- 1 -              III Kr 149/2021-3

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 149/2021-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. I. M.1, zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15-ispravak i 101/17 – dalje: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Zlataru od 30. travnja 2021. broj K-347/20-65 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 28. lipnja 2021. broj Kž-575/2021-3, u sjednici održanoj 22. prosinca 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Odbija se kao neosnovan zahtjev os. I. M.1 za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pravomoćnom presudom, koju čine u uvodu citirane presude, os. I. M.1 je zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11 na temelju tog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci.

 

2. Protiv uvodno citirane drugostupanjske presude osuđenik je podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude putem branitelja I. V., odvjetnika iz K., zbog povreda iz čl. 517. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje: ZKP/08) i čl. 517. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 469. toč. 5. ZKP/08, s prijedlogom da „Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom preinači pobijanu pravomoćnu odluku u cijelosti, podredno da ukine u cijelosti ili djelomično odluke prvostupanjskog suda i višeg suda, ili samo odluku Višeg suda i predmet vrati, na ponovnu odluku ili suđenje prvostupanjskom sudu ili višem sudu.“

 

3. Postupajući u skladu s odredbom čl. 518. st. 4. ZKP/08 prvostupanjski sud je primjerak zahtjeva sa spisom dostavio Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je u odgovoru na zahtjev navelo da zahtjev smatra neosnovanim.

 

4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske uredno je prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dostavljen osuđeniku i branitelju.

 

5. Zahtjev nije osnovan.

 

6. Osuđenik uvodno u zahtjevu kao osnove pobijanja pravomoćne presude citira naprijed navedene propise, ali iz obrazloženja zahtjeva proizlazi da osuđenik iznosi prigovore kojima osporava pravilnost utvrđenih činjenica koje se odnose na obilježja kaznenog djela i okolnosti koje se odnose na odluku o kazni.

 

6.1. Naime, kroz prigovore osuđenika, iznesenih pod toč. II. obrazloženja zahtjeva, da je sud neosnovano odbio njegove dokazne prijedloge da se na okolnost točne količine drveta koje je isporučio D. J., supruzi ošt. S. K., ispita kao neposredni očevidac koji je prisustvovao istovaru drveta I. M.2 i provede vještačenje po vještaku šumarske struke, kao i kroz prigovore da se prvostupanjska presuda u biti temelji na neuvjerljivom iskazu svjedoka K. B. te da je sud prvog stupnja samo na paušalan način utvrdio količinu spornog drveta i da je kaznenim djelom počinjena šteta od najmanje 1.000,00 kn, optuženik u biti pobija pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskoj presudi. Svim ovim prigovorima on zapravo nastoji dovesti u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja koja se odnose na bitna obilježja predmetnog kaznenog djela. Da je tome uistinu tako proizlazi iz daljnjih dijelova obrazloženja zahtjeva osuđenika (str. 3., treći odlomak) u kojima tvrdi da je propuštanjem suda da se provedu svi navedeni dokazi povrijeđeno pravo na obranu i da je zanemareno načelo „in dubio pro reo“ jer da su sporne činjenice tumačene na njegovu štetu, a ne u njegovu korist.

 

6.2. Prema tome, svi navedeni prigovori osuđenika su u biti činjeničnog karaktera i ne odnose se na povredu osuđenikovog prava na obranu. Sud prvog stupnja je u presudi obrazložio (str. 3., toč. 7. i 8.) zašto je kao neprikladne odbio dokazne prijedloge na kojima u zahtjevu ustrajava osuđenik, obrazložio je na temelju kojih je dokaza utvrdio da je optuženik počinio predmetno kazneno djelo te je iznio razloge koje dokaze ocjenjuje prihvatljivim i vjerodostojnim, a zašto ne prihvaća obranu osuđenika i iskaz njegove supruge I. M.3 (koju je sud prvog stupnja ispitao na prijedlog obrane). Drugostupanjski se sud u obrazloženju očitovao na sve osuđenikove žalbene prigovore ukazujući da iz iskaza svjedoka D. J., S. K., K. B. te iz korespondencije o narudžbi drva vođene između supruge oštećenika i osuđenika proizlazi da je osuđenik počinio predmetno kazneno djelo na način kako je to utvrđeno prvostupanjskom presudom. Iz izloženog slijedi da sudovi ni na koji način nisu povrijedili optuženikovo prvo na obranu jer su cijeneći dokaze optužbe i obrane na pravilan način utvrdili sve odlučne činjenice, te su obrazložili zašto ostali dokazni prijedlozi obrane nisu prihvaćeni.

 

6.3. Nadalje, neosnovano osuđenik u zahtjevu tvrdi da su sudovi počinili povredu kaznenog zakona na osuđenikovu štetu na način da su prilikom odlučivanja o kazni prekoračili ovlasti koje su imali po zakonu. Naime, osuđenik ovu povredu obrazlaže (toč. III.) navodeći da su sudovi pogrešno utvrdili i ocijenili sve okolnosti za koje su znali u vrijeme presuđenja, odnosno koje se nalaze u spisu, a koje utječu da kazna bude lakše ili teža, te da su pogrešno ocijenili otegotne okolnosti. Kroz ove paušalne prigovore osuđenik, očito nezadovoljan odlukom o vrsti i mjeri kazne, u tom pravcu pobija pravilnost te odluke, a ne navodi na koji bi to način sudovi kod izricanja kazne prekoračili zakonske ovlasti. Osuđeniku je zbog počinjenja kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11 izrečena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci, što je unutar propisanog zakonskog okvira jer je za predmetno kazneno djelo zapriječena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina, tako da nema govora da su sudovi u odluci o kazni prekoračili svoje ovlasti.

 

7. Prema tome, iz svega naprijed navedenog proizlazi da osuđenik, neovisno o osnovama pobijanja koje on ističe u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, pravomoćnu presudu sadržajno pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni. Međutim, kako se ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnositi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, niti zbog odluke o kazni (osim ukoliko bi sud kod odlučivanja o kazni povrijedio prekoračio ovlasti koje ima po zakonu u smislu čl. 469. toč. 5. ZKP/08, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi), već samo zbog taksativno propisanih osnova iz čl. 517. st. 1. toč. 1.-3. ZKP/08, to je zahtjev osuđenika na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08. odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 22. prosinca 2021.