1

Poslovni broj: 2 Us I-840/2021-7

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 2 Us I-840/2021-7

 

 

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja I. S. iz S. B., OIB: …, koga zastupa opunomoćenik D.O., odvjetnik iz V., protiv tuženika Republike Hrvatske, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Z., koga zastupa službena osoba N. P., radi prava iz mirovinskog osiguranja, 21. prosinca 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

I          Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja tuženika Klasa: UP/II 141-02/21-01/03432436717, Urbroj: 341-99-05/3-21-3600, broj spisa: 751186, od 17. lipnja 2021.

 

II        Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje 

 

Tuženik je rješenjem tuženika Klasa: UP/II 141-02/21-01/03432436717, Urbroj: 341-99-05/3-21-3600, broj spisa: 751186, od 17. lipnja 2021. odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u S. B., Klasa: UP/I 141-02/21-01/03432436717, Urbroj: 341-16-05/3-21-9191, broj spisa: 118525 od 6. travnja 2021., a kojim rješenjem tužitelju nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.

Tužitelj u tužbi navodi kako nalazi i mišljenje vješaka prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela nemaju uporište u medicinskoj dokumentaciji koja je bila predmet vještačenja. Smatra da je zbog toga u provedenom postupku nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te da su ovlašteni vještaci i tuženik jednostavnom analizom i uvidom u kompletan spis mogli utvrditi manjkavosti prvostupanjskog rješenja. Nakon što je upoznat s nalazom i mišljenjem Vijeća viših vještaka, tužitelj se odmah uputio u bolnicu te mu je tom prigodom utvrđena zločudna novotvorina, pod dijagnozom C18.2 i to na predjelu uzlaznog debelog crijeva. Zbog navedenog je zatraženo da tužitelj provede obrade i izvrši kontrolu pa je rješenje tuženika preuranjeno, obzirom da tijelo vještačenja nije raspolagalo svim relevantim činjenicama. Smatra da navedeno predstavlja prethodno pitanje za ovu upravnu stvar i da je isto trebalo riješiti prije donošenja rješenja. Ukazuje kako se radi o odlučnim činjenicama koje idu u korist tužitelja i koje bi rezultirale povoljnijim rješenjem. U prilog svojih tvrdnji tužitelj dostavlja novu medicisnku dokumentaciju te ističe da ne može prihvatiti ocjenu vještaka kako je osoba koja ima novootkriveni rak mogla normalno funkcionirati pa je i nepravilna ocjena da na strani tužitelja  nema smanjenja radne sposobnosti. Slijedom navedenog predlaže sudu poništavanje osporavane odluke tuženika.

Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje u cijelosti kod obrazloženja iz pobijanog rješenja i to posebno iz razloga što su vještaci u oba stupnja suglasni da promjene u zdravstvenom stanju tužitelja ne uzrokuju smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelimičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti kod tužitelja. Smatra da nova dokumentacija, a koju je tužitelj priložio uz tužbu ne može biti relevantna, budući nije bila predmet ocjene te da ista eventualno može biti predmet vještačenja u novom postupku. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

Sud je u ovom sporu održao raspravu 14. prosinca 2021. te je na takav način strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda RH, 29/17. i 110/21., nastavno: ZUS), prije donošenja presude, pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

Zamjenička opunomoćenica tužitelja je na raspravi izjavila da ostaje kod tužbe i svih navoda iz iste. Predložila je da se u nastavku upravnog spora izvede dokaz saslušanjem tužitelja.

Službena osoba tuženika je na raspravi ostala kod odgovora na tužbu, kao i navoda iz osporavane odluke. Protivi se daljnjem izvođenju dokaza.

Tijekom rasprave sud je odbio dokazni prijedlog za saslušanjem tužitelja, budući je sud stajalilšta kako se izvođenjem navedenog dokaza ne bi utvrdile nikakve relevantne činjenice za pravilno rješavanje ovog upravnog spora.

U upravnom sporu sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i sve isprave koje prileže u istome.

              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

              Među strankama su nesporne utvrđene medicinske dijagnoze na strani tužitelja.              Sporno je da li utvrđene medicinske dijagnoze na strani tužitelja uzrokuju smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, odnosno djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti te je sporno da li je zdravstveno stanje tužitelja pravilno utvrđeno.

              Uvidom u predmetni spis utvrđeno je kako je predmetni upravni postupak pokrenut na temelju prijedloga izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite od 1. ožujka 2021., a u svezi članka 125. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19., nastavno: ZOMO).

              Člankom 39. stavak 1. ZOMO propisano je da smanjenje radne sposobnosti prema ovome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima. Stavkom 2. istoga članka propisano je da preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, a stavkom 3. istoga članka propisano da djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima. Nadalje, stavak 4. istoga članka propisuje da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti, dok stavak 5. istoga članka propisuje da su uzroci smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti bolest, ozljeda izvan rada, ozljeda na radu ili profesionalna bolest.

              Uzimajući u obzir da je predmetni upravni postupak pokrenut povodom navedenog prijedloga, to se na konkretni slučaj primjenjuju odredbe ZOMO i Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine, broj: 67/17. i 56/18., nastavno: Uredba).

              Iz sadržaja tužbe proizlazi kako tužitelj smatra da je kod njega došlo do trajnih promjena u zdravstvenom stanju i da je isto vidljivo iz medicinske dokumentacije, odnosno da je nastupilo smanjenje radne sposobnosti u smislu članka 39. ZOMO te da ispunjava uvjete za priznanje prava iz mirovinskog osiguranja.

              Uvidom u spis tuženika utvrđeno je da su ovlašteni vještaci pri Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, u prvom stupnju, svojim nalazom i mišljenjem broj evidencije: …, od 31. ožujka 2021., utvrdili kako tužitelj ima završenu SSS, RO i da je po zanimanju zaštitar. Isti je operiran zbog karcinoma uzlaznog koilona te je dobrog općeg stanja, pri svjesti, kontaktibilan, pokretan i orijentiran u svim smjerovima. Iz priložene medicinske dokumentacije proizlaze specijalističko konzilijarni nalazi vezano uz navedenu operaciju te je vidljivo da je liječenje u tijeku. Slijedom navedenog, vještaci su stajališta kako je na strani tužitelja potrebno nastaviti liječenje po internisti, gastroenterologu i onkologu, obzirom da su bolesti u fazi liječenja, koje je u tijeku pa zbog toga kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti.

Na temelju citiranog nalaza i mišljenja donijeto je prvostupanjsko rješenje od 6. travnja 2021. putem kojega tužitelju nije priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog gubitka radne sposobnosti. Na navedeno rješenje tužitelj je izjavio žalbu te je sukladno članku 133. stavku 3. ZOMO naloženo provođenje vještačenja po Vijeću viših vještaka, radi utvrđenja okolnosti nastupanja smanjenja radne sposobnosti, odnosno invalidnosti kod tužitelja.

Iz nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka pri Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnji ured, Sektor za vještačenje, broj evidencije: … od 2. lipnja 2021. vidljivo je kako je tužitelj star 51 godinu, po zanimanju SSS vozač motornih vozila – zaštitar, radio je na poslovima zaštitara. Iz medicinske dokumentacije vidljivo je stanje nakon kirurškog liječenja maligne neoplazme uzlaznog debelog crijeva, zbog čega je operiran 26. veljače 2020. Kolon je reseciran desnom hemikolektomijom uz formiranu ileo-transferzalnu anastomozu, a učinjena je i pankreatikoduodenotomija. Kirurško liječenje proteklo je bez komplikacija. Preoperativnom obradom nisu nađeni sekundarizmi, a histološki postoperativni nalaz pokazao je da gušteraća nije zahvaćena tumorskim procesom. Postooperativni tijek protekao je uredno uz subjektivno dobro stanje i uspostavljenu fiziološku pasažu crijeva. Provedena je adjuvantna kemoterapija kroz osam ciklusa koje je podnio dobro. Prema zadnjem nalazu onkologa iz siječnja 2021., nema znakova aktivnosti tumorske bolesti te su indicirane daljnje redovite onkološke kontrolne obrade. Zbog toga su vještaci stajališta kako je preuranjeno cijeniti neki od oblika smanjenja radne sposobnosti te su suglasni s ocjenom vještaka u prvom stupnju da na strani tužitelja nema smanjenja radne sposobnosti, obzirom da je bolest u fazi liječenja po internisti – onkologu.

Dakle, i putem prvostupanjskog i drugostupanjskog vještačenja kod tužitelja nije utvrđeno postojanje invalidnosti u vidu nesposobnosti za rad. Navedena vještačenja su suglasna kako u utvrđenju postojećih bolesti i liječenja, tako i u pogledu činjenice da na strani tužitelja, za sada, nema nesposobnosti za rad.

Sud u cijelosti prihvaća provedena vještačenja, kao zakonita i izrađena u skladu s pravilima struke, odnosno u skladu s odredbama Uredbe, budući su ista jasna u pogledu medicinske dokumentacije koja je bila predmet vještačenja, kao i po pitanju utvrđenih dijagnoza na strani tužitelja.

Pri tome je potrebno naglasiti kako su vještaci tijekom provedenih vještačenja ocjenu donijeli na temelju medicinskih dijagnoza iz medicinske dokumentacije na koju se poziva i tužitelj. Posebno je potrebno istaknuti kako je sva medicinska dokumentacija tužitelja bila dostupna ovlaštenim vještacima te je iz iste jasno vidljivo da na strani tužitelja prvenstveno postoji potreba daljnjeg liječenja po nadležnim specijalistima, a na koje tužitelja upućuju i liječnici specijalisti pa je stoga pravilan zaključak vještaka i tuženika da stanje nije definitivno te je preuranjeno cijeniti neki od oblika smanjenja radne sposobnosti, a kako to određuje članak 15. stavak 1. Uredbe i nije došlo do smanjenja radne sposobnosti.

Istovjetne dijagnoze i zdravstveno stanje proizlazi i iz nove medicinske dokumentacije koju je tužitelj priložio uz tužbu te ista ne dovodi u dvojbu zaključke vještaka iz provedenog postupka.

Prema stanju spisa razvidno je da su ovlašteni vještaci svoje mišljenje dali primjenjujući stručno medicinsko znanje i prema pravilima struke, nakon analize podataka iz cjelokupne spisu priložene medicinske dokumentacije, citirane u obrazloženju mišljenja Vijeća viših vještaka.

Vezano uz navode tužitelja koji se odnose na stručnost, odnosno objektivnost ovlaštenih vještaka, treba naglasiti kako je člankom 1. stavkom 2. Uredbe propisano tko su ovlašteni vještaci iz članka 3. stavka 4. Zakona o jedinstvenom tijelu vještačenja, kao i način njihova imenovanja, područje i način njihova rada, sadržaj nalaza i mišljenja, postupanje izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite te opseg i sadržaj medicinske i druge dokumentacije koju je doktor medicine, koji je liječio osobu odnosno osiguranika, ili stručnjak nekog drugog profila koji je obavio pregled ili ispitivanje osobe prethodno pripremio i sa svojim nalazom i mišljenjem dostavio nadležnom tijelu koje odlučuje o pravima i područjima stavka 1. tog članka.

Nadalje, člankom 3. stavkom 3. Uredbe propisano je tko sve može biti imenovan za vještaka i višeg vještaka, kao i sastav vijeća vještaka te su tako imenovani vještaci ovlašteni za donošenje nalaza i mišljenja.

Dakle, u konkretnom slučaju nema nikakvih nepravilnosti u vidu ovlaštenih vještaka koji su donijeli predmetne nalaze i mišljenja, već su isti imenovani u skladu s prethodno citiranim odredbama Uredbe te su i izradili nalaze i mišljenja, smisleno odgovarajućim odredbama Uredbe pa navodi o neobjektivnosti vještaka nisu ničim dokazani.

Stoga je cjelokupno postupanje ovlaštenih vještaka, odnosno samog tuženika, u potpunosti izvršeno u skladu s odgovarajućim odredbama ZOMO i Uredbe.

              Zbog toga tužitelj navodima iz tužbe ne dovodi u dvojbu sud o tome da je prilikom provođenja upravnog postupka i donošenja osporavanih odluka došlo do povrede njegovog prava, obveza ili pravnog interesa niti je isti predložio izvođenje daljnjih dokaza u smislu utvrđenja svog zdravstvenog stanja tijekom ovog upravnog spora.

Imajući u vidu navedeno, osporavano rješenje tuženika ocjenjuje se zakonitim.

              Slijedom iznijetog, a na temelju članka 57. stavak 1. ZUS, tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan, te je sud donio odluku kao u točki I izreke presude.

Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnog spora u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. ZUS te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnog spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

 

 

U Osijeku 21. prosinca 2021

 

Sudac

Berislav Babić v.r.

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).