1               Poslovni broj: Gž-1627/2021-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1627/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, te Marijana Miletića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. d.o.o., OIB: …, iz Z., zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetniku u Z., protiv tuženih: 1. M. K., OIB: …, iz Z., 2. M. M., OIB: …, iz Z. i 3. G. H., OIB: …, iz S., svi zastupani po punomoćniku M. M., odvjetniku u Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženih 1., 2. i 3., protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem 63 P-1513/20-13 od 15. lipnja 2021., u sjednici vijeća, održanoj 21. prosinca 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužene 1. M. K., tuženika 2. M. M. i tuženika 3. G. H. kao neosnovana i u pobijanom dijelu (točkama I., II., III. i V. izreke presude) potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem 63 P-1513/20-13 od 15. lipnja 2021.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 12. prosinca 2019. zaključen između I-tuženice M. K., OIB:… iz Z. i II-tuženika M. M., OIB:… iz Z., kao prodavatelja te III-tuženika G. H., OIB:… iz S., kao kupca, na kojem su potpisi ugovornih stranaka ovjereni dana 13. prosinca 2019. kod javnog bilježnika Z. Č. iz Z., pod brojem OV-13600/19.

 

II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu na nekretnini upisanoj u zk.ul.br. 31100 k.o. V. novo, zk.č.br. 6353/2 k.o. V. novo, oznake zemljišta livada K., površine 1425 m2, brisanje prava vlasništva III-tuženika G. H., O:… iz S., provedenog pod brojem Z-62212/19 temeljem rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, poslovni broj Z-62212/19 od 3. siječnja 2020. i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe uknjižbe temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 12. prosinca 2019. zaključenog između I-tuženice M. K., OIB:… iz Z., i II-tuženika M. M.. OIB:… iz Z., kao prodavatelja te III-tuženika G. H., OIB:… iz S., kao kupca, na kojem su potpisi ugovornih stranaka ovjereni 13. prosinca 2019. kod javnog bilježnika Z. Č. iz Z., pod brojem OV-13600/19, sve nakon pravomoćnosti ove presude.

 

III. Nalaže se I-tuženici M. K. OIB:… iz Z., II-tuženiku M. M. OIB:… iz Z., i III-tuženiku G. H. OIB:… iz S., naknaditi tužitelju Z. d.o.o. OIB:… iz Z., trošak parničnog postupka u iznosu od 159.050,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. lipnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

 

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.

 

V. Odbija se zahtjev I-III tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan."

 

2.              Žale se tuženici ad. 1), ad. 2) i ad. 3), pobijajući točke I., II., III. i V. izreke prvostupanjske presude, zbog svih žalbenih razloga, u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda u tom dijelu preinači u skladu sa žalbenim navodima.

 

3.              U odgovor na žalbu tuženih ad. 1), ad. 2) i ad. 3), tužitelj je predložio da se ista žalba odbije kao neosnovana.

 

4.              Žalba nije osnovana.

 

5.              Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je ništetan Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 12. prosinca 2019., zaključen između tužene ad. 1) i tuženika ad. 2) M. M. kao prodavatelja, te tuženika ad. 3) kao kupca, uz nalog zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. 31100 k.o. V. novo, zk.č.br. 6353/2 k.o. V. novo, oznake zemljišta livada K., površine 1425 m2, brisanje prava vlasništva tuženika ad. 3) provedenog pod brojem Z-62212/19 temeljem rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, pod poslovnim brojem Z-62212/19 od 3. siječnja 2020. i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe uknjižbe temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 12. prosinca 2019. zaključenog između tužene ad. 1) i tuženika ad. 2) kao prodavatelja, te tuženika ad. 3) kao kupca.

 

6.              Nisu u pravu žalitelji, kada prvostupanjsku presudu u ožalbenom dijelu pobijaju zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

 

7.              Naime, suprotno žalbenim navodima tuženih ad. 1), ad. 2) i ad. 3), u obrazloženju prvostupanjske presude navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama, jer je sud prvog stupnja obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra istinitim i na čemu temelji tu svoju ocjenu, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

8.              Budući, da prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nije donesena uz bitnu postupovnu povredu, koju ističu tuženici ad. 1), ad. 2) i ad. 3), niti uz neke druge povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnost, to je žalba zbog tog žalbenog razloga neosnovana.

 

9.              Nisu u pravu tuženici ad. 1), ad. 2) i ad. 3), niti, kada navode da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, u dijelu kojim je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.

 

10.              Naime, prvostupanjski sud, ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih, na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

 

11.              Tako je po provedenom dokaznom postupku, a temeljem rezultata kompletne raspravne građe, prvostupanjski sud utvrdio slijedeće činjenice:

- tuženici ad. 1) i ad. 2), kao prodavatelj i tuženik ad. 3), kao kupac, dana 12. prosinca 2019. da su sklopili Ugovor o kupoprodaji nekretnine označene kao zk.č.br. 6353/2 k.o. V. novo, površine 1425 m2, upisane u zk.ul.br. 31100;

- pravna prednica tuženih ad. 1) i ad. 2) da je u postupku povrata oduzete imovine godine, rješenjem od 28. listopada 2015., ishodila povrat predmetne nekretnine, koje rješenje da je postalo pravomoćno 5. veljače 2019.

- temeljem navedenog Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 12. prosinca 2019., tuženik ad. 3) da se u zemljišnim knjigama uknjižio kao vlasnik predmetne nekretnine;

- predmetna nekretnina da predstavlja okretište tramvaja u naselju P. u Z., o čemu ugovorne stranke da su bile upoznate u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kupoprodaji nekretnine, pa ista nekretnina da predstavlja javno dobro u općoj uporabi.

 

12.              Kada je, osnovom ovako valjano utvrđenog činjeničnog stanja, a koje se ukazivalo i nespornim među strankama, ispravno zaključio, da je u trenutku sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 12. prosinca 2019. predmetna nekretnina predstavlja okretište tramvaja u naselju Prečko u Zagrebu, pa kao takva, neovisno na stanje upisa u zemljišnoj knjizi, ta nekretnina da je javno dobro u općoj uporabi, a time predmetna nekretnina da je izvan pravnog prometa (res extra commercium), na kojoj da se ne može stjecati pravo vlasništva predmetnim Ugovorom o kupoprodaji, pa stoga predmetni Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 12. prosinca 2019., sukladno odredbi članka 322. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18 i 126/21– dalje: ZOO/05), da je ništetan, jer isti da je protivan prisilnim propisima i to odredbi članka 61. stavcima 1., 2., 3. i 4. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj 68/18, 110/18 i 32/20 – dalje: ZKG) i odredbama članka 101. stavaka 1., 2. i 4. i članka 102. stavka 1. sve Zakona o cestama („Narodne novine“, broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19 – dalje: ZOC), pravilno je sud prvog stupnja postupio, kada je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkama I. i II. izreke prvostupanjske presude.

 

13.              Naime, odredbom članka 61. ZKG-a stavkom 1. propisano je, da je komunalna infrastruktura javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu odnosno suvlasništvu jedinice lokalne samouprave koja obavlja komunalnu djelatnost,, stavkom 2. propisano je, da komunalna infrastruktura može biti u pravnom prometu isključivo između jedinice lokalne samouprave i pravnih osoba koje obavljaju komunalne djelatnosti te druge osobe na toj infrastrukturi ne mogu stjecati stvarna prava osim prava služnosti i prava građenja sukladno odluci predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave, s stavkom 3. propisano je, da komunalna infrastruktura ne može biti predmet ovrhe niti stečaja, dok je stavkom 4. istog članka propisano, da komunalna infrastruktura stječe status javnog dobra u općoj uporabi danom njezine izgradnje, uređenja odnosno stupanja na snagu odluke proglašenju javnog dobra u općoj uporabi.

 

14.              Nadalje, odredbom članka 101, ZOC-a stavkom 1. propisano je, da je nerazvrstana cesta javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi, stavkom 2. propisano je, da se nerazvrstana cesta ne može otuđiti iz vlasništva jedinice lokalne samouprave niti se na njoj mogu stjecati stvarna prava služnosti i prava građenja radi građenja građevina sukladno odluci izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave, pod uvjetom da ne ometaju odvijanje prometa i održavanje nerazvrstane ceste, a stavkom 4. istog članka propisano je da nekretnina koja je izvlaštenjem, pravnim poslom ili na drugi način postala vlasništvo jedinice lokalne samouprave, a lokacijskom dozvolom je predviđena za građenje nerazvrstane ceste, ne može se otuđiti, dok je odredbom članka 102. stavka 1. ZOC-a propisano, da nerazvrstana cesta postaje javno dobro u općoj uporabi pravomoćnošću uporabne dozvole odnosno izdavanjem drugog akta na temelju kojeg je dopuštena uporaba građevine sukladno posebnom propisu.

 

15.              Odredbom članka 322. stavka 1. ZOO/05 propisano je, da ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

 

16.              Stoga, žalbenim navodima tuženih ad. 1), ad. 2) i ad. 3),– kojima ista u biti ponavljaju navode iz prvostupanjskog postupka, te i prigovaraju pravilnosti primjene materijalnog prava po prvostupanjskom sudu, kada je sud prvog stupnja točkama I. i II. izreke svoje presude usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja točkama I. i II. izreke svoje presude usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, pa se tuženici ad. 1), ad. 2) i ad. 3), a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome zašto točkama I. i II. izreke svoje presude usvaja tužbeni zahtjev tužitelja, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

17.              Žaliteljima je, a u odnosu na njihove žalbene prigovore i za odgovoriti, da iz stanja spisa predmeta i to rješenja Grada Z., Gradskog ureda od 28. listopada 2015. (listovi od 53 do 59 spisa), kojim rješenjem je prednici tuženih ad. 1) i ad. 2), V. M., dano u vlasništvo predmetno zemljište, proizlazi, da je temeljem izvedenih dokaza tijekom tog postupka utvrđeno da predmetno zemljište nije bilo privedeno namjeni do donošenja Zakona o naknadi, to jest do 11. listopada 1996., odnosno pripremni radovi radi izgradnje okretišta tramvaja u P. da nisu bili ni započeti 11. listopada 1996. (strana 5. stavak 3. tog rješenja), ali tuženima je za navesti, da u trenutku kada je na toj nekretnini počela izgradnja okretišta tramvaja, konkretno u naselju P. u Z., koja sada u naravi i predstavlja okretište tramvaja, tada ta nekretnina, a osnovom naprijed citiranih članka imenovanih propisa predstavlja javno dobro u općoj uporabi, pa je kao takva nekretnina, koja je u konkretnom slučaju okretište tramvaja, u vlasništvu jedinice lokalne samouprave i kao takva nije mogla biti u pravnom prometi između tuženih ad. 1) i ad. 2), kao prodavatelja i tuženika ad. 3) kao kupca (članak 170. i članak 35. sve Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14), koji su prilikom sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 12. prosinca 2019. i imali saznanja da ta nekretnina u naravi predstavlja okretište tramvaja u naselju P., pa je sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima tuženih ad. 1), ad. 2) i ad. 3), ispravno postupio, kada je utvrdio ništetnim predmetni Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 12. prosinca 2019. i presudio kao u točkama I. i II. izreke prvostupanjske presude.

 

18.              Slijedom navedenog, žalba tuženih ad. 1), ad. 2) i ad. 3), izjavljena zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.

 

19.              Zakonita je i odluka o troškovima postupka u dijelu kojim je točkom III. izreke presude naloženo tuženima ad. 1), ad. 2) i ad. 3) da naknade tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 159.050,00 kuna, kako po osnovu (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i visini odmjerenih troškova (članak 155. stavak 1. ZPP-a), pa se žalba tuženih ad. 1), ad. 2) i ad. 3) i u ovom dijelu, kojim se na odluku o troškovima postupka u biti samo paušalno žale, ukazuje neosnovana.

 

20.              Budući, da na izloženi način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a prvostupanjskom presudom u pobijanom dijelu, kao niti postupkom koji joj je prethodio, nije počinjena, kako žalbom istaknuta, tako ni niti bili koja od ostalih bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, a na pravilno utvrđeno činjenično stanje je ispravno primijenjeno, valjalo je žalbu tuženih ad. 1), ad. 2) i ad. 3) odbiti kao neosnovanu i u pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je presuđeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

 

21.              Obzirom da tužitelj nije zahtijevao troškove žalbenog postupka (trošak sastava odgovora na žalbu tuženih ad. 1), ad. 2) i ad. 3), to o istom nije niti odlučivano.

 

22.              Nepobijani dio (točku IV. izreke prvostupanjske presude), valjalo je ostaviti neizmijenjenim.

 

Split, 21. prosinca 2021.