- 1 -              Revd 1867/2021-2

Broj: Revd 1867/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. G., iz Z., kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z. protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-34/2021-2 od 25. siječnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4973/2018-26 od 26. listopada 2020., u sjednici održanoj 22. prosinca 2021.,

r i j e š i o   j e :

I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

II. Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na prijedlog.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-34/2021-2 od 25. siječnja 2021.

2. Tužitelj je u odgovoru na prijedlog tuženice osporio postojanje zakonskih pretpostavki za intervenciju Vrhovnog suda RH i predložio odbacivanje prijedloga, ujedno potražujući trošak sastava odgovora na prijedlog.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije,nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanju glede kojeg pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u navedenoj odluci ovoga suda.

4. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci poslovni broj Revr-466/2007 od 5. rujna 2007. (na koju se revidentica poziva navodeći je kao razlog važnosti postavljenom pitanju), kao i u više svojih odluka u istovrsno izjavljenim revizijama (odluke poslovni broj Revr-720/18 od 12. svibnja 2020., Revr-1668/12 od 26. travnja 2016., Rev-1800/2018 od 12. ožujka 2019.) zauzeo pravno shvaćanje da vrijeme provedeno u policijskoj postaji prije upućivanja na granični prijelaz i nakon dolaska s graničnog prijelaza radi zaduženja i razduženja po obavljenom poslu ne može se u smislu odredbe čl. 33. st. 1. Zakona o radu (''Narodne novine'', broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/02, 114/03 i 30/04 - sada čl. 65. Zakona o radu - ''Narodne novine'' broj 149/09, 82/12, 73/13 i 93/14) podvesti pod pojam prekovremenog rada, ali da se vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena, u skladu s odredbom čl. 39. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''Narodne novine'', broj 92/04) tužitelju može honorirati i po osnovu rada u smjenama i rada u turnusima.

5. Prema tome, obzirom da je pobijana odluka utemeljena na pravnom shvaćanju glede postavljenog pitanja koje je podudarno shvaćanju revizijskog suda, ono se ne može se smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a.

6. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci pod toč. I.

7. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava odgovora na prijedlog jer isti nije bio potreban u ovom postupku (čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 22. prosinca 2021.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.