1

Poslovni broj: Gž Ob-339/2021-2

Poslovni broj: Gž Ob-339/2021-2

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Mirni-Nadi Terlević Sebastijan, u  pravnoj stvari tužiteljice mlt. E. J. iz M., H., OIB: ..., koju zastupa zakonska zastupnica, majka J. J. iz M., H., OIB: ... a nju punomoćnica A. B., odvjetnica u S., protiv tuženika A. P. iz M., D. OIB: ... i Ž. P. iz M., D., OIB:..., koje zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u P., radi uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj: P Ob-61/2019-89 od 30. rujna 2021., 21. prosinca 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba tuženika te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj P Ob-61/2019-89 od 30. rujna 2021.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbačen je prijedlog tuženika za ponavljanje postupka.

 

2. Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnijeli su tuženici putem punomoćnika odvjetnika, a tuženik Ž. P. žalbu je podnio i osobno.

 

2.1. Tuženici podnose žalbu po punomoćniku iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga prema čl.353., 354. st.2. toč.6. i 11., 378. i 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013. i 70/2019.,  dalje: ZPP). Smatraju, u bitnome, kako rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka rješenja je nerazumljiva, proturječi sama sebi ili razlozima, a nema ni razloga o odlučnim činjenicama o kojima postoji i proturječnost između onog što se u razlozima navodi, čime je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl.354. st.2. toč.11. ZPP-a. Prvostupanjski sud u ovoj pravnoj stvari mlt. tužiteljici E. J. nije imenovao posebnog skrbnika u skladu s odredbom čl. 240. st.1. toč.8. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 103/2015., 98/2019., dalje ObZ), a to nije učinio niti Centar za socijalnu skrb, iako je to trebalo učiniti, kako to proizlazi i iz odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-2182/2014 od 17. lipnja 2014. i U-III-3665/2020 od 22. rujna 2021. Predlažu da se u ovoj pravnoj stvari po drugostupanjskom sudu odredi posebni skrbnik iz redova odvjetnika. Mlt. tužiteljicu nitko nije pitao za mišljenje niti je sudjelovao u njeno ime u ovom postupku radi utvrđivanja bake i djeda, što se tiče i njenog prava na obiteljski život, a čime je prekršen njen najbolji interes. Stranke imaju pravo na poštivanje svog privatnog i obiteljskog života i prema čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava (dalje: Konvencija), u kojem smislu citiraju i odluke Europskog suda za ljudska prava. Predlažu zato DNA analizu za utvrđivanje bake i djeda. Sud se o povredi čl. 8. Konvencije niti jednom riječju nije očitovao na navedenu povredu, a počinjena je i povreda odredbe čl.6. Konvencije koja jamči pravo na obrazloženu odluku u vezi s pravom na pravično suđenje te čl. 29. Ustava Republike Hrvatske. Rješenje je proturječno samo sebi jer je doneseno na temelju odredbe čl. 425. st.1. ZPP-a. Naime, sud je u ovoj pravnoj stvari naveo kako predloženi ispis nije dokaz u smislu čl. 421. st.1. toč.10. ZPP-a, a to je razlog za odbijanje prijedloga. Zato je bio dužan provesti postupak predviđen tim zakonom, a zbog čega je rješenje proturječno samo sebi i razlozima donošenja. Tuženici takav stav izvode iz stava Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev-681/07-2 od 12. studenog 2008. Time je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u vezi s čl.425. st.1. ZPP-a. Nejasno je na temelju koje odredbe ZPP-a prvostupanjski sud odbacuje prijedlog (kao nepravodobnog prema čl.423. ZPP-a, nepotpunog prema čl.424. st.2. ZPP-a ili nedopuštenog prema čl. 423. ZPP-a). U vezi ispisa iz sustava e-spisa važno je istaknuti da tuženici traže pravo na nepristrani sud i pravično suđenje, sve u vezi sa stajalištem Europskog suda za ljudska prava iz presude Golubović protiv Hrvatske. Naime, iz dostavljenog ispisa iz sustava e-spisa predmeta Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj P Ob-61/2019, što ga je tuženica zaprimila 15. lipnja 2020. od predsjednice suda M. Z. T., nakon zaključenja rasprave i rješenja Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: 29 Su-35/2020-6 od 10. ožujka 2020. kojeg su primili 18. ožujka 2020., nesporno je da je postupak proveden nezakonito zbog donesenih odluka o izuzeću sutkinje R. Ć. od 14. siječnja 2020., na štetu tuženika. Zbog izostanka obrazloženja u vezi ispisa pobijana odluka ne može se ispitati. Predlažu ukidanje pobijanog rješenja i ustupanje predmeta drugom prvostupanjskom sudu s uputama da se mlt. tužiteljici prema čl. 240. ObZ-a imenuje posebni skrbnik, dozvoli ponavljanje postupka i provođenje neovisnog DNA vještačenja bake i djeda u neovisnim ustanovama.

 

2.2. Tuženik Ž. P. u svojoj žalbi, u bitnome, nadodaje kako su se po zajedničkom zahtjevu tuženika za izuzeće od 9. prosinca 2019. donijela dva kontradiktorna rješenja (zahtjev tuženice A. P. se odbacuje, a tuženika Ž. P. odbija). Prvostupanjski sud ne obrazlaže zašto ispis iz sustava e-spisa Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj: P Ob-61/2019 u kojem su navedene sve radnje nije nikakva nova činjenica niti novi dokaz u smislu odredbe čl. 421. st.1. toč.10. ZPP-a. Radi se o novom materijalnom dokazu da je prethodni postupak od početka pristrano proveden u korist suprotne stranke J. J., a na njihovu štetu. Kako J. P. i majka J. J. o osobnim odnosima s mlt. djetetom E. J. imaju spor o tome tko je pravi biološki otac, podnio je zahtjev sudu 1. srpnja 2021. u kojem je tražio da s obzirom na odredbu čl.240. ObZ radi zaštite osobnih i imovinskih interesa mlt. E. J. sud donese rješenje kojom će joj imenovati posebnog skrbnika radi zaštite njenih prava i interesa, što sud nije učinio niti obrazložio okolnosti zbog čega to nije učinio. Predlaže da im se dopusti o njihovom trošku provesti dokaz DNA vještačenja utvrđivanjem bake i djeda koje će utvrditi kako on i njegova supruga nisu baka i djed mlt. tužiteljici Emi Jakić, time niti u obvezi njenog uzdržavanja.

 

3. Mlt. tužiteljica nije dostavila odgovor na žalbe.

 

4. Žalbe tuženika nisu osnovane.

 

5. Prvostupanjski sud odbacio je prema odredbi čl. 425. st. 1. ObZ-a u vezi s čl. 421. st.1. toč.10. ZPP-a prijedlog tuženika za ponavljanje postupka od 29. srpnja 2020. uz zaključak kako ispis iz e-spisa suda prvog stupnja poslovni broj: P Ob-61/2019 i tvrdnje tuženika kako nije utvrđeno srodstvo između mlt. tužiteljice i tuženika nisu novi dokazi ni nove činjenice. Ujedno, ocjenjuje kako tuženici u prijedlogu zapravo iznose svoje viđenje podnesenih zahtjeva za izuzeće i srodstva stranaka.

 

6. Takva odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita.

 

7. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuju žalitelji iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a jer tuženici nisu onemogućeni u raspravljanju nezakonitim postupanjem suda, osobito propuštanjem dostave. Rješenje nema ni nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati, izreka je razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima rješenja, a u rješenju su navedeni i jasni razlozi o odlučnim činjenicama, pri čemu o odlučnim činjenicama nema proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Također, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u vezi s čl.425. st.1. ZPP-a jer je iz obrazloženja jasno kako prvostupanjski sud prijedlog smatra nedopuštenim, što je i razlog njegovog odbacivanja prema odredbi čl. 425. st. 1.  ZPP-a.

 

8. Predlagatelji su prijedlogom za ponavljanje postupka od 29. srpnja 2020., u kojem su sudjelovali kao tuženici, zatražili ponavljanje pravomoćno okončanog postupka (postupka radi uzdržavanja mlt. djeteta po baki i djedu prema odredbi čl. 288. st. 2. ObZ) presudom poslovni broj: P Ob-61/2019-61 suda prvog stupnja, potvrđenom presudom ovog suda poslovni broj: Gž Ob-118/2020-2 od 21. svibnja 2020., a kojom je određeno da su tuženici dužni uzdržavati svoju unuku, mlt. E. J.. Ponavljanje traže navodeći zakonsku osnovu iz čl.421. st.1. toč.10. ZPP-a. Iz sadržaja prijedloga proizlazi kako smatraju da im je postupanjem prvostupanjskog suda prilikom odlučivanja o traženim izuzećima u prvostupanjskom postupku onemogućeno neovisno i nepristrano suđenje (u skladu s čl.2. i 4. st.1. Zakona o sudovima i čl.29. st.1. Ustava Republike Hrvatske), što da dokazuje ispis iz sustava e-spis od 15. lipnja 2020. predsjednice suda prvog stupnja jer se, po tvrdnjama tuženika, odlučivanjem o izuzećima postupalo protivno zakonu, o čemu da govori činjenica da se o jednom zahtjevu oba tuženika za izuzeće sutkinje od 9. prosinca 2019. odlučilo s dva različita rješenja. Time smatraju da je prvostupanjski sud povrijedio odredbu čl. 354. st.2. toč.1. ZPP-a jer je u donošenju presude sudjelovao sudac koji se po zakonu mora izuzeti  (čl. 71.st.1. toč.1. do 6.), odnosno koji je rješenjem suda bio izuzet. Također, tvrde kako su onemogućeni u raspravljanju odbijanjem prijedloga za provođenje neovisnog DNA vještačenja po prvostupanjskom sudu jer da je još uvijek neutvrđeno srodstvo između mlt. tužiteljice i tuženika.

 

9. Prema odredbi čl. 421. st.1. toč.10. ZPP-a postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se na prijedlog stranke ponoviti ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku. Odredbom čl.422. st.2. ZPP-a propisano je kako se iz razloga navedenih u čl.421. st.1. toč.1., 7., 8., 9. i 10. te st.3. ZPP-a ponavljanje postupka može dopustiti samo ako stranka bez svoje krivnje nije mogla te razloge iznijeti prije nego što je prijašnji postupak završen pravomoćnom sudskom odlukom. Odredbom čl. 425. st.1. ZPP-a propisano je da će nepravovremene (čl.423.), nepotpune (čl. 424. st.2.) ili nedopuštene (čl.423.) prijedloge za ponavljanje postupka odbaciti rješenjem sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća bez održavanja ročišta.

 

10. Cijeneći bitni dio sadržaja prijedloga za ponavljanje postupka, ocjena je ovog suda kako je u pravu prvostupanjski sud kada ocjenjuje da spominjanje stanja e-spisa prema e-ispisu predsjednice prvostupanjskog suda, ali i neizvođenje predloženog dokaza DNA analizom po tuženicima ne predstavljaju nove dokaze i nove činjenice, odnosno pravilnije, razloge koje stranka bez svoje krivnje nije mogla iznijeti prije nego što je prijašnji postupak završen pravomoćnom sudskom odlukom (čl. 422. st. 2. ZPP-a). Naime, razlozi koje je sud otklonio u prijašnjem postupku ne mogu se ponoviti u zahtjevu za ponavljanje postupka, tako ni navedeni razlozi jer su spominjani u prvostupanjskom postupku i odlučivano je o njima (rješenja po zahtjevima za izuzeće stavljenima po tuženicima, odluka o odbijanju prijedloga tuženika za DNA vještačenje u predmetnom postupku za uzdržavanje mlt. tužiteljice), u skladu s čl. 422. st. 2. ZPP-a.

 

11. Prijedlog tuženika, cijeneći njegov sadržaj, može se razmatrati i prijedlogom iz zakonskih osnova čl.421. st.1. toč.1. ZPP-a te 421. st.1. toč.2. ZPP-a. Prema odredbi čl. 421. st. 1. toč. 1. ZPP-a postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se na prijedlog stranke ponoviti ako je u donošenju odluke sudjelovao sudac koji je po zakonu morao biti izuzet (članak 71. stavak 1. točke 1. do 6.) odnosno koji je rješenjem suda bio izuzet, ili ako je u donošenju odluke sudjelovala osoba koja nema svojstvo suca, a prema toč. 2. ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije bila dana mogućnost da raspravlja pred sudom.

 

11.1. Tuženici, međutim, nisu u pravu ni kada sadržajem upućuju na razmatranje tih razloga. Naime, tuženici su razloge o potrebi izuzeća prvostupanjske sutkinje isticali u prvostupanjskom postupku, tuženica A. P. u više od dva navrata, zbog čega je u konačnici, nakon drugog podnošenja takvog njenog prijedloga 9. prosinca 2019. prvostupanjski sudac pravilno odbacio takav njen prijedlog prema odredbi čl. 73. ZPP-a. Tuženik Ž. P. također je podnio više prijedloga, s time da je on 9. prosinca 2019. (zajednički s tuženicom A. P.) prvi put tražio izuzeće prvostupanjske sutkinje, zbog čega je njegov zahtjev od 9. prosinca 2019. pravilno odbijen prema odredbi čl. 74. ZPP-a. Time je prvostupanjski sud te razloge tuženika otklonio pa se oni ne mogu ponoviti u zahtjevu za ponavljanje postupka prema odredbi čl.422. st.2. ZPP.

11.2. Prijedlog za ponavljanje postupka iz razloga koji imaju značaj nezakonitog postupka zbog kojeg da tuženicima nije omogućeno raspravljanje pred sudom (zbog odbijanja DNA vještačenja u spomenutom postupku uzdržavanja) također nije dopušten po odredbi čl. 422. st. 2. ZPP-a jer je i o njemu odlučeno odlukom suda prvog stupnja, o čemu se je izjasnio i ovaj sud u presudi poslovni broj: Gž Ob-118/2020-2 od 21. svibnja 2020.

 

12. Valja reći kako je punomoćnik tuženika za trajanja postupka imao mogućnost uvida u e-spis, tako i sve module spomenutog spisa (pa i onaj koji spominju tuženici „upisnik radnji“ iz izlista), pa se radi o okolnostima koje su strankama mogle bile poznate i prije donošenja prvostupanjske i drugostupanjske odluke. Zato se ni podaci iz ispisa e-spisa dostavljeni osobno tuženici A. P. po predsjednici suda na njen zahtjev ne mogu smatrati razlozima koje stranke bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti prije nego što je prijašnji postupak završen pravomoćnom sudskom odlukom.

 

13. Tuženici neosnovano ističu da mlt. E. J. nije bila pravilno zastupana u prvostupanjskom postupku jer je nije zastupao posebni skrbnik. Naime, mlt. E. J. je u postupku radi uzdržavanja mlt. djeteta po baki i djedu (prema odredbi čl. 288. st. 2. ObZ-a) zastupala njena zakonska zastupnica, majka J. J., koja ju je i ovlaštena zastupati u svim postupcima pokrenutima radi uzdržavanja prema odredbi čl.424. st.2. ObZ-a. Iako se prema odredbi čl. 354. st.3. ZPP-a na okolnosti da parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik može žaliti samo stranka koje se ti nedostaci tiču, ovaj je sud razmotrio i navedenu okolnost upravo iz razloga jer se radi o maloljetnom djetetu, vodeći računa o najboljem interesu djeteta.

 

14. Prema odredbi čl. 414. st. 1. ObZ-a dijete je stranka postupaka u kojima se odlučuje o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem te uzdržavanju djeteta, neovisno o tome je li ga pokrenulo. St. 2. tog članka propisano je da dijete u postupku iz stavka 1. tog članka zastupa poseban skrbnik imenovan za taj postupak prema članku 240. ovoga Zakona, osim ako je ovim Zakonom propisano da dijete zastupa zakonski zastupnik ili centar za socijalnu skrb.

 

14.1. U konkretnom slučaju je odredbom čl. 424. st. 2. ObZ-a upravo propisano da u postupku radi uzdržavanja dijete zastupa zakonski zastupnik. Naime, odredbom čl.424. st.1. ObZ-a propisano je da su stranke u postupku radi uzdržavanja djeteta dijete i osoba koja ju je prema tom zakonu dužna uzdržavati. St.2. tog članka propisano je da dijete iz st.1. tog članka zastupa roditelj s kojim dijete stanuje (ovdje nesporno majka koja u pogledu mlt. tužiteljice ima i samostalnu skrb po odluci suda).

 

15. Odredbom čl.288. st.1. ObZ propisano je da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje mlt. dijete te da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta, dok je st. 2. propisano da ako roditelj ne uzdržava mlt. dijete, da su ga dužni uzdržavati baka i djed po tom roditelju.

 

15.1. Pravomoćnom sudskom odlukom utvrđeno da je sin tuženika J. P. otac ovdje mlt. tužiteljice, u kojem postupku je nesporno i provedena DNA analiza (koja se uobičajeno provodi u postupcima utvrđivanja očinstva). Takva pravomoćna odluka suda ima značaj utvrđenja roditelja mlt. tužiteljice (oca mlt. tužiteljice, sina tuženika), time i primarne osobe dužne uzdržavati dijete, mlt. tužiteljicu prema čl. 288. st. 1. ObZ-a (iako dijete nesporno uzdržava jedino majka), ali i supsidijarnih obveznika uzdržavanja (bake i djeda, ovdje po ocu) prema odredbi čl. 288. st. 2. ObZ-a. Valja naglasiti kako je odredbom čl. 81. st. 1. ObZ-a propisano kako u situaciji kad je očinstvo utvrđeno odlukom suda, osporavanje očinstva nije dopušteno, kako to navodi i ovaj sud u presudi poslovni broj: Gž Ob-118/2020-2 od 21. svibnja 2020.

 

16. Tuženici u žalbi pogrešno razmatraju predmet ovog spora kao predmet za utvrđivanje bake i djeda. Ovaj je postupak vođen radi plaćanja uzdržavanja po baki i djedu mlt. tužiteljice jer primarni obveznik (sin tuženika) svoju obvezu nesporno ne ispunjava. Žalitelji neosnovano tvrde kako postoji spor u vezi očinstva njihovog sina u odnosu na mlt. tužiteljicu jer je njegovo očinstvo pravomoćno utvrđeno sudskom presudom, kako je već navedeno. Također, tuženici se neosnovano pozivaju na odluke koje citiraju u prijedlogu i žalbi jer se ne radi o činjenično ni pravno usporedivim odlukama s predmetom razmatranja u ovom žalbenom postupku.

 

17. Slijedom svega navedenog, odbijena je žalba tuženika i potvrđeno rješenje prvostupanjskog suda, sve prema odredbi čl. 380. toč.2. ZPP-a.

 

 

U Puli, 21. prosinca 2021.

 

 

Sutkinja

 

Mirna-Nada Terlević Sebastijan, v.r.