- 1 -              Rev 2268/2017-9

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2268/2017-9

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice M. V. iz S., …, OIB …, II-tužiteljice M. K.1 iz S., …, OIB … i III-tužiteljice M. K.2 iz S., …, OIB …, koje zastupa punomoćnica I. L. M., odvjetnica u Z., protiv I-tuženika P. b. Z. d.d. Z., …, OIB …, kojeg zastupa punomoćnik Z. T., odvjetnik u Z., II-tuženika S. m. i. G. b. d.d. u stečaju O., …, OIB …, (pravni sljednik G. b. d.d. u stečaju), kojeg zastupa stečajni upravitelj P. M. i I.-t. M. V. iz K., …, OIB …, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji I do III-tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4957/14-4 od 28. veljače 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj P-805/13 od 26. svibnja 2014., u sjednici održanoj 21. prosinca 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prihvaća se revizija I do III-tužitelja i ukidaju presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4957/14-4 od 28. veljače 2017. i presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj P-805/13 od 26. svibnja 2014., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda prvostupanjskog suda kojom je suđeno:

 

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"I Utvrđuje se da je tužitelj M. K. iz S., … (OIB-…) isključivi vlasnik nekretnine u z.k.ul.br.2153 k.o. Š., označene kao z.k.č.br.1238/1 kuća br.2, zgrada montažna nadstrešnica, dvorište i oranica, …, ukupne površine 773čhv, odnosno 2779m2, pa se nalaže tuženicima da tužitelju u roku od 15 dana izdaju tabularnu ispravu podobnu za prijenos dijela navedene nekretnine u zemljišnim knjigama na ime i u isključivo vlasništvo tužitelja, jer će u protivnom tu ispravu zamijeniti ova presuda.

II Proglašava (alternativni zahtjev "Utvrđuje") se da je ovrha na nekretnini upisanoj u z.k.ul.br.2153 k.o. Š., označene kao z.k.č.br.1238/1 kuća br.2, zgrada montažna nadstrešnica, dvorište i oranica, …, ukupne površine 773čhv, odnosno 2779m2 u ovršnom predmetu Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba Dugo Selo broj Ovrn-1855/09 nije dopuštena.

III Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno naknade trošak ovog postupka zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate."

 

II/ Nalaže se tužitelju da tuženicima P. b. Z. d.d. i V. M. naknadi parnični trošak u iznosu od 7.075,00 kuna, u roku od 15 dana.“.

 

2. Protiv navedene presude reviziju su podnijeli I do III-tužitelji pozivom na odredbu članka 382. stavak 2. točka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – u nastavku teksta: ZPP). Reviziju podnose zbog materijalnopravnih pitanja koja su (po prosudbi revidenta) važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlažu preinačiti nižestupanjske presude u smislu revizijskih navoda, podredno ukinuti te presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

4. Prema odredbi članka 382. stavak 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz članka 382. stavak 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točki 1. do 3. članka 382. stavka 2. ZPP. U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (382. stavak 3. ZPP).

 

5. U reviziji tužitelja postavljena su slijedeća pravna pitanja:

 

              „1. Može li nekretnina na kojoj je u svrhu osiguranja tražbine izvršen fiducijarni prijenos prava vlasništva s dužnika (fiducijanta) na vjerovnika (fiducijara) biti predmetom ovrhe u ovršnom postupku koji je treća osoba kao ovrhovoditelj pokrenula protiv fiducijara kao ovršenika kao da je fiducijar punopravni vlasnik te nekretnine, te je li zbog toga ovrha na nekretnini na kojoj je upisano fiducijarno vlasništvo nedopuštena?

 

2. Da li u slučaju ovrhe na nekretnini koju je treći pokrenuo protiv fiducijara fiducijant ima izlučno pravo na toj nekretnini koju je prenio na fiducijara radi osiguranja?“.

 

6. U postupku koji je prethodio reviziji u bitnome je utvrđeno:

 

- da je prednik tužitelja M. K., kao založni dužnik, dopustio uknjižbu prava zaloga na svojim nekretninama upisanim u zk. ul. 2153 k.o Š., koje je pravo zaloga uknjiženo 20. studenog 1992. pod br. Z-951/92,

 

- da je na temelju ugovora o dugoročnom kreditu i Sporazumu o osiguranju prijenosom vlasništva na nekretninama od 19. prosinca 1997. između G. b. d.d. kao vjerovnika i predlagatelja osiguranja „R. M.“ d.o.o. kao dužnika, izvršen fiducijarni prijenos prava vlasništva s dotadašnjeg zemljišnoknjižnog vlasnika M. K. na Gradsku b. d.d. O., uz zabilježbu da je prijenos izvršen radi osiguranja novčane tražbine u skladu s odredbom članka 34. stavak 4. i 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - u nastavku teksta: ZVDSP),

 

- da je pravni prednik II-tuženika G. b. d.d. O. 4. travnja 2011. dala brisovno očitovanje na upis zabilježbe u zemljišnim knjigama pod brojem Z-1679/98 od 18. lipnja 1998. kao i prijedlog radi  brisanja zabilježbe prijenosa vlasništva radi osiguranja potraživanja koji je rješenjem od 11. travnja 2011. odbijen,

 

- da je na prijedlog I-tuženika 17. lipnja 2010. protiv II-tuženika doneseno rješenje o ovrsi poslovnim broj Ovrn-1855/09 na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-102/97 od 10. listopada 2007. kojom je predniku I do III-tužitelja, tadašnjem zemljišnoknjižnom vlasniku M. K., a onda potonjem vlasniku predmetne nekretnine naloženo trpjeti namirenje potraživanja I-tuženika u iznosu od tadašnjih 116.016,93 DEM,

 

- da je na temelju rješenja o ovrsi Ovrn-1855/09 od 11. lipnja 2010. zabilježena ovrha na predmetnoj nekretnini, te da je rješenjem Z-2874/13 od 16. rujna 2013. zabilježeno otvaranje stečajnog postupka nad G. b. d.d., kao i zabilježba spora u ovom parničnom predmetu, s tim da je na temelju rješenja Ovrn-1855/09 od 3. lipnja 2013. zabilježena dosuda predmetne nekretnine kupcu III-tuženiku M. V..

 

7. Na temelju ovako utvrđenih činjenica, uz primjenu odredbe članka 79. stavak 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 42/0, 173/03, 194/03, 151/04,88/05, 121/05 i 67/08 - u nastavku teksta: OZ), te članka 120. i 34. stavak 6. ZVDSP-a, sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev u cijelosti. Pritom, prvostupanjski sud obrazlaže da je u smislu odredbe članka 34. stavak 6. ZVDSP-a bit fiducijarnog osiguranja u bezuvjetnom prijenosu prava vlasništva koje djeluje prema trećima pa zaključuje da nisu ispunjeni uvjeti za utvrđenje i uknjižbu prava vlasništva u korist tužitelja, kao i da ovrha određena rješenjem tog suda poslovni broj Ovrn-1855/09 nije nedopuštena.

 

8. Drugostupanjski sud potvrđuje takvu odluku suda prvog stupnja i izražava pravno shvaćanje da je fiducijarni vlasnik (II-tuženik-G. b. d.d. O.) prema svima trećima punopravni vlasnik nekretnine na kojeg je vlasništvo preneseno radi osiguranja, dok samo prema protivniku osiguranja, u ovom slučaju prema tužitelju, kao potonjem vlasniku stoji u posebnom odnosu na način da će preneseno vlasništvo biti vraćeno protivniku osiguranja nakon ispunjenja tražbine prema predlagatelju osiguranja.

 

9. Opravdavajući važnost postavljenih pitanja, revident tvrdi da je pobijana odluka utemeljena na pravnom shvaćanju koje nije podudarno sa shvaćanjem izraženim u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-3303/2008 od 30. rujna 2010.

 

10. Naime, u navedenoj odluci Ustavni sud Republike Hrvatske je u odnosu na gotovo istovjetna pravna pitanja izrazio jasno pravno shvaćanje prema kojem, u slučaju ovrhe protiv predlagatelja osiguranja, predmet ovrhe je „pravo“ koje je predlagatelj osiguranja stekao na predmetu osiguranja. Predmet ovrhe ne bi bio predmet prava vlasništva (nekretnina ili pokretnina) koje je preneseno na fiducijara, odnosno pravo koje je na njega preneseno kao takvo, npr. patent, već njegovo fiducijarno pravo vlasništva na toj nekretnini odnosno pokretnini. Fiducijant bi svakako imao pravo istaknuti izlučni prigovor u ovrsi koju bi pokrenuo treći nad predmetom osiguranja kao da je predlagatelj osiguranja njegov punopravni ovlaštenik.

 

10.1. Slijedom toga, postavljena pitanja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe članka 382. stavak 2. ZPP-a.

 

11. S obzirom da se odluka prvostupanjskog suda, uz ostalo, temelji na zaključku da je „temeljem odredbe članka 34. stavak 6. ZVDSP-a bit fiducijarnog osiguranja u bezuvjetnom prijenosu prava vlasništva koje djeluje prema trećima“, dok drugostupanjski sud zaključuje da je fiducijarni vlasnik prema svima trećima punopravni vlasnik nekretnine, u odgovoru na postavljena pitanja valja zaključiti da nižestupanjski sudovi polaze od odredbi općeg stvarnopravnog propisa (ZVDSV) i pravne norme o učincima zabilježbe ovrhe, zanemarujući pritom specijalne zakonske odredbe o fiducijarnom vlasništvu koje sadrži OZ.

 

11.1. Osim toga, odbijajući tužbeni zahtjev, što prihvaća i sud drugog stupnja, prvostupanjski sud se poziva na učinke zabilježbe ovrhe od 24. kolovoza 2010. u ovršnom predmetu Ovrn-1855/09 (u kojem su tužitelji upućeni na ovu izlučnu parnicu), ali ujedno i na učinke zabilježbe spora povodom hipotekarne tužbe I-tuženika protiv prednika tužitelja u predmetu P-107/97 od 14. listopada  1997. Međutim, nije upitno da je zabilježba ovrhe Ovrn-1855/09 upisana nakon što je već bilo upisano fiducijarno osiguranje u korist predlagatelja osiguranja G. b. d.d. pa već u tom smislu navedena zabilježba ne bi proizvodila pravne učinke koje joj u konkretnom slučaju pridaju nižestupanjski sudovi. U odnosu na zabilježbu spora povodom hipotekarne tužbe (zabilježba hipotekarne tužbe iz članka 78. i 79. Zakona o zemljišnim knjigama – „Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17), koja je upisana prije konkretnog fiducijarnog osiguranja, drugostupanjski sud pravilno zaključuje da bi ta zabilježba (jednako kao i upis samog založnog prava - članak 77.a OZ) imala učinak prema svakom kasnijem vlasniku založene nekretnine, ali te odredbe ništa ne mijenjaju u odnosu na fiducijarno osiguranje budući da je predmet ovrhe prema specijalnim zakonskim odredbama (članak 276. OZ), u tom slučaju - pravo koje je predlagatelj osiguranja stekao na predmetu osiguranja, a ne sama nekretnina, kao što je to bilo u ovršnom postupku u kojem su tužitelji upućeni na parnicu.

 

12. Naime, prema odredbama članka 273. do 279. OZ-a, koje propisuju i zapravo kao lex specialis određuju institut fiducijarnog osiguranja prijenosom prava vlasništva, na što se u postavljenim pitanjima pravilno oslanjaju revidenti, očito je da se ovdje početno radilo o postupku sudskog i javnobilježničkog osiguranja, u kojem predlagatelj osiguranja (vjerovnik-fiducijarni vlasnik G. b. d.d. O.) u odnosu na prednika tužitelja može postati punopravni vlasnik tek nakon zakonito provedenog postupka i pod pretpostavkama iz prije naznačenih zakonskih odredbi. U takvoj pravnoj situaciji, zakonodavac je u izvornom članku 276. stavak 1. OZ-a, jasno propisao mogućnost izlučnog prava protivnika osiguranja na povrat vlasništva. Prema toj zakonskoj odredbi, ako protivnik osiguranja u roku ispuni svoju obvezu prema predlagatelju osiguranja, predlagatelj osiguranja dužan mu je, bez odgode, vratiti vlasništvo stvari ili prenijeti natrag stečeno pravo. Ta je pravna norma doživjela nekoliko zakonskih izmjena, ali s završnim tekstom prema kojem u slučaju ovrhe ili stečaja protiv predlagatelja osiguranja predmet ovrhe ili prodaje u stečaju jest pravo koje je predlagatelj osiguranja stekao na predmetu osiguranja, s tim da u slučaju prodaje predmeta osiguranja kupac stječe pravni položaj predlagatelja osiguranja (ZID OZ - „Narodne novine“, broj 88/05).

 

13. Prema tome, budući da je nekretnina koja je bila predmetom fiducijarnog osiguranja s upisom zabilježbe u zemljišnim knjigama (18. lipnja 2008.) i u odnosu na koju su putem svog pravnog prednika tužitelji bili protivnici osiguranja (dužnici-fiducijanti), u ovršnom postupku ovrhovoditelja I-tuženika P. b. d.d. Z. protiv ovršenika G. b. d.d. O. dosuđena kupcu – III-tuženiku M. V., kao trećoj osobi, očito je da su nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa u primjeni zakonskih odredbi o fiducijarnom osiguranju, propustili potpuno i pravilno utvrditi sve činjenice važne za odluku u ovom sporu, zbog čega nema uvjeta za preinaku pobijanih presuda.

 

14. Pritom se, u odlučivanju o tužbenom zahtjevu ne smije izgubiti iz vida važna činjenica koja se odnosi na vrijeme pokretanja ovršnog postupka poslovni broj Ovrn-1855/09, budući da to određuje i primjenu zakonskih odredbi o fiducijarnom osiguranju i predmetu ovrhe u tom postupku.

 

15. Slijedom toga, u nastavku parničnog postupka prvostupanjski će sud, sukladno uputi revizijskog suda, ispitati i raspraviti sve odlučne činjenice, posebice u okviru naznačenih odredbi iz članka 273. do 279. OZ-a, kao i druge okolnosti važne za pravilnu odluku o tužbenom zahtjevu, uz ostalo, vodeći računa i o načinu na koji je sastavljen tužbeni zahtjev (u kojem se kao vlasnik navodi pokojni prednik tužitelja M. K. i traži izdavanje tabularne isprave za prijenos dijela navedene nekretnine).

 

16. Iz tih je razloga, primjenom članka 395. stavak 2. ZPP-a, valjalo prihvatiti reviziju tužitelja i ukinuti presude nižestupanjskih sudova te predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

 

17. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP).

 

Zagreb, 21. prosinca 2021.