Poslovni broj: II Kž-476/2021-5

Poslovni broj: II Kž-476/2021-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Lane Petö Kujundžić predsjednice vijeća te mr. sc. Ljiljane Stipišić i Marije Balenović članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. I., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 2. u vezi stavka 1. i članka 34. i u vezi članka 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog D. I. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Kv I-71/2021-6 (K-18/2021.) od 22. studenog 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 21. prosinca 2021.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog D. I. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj Kv I-71/2021-6 (K-18/2021.) od 22. studenog 2021., nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj KO-DO-19/2021. od 9. rujna 2021., koja je potvrđena rješenjem prvostupanjskog suda broj Kov-30/2021. od 15. listopada 2021., protiv optuženog D. I. zbog produljenog kaznenog djela razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavak 2. u vezi stavka 1. i članka 34. i u vezi članka 52. KZ/11., na temelju članka 127. stavak 4. u vezi članka 131. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv optuženog D. I. iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točka 3. ZKP/08.

 2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi D. I. po branitelju odvjetniku D. Z. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i „pogrešne primjene zakona“. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske ukinuti pobijano rješenje te „okrivljeniku eventualno odrediti mjeru opreza iz čl. 98. Zakona o kaznenom postupku“.

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijano rješenje sukladno članku 494. stavka 4. ZKP/08. i nije utvrdio da bi bila počinjena neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. I. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. kao i neprikladnosti zamjene mjerama opreza. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, a to što ih žalitelj ne prihvaća pitanje je činjenične naravi.

5.1. Žalitelj osporava postojanje osnovane sumnje smatrajući da je zaključak o postojanju dokaza preuranjen i nedorečen. Međutim, prvostupanjski je sud zakonito utvrdio i pravilno obrazložio osnovanu sumnju da je optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo jer isto proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud. Konačnu ocjenu svih predloženih dokaza dat će raspravni sud nakon provedenog kontradiktornog postupka, dok ovaj sud, kao ni prvostupanjski sud u ovom stadiju postupka nisu ovlašteni na to. Stoga opetovani žalbeni prigovori kojima optuženik tumači i ocjenjuje dokaze kaznenog djela, za koje se tereti, a time i osnovanu sumnju nisu od značaja.

6. Nadalje, protivno žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o nužnosti primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. protiv optuženika i nadalje. Opravdano prvostupanjski sud, pri donošenju zaključka o postojanju opasnosti od ponavljanja djela, uzima u obzir raniji život optuženika i dosadašnju usklađenost ponašanja s pozitivnim propisima društva pa je tako prijašnja osuđivanost optuženika detaljno i pravilno navedena u odlomku 5. pobijanog rješenja, što upućuje na to da do sada izricane kazne nisu utjecale na njega da promijeni svoje ponašanje i uskladi ga sa zakonskim propisima. Štoviše, osnovano se sumnja da je njegovo društveno neprihvatljivo ponašanje postalo opasnije i teže. Pravilno je prvostupanjski sud imao u vidu i okolnosti i način počinjenja kaznenog djela za koje je optuženik osnovano sumnjiv (prema optužnici djelo počinio prvo u svojoj kući, a potom je žrtvu „odvukao do bankomata“) što ukazuje na znatnu upornost. Sve ove okolnosti u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o postojanju opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., pa nije u pravu žalitelj kada tvrdi da tvrdi da ne postoje razlozi za produljenje istražnog zatvora, odnosno da ne postoji opasnost od ponavljanja djela.

6.1. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da prijašnja osuđivanost za druga djela prije 6 godina nije odlučujuća okolnost. Naime, prilikom ocjenjivanja postojanja  opasnosti od ponavljanja djela kod optuženika sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u smjeru postojanja takve bojazni, ujedno imajući u vidu i njihovu količinu, a tako i kakvoću u cjelini, pri čemu je prethodna osuđivanost samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke za optuženika, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju.

7. Imajući na umu značaj iznesenih okolnosti drugostupanjski sud nalazi da je protiv optuženika opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi. Izložene okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela kod optuženika takvog su značaja da mjeru istražnog zatvora, u ovom trenutku, i po ocjeni drugostupanjskog suda nije moguće svrhovito zamijeniti bilo kojom blažom mjerom pa tako ni mjerom zabrane približavanja oštećeniku, kako predlaže žalitelj i usprkos navodima žalitelja o namjeri da nastavi raditi u Saveznoj Republici Njemačkoj.

8. Žalbeni navodi da se zaposlio i radi u Saveznoj Republici Njemačkoj, da je samo privremeno došao u Republiku Hrvatsku ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

9. Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 21. prosinca 2021.