Baza je ažurirana 22.05.2025.
zaključno sa NN 74/25
EU 2024/2679
- 1 - Revd 5261/2021-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. S. iz K., OIB …, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu M. & L. iz K., protiv tuženika N. T., OIB …, kao ranijeg vlasnika odjavljenog obrta N., K., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu K. K. & Z. K. iz K., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-607/2017-3 od 22. studenoga 2019., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-1069/13-50 od 28. kolovoza 2017., u sjednici održanoj 21. prosinca 2021.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-607/2017-3 od 22. studenoga 2019., kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-1069/13-50 od 28. kolovoza 2017., uz tvrdnju da pravna shvaćanja drugostupanjskog suda iznesena u predmetnoj presudi odstupaju od pravnih shvaćanja revizijskog suda.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Prijedlog je nedopušten.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 79/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno postavljena četiri pravna pitanja koja glase:
"1. Koji poslodavac je odgovoran za štetu s osnove ozljeđivanja radnika na radu kod situacije neformalnog ustupa (posudbe) radnika drugom poslodavcu, u građevinarstvu?
2. Temeljem kojih kriterija sud odlučuje o odgovornosti, odnosno o konkretnom omjeru doprinosa radnika-oštećenika kod ozljeđivanja na radu?
3. Treba li sud u presudi dati jasne i određene razloge za predložene dokaze stranaka koje je odbio provoditi?
4. Na kome je teret dokazivanja uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i štete?"
5. Za postavljena pitanja predlagatelj smatra da su važna u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP-a, te je kao razloge važnosti prvog pitanja naveo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-265/82 od 8. lipnja 1982. (PSP-22/58), a drugog pitanja presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-1791/2010 od 25. svibnja 2011, dok u odnosu na posljednja dva pitanja nije iznio razloge njihove važnosti.
6.1. Prema ocjeni ovoga suda posljednja dva postavljena pitanja nisu važna jer u odnosu na njih tuženik nije iznio razloge njihove važnosti, s tim da treće postavljeno pitanje polazi i od pogrešne pretpostavke prema kojoj sudovi nisu iznijeli jasne i određene razloge zbog čega predloženi dokaz po tuženiku nije proveden.
6.2. Drugo postavljeno pitanje je činjenične naravi i odgovor na njega zavisi od konkretnih okolnosti svakog slučaja, pa na takvo pitanje nije moguće jednoznačno-generalno odgovoriti, a ni odluka na koju se poziva predlagatelj vezano za to pitanje nije donesena u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. Stoga ni to pitanje nije važno.
6.3. U odnosu na prvo postavljeno pitanje nije iznesen odgovarajući razlog važnosti jer je upravo tuženik kao poslodavac tužitelja uputio tužitelja tijekom radnog vremena i u okviru poslova koje tužitelj obavlja (elektroinstalater) na gradilište izvođača tvrtke E. i time mu je on dodijelio radni zadatak, a šteta je nastala u okviru obavljanja tog zadatka, u radnom procesu. S obzirom da tuženik kao poslodavac odgovara za predmetnu štetu po objektivnom kriteriju, izvođač radova, koji je tuženika uvjeravao da na gradilištu ima sve što je potrebno vezano uz zaštitu na radu i rad na siguran način, nije treća osoba u smislu čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), pa pozivanje na odluku revizijskog suda Rev-265/82 od 8. lipnja 1982., koja nije donesena u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji ne daje značaj važnosti tome pitanju.
7. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
Viktorija Lovrić, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.