; da je pogrešna tvrdnja tuženika da on nije
bio dužan obratiti se davatelju koncesije; da je pogrešna tvrdnja tuženika da on nije
bavio ciljem i ciljanim skupinama jer da je to za postupak irelevantno. Ostali navodi
podneska nisu od utjecaja na ovu upravnu stvar te se ne iznose.

5. Na ročištu od 14. prosinca 2021. godine opunomoćenica tužitelja je iskazala
da ostaje u cijelosti kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva te sadržaja podneska od

112. studenog 2021. godine, te je popisala trošak sastava tužbe, sastava podneska
od 11. studenog 2021. godine i pristupa na ročište, za svaku radnju u iznosu od

… kuna. Opunomoćenici tuženika je iskazali su da ostaju kod odgovora na tužbu
i obrazloženja osporenog rješenja.

Prijedlog tužitelja da se u sporu sasluša B. A. koji je Predsjednik
HVK M. – tužitelja, je odbijen kao nepotreban, obzirom da je sud ocijenio da se s
obzirom na stanje spisa i raspoložive dokaze u spisu može donijeti pravilna i zakonita
odluka i bez navedenog saslušanja, pritom cijeneći da činjenice koje bi isti iznosio u
vezi osnovanosti utvrđene obveze, ne ni bile od utjecaja na donošenje drugačije
odluke.

6. U dokaznom postupku pregledana je tužba, osporeno rješenje tuženika od

05. veljače 2021. godine, odgovor na tužbu, podnesak tužitelja od 11. studenog 2021.
godine, te se pregledao sudski spis i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na
tužbu. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga i nisu popisale trošak.

7. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir
navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, odnosno da li je
rješenjem zakonito tužitelj obvezan na plaćanje posebne naknade s obilježjem
naknade za koncesiju (promjenjivi dio) za navedena razdoblja te da li je zakonito
utvrđena i oduzima se imovinska korist ostvarena nezakonitim obavljanjem djelatnosti
na pomorskom dobru u navedenom razdoblju.

Sporno je među strankama da li je tužitelj nezakonito koristio pomorsko dobru
u luci posebne namjene - sportskoj luci M. u S. ili je isto pomorsko dobro
koristio zakonito.

Sporno je da li je tužitelj zakonito dio pomorskog dobra za koje je dobio
koncesiju, dao u podkoncesiju budući da tužitelj nema suglasnost davatelja koncesije
za davanje u podkoncesiju dijela pomorskog dobra u navedenoj luci, a na kojem dijelu
pomorskog dobra podkoncesionari nisu obavljali djelatnost sukladno odluci o dodjeli

-4- Poslovni broj: 8 UsI-1448/21-8

koncesije, obzirom d se radi o luci posebne namjene – sportskoj luci te da je koncesija
tužitelju dodijeljena (pod posebnim uvjetima), kao sportskom klubu, radi obavljanja
sportske djelatnosti, već su podkoncesionari obavljali gospodarsku djelatnost
(ugostiteljsku djelatnost te trgovinsko-ribarsku djelatnost).

9. Iz spisa upravnog tijela proizlazi: da je Ministarstvo financija, Carinska
uprava, Područni carinski ured S. obavilo nadzor obračunavanja i plaćanja naknade
za koncesiju, ugovora o podkoncesiji, podugovora i ugovora s takvim svojstvom
sklopljeni sklopljeni s koncesionarom, a koji su formalno i/ili sadržajno vezani uz ugovor
o koncesiji, obavljanje djelatnosti za koje je potrebna koncesija, bez dodjeljene
koncesije ili prekoračenjem opsega i sadržaja koncesije, za razdoblje od 01. siječnja

2018. do 31.prosinca 2019. godine kod tužitelja, o čemu su sastavljen zapisnik od 20.
srpnja 2020. godine, te Dodatak zapisniku od 15. listopada 2020. godine, na koje
zapisnike tužitelj nije podnio prigovor.

10. Prema članku 3. stavku 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama
(Narodne novine, broj: 158/03,100/04, 141/06,38/09,123/11. i 56/16, dalje: ZPDML-a)
pomorsko dobro je opće dobro do interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu
posebnu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan ovim
Zakonom.

Člankom 7. stavak 1.ZPDML-a propisano je da se za posebnu uporabu ili
gospodarsko korištenje pomorskog dobra može u zakonom propisanom postupku
fizičkim i pravnim osobama dati koncesija. Prema stavku 2. istog članka za obavljanje
djelatnosti na pomorskom dobru koja ne isključuje niti ograničuje opću upotrebu
pomorskog dobra, pravnim i fizičkim osobama daje se koncesijsko odobrenje.
Odredbom članka 16. ZPDML-a propisano je da je koncesija pravo kojim se dio
pomorskog dobra djelomično ili potpuno isključuje iz opće upotrebe i daje na posebnu
upotrebu ili gospodarsko korištenje pravnim osobama i fizičkim osobama registriranim
za obavljanje obrta. Prava i obveze na temelju koncesije nastaju sklapanjem ugovora
o koncesiji. Opseg i uvjeti posebne upotrebe ili gospodarskog korištenja, uređuju se
odlukom i ugovorom o koncesiji, a u skladu s odredbama ovog Zakona i propisa
donesenih na temelju ovog Zakona.

Člankom 38. ZPDML-a propisano je da se pravnim osobama i fizičkim osobama
koje su registrirane za obavljanje obrta može dati koncesijsko odobrenje za obavljanje
djelatnosti na pomorskom dobru koje ne isključuje niti ograničuje opću upotrebu
pomorskog dobra. Koncesijsko odobrenje daje se za obavljanje djelatnosti na 1.
morskoj obali, 2. unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske.
Koncesijsko odobrenje daje se na zahtjev na rok od 5 godina.

Člankom 81. stavak 2. ZPDML-a propisano je da se koncesija za luku posebne
namjene – sportsku luku može dodijeliti udruzi registriranoj za obavljanje sportske
djelatnosti.

Člankom 69. Zakona o koncesijama („Narodne novine“, broj:69/17, dalje: ZoK-
a) je propisano da prije sklapanja podugovora ili ugovora o podkoncesiji koncesionar
je dužan dobiti pisanu suglasnost davatelja koncesije za sklapanje podugovora ili
ugovora o koncesiji.

Člankom 12. st. 1. ZoK-a propisano je da je zabranjeno svako obavljanje djelatnosti za koje je potrebna koncesija, a obavlja se bez dane koncesije.

Člankom 89. st. 1. Zakona o koncesijama propisano je da ako se u postupku
nadzora utvrdi da koncesionar obavlja djelatnost koncesije izvan opsega koji je
određen ugovorom o koncesiji, odnosno da druga osoba djelatnost za koju je

-5- Poslovni broj: 8 UsI-1448/21-8

propisano da se obavlja na temelju koncesije obavlja bez koncesije ili prekoračenjem
opsega i sadržaja koncesije, inspektor donosi rješenje kojim se utvrđuje obveza i
nalaže uplata iznosa posebne naknade za nezakonito obavljane djelatnosti bez
koncesije. Stavkom 2. istog članka propisano je da obveza plaćanja naknade s
obilježjem naknade za koncesiju nastaje obavljanjem djelatnosti u okolnostima iz st. 1.
ovog članka. Stavkom 3. istog članka propisao je da se iznos naknade s obilježjem
naknade za koncesiju utvrđuje na temelju činjenica utvrđenih prema njihovoj
gospodarskoj biti i pripadajućim najvišim iznosima koji se obračunavaju primjenom
kriterija koji su posebnim zakonom propisani za određivanje visine nakade za
koncesiju. Prema stavku 6. istog članka utvrđenje i plaćanje naknade s obilježjem
naknade za koncesiju ne predstavlja ozakonjenje nezakonitog obavljanja djelatnosti iz
stavka 1. ovoga članka i ne može se smatrati osnovom za stjecanje prava koncesije te
ne isključuje obvezu oduzimanja imovinske koristi ostvarene nezakonitim obavljanjem
djelatnosti, kao ni pravo na naknadu svake druge štete koja je nastala zbog
nezakonitog obavljanja djelatnosti.

Stavkom 7. istog članka propisano je da će se, ako posebnim propisom nije
drukčije propisano, imovinska korist ostvarena nezakonitim obavljanjem djelatnosti
oduzeti rješenjem iz stavka 1. ovoga članka kojim se utvrđuje obveza i nalaže uplata
iznosa naknade s obilježjem naknade za koncesiju. Na uvjete i način oduzimanja
imovinske koristi primjenjuju se odredbe posebnih zakona i propisaa donesenih na
temelju posebnih zakona. U svakom slučaju, oduzeta imovinska korist neće se umanjiti
za iznos sredstava na bilo koji način uloženih u nezakonito obavljanje djelatnosti.
Imovinska korist koja se ne može ili može pouzdano utvrditi na temelju poslovnih knjiga
ili evidencija mora se procijeniti, odgovarajućom primjenom odredbi o procijeni porezne
osnovice sukladno propisu kojim se uređuje porezni postupak. Ako ovim Zakonom,
posebnim zakonima i propisima donesenim na temelju posebnih zakona nisu uređeni
ili nisu u cijelosti uređeni uvjeti i način oduzimanja imovinske koristi, na odgovarajući
način se primjenjuju propisi kaznenog prava kojima se uređuje oduzimanje imovinske
koristi. Stavkom 8. istog članka je propisano da u slučaju iz stavka 1. ovoga članka
zapisnik o provedenom nadzoru se dostavlja državnom odvjetništvu i tijelu javne vlasti,
odnosno pravnoj osobi koja je u skladu s ovim Zakonom i posebnim zakonom nadležna
za davanje koncesije u odnosnom području.

Člankom 16. Točka A. Uredbe o postupku davanja koncesije na pomorskom
dobru („Narodne novine“, broj: 23/04 do 10/17) određeni su kriteriji za utvrđivanje
početnog iznosa stalnog i promjenjivog dijela naknade za koncesiju na pomorskom
dobru ( turističko-ugostiteljska djelatnost,) prema tablici 1, kao Prilog 1, koja je sastavni
dio Uredbe.

11. Iz navedenih odredbi ZoK-a vidljivo je da postoji zakonska osnova da se
korisniku koji pomorsko dobro koristi bez odobrene koncesije na pomorskom dobru i
zaključenog ugovora o koncesiji, za razdoblje nakon 22. srpnja 2017. godine, kada je
navedeni Zakon stupio na snagu, utvrdi obveza s osnova korištenja pomorskog dobra
bez koncesije, jer je isti Zakon propisao obvezu plaćanja naknade s obilježjem
naknade za koncesiju u slučaju kada se utvrdi korištenje pomorskog dobra bez
koncesije.

12. Nesporno je da je tužitelj dio pomorskog dobra u luku posebne namjene –
sportskoj luci M. na dijelu k.o. S. (sjeverni dio luke M.), koristio temeljem
Ugovora o koncesiji na pomorskom dobru u svrhu korištenja luke posebne namjene –

-6- Poslovni broj: 8 UsI-1448/21-8

sportske luke M. koji je dana 01. srpnja 2015. godine sklopljen između Splitsko- dalmatinske županije, kao davatelja koncesije i tužitelja, kao ovlaštenika koncesije.

13. Koncesija koja je dodijeljena tužitelju tj. pravo na korištenje dijela pomorskog
dobra na području luke posebne namjene - sportske luke M., dodijeljena je
sukladno članku 81. stavak 2. ZPDML-a, kojim je propisano da se koncesija za luku
posebne namjene – sportsku luku može dodijeliti samo udruzi registriranoj za
obavljanje sportske djelatnosti, što je upravo tužitelj.

14. Nadzorom je utvrđeno da je tužitelj u razdoblju nadzora sklopio dva ugovora
o zakupu i to: 1. ugovor o zakupu od 26. srpnja 2005. godine, kojeg je tužit, kao
zakupodavatelj sklopio sa F. K. iz S. (vl. UO B.), za obavljanje
ugostiteljske djelatnosti, po kojem Ugovoru su sklopljena dva Aneksa, te 2. Ugovor o
zakupu poslovnog prostora od 12. prosinca 2017. godine, kojeg je tužitelj, kao
zakupodavatelj sklopio sa trgovačkim društvom „C.“ d.o.o. S., za obavljanje
trgovinsko-ribarske djelatnosti. Navedenim ugovorima određen je prostor koji se daje
u zakup, visina zakupnine te trajanje zakupa, a bez obzira na formalan naziv ugovora
isti ugovori imaju obilježja ugovora o podkoncesiji (ugovori kojima se prenosi koncesija
na dijelu koncesijskog područja).Temeljem naprijed navedenih Ugovora tužitelj je
ostvarivao prihode kojih su evidentirani u knjigovodstvu tužitelja.

15. Tužitelj kao ovlaštenik koncesije, temeljem ugovoru o koncesiji na
pomorskom dobru u svrhu korištenja luke posebne namjene – sportske luke M.
od dana 01. srpnja 2015. godine, je dio pomorskog dobra u navedenoj luci za koje je
dobio koncesiju, bez suglasnosti davatelja koncesije, Iako je trebao imati suglasnost,
dao u zakup naprijed navedenim trećim osobama za obavljanje gospodarske
djelatnosti.

16. Kako je nadzorom utvrđeno da je tužitelj u nadziranom razdoblju
nezakonito, protivno članku 12. ZoK-a, koristio pomorsko dobro koje mu je dano na
korištenje Ugovorom o koncesiji od dana 01. srpnja 2015. godine, budući da je
prekoračio opseg i sadržaj dobivene koncesije, zakonito je tuženik rješenjem temeljem
članka 89. stavak 1. ZoK-a, koristeći podatke iz knjigovodstva tužitelja o ostvarenom
prihodu od zakupa, a sukladno članku 16. stavak 1. točka A. Uredbe o postupku
davanja koncesije na pomorskom dobru, tužitelju za predmetno razdoblje, zakonito i
pravilno obračunalo posebnu naknadu za nezakonito obavljanje djelatnosti na
pomorskom dobru bez koncesije, promjenjivi dio.

Isto tako zakonito je tuženik temeljem članka 89. stavak 7. ZoK-a, koristeći
podatke iz knjigovodstva tužitelja o ostvarenoj dobiti ( prihodi od zakupa umanjeni za
rashode u vezi sa istim, odnosno gdje su ti podaci bili nedostupni-procijenom), zakonito
utvrdilo iznos imovinske koristi ostvarene nezakonitim obavljanjem djelatnosti na
pomorskom dobru (nezakonitim korištenjem pomorskog dobra).

Tuženik je na jasan-pregledan način iznoseći korištene podatke iz
knjigovodstva tužitelja, pozvavši se na zakonske odredbe, prezentirao način obračuna
naknade za koncesiju te imovinske koristi, što Sud u cijelosti prihvaća kao ispravan
obračun koji nije na štetu tužitelja.

Istaći je da je u sličnoj pravnoj i činjeničnoj osnovi, a vezano za primjenu odredbi
ZoK-a (čl. 12. i 89.) ovaj sud donio više identičnih presuda koje je Visoki upravni sud
RH-e u žalbenom postupku potvrdio.

-7- Poslovni broj: 8 UsI-1448/21-8

17. Tužiteljevi navodi kojima se ukazuje na problem financiranja djelatnosti
tužitelja nisu od utjecaja jer način financiranja sporta (amaterskog i profesionalnog),
nije vezao za rješavanje ove upravne stvari. Isto tako ZoK-a ne predviđa izuzetak od
plaćanja posebne naknade s obilježjem naknade za koncesiju i oduzimanja imovinske
koristi u slučaju kada se utvrdi nezakonito korištenje pomorskog dobra.

18. Slijedom navedenog sud ocjenjuje da tuženik u postupku potpuno i pravilno
utvrdio činjenično stanje i na isto pravilno primijenio odredbe materijalnog prava, te da
nisu počinjene povrede procesnog prava, pa je osporeno rješenje zakonito.
Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim
sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10. 143/12,152/14, 94/16 i 29/17, dalje: ZUS-
a), odbiti tužbeni zahtjev, odnosno presuditi kao u izreci.

19. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 79. st. 4. ZUS-a, kojim je
propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom
nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz
razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci
pod točkom II. izreke.

U Splitu, 22. prosinca 2021. godine

SUDAC

Studenko Vuleta UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog
otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda
pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje
presude (čl. 66. st. 5 ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenici tužitelja, S. A. Š., S., , uz

zapisnik o objavi,

- tuženiku, Ministarstvu financija RH, Carinskoj upravi, Područnom carinskom
uredu S., , uz zapisnik o objavi,
- u spis.